Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-211/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja, PG, odvjetničkog vježbenika kod Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, te zamjenice ODO u Karlovcu, NG, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju CG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.481,54 EUR bruto sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 82,30 EUR od 16.07.2013.

- na iznos od 31,54 EUR od 16.11.2013.

- na iznos od 551,63 EUR od 16.12.2013.

- na iznos od 54,58 EUR od 16.02.2014.

- na iznos od 1.042,01 EUR od 16.03.2014.

- na iznos od 561,96 EUR od 16.04.2014.

- na iznos od 828,40 EUR od 16.05.2014.

- na iznos od 1.329,13 od 16.06.2014., u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju CG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.648,17 EUR sa zateznom kamatom od 30. siječnja 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika, MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U razdoblju od 2011., a i ranije, tužitelj navodi da je obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, a koje dodatke na plaću tuženik mu nije platio. U razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. zbog neplaćanja navedenih dodataka ostvarenih radom na terenu, tužitelj navodi da je oštećen najmanje za iznos oko 300,00 kn bruto, za svaki mjesec utuženog razdoblja.

2. Tužitelj navodi da se prije podnošenja ove tužbe bezuspješno obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora sukladno čl.186.a. Zakona o parničnom postupku pa stoga podnosi ovu tužbu kojom traži da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da mu isplati razlike plaće za utuženo razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. s osnove prekovremenog i dr. rada na terenu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je kao poslodavac tužitelja isplatio tužitelju kao radniku sve dodatke koje mu je bio obvezan isplatiti prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plače (Narodne novine broj 118/09). Tuženik dalje ističe da su se u odnosu na radnopravni status tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, a navedeni zakon, kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona, predstavljaju propise koji su lex specialis u odnosu na opće propise o radu, te se navedeni propisi primjenjuju isključivo na djelatne vojne osobe i doneseni su isključivo sa svrhom uređenja radnopravnog statusa djelatnih vojnih osoba, te navedeni propisi pritom uzimaju u obzir specifičnost službe djelatnih vojnih osoba koja je neposredno vezana uz zaštitu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Tuženik se poziva na aktualnu sudsku praksu, i to odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr- 1795/12 u kojem je zauzet upravo takav stav o važenju propisa. Ističe prigovor zastare potraživanja. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

4. Nakon provođenja financijskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na iznos od 33.766,16 kn za zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec.

5. Tuženik se protivio i konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 4-5, rješenja MORH od 21. ožujka 2013., 9. siječnja 2013., 24. studenog 2010., Odluku o rasporedu od 3. lipnja 2014., očitovanje MORH od 3. kolovoza 2016., izvod iz mjesečnih izvješća o ostvarenim satima na listu 33, tabelarni prikaz korištenja godišnjih odmora na listu 33, raščlambu sati rada na listu 34, dnevne evidencije radnog vremena na listu 34-58, mjesečni fond sati na listu 59, mjesečna izvješća o ostvarenim satima na listu 60-63, dopis MORH od 16. lipnja 2016., kartice djelatnika na listu 65- 75, očitovanje MORH od 12. studenog 2018., izvod iz mjesečnih izvješća na listu 189, tabelarni prikaz korištenja godišnjeg odmora na listu 190, raščlambu sati rada na listu 191 i 192. saslušao svjedoke LG, JG i tužitelja kao stranku, te proveo financijsko vještačenje po vještaku D&S d.o.o. Karlovac, dok su daljnji dokazni prijedlozi odbijeni.

7. U ranijem tijeku postupka donesena je prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem Pr-298/2017-32 od 28. veljače 2022. koja je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-46/2024-2 od 17. rujna 2024. ukinuta zajedno sa presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-439/2022-2 od 9. veljače 2023. te je predmet u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Obzirom postupak nije vraćen u fazu prethodnog postupka, to su odbijeni daljnji dokazni prijedlozi tužitelja koje je predložio u ponovnom postupku. Naime,, tužitelj je predložio saslušanje svjedoka koji je vodio evidencije o radu. Obzirom je tužitelj podnio tužbu radi isplate razlike plaće jer evidencije ne odgovaraju stvarno odrađenim satima, to je tužitelj mogao ovog svjedoka bez svoje krivnje pravodobno predložiti do zaključenja prethodno postupka. U smislu odredbe članka 299.a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) odbijen je ovaj dokazni prijedlog. Odbijen je i naknadni dokazni prijedlog tužitelja da se provede njegovo dopunsko saslušanje obzirom ovaj sud smatra da je saslušan na odlučne okolnosti. Obzirom na pravna shvaćanja koja je ovaj sud izložio u daljnjem dijelu ove presude, nepotrebno je bilo tražiti očitovanje tužene na pojedinačne prigovore tužitelja.

9. U ponovnom postupku utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu zatezne kamate.

10. Nije sporno da se, prije podnošenja ove tužbe, tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 19. travnja 2016. (list 4 do 5 spisa) kojim su tražili isplatu naknade za godišnji odmor za utuženo razdoblje pa je time tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14).

11. Prema odredbi članka 3.Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) pripadnici Oružanih snaga u smislu odredaba ovoga Zakona su: vojne osobe te državni službenici i namještenici (u daljnjem tekstu: službenici i namještenici), a isto je propisano i odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) u članku 1. stavak 3.

12. Nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske - Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu.

13. Tužitelj je djelatna vojna osoba pa bi se na njegov radnopravni status prvenstveno primjenjivale odredbe specijalnog propisa, odnosno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09) obzirom je odredbom članka 14. određeno da o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

14. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i na temelju njega donesenim podzakonskim aktima reguliran je radnopravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe u odnosu na utuženi prekovremeni rad na terenu pa se primjenjuju specijalni propisi, navedeni Zakon i na temelju njega doneseni podzakonski akti.

15. Za utuženo razdoblje od 7.kolovoza 2011. do 26.lipnja 2013., odredbom članka 14. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, u daljnjem tekstu: ZOSO/02) propisano je da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donijetima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

16. Prema članka 97. stavak 5. ZOSO/02, djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad tj. rad dulje od punog radnog vremena, pod uvjetima i iznosima koji su određeni općim propisima, a prema stavka 2 na prekovremeni rad ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima.

17. 26. lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 73/13, u daljnjem tekstu: ZOSO/13) koji u odredbi članka 155. propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139.navedenoga Zakona.

18. Međutim, odredbom čl. 219. ZOSO/13 propisano je kako će se plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju tog Zakona, kojim će se urediti to područje, određivati u skladu s propisima donesenim na temelju ZSOS/02, kojima su uređena ta područja. To znači da se do 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14., 23/15., dalje: Odluka/14), koju je donio ministar obrane na temelju ovlaštenja iz čl. 153. st. 3. ZSOS/13, a kojom je u točki IV. izrijekom isključeno pravo djelatne vojne osobe na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, primjenjuje Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09., dalje: Odluka/09).

19. Prema tome, tužitelju u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika iz 2009., a tek nakon 1. lipnja 2014. mu ne pripada pravo na isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama i dr, za vrijeme boravka na terenu jer je Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14, 23/15, 84/15, 106/17), i to u odredbi čl. IV. propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

20. Sporno je li tužitelj i koliko radio prekovremeno na terenu te je sporno pripada li mu uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada na terenu.

21. Iz dostavljene evidencije radnog vremena tužitelja proizlazi da tužitelj nije radio prekovremeno na terenu u utuženom razdoblju ili da je radio kraće nego što to tužitelj i saslušani svjedoci navode u svojim iskazima.

22. Iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka LG i JG te tužitelja kao stranke, ovaj sud je utvrdio da u utuženom razdoblju nisu bili evidentirani svi prekovremeni sati koje su odrađivali na terenu pa evidencije o radnom vremenu koje su dobivali na uvid i potpis nisu predstavljale stvarno odrađeno vrijeme na terenu obzirom se na terenu svakodnevno radilo prekovremeno. Svjedocima nije bilo poznato je li tužitelj potpisivao takvu evidenciju i je li stavljao pismenu primjedbu da se s njom ne slaže jer je svatko potpisivao svoju evidenciju bez prisutnosti ostalih. Tužitelj je iskazao da u utuženom razdoblju nije stavljao primjedbe na evidencije o radnim satima iako se nije slagao s evidencijom.

23. Prema utvrđenju ovog suda, činjenica što je tužitelj potpisivao evidencije radnog vremena, a da se s njima nije slagao, ne znači da se tužitelj potpisivanjem takve evidencije naposljetku s njom složio. Potpisivanjem evidencije tužitelj je samo potvrdio da je istu dobio na uvid pa nakon toga ima pravo dokazivati drukčije, što upravo dokazuje u ovom postupku. (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž R-1910/2022-2 od 20. rujna 2022.).

24. Obzirom na suglasne iskaze svjedoka i tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od vremena navedenog u evidencijama o radnim satima koje je jednostrano sačinila tužena te da ne odražavaju stvarno odrađene radne sate na terenu jer nisu evidentirani svi prekovremeni sati koje je tužitelj odradio na terenu.

25. Tužitelj i svjedoci nisu vodili osobnu evidenciju o stvarno odrađenim radnim satima na terenu, a zbog proteka vremena se nisu mogli detaljno sjetiti broja stvarno odrađenih radnih sati na svakom danu terena, to su isti iskazivali o trajanju njihovog radnog vremena na terenu u prosjeku pa je na temelju njihovih iskaza sud utvrdio da je tužitelj radio na terenu u prosjeku:

- radnim danom od 7,00 do 21,00, subotom od 7,00 do 18,00 sati i nedjeljom od 7,00 do 14,00 sati

- radi odlaska na dva terena zbog poplava obračunati radno vrijeme od 7,00 do 21,00 svaki dan.

26. Evidencije o prisutnosti tužitelja na radu koje je vodila tužena ne predstavljaju isprave iz čl. 230. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, u daljnjem tekstu: ZPP). Te evidencije ne predstavljaju javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a već predstavljaju dokaz kojega sud cijeni kao i sve druge predložene i provedene dokaze.

27. Stoga je tužitelj je imao pravo dokazivati te je naposljetku i dokazao da tuženikove evidencije nisu odgovarale stvarnom stanju stvari, dok je sve pravno relevantne činjenice u takvim okolnostima sud prvog stupnja utvrdio temeljem ostalih provedenih dokaza.(tako i Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž R-2270/2022-2 od 17. siječnja 2023., Gž R-3586/2021-2 od 15. lipnja 2022.).

28. Osim toga, u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazana su pravna shvaćanja prema kojima je dozvoljeno i na drugi način dokazivati radno vrijeme ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost evidencija radnog vremena, s tim da utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu i visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju provedenih dokaza (Revr-1124/2016 od 17. siječnja 2017., Revr-1696/2016 od 1. ožujka 2017., Županijski sud u Zagrebu, Gž R 1910/2022-2 od 20. rujna 2022.).

29. Nesporno je da tužitelj u upravnom postupku nije osporavao zakonitost tuženikovih evidencija. Osim toga, ne radi se o upravnim aktima protiv kojih se može pokretati upravni postupak.

30. U bitnom suglasnim iskazima svjedoka i tužitelja ovaj sud je utvrdio da evidencije koje je vodila tužena nisu odgovarale stvarnom stanju.

31. Odredbom članka 131. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/2009, 6/2011, 82/2012, 88/2012 i 73/2013), odnosno odredbe članka 135. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014 i 127/2017) propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. U takvom slučaju teret dokazivanja o radnom vremenu kojeg je radnik proveo na radu kod poslodavca, uključujući i onaj prekovremeni rad je na poslodavcu, te je poslodavac dužan dokazati da radnik u promatranom razdoblju nije radio prekovremeno (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-3773/18 od 8. siječnja 2019., i Županijski sud u Zagrebu, Gž R 1716/2022-2 od 29. lipnja 2022.).

32. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da tužitelj nije radio prekovremeno. 33. Financijski vještak izradio je četiri varijante nalaza i mišljenja, od čega dvije, bez umanjenja prekovremenih rada slobodnim danima, i prema uputi suda s umanjenjem prekovremenog rada slobodnim danima, u još dvije varijante nalaza i mišljenja:

1. prema evidenciji tužene

2. prema iskazima tužitelja i svjedoka na način da se:

- uzme prosječno trajanje radnog dana od 7,00 do 21,00, subotom od 7,00 do 18,00 sati i nedjeljom od 7,00 do 14,00 sati

- radi odlaska na dva terena zbog poplava obračunati radno vrijeme od 7,00 do 21,00 svaki dan.

34. U postupku je sud utvrdio da tužena nije dostavila svu dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi s koje osnove je tužitelj ostvario slobodne dane, a teret ovog dokaza leži na tuženoj koja je kao poslodavac bila dužna donositi rješenja ili naloge o korištenju slobodnih dana.

35. Osim toga, suglasnim iskazima svjedoka i tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju dobivao slobodne dane nakon odrađenih prekovremenih sati. Obzirom nisu bile evidentirani svi odrađeni prekovremeni sati, to tužitelju nije mogao biti određen adekvatan broj slobodnih dana niti je sve dobivene slobodne dane s osnove prekovremenog rada svaki put mogao koristiti neposredno nakon odrađenog prekovremenog rada na terenu.

36. Prema rezultatima provedenog financijskog vještačenja (list 5 nalaza i mišljenja) sud je utvrdio da iz dokumentacije koju je sačinila i dostavila tužena proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju odrađivao straže i dežurstva nakon kojih je ostvarivao slobodne dane koje ne bi trebalo koristiti za umanjenje prekovremenih sati jer su to slobodni dani koji su ostvareni s druge osnove-straže, a ne prekovremenog rada pa niti financijski vještak nije umanjivao prekovremeni sate za ove slobodne dane.

37. Obzirom na raspoloživu dokumentaciju i fond evidentiranih prekovremenih sati za koje je i tužitelj potvrdio da je dobivao određeni broj slobodnih dana, financijski vještak je, prema uputi suda, u obje varijante prekovremeni rad umanjivao za korištene slobodne dane i izradio još dvije varijante u kojima prekovremeni rad ne umanjuje za slobodne dane.

38. Dakle, prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka iz D&S d.o.o. Karlovac obračun neplaćenih radnih sati tužitelja izvršen je na dva načina, svaki način u dvije varijante:

a) u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema dokumentaciji iz spisa: u visini od 28.128,71 kunu, sada 3.733,32 EUR

b) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema dokumentaciji iz spisa: u visini od 3.552,76 kuna, sada 471,53 EUR

c) u varijanti 3 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema uputi suda: u visini od 58.836,39 kuna, sada 7.808,93 EUR d) u varijanti 4 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema uputi suda: u visini od 34.613,66 kuna, sada 4.594,02 EUR. 39. Sud dosuđuje tužitelju razliku bruto plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad na terenu prema 4.varijanti. Tužitelj je radio na terenu prekovremeno duže od radnog vremena naznačenog u evidencijama koje je sačinila tužena koje se zbog toga ne mogu prihvatiti jer ne odražavaju pravo stanje koje je sud utvrdio iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja kojima je povjerovao jer su bili suglasni u bitnom dijelu, da tužena nije evidentirala sav odrađeni prekovremeni rad, a posljedično tome ga nije obračunala niti isplatila tužitelju kao dodatke na plaću. Od tako utvrđenog cjelokupnog fonda odrađenih prekovremenih sati treba oduzeti slobodne dana koje je tužitelj iskoristio s osnove evidentiranih prekovremenih sati, a koje je i financijski vještak utvrdio prema dostavljenoj dokumentaciji u spisu.

40. Nakon što je tužitelj smanjio zahtjev na iznos od 33.766,16 kn/ 4.481,54 EUR obzirom na izjavljeni prigovor zastare, sud utvrđuje da za najstarije potraživanje prema smanjenom zahtjevu (lipanj 2013. koje je dospjelo 16. srpnja 2013.) nije osnovan prigovor zastare.

41. U odnosu na izjavljeni prigovor zastare, treba primijeniti odredbu čl.139.Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, u daljnjem tekstu: ZR/14) o zastarnom roku od pet godina, obzirom, primjenom daljnje odredbe članka 232.stavak 2.ZR/14, rok zastare za najstarije potraživanje za veljaču 2012. od tri godine nije istekao prije stupanja na snagu ZR-a/14 koji je stupio na snagu dana 7.kolovoza 2014.

42. Zahtjev za mirno rješenje spora podnesen je 19. travnja 2016. pa je sukladno odredbi članka 186.a.stavak 3. i 5. Zakona o parničnom postupku ((Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14) podnošenjem zahtjeva zastarijevanje zastalo na tri mjeseca. Nakon toga, zastara je nastavila teći do podnošenja tužbe, 12. lipnja 2017., kada je nastupio prekid zastare.

43. Obzirom je najstarije potraživanje prema smanjenom zahtjevu dospjelo 16. srpnja 2013., to obzirom na zastarni rok od pet godina i tri mjeseca zastoja, prije podnošenja tužbe 12. lipnja 2017. nije nastupila zastara ovog potraživanja.

44. Slijedom izložene pravne ocjene spora i utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelju je dosuđen iznos od 33.766,16 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od svakog 16. u mjesecu za prethodni mjesec.

45. Tuženik nije došao u zakašnjenje s isplatom bruto razlike plaće prije 16. u mjesecu za prethodni mjesec obzirom je odredbom članka 92. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017) propisano da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga je i u ovom dijelu odbijen tužbeni zahtjev u ranijem tijeku postupka.

46. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

47. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

48. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev u ranijem tijeku postupka.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) obzirom tužitelj nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

50. Tužitelj je imao parnične troškove koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav mirnog rješenja spora u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.28., za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr.7.1., za zastupanje na ročištima 2.11.2017., 14.2.2018., 31.1.2022.i 21.1.2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za sastav podnesaka od 1.12.2021. i 5.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr.8.t.1., za pristup na ročišta za objavu presude 28.2.2022. i 30.1.2025. iznos od 100,00 EUR za svaku objavu prema Tbr.9.t.3., sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46. i trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, što ukupno iznosi 2.648,17 EUR, koji iznos je naložen tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnih troškova zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

51. Tužitelju nisu priznati niti troškovi sastava odgovora na žalbu protiv presude, odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije te odgovor na reviziju obzirom mu ovi troškovi nisu bili neophodni za uspjeh u sporu. Ne pripada mu ni trošak sastava žalbe u odnosu na koju nije uspio u sporu.

52. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe čl.155.st.1.ZPP-a kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

53. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 30. siječnja 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu