REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-8525/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883882856 da tužiteljici NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 881,37 eura sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 9,55 eura od 16.11.2015. do isplate,

- na iznos od 3,67 eura od 16.12.2015. do isplate,

- na iznos od 7,51 eura od 16.01.2016. do isplate,

- na iznos od 10,67 eura od 16.02.2016. do isplate,

- na iznos od 10,33 eura od 16.03.2016. do isplate,

- na iznos od 9,48 eura od 16.04.2016. do isplate,

- na iznos od 11,53 eura od 16.05.2016. do isplate,

- na iznos od 11,48 eura od 16.06.2016. do isplate,

- na iznos od 13,42 eura od 16.07.2016. do isplate,

- na iznos od 14,79 eura od 16.08.2016. do isplate,

- na iznos od 15,89 eura od 16.09.2016. do isplate,

- na iznos od 13,10 eura od 16.10.2016. do isplate,

- na iznos od 6,70 eura od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od 6,71 eura od 16.12.2016. do isplate,

- na iznos od 9,59 eura od 16.01.2017. do isplate,

- na iznos od 13,03 eura od 16.02.2017. do isplate,

- na iznos od 7,17 eura od 16.03.2017. do isplate,

- na iznos od 8,42 eura od 16.04.2017. do isplate,

- na iznos od 18,24 eura od 16.05.2017. do isplate,

- na iznos od 16,59 eura od 16.06.2017. do isplate,

- na iznos od 9,82 eura od 16.07.2017. do isplate,

- na iznos od 17,49 eura od 16.08.2017. do isplate,

- na iznos od 6,99 eura od 16.10.2017. do isplate,

- na iznos od 10,02 eura od 16.11.2017. do isplate,

- na iznos od 13,62 eura od 16.12.2017. do isplate,

- na iznos od 15,28 eura od 16.01.2018. do isplate,

- na iznos od 9,77 eura od 16.02.2018. do isplate,

- na iznos od 9,68 eura od 16.03.2018. do isplate,

- na iznos od 15,43 eura od 16.04.2018. do isplate,

- na iznos od 16,99 eura od 16.05.2018. do isplate,

- na iznos od 11,45 eura od 16.06.2018. do isplate,

- na iznos od 12,43 eura od 16.07.2018. do isplate,

- na iznos od 12,71 eura od 16.08.2018. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 16.09.2018. do isplate,

- na iznos od 15,05 eura od 16.10.2018. do isplate,

- na iznos od 9,81 eura od 16.11.2018. do isplate,

- na iznos od 19,02 eura od 16.12.2018. do isplate,

- na iznos od 13,06 eura od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 6,74 eura od 16.02.2019. do isplate,

- na iznos od 11,63 eura od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 11,12 eura od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 13,78 eura od 16.05.2019. do isplate,

- na iznos od 10,15 eura od 16.06.2019. do isplate,

- na iznos od 27,34 eura od 16.07.2019. do isplate,

- na iznos od 11,15 eura od 16.08.2019. do isplate,

- na iznos od 26,78 eura od 16.09.2019. do isplate,

- na iznos od 24,39 eura od 16.10.2019. do isplate,

- na iznos od 13,17 eura od 16.11.2019. do isplate,

- na iznos od 15,12 eura od 16.12.2019. do isplate,

- na iznos od 15,88 eura od 16.01.2020. do isplate,

- na iznos od 13,85 eura od 16.02.2020. do isplate,

- na iznos od 13,77 eura od 16.03.2020. do isplate,

- na iznos od 18,48 eura od 16.04.2020. do isplate,

- na iznos od 36,97 eura od 16.05.2020. do isplate,

- na iznos od 44,23 eura od 16.06.2020. do isplate,

- na iznos od 21,26 eura od 16.07.2020. do isplate,

- na iznos od 21,21 eura od 16.08.2020. do isplate,

- na iznos od 38,73 eura od 16.09.2020. do isplate,

- na iznos od 35,71 eura od 16.10.2020. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883882856 da tužiteljici NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati razliku manje isplaćene plaće na ime razlike osnovice u iznosu od 461,47 eura sa zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 44,56 eura od 16.02.2016. do isplate,

- na iznos od 37,45 eura od 16.03.2016. do isplate,

- na iznos od 39,59 eura od 16.04.2016. do isplate,

- na iznos od 37,56 eura od 16.05.2016. do isplate,

- na iznos od 37,71 eura od 16.06.2016. do isplate,

- na iznos od 40,69 eura od 16.07.2016. do isplate,

- na iznos od 37,85 eura od 16.08.2016. do isplate,

- na iznos od 43,75 eura od 16.09.2016. do isplate,

- na iznos od 37,72 eura od 16.10.2016. do isplate,

- na iznos od 33,59 eura od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od 37,38 eura od 16.12.2016. do isplate,

- na iznos od 33,62 eura od 16.01.2017. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur iz Zagreba, Zajčeva 19, OIB: 25883882856 da tužiteljici NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.144,31 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlena kod tuženika na mjestu spremačice, a radni odnos tužiteljice reguliran je Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 93/14 i 127/17, u daljnjem: ZR) internim pravilnikom poslodavca, i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 i 143/13, u daljnjem KU zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13 i 24/17, u daljnjem: Temeljni KU). Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. Plaća tužiteljice regulirana je u članku 47. KU zdravstva u članku 51. Temeljnog KU. Odredbe KU zdravstva, u člancima 51., 57., i 59., a Temeljni KU u članku 54., propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužiteljice, koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Tužiteljica je od 01. prosinca 2013. do dana podnošenja tužbe, kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću, jer je radila u otežanim uvjetima, a što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZORa (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZR-a u članku 94. (NN 91/14 i 127/17). U tom vremenskom razdoblju odredbom članka 65. KU zdravstva (88/13), koji je bio na snazi od 01. lipnja 2013. godine do 30. studeni 2013. propisano je: "Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25 % za radna mjesta II vrste." Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13,u primjeni od 01. prosinca 2013.) propisano je: "Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću" i 25 % za radna mjesta II vrste." Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada, na sve sate koje je tužiteljica odradila, već samo na dio odrađenih sati. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015.) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: "Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". Tuženik od 01. listopada 2015. tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. S obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljice po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Tuženik nije tužiteljici platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika te joj je umanjio iznos plaće. Sukladno ranije navedenom tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01.12.2013. do dana podizanja ove tužbe i to na način da u navedenom periodu nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u otežanim uvjetima u prekovremenom radu, već samo na one koje je odradila u redovnom radu, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima - čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz č1.86. ZR-a (ZR iz 2009. godine) i pravo iz čl. 94. ZR-a (na snazi od 07. kolovoza 2014.), a povezano s člankom 67. KU zdravstva (NN 126/11), člankom 65. KU zdravstva (NN 88113) i člankom 57. st. 2. Temeljnog KU (NN 143/12). U navedenom vremenskom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi tužiteljici, na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u prekovremenom radu, iako je tužiteljica i u redovnom i u prekovremenom radu radila na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, čime je povrijeđeno tužiteljičino pravo iz članka 86. ZR-a ( iz 2009.) i članka 94. ZR-a (na snazi od 07. kolovoza 2014.) u svezi članaka 69. KU zdravstva (NN 126/11), članka 66. (NN 88113) i članka 59. Temeljnog KU (NN 143/12), a zbog čega je tužiteljici isplaćena plaća u umanjenom iznosu. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 4.12.2024. zahtijeva da joj tuženik isplati na ima dodataka na plaću iznos od 881,37 i na ime razlike plaće zbog umanjene osnovice iznos od 461,47 eura i parnični trošak, sve s pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da u cijelosti osporava, kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Čini nespornim da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu serviserke-čistačice, te da joj je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno. Također, tuženik ne spori da tužitelj ima pravo na uvećanja plaće za posebne uvjete rada sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, no tuženik spori da tužiteljica ima pravo uvećanja plaće na ime dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi budući se servirke-čistačice ne sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Nasuprot tvrdnjama tužitelja da tuženik pogrešno obračunava i isplaćuje tužiteljevu plaću, tuženik ističe da se u cijelosti pridržava svih odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prilikom unošenja podataka u sustav Centraliziranog obračuna plaća koji se vodi pri Financijskoj agenciji. U odnosu na tužiteljeve navode o spornom izračunu plaće, tuženik uvodno ističe da je svim dosadašnjim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ugovoreno da redovni mjesečni fond radnih sati iznose sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, a prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Sukladno odredbi čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama, plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu staža. Tu se radi o osnovnoj plaći, odnosno o plaći za redovan rad. Navedeno je propisano i čl. 45. važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Iz navedenog proizlazi da se pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Iz navedenog je također vidljiva diferencijacija iznosa koji se radniku isplaćuje osnovne plaće od iznosa plaće njenih dodataka. Uzimajući u obzir naprijed navedene odredbe Kolektivnog ugovora, tuženik ističe svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću kako je definirana čl. 45. st. 2. Kolektivnog ugovora. U pogledu osnovne plaće u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja tuženik ističe sljedeće. Osnovna plaća mjesečni iznos koji se ne mijenja u odnosu na broj sati rada, dok se redovni mjesečni fond radnih sati mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu, međutim osnovna plaća je svakog mjeseca ista bez obzira na mjesečni fond sati, jer ona po definiciji nije vezana za sate, dok je ukupno isplaćen iznos plaće ovisan o mjesečnom fondu radnih sati, vremenu i danima odrađenih dežurstava, eventualnim pripravnostima i dr. Slijedom navedenog, osnovna plaća ne ovisi ni o broju sati mjesečnog fonda radnih sati niti o broju stvarno odrađenih sati. Tuženik tako ističe da, ukoliko radnik radi na istom radnom mjestu, osnovna plaća je fiksni iznos i mijenja se tek jednom godišnje, kada radnik navrši sljedeću godinu radnog staža ili ako se odlukom Vlade RH promijeni osnovica za izračun. Tuženik nadalje navodi da tužitelj na svojem radnom mjestu ima sukladno čl. 57. KU pravo na dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, a kako je osnovna plaća u određenom mjesecu fiksan iznos tako je i pripadajući dodatak fiksan i obračunava se na redovnu osnovnu mjesečnu plaću ostvarenu u sklopu redovnog mjesečnog fonda radnih sati te za navode tužitelja iz tužbe tuženik ističe da je dodatak za posebne uvjete rada isplaćivan samo na dio sati koje je tužitelj odradio, potpuno pravno neutemeljen i u suprotnosti s Kolektivnim ugovorom prema kojem se dodatak računa na cijelu osnovnu plaću. Slijedom navedenog netočna je tvrdnja tužitelja da je isti ostvario pravo na uvećanje po ovoj osnovi za svaki prekovremeni sat rada koji je radio jer se dodatak na posebne uvjete rada ne obračunava po prekovremenom satu rada, već se sukladno odredbama KU obračunava u propisanom postotku od osnovne plaće u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, a koja je osnovna plaća utvrđena čl. 47. st. 2. KU i čl. 51. st. 2. TKU. Prema tome, tuženik zaključno ističe da je dodatak za posebne uvjete rada obračunat na osnovnu plaću te nije obračunat na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Sve naprijed navedeno je razvidno iz razumnog i logičkog tumačenja navedenih odredbi Kolektivnog ugovora te primjenjivih odredbi relevantnih propisa koji reguliraju tužiteljev radnopravni status. U odnosu na važeće i za ovaj predmet primjenjive odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a povezano s ranijim navodima tuženika o načinu izračuna plaće, tuženik ističe da je člankom 321. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO) propisano kako ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, netko treći tumačiti ugovor. Sukladno navedenoj odredbi, povezanoj s člankom 15. Kolektivnog ugovora, s ciljem otklanjanja svih nedoumica u odnosu na tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora je osnovano Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora. U odnosu na tužiteljevo potraživanje naknade za prekovremeni rad, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora zaključcima br. 58 i br. 95. je zaključilo: „Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka.“ dok je zaključkom br. 106 je zaključilo: „Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću.“ U odnosu na navode tužiteljice da ostvaruje pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi pozivajući se na odredbe čl. 59.a. Dodatka I KU/13 (NN 96/15) koje glase: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“, tuženik navodi da servirke-čistačice nisu i nikako ne mogu biti nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja te se navedeni članak Kolektivnog ugovora na odnosi na radno mjesto servirke-čistačice. Nadalje, a u pogledu rada u dane blagdana i neradnih dana, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU je donijelo zaključak br. 153, kojim je odlučilo da sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu, dok se prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Prema tome, tuženik smatra da su sud i vještak dužni uzeti navedene zaključke u obzir prilikom odlučivanja o odlučnim činjenicama u ovoj parnici. Nadalje, tuženik ističe da je i sudska praksa potvrdila stav tuženika o primjeni čl. 53. st. 5. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13) u ovom slučaju, a kojim je regulirano da se plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda sati obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura, i da slijedom toga tužitelju ne pripadaju predmetni dodaci u prekovremenom radu. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na pogrešan obračun plaće u 2016. godini uslijed propusta povećanja osnovice plaće, tuženik ne spori i da se osnovica plaće u 2016. godini temelji na Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006. godine potpisanog od sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske te Dodatku sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisanog 13. svibnja 2009. godine. Točkom III navedenog sporazuma navedeno je: „U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto.“ Prema podacima Državnog zavoda za statistiku o rastu BDP-a, stopa rasta za drugo tromjesečje bila je 1,2 %, a za treće 2,8 % iz čega proizlazi da se radi o prosjeku od 2%. Međutim, dodatnim izračunom Državnog zavoda za statistiku na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2% te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. godine iznosi 1,99948 %. Naime, stopa rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880 %, a u trećem 2,84015 %, što u prosjeku daje broj manji minimalno propisanih 2% realnog rasta BDP-a. Slijedom navedenog, nisu se ostvarile pretpostavke ugovorene točkom III navedenog sporazuma te se osnovica za obračun plaće nije trebala uvećati za 6% kako u tužbi navodi tužitelj. Obzirom da se nisu ostvarile pretpostavke za povećanje osnovice za 2016. godinu, navodi tužitelja da je tuženik obračunom plaće s nižom osnovicom pogrešno obračunao i svaki element tužiteljeve plaće za rad u 2016. godini su u cijelosti neosnovani, što posljedično dovodi i do neosnovanosti tužbenog zahtjeva na ime manje isplaćenih plaća za dodatke u prekovremenom radu, kao i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u ovom predmetu. Naime, osnova predmetne tužbe je navodno neosnovano isplaćena umanjena plaća tužitelja za razdoblje od prosinca 2013. godine do dana podnošenja tužbe. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije vezano za osnovu i visinu predmetne tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, a iz razloga što tuženik u spornom razdoblju nije bio nadležan i ovlašten za obračun osnovne plaće i gore navedenih dodataka na plaću tužitelja i ostalim svojim zaposlenicima. Naime, tuženik ovim putem ukazuje kako je za sporno razdoblje obračun i isplata plaća zaposlenicima tuženika vršena putem Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji (FINA). Putem gore navedenog COP-a FINA vrši obračun i isplatu plaća, uključujući i sve eventualne dodatke na plaću zaposlenicima u javnom sektoru pa samim time i tužitelju kao zaposleniku u javnom sektoru – zaposlenom kod tuženika koji je Klinička bolnica. Iz istog razloga je netočan i nerazumljiv navod tužitelja da se radi o „tuženikovom“ obračunu plaće, kada je iz jedinog dokaza priloženog uz tužbu vidljivo kako se radi evidenciji Registra zaposlenih u javnom sektoru Vlade Republike Hrvatske, a ne o obračunu ili evidenciji tuženika. Slijedom gore navedenog, razvidno je kako je tužitelj podnošenjem predmetne tužbe promašio pasivnu legitimaciju kada je kao tuženika naveo KB Merkur budući da KB Merkur ne vrši obračun plaća svojim zaposlenicima već se isto odvija putem COP-a, a kojeg vodi drugi nadležno državno tijelo – Financijska agencija. Tuženik, opreza radi, ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka s zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Zaključke Povjerenstva, platne liste i evidenciju radnog vremena i obračun potraživanja, provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. 4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Na ročištu 17.12.2024. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za rad u turnusu, i to za sve efektivno odrađene sate rada,, te razliku naknade plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja, za utuženo razdoblje, te zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do 26. siječnja 2017. prema osnovici od 5.415,37 kn.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu spremačice, kao što nije sporno da su joj naprijed navedeni dodaci isplaćivani u utuženom razdoblju, ali ne u odnosu na sve odrađene sate rada tj. isti nisu isplaćivani u odnosu na prekovremeni rad.

8. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj: 28/18, dalje KU/18) se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18, Dakle, u utuženom razdoblju od veljače 2014. do 28. veljače 2018. primjenjuju se odredbe KU/13, a od 1. ožujka 2018. primjenjuju se odredbe KU/18 9. Prema čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18) osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema st. 3. istog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

10. Prema čl. 51. KU/13 (49KU/18) osnovna plaća radniku uvećat će se za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Smjenski rad je svakodnevni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji radnik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom mjeseca. Smjenski rad je i rad radnika koji mijenja smjene ili obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca. Smjenski rad je i rad radnika koji naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, odnosno tjedan dana u mjesecu obavlja rad u drugoj smjeni. Radom u turnusu smatra se rad radnika prema utvrđenom rasporedu radnog vremena poslodavca koji radnik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12 – 24 – 12 – 48. Uvećanje plaće iz stavka 1. podstavka 5. ovoga članka utvrđuje se za efektivno odrađene sate u drugoj smjeni, odnosno od 14 do 22 sata.

11. Prema čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz obračuna plaća tužitelja za utuženi period i provedenog financijskog vještačenja taj dodatak iznosi 11% uvećanja osnovne plaće. Dakle, tužitelj u utuženom periodu ima pravo i na dodatak za posebne uvjete rada, a koji dodatak mu je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća, no nije mu plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).

12. Valja istaknuti da niti jedan članak citiranih kolektivnih ugovora ne određuje da se dodaci iz čl. 57. KU/13 (55. KU/18) te čl. 51. st. 9. i 10. KU/13 odnosno čl. 49. st. 9. i 10. KU/18 isključuju.

13. Slijedom navedenog, tijekom postupka je utvrđeno da:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika kao spremačica, da tužitelju pripada dodatak za posebne uvjete rada temeljem čl. 57. KU/13 (čl. 55. KU/18), te dodatak za rad u turnusu temeljem čl. 51. KU/13 (49KU/18),

- da tuženik za prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju tužitelju nije isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada,

- da je tužitelj prekovremene sate rada odradio na istom radnom mjestu na kojem mu je za redovan rad isplaćen dodatak na plaću za posebne uvjete rada,

14. Tuženik je kao poslodavac dužan tužitelju isplatiti plažu za obavljeni rad, a okolnost što se isplata plaća zaposlenicima tužene vrši putem Centralnog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji ne utječe na tuženikovu odgovornost za obračun i isplatu plaća kao i dodataka na plaću. Stoga je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu.

15. Nadalje, među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da tuženik kao poslodavac predstavljao javnu službu u smislu čl. čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, te da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću po osnovici 5.108,84 kn. Sporno je u ovom postupku pravno pitanje - da li je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje od siječnja 2016. do 26. siječnja 2017. bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. te arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

16. Za odlučivanja u ovom premetu mjerodavne su slijedeće odredbe materijalnog prava:

- dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- dana 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama., a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017..

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

17. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. U navedenom smislu je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10) i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, s tim da je u tom smislu bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12).

18. Stoga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u pogledu svog zahtjeva za isplatu razlike plaće predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, s tim da isto proizlazi i iz činjenice što su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011..

19. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te da je tromjesečni BDP u četvrtom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2% (što predstavlja jednostavnu matematičku operaciju.

20. Stoga je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je tim izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

21. Suprotno prigovorima iznesenim u ovom postupku, u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba čl. VII st.1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, dok je namjera ugovaratelja prema pravnom stajalištu ovog suda bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn.

22. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

23. Dakle, tuženik je tužitelju, sukladno svemu naprijed iznesenom, u utuženom razdoblju počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

24. Sve naprijed navedeno je u skladu sa pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u presudi poslovni broj Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.

25. Nadalje prema čl. 81. ZR (a koju odredbu je sadržavao i čl. 60. ZR/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU (čl. 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u st. 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Prema čl. 59. TKU ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st. 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Dakle, obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjenu plaću, a iz razloga što tužitelju nije obračunao i isplatio utužene dodatke na sve efektivno odrađene sate, tuženik nije tužitelju niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću.

26. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Ista navodi da za razdoblje od 01.10.2015. do 30.09.2020. godine:

- pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 1.704,52 kn, te posljedično na prethodno utvrđenje, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade za privremenu nesposobnost za rad iznosi 258,73 kn, a ukupno potraživanje tužitelju po osnovi prekovremenog rada i s tim u vezi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade za privremenu nesposobnost za rad iznosi 1.963,25 kn, iskazano u Tabeli 2.

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada iznosi 998,60 kn,

- potraživanje po osnovi neobračunatog uvećanja za rad u turnusu iznosi 4.654,86 kn,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, posljedično na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada na sve odrađene sate tužitelja iznosi 987,24 kn.

- Ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada i naknada iznosi 6.640,70 kn, iskazano u Tabeli 3.

Za razdoblje od 01.01.2016. do 31.12.2016. godine.:

- pod pretpostavkom da tužitelju pripada potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice u visini 5.415,37 kn, visina potraživanja po osnovu rada iznosi 3.085,06 kn,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja iznosi 391,92 kn,

- ukupno potraživanje tužitelja zbog neprimijenjene utužene osnovice i naknada iznosi 3.476,98 kn, iskazano u Tabeli 6. Slijedom čega sveukupna visina potraživanja tužitelja iznosi 12.080,93 kn.

27. Sud je prihvatio matematičke izračune iz nalaza i mišljenja vještaka, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

28. Tužiteljica je konačno preciziranim tužbenim zahtjevom zahtijevala dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za rad u turnusu te naknadu plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja, a što prema nalaz i mišljenju vještaka iznosi ukupno 6.640,70 kn odnosno 881,37 eura (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (*Narodne novine* broj 57/22 i 88/22)), te razliku plaće zbog neprimijenjene utužene osnovice, a što prema nalazu i mišljenju iznosi 3.476,98 kn odnosno 461,47 eura (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450) pa je tužiteljici valjalo dosuditi navedene iznose kao pod točkom I. i II. izreke presude.

29. Najstarije potraživanja tužitelja odnosi se na listopad 2015. koje je dospjelo 16. studenog 2015. Sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR/14 primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR/14. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 9. studenog 2020., dakle unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

30. Tužitelju su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u narednom mjesecu sukladno čl. 92. st. 3. ZR, te čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22), a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 22.9.2021., 16.5.2023. i 24.10.2024. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, te podnesak od 2.12.2024. po Tbr. 8/4 - 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 6510,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 812,50 eura. Tome valja dodati i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, koji je bio neophodan za vođenje parnice pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.144,31 eura. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak podneska od 7.6.2021., 17.11.2021., 11.1.2022., 20.12.2022.,17.8.2023. i 2.12.2024.-troškovnik, budući isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP, a valja dodati da pojedini navedeni podnesci sa navedenim datumima niti ne prileže spisu, podnesak kojim dostavlja uplatnicu nije bio potreban jer je tužiteljica mogla dostaviti uplatnicu bez tog podneska, podnesci kojima tužiteljica uređuje i mijenja tužbeni zahtjev nisu bili potrebni jer je tužiteljici priznat jedan podnesak kojim je uredila tužbeni zahtjev dok je ostale sama skrivila, te podnesak kojim dostavlja troškovnik nije bio potreban jer je isti mogla dostaviti na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava. Također, tužiteljici nije priznat trošak ročišta 17.12.2024. jer je isti tužiteljica sama skrivila sukladno čl. 165. st. 1. ZPP-a, budući je isto održano nakon preotvaranja glavne rasprave zbog tužiteljičinih izmjena tužbenog zahtjeva. Isto tako, tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude budući da isti niti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će tužitelj na isto pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

3. spis