Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3194/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. tužitelja LŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa zakonski zastupnik LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Đegerec, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-165/2020-85 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu pod točkom I. kao i u odluci o troškovima postupka sadržanim pod točkom IV. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplatiti mldb. tužitelju LŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.589,89 EUR (slovima: tri tisuće petsto osamdeset devet eura i osamdeset devet centi) sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2020. pa do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev mldb. tužitelja LŽG u preostalom dijelu za iznos od 1.634,08 EUR, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 20. siječnja 2020. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, nadoknaditi mldb. tužitelju LŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.698,89 EUR, sa zateznim kamatama od 17. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev mldb. tužitelja LŽG za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan."

2. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku odluku u obvezujućem dijelu pod točkom I. i IV. (iako je trebalo glasiti pod točkom III. izreke) izreke zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je naknada neimovinske štete i imovinske štete kao posljedice prometne nezgode koja se dogodila 30. kolovoza 2016. u Zagrebu.

6. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da iz Posebnog izvješća i Zapisnika o očevidu jasno proizlazi da je EŽ 30. kolovoza 2016. upravljala osobnim automobilom [adresa] u smjeru zapada te da je dolaskom do kbr. 46C, na prednji lijevi bočni dio osobnog automobila desnim bočnim dijelom naletio dječji bicikl bez pedala, na kojemu se nogama odgurivao mlt. tužitelj.

- da prema vještvu od 5. lipnja 2023. proizlazi da kada su majka i mldb. tužitelj došli do prvog parkiranog vozila, parkiranog dijelom na južnom nogostupu, na način da nisu mogli proći pokraj tog vozila, u poziciji 14 m istočno do PTM, majka je pokušala prebaciti loptu, koju je nosila iz desne u lijevu ruku, u kojem je trenutku mlt. tužitelj istrčao na kolnik, gdje je bio zahvaćen vozilom osiguranika tuženika s tim da je u trenutku nesreće mlt. tužitelj naletio desnom stranom upravljača guralice na prednji lijevi blatobran vozila osiguranika tuženika, za vrijeme prelaženja kolnika ukoso, u pravcu sjevero-zapada, brzinom od oko 7 km/h, za vrijeme kretanja vozila osiguranika tuženika po sjevernoj polovici kolnika, u pravcu istok-zapad.

- da prema vještvu u trenutku kada je mlt. tužitelj započeo prelaziti kolnik na guralici, vozilo osiguranika tuženika bilo je udaljeno od mjesta nesreće u pravcu istoka za oko 24,6 m, na kojoj je udaljenosti osiguranica tuženika mogla izbjeći nalet na mlt. tužitelja i prikočivanjem, pri brzini kojom se je kretala, da je poduzela prikočivanje vozila čim je mlt. tužitelj počeo na guralici prelaziti kolnik.

- da prema mišljenju vještaka od 7. rujna 2021. sud nalazi utvrđenim da je mlt. tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave i prijelom donjeg dijela lijeve goljenične kosti s minimalnim pomakom ulomaka, s tim da je tužitelj pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana, a da su bolovi slabijeg intenziteta trajali 4 tjedna, da je mlt. tužitelj pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, zatim tercijarni strah u jačem intenzitetu u trajanju od 2 dana, u srednjem intenzitetu 10 dana, a u slabijem intenzitetu 2 mjeseca; da je mlt. tužitelju tijekom godinu dana bila umanjena opća životna aktivnost u omjeru od 10%, ali da kod mlt. tužitelja nema zaostalih trajnih posljedica, odnosno trajnog umanjenja opće životne aktivnosti, kao i da je tužitelju nakon predmetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 tjedna po 8 sata dnevno te 8 tjedana po 4 sata dnevno.

7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je majka sa maloljetnim tužiteljem hodala prometnicom s tim da je dijete bilo na guralici i hodali su lijevom stranom ceste prema dječjem igralištu kada su naišli na dva nepropisno parkirana vozila na nogostupu zbog kojih su morali sići sa nogostupa i hodati kolnikom i u trenutku kada je pokušala prebaciti loptu koju je nosila, iz desne u lijevu ruku, mlt. dijete je istrčalo na kolnik te je desnom stranom upravljača guralice naletjelo na prednji lijevi blatobran vozila osiguranika tuženika koja se kretala brzinom oko 32,6 km/h i koja je bila udaljena prije izleta djeteta na kolnik oko 24,6 m pa da je stoga osiguranica tuženika suodgovorna za 80%, a maloljetni tužitelj za 20%.

8. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je i žalbeni sud unatoč žalbenim navodima tuženika.

9. Naime, u odnosu na žalbene navode tuženika glede isključive odgovornosti maloljetnog djeteta i propusta zakonske zastupnice djeteta potrebno je navesti da je sud prvog stupnja prema mišljenju ovog suda pravilno utvrdio činjenično stanje glede nastanka prometne nezgode i odgovornosti sudionika iste.

10. Iz rezultata dokaznog postupka nepobitno proizlazi da majka i maloljetno dijete zbog nepropisno parkiranih vozila nisu mogli nesmetano proći nogostupom nego su morali zaobići vozila i u tom trenutku maloljetni tužitelj istrčava na kolnik i svojom guralicom (biciklom bez pedala) udara desnom stranom upravljača u lijevi bočni dio vozila tj. na stranu vozača.

11. Prema iskazu saslušanih svjedoka proizlazi postojanje nepropisano parkiranih vozila koja onemogućavaju nesmetan prolaz nogostupom a prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) nogostup je posebno uređena površina za kretanje pješaka, a prometna traka za zaustavljanje vozila je obilježeni dio kolnika i svi sudionici u prometu dužni su se pridržavati prometnih pravila i prometnih znakova (članak 34.).

12. Stoga na osnovu prometnog vještačenja prema rezultatima dokaznog postupka nepobitno proizlazi da je maloljetni tužitelj sa majkom došao do prvog parkiranog vozila koje je bilo parkirano na južnom nogostupu i kako nisu mogli proći pokraj istoga majka je pokušala prebaciti loptu koju je nosila iz desne u lijevu ruku kad je maloljetni dječak istrčao gdje je zahvaćen vozilom. U tom trenutku maloljetni tužitelj naletio je sa desnom stranom upravljača guralice na prednji lijevi blatobran vozila osiguranika tuženika za vrijeme prelaženja kolnika ukoso u pravcu sjeverozapada kada je započeo prelaziti kolnik na guralici vozilo osiguranika tuženika bilo je udaljeno od mjesta nesreće negdje oko 24,6 m na kojoj udaljenosti je osiguranica tuženika mogla uočiti maloljetnog tužitelja i prikočavanjem spriječiti i izbjeći nalet na maloljetnog tužitelja.

13. Prema mišljenju ovog suda sud prvog stupnja je pravilno utvrdio suodgovornost stranaka u postupku što u potpunosti prihvaća žalbeni sud i na zaključak suda prvog stupnja upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

14. Maloljetni tužitelj s obzirom na ozljede koje je zadobio a to je natučenje glave i donjeg dijela lijeve koljenične kosti sa minimalnim pomakom ulomaka trpio je bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana a slabog intenziteta 4 tjedna s tim da je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja a sekundarni strah u trajanju od 2 dana u srednjem intenzitetu 10 dana a u slabijem intenzitetu 2 mjeseca s tim da je umanjenja opća aktivnost oko 10% ali bez trajnih posljedica i istom je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 tjedna po 8 sati dnevno te 8 tjedana po 4 sata dnevno.

15. Prema mišljenju ovog suda po odredbi članka 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) dosuđen je opravdani iznos s obzirom na utvrđenu suodgovornost.

16. Prema Zakonu o obveznim odnosima, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. određeno je u članku 19. da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Fizički bolovi, duševni bolovi i duševni bolovi nisu po ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti to su kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje zajedno sa ostalim okolnostima iz članka 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade. Jačina i trajanje tih boli kao druge okolnosti slučajan kriteriji su (mjerilo) odnosno kvalifikatorne okolnosti težine povrede i oni utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju.

17. Stoga žalbeni navodi ni u ovom dijelu ne utječu na zakonitu odluku suda prvog stupnja.

18. Sud prvog stupnja sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a i članka 1103. ZOO-a donio je zakonitu odluku.

19. Žalbeni navodi glede zastare prema mišljenju ovog suda nisu osnovani jer pravilno sud prvog stupnja zaključuje s obzirom na medicinsko vještačenje da prigovor zatare ne dovodi u sumnju odluku suda prvog stupnja.

20. Naime, sudski vještak dr. Ante Čižmić je na raspravi istaknuo da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 20. siječnja 2017., ali da je njegovo liječenje završeno 1. prosinca 2017. kada je tužitelj posljednji put bio kod fizijatra, navodeći da se u uobičajenoj sudsko-medicinskoj praksi zadnji pregled obično označava završetkom liječenja.

20.1. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a određeno je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Prema ustaljenoj sudskoj praksi dan stabilizacije stanja i završetka liječenja tužitelja smatra se danom kada je tužitelj kao oštećenik doznao za štetu, (kao stav Vrhovnog suda Rev-x 579/14-2 od 1. listopada 2014., Rev-425/02-2 od 27. studenoga 2002. i Rev-941/02-2 od 17. rujna 2002.). Stoga, u skladu s navedenim zastarni rok počinje teći kada se kumulativno ispune oba uvjeta, odnosno kada se stabilizira stanje oštećenika te kada završi njegovo liječenje.

21. Kako je tužba podnesena sudu 20. siječnja 2020. (prema podatku u spisu) to je podnesena s ovog naslova potraživanja u zakonskom roku tako da žalbeni navodi tuženika ni u ovom dijelu ne utječu na zakonitu odluku suda prvog stupnja.

22. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

23. U odnosu na žalbene navode glede odluke o troškovima postupka žalbeni sud smatra da je sud prvog stupnja sukladno odredbi članka 154. i 155. stavak 1. ZPP-a pravilno utvrdio visinu troškova postupka i opravdanost troškova za ishod parnice tako da ni u ovom dijelu žalbeni navodi nisu osnovani.

24. Vještvo u postupku je bilo neophodno – članak 250. ZPP-a i stoga je valjalo odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić