REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-134/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠBL, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19. i 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 26. studenog 2024., broj: Pp-6071/2023-8, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog ŠBL kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni ŠBL je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni ŠBL proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 53. stavka 4. i članka 46. stavka 3. ZSPC-a te mu je na temelju citiranog propisa izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 420,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 35,00 eura te mu je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ŠBL je, putem branitelja Krešimira Škarice, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Škarica&partneri d.o.o. u Zagrebu, pravodobno podnio žalbu u kojoj pobija presudu zbog svih zakonskih razloga, te u bitnome navodi da je dužnost suda saslušati okrivljenika ako on predlaže svoje saslušanje i da u konkretnom postupku nisu postojali razlozi za donošenje presude bez saslušanja okrivljenika i bez da su provedeni drugi dokazi. Ističe da je izrečena kazna previsoka i da nije bilo zakonskih uvjeta za izricanje zaštitne mjere, te da je sporno da sud na strani okrivljenika nije pronašao olakotnih okolnosti jer ih nije niti tražio.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a za koji je zaključak iznio valjane i dostatne razloge s kojima se slaže i ovaj Sud, zbog čega su neosnovani navodi iz žalbe okrivljenika.
5.1. Valja naglasiti da je u provođenju prekršajnog postupka prvostupanjski sud zakazao ročište za 12. veljače 2024. na koje je pozvao okrivljenika koji je uredno zaprimio poziv, kao i njegov branitelj koji je ispričao svoj nedolazak, te je ročište zbog toga odgođeno za 29. listopada 2024. na koje ročište ponovno nije pristupio okrivljenik iako uredno pozvan, kao i branitelj koji je ponovno ispričao svoj nedolazak no dostavio je pisanu obranu okrivljenika potpisanu od strane okrivljenika. Zbog svega navedenog, budući da ni na koji način okrivljeniku nije povrijeđeno pravo na obranu, te su postojali uvjeti za održavanje ročišta bez nazočnosti okrivljenika koji je dostavio pisanu obranu i nije se pojavljivao na ročištima iako uredno pozvan, te je upozoren u smislu članka 109.a PZ-a na moguće posljedice ne dolaska na ročište, je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu u tom dijelu.
5.2. Nastavno na navedeno, neosnovani su navodi iz žalbe okrivljenika da neosnovano sud nije proveo predložene dokaze od strane obrane i donio presudu. Naime, a kako je ranije obrazloženo, postojali su zakonski uvjeti za donošenje presude bez saslušavanja okrivljenika i bez njegove nazočnosti, a predloženi dokazi od strane obrane u postupku su irelevantni za dokazivanje bitnih činjenica u postupku, odnosno neprikladni za dokazivanje odlučnih činjenica u konkretnom postupku i stoga promašeni, pa ih s razlogom prvostupanjski sud niti nije proveo (toksikološko vještačenje i saslušavanje policijskih službenika koji su provodili očevid nakon prometne nesreće).
6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena ukupna novčana kazna u granicama zakona, primjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaje iz članka 53. stavka 4. i članka 46. stavka 3. ZSPC-a izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 420,00 eura, odnosno za svaki od prekršaja je utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom ili fiksnom iznosu, stoga je tako izrečena ukupna novčana kazna pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio ukupnost olakotnih i otegotnih okolnosti na strani okrivljenika, na način da olakotne okolnosti nije našao jer okrivljenik u postupku nije naveo okolnosti koje bi se mogle smatrati olakotnima, posebice naročito olakotnima koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma, a niti je u žalbi isticao i dokazivao takve okolnosti, dok je sud pravilno kao otegotnu okolnost cijenio okrivljenikovu prekršajnu kažnjavanost.
7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski Sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa posebice imajući u vidu da je okrivljenik ranije već pravomoćno kažnjavan za prometne prekršaje, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u minimalnom trajanju, po ocjeni ovog Suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
