REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-922/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Angeli Kranjčević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 25. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Angele Kranjčević, odvjetnice, te punomoćnice tuženika Maje Zvačko Vuleta, odvjetnice, dana 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. da tužitelju JL plati iznos od 942,51 eur zajedno sa zateznom kamatom od 30. siječnja 2025. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.198,63 eur zajedno sa zateznom kamatom od 30. siječnja 2025. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 942,51 eur počev od 28. veljače 2023. do 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 19. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se je dana 27.10.2022. kretao svojim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] Branimirovom ulicom u Zagrebu u smjeru istoka te da je kod Branimirove tržnice, gdje se jedna traka dijeli u dvije, a potom u tri trake, započeo radnju skretanja ulijevo s namjerom prestrojavanja u lijevu prometnu traku kada je na njegovo vozilo sa stražnje strane naletjelo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje se je kretalo u istom smjeru, ali po traci namijenjenoj za kretanje vozila iz suprotnog smjera. Navodi da je tom prilikom kažnjen radi počinjenja prekršaja iz čl. 43. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok je osiguranik tuženika kažnjen radi počinjenja prekršaja iz čl. 12. toga zakona te s obzirom na opisanu dinamiku tužitelj priznaje svoj doprinos nastanku ovog štetnog događaja u visini od 50%. Navodi da se je obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom od 27.2.2023., ali kako je tuženik odbio priznati odgovornost svog osiguranika, to tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu iznosa od 942,51 eur s osnova nastale štete na svom vozilu na koji iznos potražuje zatezne kamate od 28.2.2023. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju kao i nastanak predmetnog štetnog događaja, ali osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak istoga kao i opis dinamike ove nezgode s time da ne osporava visinu nastale štete na vozilu tužitelja. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 7- 17) te u dokumentaciju dostavljenu od strane I. Postaje prometne policije Zagreb (stranica 37 i 38), provedeno je prometno vještačenje (stranica 46-51), saslušani su svjedoci NL (stranica 39 i 40) i UL (stranica 40), a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 41), dok dokaz saslušanjem svjedoka ŽL i ZL nije proveden iz razloga što je tužitelj na ročištu 16.5.2024. (stranica 41) odustao od tih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak predmetnog štetnog događaja kao niti visina nastale štete na vozilu tužitelja, ali je sporna odgovornost tuženika za nastanak ove prometne nezgode.

6. Tužitelj u svom iskazu (stranica 41) navodi da se je predmetne zgode kretao Branimirovom ulicom iz smjera Glavnog kolodvora prema Autobusnom kolodvoru desnom prometnom trakom brzinom od oko 30-35 km/h te je na mjestu gdje nastaje još jedna traka za isti smjer s lijeve strane počeo zauzimati tu traku s time da je par metara prije toga uključio lijevi žmigavac jer to uvijek radi automatski uz napomenu da je s ovom radnjom zauzimanja srednje trake započeo nakon što je u retrovizoru vidio da se iza njega kreće teretno vozilo pa je smatrao da je situacija "čista" jer da to vozilo, za razliku od nekih motocikala ili mlađih vozača u osobnim vozilima, neće zauzimati ovu srednju traku prelazeći preko pune crte. Naime, tužitelj tvrdi da ovuda prolazi svakodnevno pa mu je poznato da neki vozači vrlo često znaju ulaziti u ovu srednju traku preko pune crte tj. u vrijeme kada se još radi o prometnoj traci za suprotni smjer kretanja. Navodi da je do naleta došlo sa zadnjim lijevim dijelom njegovog vozila u prednji desni dio ovog teretnog vozila koje je u tom svom kretanju zapravo prešlo preko dvije pune crte te se je nakon naleta zaustavilo na mjestu na kojem je zadnji dio toga vozila još uvijek bio u suprotnoj prometnoj traci. Napominje da je on prekršajno kažnjen zbog neopreznog prestrojavanja u lijevu prometnu traku, iako tvrdi da to nije bilo prestrojavanje s time da nije kažnjen zbog neuključivanja lijevog pokazivača smjera. Nadalje, navodi da je pristao platiti kaznu za ovaj prekršaj samo zato što mu je policajac rekao da će ostvariti popust od 50% ako tu kaznu plati odmah, dok je tek kasnije saznao da bi taj popust mogao ostvariti i plaćanjem ove kazne u roku od 3 dana s time da u tom slučaju ovu kaznu ne bi platio jer smatra da nije napravio prekršaj odnosno da nije kriv za nastanak ove prometne nesreće.

7. Svjedok UL u svom iskazu (stranica 40) navodi da je predmetne zgode upravljao vozilom, u kojem ih je bilo četvero, Branimirovom ulicom desnom prometnom trakom iz smjera Glavnog kolodvora prema Autobusnom kolodvoru krećući se brzinom najviše do 50 km/h te da je u trenutku kada je to bilo dozvoljeno jer je na kolniku bila isprekidana crta, prešao na lijevu prometnu traku koja je također bila za isti smjer kretanja pri čemu je uključio lijevi žmigavac prije tog prestrojavanja, a kada se je vozilo tužitelja iz te desne prometne trake, koje se je do tada kretalo ispred njih u toj desnoj prometnoj traci, počelo prestrojavati u prometnu traku kojom je on već vozio, počeo je skretati lijevo kako bi izbjegao njegov nalet pa je u tom izbjegavanju prešao preko pune crte s lijeve strane koja je odvajala njegovu traku od trake za suprotni smjer. Stoga tvrdi da niti u jednom trenutku nije vozio trakom predviđenom za kretanje iz suprotnog smjera, a ne zna je li vozilo tužitelja imalo uključen lijevi žmigavac, ali zna da se je njihovo vozilo već poravnalo u toj lijevoj prometnoj traci u trenutku kada je na prednji desni dio njihovog vozila naletjelo vozilo tužitelja sa svojom kompletnom lijevom stranom.

8. Svjedok NL u svom iskazu (stranica 39 i 40) navodi da je predmetne zgode bio suvozač u teretnom vozilu kojim je upravljao njegov kolega UL te da je pratio prometnu situaciju pa tako zna da je bio dan i da su vremenske prilike bile dobre, a da je promet po Branimirovoj ulici, kojom su se kretali desnom prometnom trakom iz smjera Glavnog kolodvora prema Autobusnom kolodvoru i to brzinom od oko 30-40 km/h, bio gust s time da je to bila jedina prometna traka za taj smjer kretanja do mjesta sudara, dok su za suprotni smjer postojale dvije prometne trake. Sjeća se da je vozač njihovog vozila u jednom trenutku prešao iz te desne prometne trake u lijevu prometnu traku i to na mjestu gdje nastaje ta prometna traka za isti smjer kretanja s time da je to učinio na mjestu gdje je bila puna crta radi čega je i prekršajno kažnjen pri čemu ne zna je li vozač njihovog vozila uključio žmigavac pri tom prestrojavanju, a nekako u istom trenutku je i vozilo tužitelja, koje se je do tada kretalo ispred njih tom desnom prometnom trakom, počelo skretati u ovu lijevu prometnu traku i to na mjestu gdje je već bila isprekidana linija, tako da je došlo do naleta njegovog zadnjeg lijevog dijela s prednjim desnim dijelom njihovog vozila. Navodi da je gotovo siguran da na vozilu tužitelja nije bio uključen lijevi žmigavac.

9. Provedenim prometnim vještačenjem po dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila, (stranica 46-51) utvrđeno je da je prilikom prestrojavanja vozila tužitelja iz desne u lijevu prometnu traku južnog kolnika Ulice kneza Branimira došlo do kontakta stražnjeg lijevog bočnog dijela njegovog vozila s prednjim desnim vrhom teretnog vozila osiguranika tuženika pri čemu oblik oštećenja ukazuje da je došlo do bočnog okrznuća između vozila. Iako na kolniku nije moguće utvrditi točno mjesto štetnog događaja, iz dinamike proizlazi da je do kontakta došlo u lijevoj prometnoj traci južnog kolnika na početku račvanja iz jedne u dvije prometne trake. Ovaj vještak nadalje navodi kako nema elemenata za izračun brzina kretanja ovih vozila neposredno prije i u trenutku sudara, ali da se iz dinamike može zaključiti da je brzina teretnog vozila osiguranika tuženika u trenutku kontakta bila nešto veća od brzine kretanja vozila tužitelja. Mišljenja je da do ovog štetnog događaja ne bi došlo da je vozač teretnog vozila osiguranika tuženika ispoštovao horizontalnu prometnu signalizaciju pa da radnju prestrojavanja nije poduzeo neposredno prije račvanja južnog kolnika iz jedne u dvije prometne trake i to preko pune (neisprekidane) središnje linije kolnika s time da do ovog štetnog događaja ne bi došlo niti da je tužitelj neposredno prije poduzimanja radnje prestrojavanja pogledao u vanjski lijevi bočni retrovizor te okretanjem glave u lijevu stranu provjerio svoj lijevi tzv. mrtvi kut jer bi tada vidio teretno vozilo osiguranika tuženika kako se kreće lijevom prometnom trakom, a sve imajući u vidu da je kolnik na mjestu ovog štetnog događaja ravan i pregledan. S druge strane, ukoliko je tužitelj radnju prestrojavanja najavio pravovremenim paljenjem lijevog pokazivača smjera, tada je vozač teretnog vozila zvučnim signalom mogao upozoriti tužitelja na svoje kretanje pa bi tužitelj u tom slučaju odustajanjem od radnje prestrojavanja i nastavkom vožnje u desnoj prometnoj traci južnog kolnika izbjegao ovaj štetni događaj.

10. Ovakav nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan uz napomenu da mu niti stranke nisu prigovorile, već su samo iznijele svoje viđenje o tome koji je sudionik ove prometne nezgode više doprinio nastanku iste pa tako tužitelj u podnesku od 19.7.2024. (stranica 56 i 57) smatra da je ovim vještačenjem utvrđen njegov manji doprinos nastanku ovog štetnog događaja radi čega čini nespornim svoj doprinos od samo 25% umjesto 50%, kako je to naveo u tužbi pa je stoga u tom podnesku povisio tužbeni zahtjev potražujući od tuženika isplatu iznosa od 1.413,76 eur zajedno sa zateznom kamatom od 28.2.2023. do isplate, dok tuženik u podnesku od 23.7.2024. (stranica 58 i 59) pak smatra da je ovim vještačenjem utvrđen pretežiti doprinos tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja.

11. Napominje se da sud nije dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 19.7.2024. (stranica 56 i 57), a kojoj preinaci se je i tuženik usprotivio u podnesku od 25.7.2024. (stranica 61-63), sve iz razloga što tužitelj sukladno odredbi čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) može preinačiti tužbu samo do zaključenja prethodnog postupka, a isti je zaključen još na ročištu 8.2.2024. (stranica 31 i 32), dok sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a tužitelj može tužbu preinačiti do zaključenja glavne rasprave samo iznimno ako ju bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Međutim, kako je tužitelj u tom podnesku tužbeni zahtjev povećao samo zato što smatra da je provedenim prometnim vještačenjem utvrđen njegov manji doprinos nastanku ovog štetnog događaja, a ne zato što je eventualno saznao neke nove činjenice na kojima se ovo vještačenje temelji, to je odlučeno kao u izreci rješenja pa je slijedom navedenoga sud odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva koji je postavljen u tužbi u iznosu od 942,51 eur.

12. Imajući u vidu da je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno kako iz dinamike proizlazi da je do kontakta došlo u lijevoj prometnoj traci južnog kolnika na početku račvanja iz jedne u dvije prometne trake, a da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da se je vozilo tužitelja prije ovoga prestrojavanja kretalo ispred vozila osiguranika tuženika po desnoj prometnoj traci koja je do tada bila jedina traka za taj smjer kretanja, sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja u kojem isti tvrdi da je počeo zauzimati lijevu prometnu traku upravo na mjestu gdje ista tek nastaje i to u trenutku kada je u retrovizoru vidio da se vozilo osiguranika tuženika još kretalo iza njegovog vozila po toj desnoj prometnoj traci pri čemu je zaključio da to vozilo vjerojatno neće zauzimati ovu lijevu traku prelazeći preko pune crte. Nadalje, iskaz tužitelja prihvaćen je kao istinit i u dijelu u kojem isti tvrdi da je do naleta došlo sa zadnjim lijevim dijelom njegovog vozila u prednji desni dio ovog teretnog vozila jer je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno da oblik oštećenja oba ova vozila ukazuje da je došlo do bočnog okrznuća odnosno do kontakta stražnjeg lijevog bočnog dijela vozila tužitelja s prednjim desnim vrhom vozila osiguranika tuženika. Osim toga, sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja i u dijelu u kojem isti tvrdi da je par metara prije zauzimanja ove lijeve prometne trake uključio lijevi pokazivač smjera jer da to uvijek radi automatski, neovisno o tome što svjedoci UL i NL navedeno ne potvrđuju, a sve iz razloga što je tužitelj svoj iskaz dao vrlo uvjerljivo i logično, dok oba ova svjedoka navode da im ta okolnost nije poznata, a što ovaj sud smatra neuvjerljivim.

13. S druge strane, sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka UL u dijelu u kojem isti navodi da je na ovu lijevu prometnu traku prešao u trenutku kada je to bilo dozvoljeno jer je na kolniku bila isprekidana crta odnosno da niti u jednom trenutku nije vozio trakom predviđenom za kretanje iz suprotnog smjera, a da bi se njihovo vozilo već bilo poravnalo u toj lijevoj prometnoj traci u trenutku kada je na prednji desni dio njihovog vozila naletjelo vozilo tužitelja sa svojom kompletnom lijevom stranom. Naime, ovakav iskaz je potpuno neuvjerljiv kraj činjenice da je prometnim vještačenjem utvrđeno kako je predmetne zgode došlo do kontakta stražnjeg lijevog bočnog dijela tužiteljevog vozila s prednjim desnim vrhom teretnog vozila osiguranika tuženika pri čemu da oblik oštećenja ukazuje kako je došlo do bočnog okrznuća između ovih vozila s time da iz dinamike proizlazi da je do kontakta došlo u lijevoj prometnoj traci južnog kolnika na početku račvanja iz jedne u dvije prometne trake. Osim toga je i svjedok NL, koji je u vozilu kojim je upravljao osiguranik tuženika sjedio na mjestu suvozača te je pratio prometnu situaciju, u svom iskazu (stranica 39 i 40), koji je ovaj sud u tom dijelu prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo, jasno naveo kako je vozač njihovog vozila u jednom trenutku prešao iz te desne prometne trake u lijevu i to na mjestu gdje nastaje ta prometna traka za isti smjer kretanja s time da je to učinio na mjestu gdje je bila puna crta radi čega je i prekršajno kažnjen, dok je prema njegovom iskazu vozilo tužitelja počelo skretati u ovu lijevu prometnu traku, ali na mjestu gdje je već bila isprekidana linija pa je tako došlo do naleta zadnjeg lijevog dijela vozila tužitelja s prednjim desnim dijelom njihovog vozila.

14. Kako prema mišljenju prometnog vještaka Berislava Šimunovića do ovog štetnog događaja ne bi došlo da je vozač vozila osiguranika tuženika poštivao horizontalnu prometnu signalizaciju pa da radnju prestrojavanja nije poduzeo neposredno prije račvanja južnog kolnika iz jedne u dvije prometne trake i to preko pune (neisprekidane) središnje linije kolnika, a za koji prometni prekršaj je osiguranik tuženika UL i kažnjen, to je valjalo utvrditi odgovornost tuženika za nastanak ove prometne nezgode pri čemu je istovremeno utvrđen doprinos tužitelja nastanku iste i to u visini od 50% iz razloga što je ovim prometnim vještačenjem utvrđeno kako do ovog štetnog događaja ne bi došlo da je tužitelj neposredno prije poduzimanja radnje prestrojavanja pogledao u vanjski lijevi bočni retrovizor te okretanjem glave u lijevu stranu provjerio svoj lijevi tzv. mrtvi kut jer bi tada vidio vozilo osiguranika tuženika kako se kreće lijevom prometnom trakom, a sve imajući u vidu da je kolnik na mjestu ovog štetnog događaja ravan i pregledan.

15. S obzirom na to da tužitelj u tužbi tvrdi kako trošak popravka njegovog vozila iznosi 1.885,02 eur, a da tuženik visinu ove štete ne osporava, to je tužitelju pod točkom I. izreke presude valjalo s osnova imovinske štete na njegovom vozilu dosuditi iznos od 942,51 eur imajući u vidu doprinos tužitelja nastanku ove prometne nezgode u visini od 50% s time da mu je na taj iznos priznato pravo na zatezne kamate tek od 30.1.2025. tj. od donošenja prvostupanjske presude do isplate iz razloga što tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje da je ovu štetu popravio pa je visina naknade ove štete temeljem odredbe čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) određena prema cijenama u vrijeme donošenja ove prvostupanjske presude. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude na način da je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 942,51 eur počev od 28.2.2023. do 29.1.2025.

16. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eur (75 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 19.10.2023. i 19.7.2024. u iznosima od po 150,00 eur (75 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 8.2.2024., 16.5.2024. i 25.11.2024. u iznosima od po 150,00 eur (75 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 900,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi 19,91 eur, a na presudu 39,82 eur te trošak prometnog vještačenja iznosi 238,90 eur što onda sveukupno iznosi dosuđenih 1.198,63 eur. Pri tome tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 16.5.2024. i 21.8.2024. jer je tužitelj uz podnesak od 16.5.2024. samo dostavio dokaz o uplaćenom predujmu za prometno vještačenje pa kako sud sam raspolaže s navedenim podatkom, to se trošak sastava ovoga podneska ukazuje kao nepotreban, dok se je u podnesku od 21.8.2024. tužitelj nepotrebno očitovao na navode iz podneska tuženika od 25.7.2024., iako je to mogao učiniti i na ročištu 25.11.2024. pri čemu je istovremeno tj. većim dijelom samo ponavljao svoje dosadašnje navode.

17. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 30.1.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

18. Tužitelju su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćnici tužitelja

- punomoćnicima tuženika