Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
Poslovni broj: P-1018/2019-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Vjekoslavu Rimac, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku OD Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne i usmene rasprave održane dana 17. prosinca 2024. u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Vjekoslava Rimca, odvjetnika iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojke Čolaković, odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu dana 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjeniva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 59.172,05 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke kreditora na dan korištenja i tužene Privredne banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjenu valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta), tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 1.869,13 eura (slovima: tisuću osamsto šezdeset devet eura i trinaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
- 15,73 € počevši od 31.08.2007. do isplate,
- 15,46 € počevši od 30.09.2007. do isplate,
- 15,44 € počevši od 31.10.2007. do isplate,
- 15,65 € počevši od 30.11.2007. do isplate,
- 15,54 € počevši od 31.12.2007. do isplate,
- 17,58 € počevši od 31.01.2008. do isplate,
- 31,36 € počevši od 29.02.2008. do isplate,
- 31,91 € počevši od 31.03.2008. do isplate,
- 31,01 € počevši od 30.04.2008. do isplate,
- 30,82 € počevši od 31.05.2008. do isplate,
- 31,11 € počevši od 30.06.2008. do isplate,
- 30,53 € počevši od 31.07.2008. do isplate,
- 30,56 € počevši od 31.08.2008. do isplate,
- 30,90 € počevši od 30.09.2008. do isplate,
- 33,76 € počevši od 31.10.2008. do isplate,
- 31,83 € počevši od 30.11.2008. do isplate,
- 33,89 € počevši od 31.12.2008. do isplate,
- 34,21 € počevši od 31.01.2009. do isplate,
- 34,35 € počevši od 28.02.2009. do isplate,
- 33,91 € počevši od 31.03.2009. do isplate,
- 33,98 € počevši od 30.04.2009. do isplate,
- 33,42 € počevši od 31.05.2009. do isplate,
- 32,93 € počevši od 30.06.2009. do isplate,
- 33,04 € počevši od 31.07.2009. do isplate,
- 33,32 € počevši od 31.08.2009. do isplate,
- 33,29 € počevši od 30.09.2009. do isplate,
- 33,02 € počevši od 31.10.2009. do isplate,
- 33,52 € počevši od 30.11.2009. do isplate,
- 33,88 € počevši od 31.12.2009. do isplate,
- 34,46 € počevši od 31.01.2010. do isplate,
- 34,31 € počevši od 28.02.2010. do isplate,
- 35,06 € počevši od 31.03.2010. do isplate,
- 34,90 € počevši od 30.04.2010. do isplate,
- 35,24 € počevši od 31.05.2010. do isplate,
- 37,52 € počevši od 30.06.2010. do isplate,
- 37,03 € počevši od 31.07.2010. do isplate,
- 38,34 € počevši od 31.08.2010. do isplate,
- 37,92 € počevši od 30.09.2010. do isplate,
- 37,03 € počevši od 31.10.2010. do isplate,
- 31,89 € počevši od 30.11.2010. do isplate,
- 33,66 € počevši od 31.12.2010. do isplate,
- 32,44 € počevši od 31.01.2011. do isplate,
- 32,89 € počevši od 28.02.2011. do isplate,
- 32,29 € počevši od 31.03.2011. do isplate,
- 32,38 € počevši od 30.04.2011. do isplate,
- 29,61 € počevši od 31.05.2011. do isplate,
- 29,75 € počevši od 30.06.2011. do isplate,
- 31,49 € počevši od 31.07.2011. do isplate,
- 25,46 € počevši od 31.08.2011. do isplate,
- 24,69 € počevši od 30.09.2011. do isplate,
- 24,59 € počevši od 31.10.2011. do isplate,
- 24,52 € počevši od 30.11.2011. do isplate,
- 24,86 € počevši od 31.12.2011. do isplate,
- 25,22 € počevši od 31.01.2012. do isplate,
- 25,25 € počevši od 29.02.2012. do isplate,
- 25,01 € počevši od 31.03.2012. do isplate,
- 25,13 € počevši od 30.04.2012. do isplate,
- 25,24 € počevši od 31.05.2012. do isplate,
- 25,06 € počevši od 30.06.2012. do isplate,
- 25,12 € počevši od 31.07.2012. do isplate,
- 25,02 € počevši od 31.08.2012. do isplate,
- 24,77 € počevši od 30.09.2012. do isplate,
- 25,03 € počevši od 31.10.2012. do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužiteljici OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem nišetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 10.897,15 eura (slovima: deset tisuća osamsto devedeset sedam eura i petnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
- 2,66 € počevši od 31.08.2005. do isplate,
- 2,01 € počevši od 30.09.2005. do isplate,
- 1,93 € počevši od 31.10.2005. do isplate,
- 2,32 € počevši od 30.11.2005. do isplate,
- 0,57 € počevši od 31.12.2005. do isplate,
- 8,47 € počevši od 31.10.2008. do isplate,
- 9,40 € počevši od 31.12.2008. do isplate,
- 11,64 € počevši od 31.01.2009. do isplate,
- 12,62 € počevši od 28.02.2009. do isplate,
- 9,53 € počevši od 31.03.2009. do isplate,
- 10,02 € počevši od 30.04.2009. do isplate,
- 6,00 € počevši od 31.05.2009. do isplate,
- 2,55 € počevši od 30.06.2009. do isplate,
- 3,33 € počevši od 31.07.2009. do isplate,
- 5,31 € počevši od 31.08.2009. do isplate,
- 5,09 € počevši od 30.09.2009. do isplate,
- 3,20 € počevši od 31.10.2009. do isplate,
- 6,73 € počevši od 30.11.2009. do isplate,
- 9,31 € počevši od 31.12.2009. do isplate,
- 13,46 € počevši od 31.01.2010. do isplate,
- 12,38 € počevši od 28.02.2010. do isplate,
- 17,73 € počevši od 31.03.2010. do isplate,
- 16,55 € počevši od 30.04.2010. do isplate,
- 19,00 € počevši od 31.05.2010. do isplate,
- 35,20 € počevši od 30.06.2010. do isplate,
- 31,74 € počevši od 31.07.2010. do isplate,
- 41,07 € počevši od 31.08.2010. do isplate,
- 38,07 € počevši od 30.09.2010. do isplate,
- 31,71 € počevši od 31.10.2010. do isplate,
- 44,01 € počevši od 30.11.2010. do isplate,
- 59,32 € počevši od 31.12.2010. do isplate,
- 48,75 € počevši od 31.01.2011. do isplate,
- 52,59 € počevši od 28.02.2011. do isplate,
- 47,45 € počevši od 31.03.2011. do isplate,
- 48,22 € počevši od 30.04.2011. do isplate,
- 68,68 € počevši od 31.05.2011. do isplate,
- 70,06 € počevši od 30.06.2011. do isplate,
- 87,71 € počevši od 31.07.2011. do isplate,
- 79,15 € počevši od 31.08.2011. do isplate,
- 69,71 € počevši od 30.09.2011. do isplate,
- 68,54 € počevši od 31.10.2011. do isplate,
- 67,70 € počevši od 30.11.2011. do isplate,
- 71,85 € počevši od 31.12.2011. do isplate,
- 76,21 € počevši od 31.01.2012. do isplate,
- 76,54 € počevši od 29.02.2012. do isplate,
- 73,61 € počevši od 31.03.2012. do isplate,
- 75,06 € počevši od 30.04.2012. do isplate,
- 76,43 € počevši od 31.05.2012. do isplate,
- 74,26 € počevši od 30.06.2012. do isplate,
- 74,99 € počevši od 31.07.2012. do isplate,
- 73,76 € počevši od 31.08.2012. do isplate,
- 70,66 € počevši od 30.09.2012. do isplate,
- 73,94 € počevši od 31.10.2012. do isplate,
- 8.898,35 € počevši od 30.04.2014. do isplate,
sve po stopi zakonskih zateznih kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14 % godišnje, te počev od 01. srpnja 2011. po stopi od 12 % godišnje i u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te počev od 01. kolovoza 2015. pa na dalje po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da tužiteljici naknadi i parnični trošak u iznosu od 1.758,58 eura (slovima: tisuću sedamsto pedeset osam eura i pedeset osam centi), sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12. lipnja 2019. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate.
2. U tužbi navodi da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključila 08. lipnja 2005. ugovor o kreditu broj 9010582461 o kojem je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 59.172,05 CHF koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kunama po srednjem deviznom tečaju banke kreditora na dan korištenja kredita na rok otplate od 20 godina.
2.1. Nadalje navodi da je odredbom čl. 4. predmetnim Ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano Odlukom tužene banke o kamatnim stopama, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Prilikom sklapanja Ugovora tužiteljici nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna – izračuna kamatne stope, niti joj je objašnjen mehanizam promijene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita.
2.2. Tijekom razdoblja otplate kredita tužiteljica tvrdi da je tužena Banka značajno povećavala predmetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućila tužiteljici da pregovara o visini iste, a niti su tužiteljici razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjene do kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene – povećanja kamate. Naprotiv, tužiteljici je samo slana obavijest od strane tužene banke da je došlo do povećanja kamatne stope i koliko joj zbog toga iznosi rata kredita.
2.3. Nadalje, tužiteljica se poziva i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. travnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/2013 od 16. srpnja 2014., a kojom presudom je utvrđeno da je između ostalih i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je u ugovore o kreditu unosio odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora i njegovim internim aktima, a da prilikom sklapanja ugovora potrošači kao korisnici kredita nisu s tuženicima pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, a što je za posljedicu imalo jednostrano povećanje kamatne stope. Navodi da su naprijed navedene presude povodom izjavljene revizije potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 09.04.2015. i odlukom Ustavnog suda RH u Zagrebu broj U- III-2521/2015. Kako su iste presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača smatra da iste sukladno odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502. Zakona o parničnom postupku vežu sudove u pojedinačnim parničnim postupcima koje pokrenu potrošači.
2.4. Tužitelj tužbom traži i utvrđenje ništetnom odredbe čl. 7. predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli pozivajući se na odredbe čl. 81., 82. i 90. ZZP/03 i čl. 96. i 97. ZPP/07 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također tvrdi da su i u odnosu na valutnu klauzulu CHF sudovi zauzeli stav da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama koje su potrošačima nametnute jednostranom odlukom banke o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom svega naprijed navedenog tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi ništetnom odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te obvezati tuženika na isplatu preplaćenih iznosa uz zakonske zatezne kamate i naknadu troškova postupka.
2.5. Po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju u ovom postupku tužiteljica je uskladila svoj tužbeni zahtjev s nalazom vještaka na način da je sada temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope potraživala isplatu iznosa od 1.869,13 eura, te iznos od 10.897,15 eura zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sve to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i naknadu troškova parničnog postupka.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava kako po osnovu tako i visinu tužbeni zahtjev tužitelja, te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Tuženik ističe da tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno odluke donesene u parnici pokrenutoj kolektivnom tužbom, ne mogu zamijeniti pojedinačnu tužbu iz kolektivnog pravnog odnosa, te da nema mjesta primjeni utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi na ovaj kokretni spor.
3.1. Nadalje, tuženik smatra da je u cijelosti neosnovana tvrdnja tužitelja kako nije znao za eventualni rizik promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu jer je tužitelj ne samo od strane zaposlenika tuženika bio upozoren na mogućnost promjene tečaja CHF u odnosu na kunu, već je i kroz medije i priopćenja HNB-a bio upoznat s takvom mogućnošću, ali je istu svjesno i dobrovoljno prihvatio. Naglašava da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu imao mogućnost izbora jer je tuženik u svojoj ponudi imao više vrsta ugovora o kreditu, no tužitelj je ocijenio da mu ovaj ugovor najviše odgovara.
3.2. Što se tiče same valutne klauzule tuženik ističe da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima, te da budući je na temelju čl. 22. i 26. ZOO-a valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge, smije tu odredbu primjenjivati.
3.3. Tuženik navodi da je svaka promjena kamatne stope učinjena u skladu sa zakonom i ugovorom, te da iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije, niti ne može biti ništetna, a posebno ne može biti ništetan cijeli ugovor o kreditu. Konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva.
3.4. Završno tuženik ističe prigovor zastare za utuženo potraživanje, te slijedom svega navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao naosnovan u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka.
4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku ugovora o kreditu (list 7-11), provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borkoviću 25.03.2024. (list 238-248), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na zapisniku od 17.12.2024. (list 306-308).
5. Na sve sporne okolnosti sud je proveo i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na raspravi od 17.12.2024. koja u svom iskazu tvrdi da je ugovor o kreditu zaključila s tuženom bankom 08.06.2005. u svrhu kupnje nekretnine. U to vrijeme nije imala otvorenu firmu niti obrt. Kredit nije korišten kao porezna olakšica. Za ovu banku se odlučila jer joj se to tada učinio najpovoljniji kredit s najnižim kamatama. Ponudili su joj kredit u CHF dok druge valute nisu nudili, jer je ovo bio najpovoljniji kredit s najnižom kamatom. Kada je došla u banku ugovor je bio pripremljen kao gotov obrazac koji je samo trebala potpisati, te nije mogla pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora. Ugovor je pročitala i nosila na ovjeru kod javnog bilježnika, ali joj bilježnik nije ništa dodatno pojašnjavao odredbe ugovora. Nitko joj nije posebno napomenuo da je moguće da kamata toliko poraste ili da će se povećavati tako značajno rata kredita zbog tečaja. Nije najbolje razumjela odredbe ugovora jer nije financijske struke, kao niti pojmove promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Nakon povećanja rata kredita nastavila ga je otplaćivati kako je morala. Još uvijek nije otplatila taj kredit već ga i dan danas otplaćuje, a rata kredita joj je porasla sa 210,00 eura na 400,00 eura koliko sada plaća. Obzirom da je rata kredita toliko porasla i da takav kredit više nije mogla otplaćivati, zatražila je reprogram kredita i to joj je odobreno, te je stari kredit zatvorila i nastavila taj isti kredit otplaćivati jer joj je to bila jedina mogućnost. Kredit treba otplaćivati sve do 2029.
6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:
6.1. Između stranaka je nesporna činjenica da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 59.172,05 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, a da je čl. 7. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a da je čl. 4. ugovorena redovna kamata od 5,25 % godišnje i to na način da je ista kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
6.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 03. rujna 2019.
7. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.
7.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.
8. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 7. i 4. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te odredbe o načinu promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.
10. Analizirajući sporne odredbe čl. 7. i 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 59.172,05 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Između ostalog utvrđeno je da je tužena od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03). U razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje u razdoblju od 01. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila je kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
11. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje su odredbe o promjenjivoj kamatanoj stopi i o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedena odredba čl. 7. i čl. 4. nepošteno ugovorene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje promjenive kamatne stope i valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz tog članka, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.
12. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa].
12.1. Vještak je u svom nalazu utvrdio da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa utvrđen u visini od 1.869,14 eura. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta nastalih uslijed smanjenja kamatnih stopa utvrđen je u visini od – 1,71 eura. Razlika anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa, utvrđena je u ukupnom iznosu od 1.867,43 eura.
12.2. Iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 30.06.2005. za 1 CHF = 4,727872 kn utvrđen je u visini od 10.897,15 eura. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta (tzv. „negativna tečajna razlika“) uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 30.06.2005. za 1 CHF = 4,727872 kn utvrđen je u visini od - 314,50 eura. Razlika anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj na dan isplate predmetnog ugovora o kreditu 30.06.2005. za 1 CHF = 4,727872 kn kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog anuiteta, utvrđena je u ukupnom iznosu od 10.582,15 eura.
13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povaćanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita iznos 1.869,14 eura, te zbog promjene tečaja iznos od 10.897,15 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule.
13.1. Kako tužitelj svojim tužbenim zahtjevom iz pismenog podneska od 18.10.2024. potražuje zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi iznos od ukupno 1.869,13 eura, te zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 10.897,15, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude, a u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11. siječnja 2024.
13.2. Tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.
14. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 12. lipnja 2019. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.
15. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
16. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav dva obrazložena podneska i to od 11.03.2021. i 18.10.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na tri ročišta i to od 11.03.2021., 15.06.2021. i 17.12.2024. svako u iznosu od 200,00 eura, što sveukupno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 300,00 eura, čini ukupan iznos od 1.500,00 eura.
16.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 265,45 eura, tako da bi tužitelju pripao sveukupno trošak u iznosu od 1.765,45 eura, no kako tužitelj svojim specificiranim troškovnikom potražuje isplatu iznosa od 1.758,58 eura to mu sud isti dosuđuje u cijelosti.
U Vinkovcima 30. siječnja 2025.
Sudac
Snježana Kozina
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DOSTAVITI:
1. Odvjetnik Vjekoslav Rimac, Vinkovci – pun. tužitelja
2. OD Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb – pun. tuženika
