Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-829/2019-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Varga, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Odvjetničko društvo Kallay & Partneri d.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 17. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni ČB, odvjetničke vježbenice u uredu Damira Varge, odvjetnika iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojke Čolaković, odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu dana 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 528-50-4145358 od 29.05.2007. solemnizira dana 30.05.2007. po javnom bilježniku Borisu Godžirovu iz Našica, Sokolska 8/I, pod brojem: OV-8398/2007, sklopljenog između tužiteljice CB iz [adresa], sada u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, u dijelu u kojem glase, i to u čl. 1.: "Kunska protuvrijednost CHF…po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."; u čl. 2. predmetnoga ugovora glasi: "…promjenjiva, u skladu s Oslukom o kamatnim stopama Kreditora."; u čl. 7. glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF,…a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita…"; u čl. 9. glasi:"…Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora. Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom…".

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinsa cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata preplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 628,10 EUR (slovima: šesto dvadeset osam eura i deset centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 4,81 EUR od 30.11.2007. do isplate,

- 4,78 EUR od 31.12.2007. do isplate,

- 4,87 EUR od 31.01.2008. do isplate,

- 4,92 EUR od 29.02.2008. do isplate,

- 5,00 EUR od 31.03.2008. do isplate,

- 4,88 EUR od 30.04.2008. do isplate,

- 7,19 EUR od 31.05.2008. do isplate,

- 7,28 EUR od 30.06.2008. do isplate,

- 7,15 EUR od 31.07.2008. do isplate,

- 7,16 EUR od 31.08.2008. do isplate,

- 7,24 EUR od 30.09.2008. do isplate,

- 7,83 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- 7,43 EUR od 30.11.2008. do isplate,

- 7,93 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- 8,01 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- 8,04 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- 11,87 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- 11,89 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- 11,68 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- 11,51 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- 11,56 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- 11,64 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- 11,63 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- 11,55 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- 11,71 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- 11,84 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- 12,02 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- 11,98 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- 12,23 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- 12,18 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- 12,28 EUR od 31.05.2010. do isplate,

- 13,08 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- 12,91 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- 13,41 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- 13,24 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- 12,96 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- 13,55 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- 14,30 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- 13,77 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- 13,96 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- 13,72 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- 13,76 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- 14,77 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- 14,87 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- 15,27 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- 14,85 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- 14,39 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- 13,45 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- 13,42 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- 13,62 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- 13,80 EUR od 31.01.2012. do isplate,

- 13,83 EUR od 29.02.2012. do isplate,

- 13,70 EUR od 31.03.2012. do isplate,

- 13,79 EUR od 30.04.2012. do isplate,

- 13,84 EUR od 31.05.2012. do isplate,

- 13,75 EUR od 30.06.2012. do isplate,

sve po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 01.11.2008., a nadalje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinsa cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.256,40 EUR (slovima: dvije tisuće dvjesto pedeset šest eura i četrdeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 0,05 EUR od 31.07.2007. do isplate,

- 1,15 EUR od 31.08.2007. do isplate,

- 0,05 EUR od 30.11.2007. do isplate,

- 2,74 EUR od 31.01.2008. do isplate,

- 4,82 EUR od 29.02.2008. do isplate,

- 8,38 EUR od 31.03.2008. do isplate,

- 3,03 EUR od 30.04.2008. do isplate,

- 0,91 EUR od 31.05.2008. do isplate,

- 3,52 EUR od 30.06.2008. do isplate,

- 2,15 EUR od 30.09.2008. do isplate,

- 19,34 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- 7,82 EUR od 30.11.2008. do isplate,

- 22,46 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- 24,71 EUR od 31.01.2009. do isplate,

- 25,72 EUR od 28.02.2009. do isplate,

- 22,92 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- 23,47 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- 19,17 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- 16,02 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- 16,87 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- 18,52 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- 18,38 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- 16,70 EUR od 31.10.2009. do isplate,

- 19,85 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- 22,38 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- 25,98 EUR od 31.01.2010. do isplate,

- 25,15 EUR od 28.02.2010. do isplate,

- 30,03 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- 29,11 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- 30,91 EUR od 31.05.2010. do isplate,

- 46,54 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- 43,32 EUR od 31.07.2010. do isplate,

- 53,14 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- 49,75 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- 44,29 EUR od 31.10.2010. do isplate,

- 55,81 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- 70,47 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- 60,09 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- 63,73 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- 59,10 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- 59,93 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- 79,58 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- 81,49 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- 97,91 EUR od 31.07.2011. do isplate,

- 89,48 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- 80,25 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- 79,27 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- 78,54 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- 82,95 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- 86,79 EUR od 31.01.2012. do isplate,

- 87,30 EUR od 29.02.2012. do isplate,

- 84,65 EUR od 31.03.2012. do isplate,

- 86,44 EUR od 30.04.2012. do isplate,

- 87,67 EUR od 31.05.2012. do isplate,

- 85,60 EUR od 30.06.2012. do isplate,

sve po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 01.11.2008., a nadalje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023., pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinsa cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.208,18 eura (slovima: dvije tisuće dvjesto osam eura i osamnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude tj. 30. siječnja 2025 pa sve do isplate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog koji se odnosi na parnični trošak u iznosu od 73,00 eura (slovima: sedamdeset tri eura) kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. lipnja 2019. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik 29. svibnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 528-50-4145358, solemniziran dana 30. svibnja 2007. po javnom bilježniku Borisu Godžirovu iz Našica, Sokolova 8/I, pod brojem: OV-8398/2007. Predmetnim ugovorom tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 18.722,27 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate od 60 mjeseci, a koji kredit je tužitelj trebao otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća, a da su se tijekom otplate kredita anuiteti kako zbog povišenja kamatne stope, tako i zbog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu značajno povećavali. Kredit je u cijelosti otplaćen dana 22. prosinca 2012.

2.1. Tužitelj nadalje navodi da je pored ugovorene glavnice sukladno čl. 2. Ugovora bio u obvezi plaćati i redovnu kamatu, za koju je u ugovoru navedeno da je promjenjiva i to u skladu sa odlukama tuženika, a da je na dan sklapanja ugovora ona iznosila 5,20% godišnje. Tužitelju nisu pojašnjeni parametri zbog kojih je došlo do povećanja kamatne stope, već mu je dostavljana samo jednostrana obavijest tuženika o povišenju kamatne stope i iznosu novog i to višeg anuiteta. Tužitelj smatra da je takav način postupanja i promjene kamatne stope ništetan s obzirom da se ona mijenjala bez ikakvih jasnih parametara odnosno bez posebnog pregovaranja o istom. Isto tako, tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije tužitelju pružio dovoljno obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF.

2.2. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.06.2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, od 04.07.2013., u dijelu gdje se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ističe da je ista presuda potvrđena i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 09.04.2015. Nadalje, tužitelj se također poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018., a kojom je također potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P1401/2012 od 04.072013., kojom je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

2.3. Tužitelj nadalje navodi kako je odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku određeno da se u pojedinačnim parnicama koje fizičke i pravne osobe podnesu radi naknade štete iste mogu pozvati na pravna utvrđenja iz presude koja bude donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, te da je u tom slučaju sud vezan za ta utvrđenja, a da je isto propisano i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj smatra da pravna utvrđenja iz presude koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuju i ovaj sud i zbog navedenog tužitelj predlaže da se utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i valutnoj kaluzuli vezanoj za CHF, kao i da sud obveže tuženika na isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ovih odredbi zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos, kao i da mu tuženik naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda napominjući da prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište. Osim toga, prema članku 70. ZPP-a, stranke mogu u pisanom obliku sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti nekog drugog stvarno nadležnog suda, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost određenog suda. Upravo takav sporazum su stranke ovog postupka i sklopile, a što je vidljivo iz članka 12. Ugovora o kreditu broj 528-50-41415358, kojim su ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, zbog čega predlaže da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu.

3.1. Tuženik ističe kako je pozivanje tužitelja na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, u cijelosti promašeno budući je predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske priznato takvo pravo potrošačima, no , na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne.

3.2. Nadalje, tuženik navodi kako su sporne odredbe o valutnoj klauzuli, kao i odredbe o promjenjivoj kamatoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o istim pojedinačno pregovaralo, te iste nisu u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja sukladno odredbi čl. 214. st. 3. ZOO-a. U okviru odgovora na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kako po osnovu tako i visini, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Naknadno nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ovom predmetu tužitelj je svojim podneskom od 13. lipnja 2024. konačno specificirao kondemnatorni dio svog tužbenog zahtjeva na način da je sada na ime povrata preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zahtijevao isplatu iznosa od 628,10 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, dok je u odnosu na isplatu koja se temelji na ništetnosti ugovorene valutne klauzule sada tužitelj potraživao isplatu novčanog iznosa od 2.256,40 eura također zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio, te je donio rješenje broj P-829/2019-6 od 04. svibnja 2022. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika Županijski sud u Varaždinu svojom odlukom broj Gž-750/2022- 2 od 20. veljače 2023. ukinuo, te vratio ovome sudu na ponovno odlučivanje. U nastavku postupka sud je proveo dokaz saslušanja tužiteljice na okolnost sklapanja ugovora. Iz iskaza tužiteljice proistječe da sada živi u [adresa] na adresi C, na kojoj je adresi stanovala i u vrijeme podnošenja tužbe, te želi da se ovaj spor vodi pred ovim sudom obzirom da živi i radi u [adresa] i odabrala je punomoćnika iz [adresa]. Protivi se vođenju postupka u Zagrebu jer bi joj na takav način nastali izuzetno visoki troškovi i morala bi izostajati s posla. Istovremeno napominje da nije mogla utjecati na odredbe ugovora jer je ugovor bio unaprijed pripremljen i takav ponuđen, pa nije imala mogućnost izbora i pregovaranja. Imajući u vidu naprijed navedeno kao i činjenicu da tuženik ničim nije dokazao da je tužiteljici pružena mogućnost pregovaranja o mjesnoj nadležnosti to je sud ovaj prigovor tužene odbio kao neosnovan.

6. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku zaključenog Ugovora o kreditu (list 5-9), otplatni plan (list 10-11), prijepisa knjigovodstvene kartice (list 12-16), obavijesti o otplati kredita (list 17), presliku izvatka iz matice vjenčanih (list 19-20), otplatni plan (list 24), obavijest tuženika o promjeni kamatne stope po kreditu (list 25), presliku zahtjeva za kredit (list 56), ponude za kupnju motornog vozila (list 57), suglasnost ovjerenu kod javnog bilježnika (list 58-59), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na zapisniku od 26.03.2024. (list 138-140), provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borković 26.04.2024. (list 145-152), te je izvršen uvid u očitovanje vještaka od 22.10.2024. (list 176).

6.1. Kako je tužena na ročištu od 04.05.2023. odustala od prijedloga za saslušanje svjedoka djelatnika banke, to sud ovaj dokazni prijedlog nije niti provodio. 7. Na sve sporne okolnosti sud je proveo i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na raspravi od 26.03.2024. koja u svom iskazu navodi da je ugovor o kreditu zaključila s tuženom bankom 30.05.2007. u svrhu kupnje automobila. Taj je automobil koristila za svoje osobne potrebe. U to vrijeme nije imala otvorenu firmu niti obrt. Kredit nije koristila kao poreznu olakšicu. Kredit je otplaćen u cijelosti. Koliko se sjeća interesirala se o kreditu i kod drugih banaka, ali se odlučila za ovu banku jer joj je u tom trenutku kredit u ovoj banci bio najpovoljniji. Odlučila se na ovaj ugovor jer joj je odgovarala visina rate i kamata, te je smatrala da takav kredit može otplaćivati. Ne sjeća se da su joj nudili kredit u eurima ili drugoj valuti, a koliko se sjeća u ovu banku je išla iz razloga što ju je i auto kuća uputila na istu. Nije bila previše upoznata s uvjetima ugovora o kreditu, ali rata joj je odgovarala i zato je prihvatila ovaj ugovor potpisati. Koliko se sjeća nitko joj nije rekao da protekom vremena može doći do povećanja rate kredita. Nije joj nitko obrazlagao uvjete kreditiranja niti objašnjavao što znači kredit s valutnom klauzulom. U trenutku sklapanja ugovora nije mogla pregovarati oko odredbi ugovora, već je bilo sve pripremljeno u vidu tipskog ugovora kojeg je trebala samo potpisati.

8. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

8.1. Između stranaka je nesporna činjenica da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 18.722,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, a da je čl. 7. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a da je čl. 2. ugovorena redovna kamata od 5,20 % godišnje i to na način da je ista kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

8.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/2012 u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/2018 od 03. rujna 2019.

9. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

9.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 7. i 2. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te odredbe o načinu promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

11. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

12. Analizirajući sporne odredbe čl. 7. i 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 18.722,27 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Između ostalog utvrđeno je da je tužena od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03). U razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje u razdoblju od 01. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila je kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

13. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje su odredbe o promjenjivoj kamatanoj stopi i o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedena odredba čl. 7. i čl. 2. nepošteno ugovorene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje promjenive kamatne stope i valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

14. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa].

14.1. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta nastalih uslijed promjena (povećanja) kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 528-50-4145358 utvrđen je u visini od 628,10 eura, pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja.

14.2. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan odobrenja, odnosno početka korištenja po predmetnom ugovoru o kreditu 01.06.2007. za 1 CHF = 4,434485 kn, utvrđen je u visini od 2.256,40 eura.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povaćanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita iznos 628,10 eura, te zbog promjene tečaja iznos od 2.256,40 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule, upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 13.06.2024.

15.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 628,10 eura, te zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 2.256,40 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

15.2. Tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

16. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 11. lipnja 2019. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

17. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

18. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav dva obrazložena podneska i to od 20.05.2022. i 14.06.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na četiri ročišta i to od 04.05.2023., 05.10.2023., 26.03.2024. i 17.12.2024., svako u iznosu od 200,00 eura, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 375,00 eura čini ukupan iznos od 1.875,00 eura.

18.1. Tužitelju je također odobren uplaćeni trošak zahtjeva za dostavu dokumentacije u iznosu od 33,18 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 2.208,18 eura.

18.2. Tužitelju nije odobren zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 eura iz razloga što je tužitelj ovog troška oslobođen obzirom na Zakon o izmjenama zakona o sudskim pristojbama i to čl. 11. st. 1. toč. 20. istog Zakona prema kojoj potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa imaju pravo na oslobođenje na plaćanje sudske pristojbe, a kako tužitelj ovaj trošak nije niti platio, to je u ovom dijelu tužbenog zahtjeva odbijen.

U Vinkovcima 30. siječnja 2025.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje drugostupanjski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Damir Varga, Vinkovci – pun. tužitelja

2. OD Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb, na broj: RF 20/0139-IM – pun. tuženika