REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Pp-8849/2023-6

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ON, zastupanog po braniteljici Andrei Blažević, odvjetnici u [adresa], zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22, dalje u tekstu: Zakon o sigurnosti prometa na cestama); povodom prigovora okrivljenika protiv prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, klasa: 211-07/23-1/6791 od 25. lipnja 2023., nakon glavne rasprave provedene i zaključene 23. siječnja 2025. u nazočnosti okrivljenika i braniteljice te odsutnosti ovlaštenog tužitelja, istoga dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni:

ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i C, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],

[adresa], VŠS, ekonomist, nezaposlen,

bez  stalnih  primanja,  srednjeg  imovnog stanja, živi u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske,

prekršajno kažnjavan

k r i v  j e

što je 25. lipnja 2023. u 04:01 sati u mjestu Omišu na kolniku Vukovarske ulice, upravljao osobnim vozilom marke „Renault“ registarske oznake [registarska oznaka], kojom prilikom se unatoč zahtjevu policijskog službenika odbio podvrgnuti ispitivanju na prisutnost opojnih droga u organizmu,

dakle, kao vozač motornog vozila odbio se podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja radi utvrđivanja prisustva u organizmu droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, 2) što je u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod 1), upravljao navedenim vozilom, iako kod sebe nije imao vozačku dozvolu, odnosno istu nije pokazao policijskom službeniku na uvid,

dakle, kao vozač kod sebe nije imao vozačku dozvolu ni potvrdu o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole,

3) što je u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod 1) upravljao tamo navedenim vozilom, iako mu je isteklo važenje vozačke dozvole s danom 16. siječnja 2020.,

dakle, kao vozač upravljao vozilom u prometu na cesti, a isteklo mu je važenje vozačke dozvole,

čime je pod točkom 1) počinio prekršaj opisan u članku 282. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 282. stavku 9. istog Zakona; pod točkom 2) prekršaj opisan u članku 229. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 229. stavku 5. istog Zakona te pod točkom 3) prekršaj opisan u članku 196. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 196. stavku 5. istog Zakona.

I. Na temelju naprijed citiranih propisa, uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: Prekršajni zakon), okrivljeniku se

u t v r đ u j e

za djelo pod 1) novčana kazna od 700,00 (sedamsto) eura za djelo pod 2) novčana kazna u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura za djelo pod 3) novčana kazna od 30,00 (trideset) eura

Na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog okrivljeniku se

i z r i č e

UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 750,00 (sedamsto pedeset) EURA

Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude. Ako okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

II. Na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se

i z r i č e

ZAŠTITNA MJERA ZABRANE UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM „B“ KATEGORIJE U TRAJANJU OD 2 (dva) MJESECA

Na temelju članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona vrijeme trajanja mjere opreza izrečene naredbom o određivanju mjere opreza Policijske postaje Omiš broj 1037580281, kojom je okrivljeniku bila izrečena zabrana upravljanja motornim vozilima svih kategorija u vremenu od 25. lipnja 2023. u 04:01 sati do 25. lipnja 2023. u 16:01 sati, uračunava se u vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere kao 1 (jedan) dan. Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinje teći od izvršnosti presude.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omiš, izdala je pod gore navedenim brojem prekršajni nalog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih kao u izreci presude; na koji nalog je okrivljenik podnio prigovor zbog poricanja prekršaja.

2. Postupajući po prigovoru na prekršajni nalog, Sud je utvrdio da je isti podnesen u zakonskom roku te je prekršajni nalog stavio izvan pravne snage, nakon čega je na temelju članka 238. stavka 10. Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu.

3. Očitujući se o optužnom aktu na glavnoj raspravi, okrivljenik je izjavio kako se smatra krivim za prekršaj iz članka 229. stavka 5. i članka 196. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok se u odnosu na prekršaj iz članka 282. stavka 9. istog Zakona smatra djelomično krivim. Dalje je u svojoj obrani naveo kako je točno da je kritične prigode upravljao vozilom marke „Renault Clio“ registarske oznake [registarska oznaka] te se kretao iz pravca Splita prema mjestu Ruskamen u blizini Omiša, gdje su ga zaustavila dva policijska službenika. Dodao je kako su isti odmah pristupili pregledu njegovog vozila, pretraživali su mu odjeću te su općenito bili prilično neugodni. Nakon što nisu pronašli ništa što bi ga inkriminiralo, da su zatražili od njega da se testira na prisutnost alkohola u organizmu, na što je pristao. Istaknuo je kako su bili vidno razočarani jer je koncentracija alkohola bila unutar zakonskog ograničenja pa su ga pitali hoće li se testirati na prisutnost droga u organizmu. Ovo da su rekli na način, ili će ići s njima na Hitnu pomoć vaditi krv, ili će odbiti testiranje. Naglasio je da je stekao dojam kako žele da odbije testiranje i da što prije završe postupanje prema njemu. Kako je već bio prilično umoran od puta i njihovog prethodnog postupanja, da je na koncu odbio testiranje, jer je želio ići kući ženi i djeci.

3.1. Nakon što je okrivljeniku predočen sadržaj zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola i opojnih droga u organizmu koji se nalazi u spisu, isti je naveo kako je potpis koji se na zapisniku nalazi njegov potpis.

3.2. Na pitanje suda zbog čega je potpisao zapisnik ako njegov sadržaj ne odgovara istini, okrivljenik odgovara kako je bio umora i iscrpljen i da nije koncentrirano pročitao zapisnik, već je samo želio da se ta neugodna situacija završi.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao govor na prekršajni nalog i zapisnik o ispitivanju prisutnosti opojnih droga u organizmu. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, iz koje je vidljivo da je okrivljenik pravomoćno kažnjavan zbog prekršaja iz članka 53. stavka 5., članka 199. stavka 6. i članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4.1. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti opojnih droga u organizmu Policijske postaje Omiš broj 103580265, vlastoručno potpisanog od strane okrivljenog ON, proizlazi kako je imenovani 25. lipnja 2023. u 00:41 sati u Omišu odbio testiranje na opojnu drogu i lijekove.

4.2. Braniteljica okrivljenika je u završnom govoru navela kako je iz dokaza koje je ovaj sud izveo u predmetnom postupku razvidan čitav niz olakotnih okolnosti koje svakako treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Smatra da prije svega uzeti u obzir da je okrivljenik ne trebajući priznao činjenicu konzumacije lake droge unatrag nekoliko dana prije počinjenja djela a što zapravo nije trebao i čime je zapravo uredujućim policajcima želio ukazati na svoju suradnost. Zašto i zbog čega namjera tužitelja u ovakvoj visini novčane kazne, a posebno mjerom osiguranja kazniti okrivljenika zapravo uopće nije jasno obzirom da je svrhu kažnjavanja itekako moguće postići puno blažim iznosom novčane kazne i bez izrečene mjere u kojom slučaju okrivljenika bi predstavljala ugrozu po osnovnu egzistenciju. Nadalje, da okrivljenik svoje povremene prihode ostvaruje upravo taksiranjem tako da bi ograničenje upravljanja vozilom B kategorije značilo uskratu mogućnosti zarade osnovnih sredstava kako za vlastiti tako i za život svoje dvoje malodobne djece za koje doprinosi uzdržavanjem, međutim i izvanbračne supruge koja još uvijek studira. U nastavku ukazuje sudu na predimenzioniranost, kako sankcije tako i izrečene mjere koja zapravo na ničemu nije utemeljena osim na očito obijesti uredujućih policajaca. U smislu svega prije navedenog predlaže sudu u bitnome umanjiti iznos novčane kazne koja će se okrivljeniku izreći na temelju njegovog priznanja krivnje odnosno u cijelosti odbiti zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, obzirom da, osobito ovo potonje, nije nužno a da bi se postigla svrha kažnjavanja

5. Na temelju ovako provedenog postupka Sud smatra nesporno utvrđenim da je okrivljeni ON utužene prigode počinio prekršaje, činjenično opisane i pravno označene kao u izreci presude.

6. Odredbom članak 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da policijski službenik, obavljajući poslove iz članak 4. stavak 1. ovog Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstva i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanja urina ili na liječnički pregled.

6.1. Odredbom članak 282. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da su osobe iz stavak 1., 2. i 3. ovog članka dužne postupati prema zahtjevima policijskog službenika.

6.2. Odredbom članak 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana kazniti za prekršaj vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina.

6.3. Odredbom članka 229. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je da, kad upravlja vozilom, vozač mora kod sebe imati vozačku dozvolu ili potvrdu o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole i dužan ju je pokazati na zahtjev policijskog službenika; dok je stavkom 5. istog članka propisano kako će se novčanom kaznom u iznosu od 30,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji nema kod sebe vozačku dozvolu ili potvrdu o podnesenom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole ili je ne pokaže na zahtjev policijskog službenika.

6.4. Odredbom članka 196. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji upravlja vozilom u prometu na cesti, a isteklo mu je važenje vozačke dozvole.

7. Dakle, okrivljenik ne spori da kritične prigode kod sebe nije imao vozačku dozvolu, kao ni da je istoj dozvoli isteklo važenje. Što se tiče prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iako se okrivljenik u odnosu na njega deklaratorno očitovao djelomično krivim, on u svojoj obrani sadržajno priznaje sva njegova obilježja. Naime, okrivljenik je izričito naveo da se odbio podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstva i uređaja radi utvrđivanja prisustva droga ili lijekova u organizmu, odnosno da nakon toga pristupi vađenju krvi i uzimanja urina u zdravstvenoj ustanovi. Sve navedeno potvrđeno je sadržajem isprava pročitanih u dokazne svrhe, prije svega zapisnika o ispitivanju prisutnosti opojnih droga u organizmu, koji je okrivljenik vlastoručno potpisao, vericifiravši time njegov sadržaj. S druge strane, razlozi, motivi i okolnosti okrivljenikovog odbijanja mogu se eventualno razmatrati u kontekstu okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije.

8. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost okrivljenika za počinjeni prekršaj, trebalo je u skladu s člankom 36. Prekršajnog zakona odlučiti o odgovarajućoj prekršajnopravnoj sankciji, uzimajući pritom u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne.

8.1. Sud je tako na strani okrivljenika kao olakotne okolnosti uzeo u obzir njegovo priznanje, kojim je pridonio bržem okončanju postupka te njegov stupanj krivnje, koji je u konkretnom slučaju, s obzirom na njegovo psihofizičko stanje i svijest o pravnim posljedicama svog postupanja, prema ocjeni ovog Suda bio na razini nesvjesnog nehaja. Također je u tom pravcu cijenio jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, u smislu da prema prikupljenim podacima uslijed počinjenog prekršaja nije bilo ni apstraktnog ugrožavanja drugih sudionika u prometu, ako se pođe od činjenice da je drogu konzumirao dva dana prije upravljanja vozilom.

8.2. Polazeći od citiranih okolnosti, a unatoč okrivljenikovoj prethodnoj prekršajnoj kažnjavanosti, sud smatra da one u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti iz članka 37. stavka 3. Prekršajnog zakona koje služe kao temelj za primjenu instituta ublažavanja kazne. Stoga je okrivljeniku prethodno utvrdio novčane kazne u manjem iznosu od najniže kazne koju zakon propisuje za predmetne prekršaje, nakon čega mu je primjenom odredaba o stjecaju izrekao ukupnu novčanu kaznu navedenu u izreci presude. Na taj način će se prema stajalištu suda adekvatno ostvariti svrha kažnjavanja, kako u smislu izražavanja društvenog prijekora za počinjeni prekršaj, tako i s aspekta generalne i specijalne prevencije.

8.3. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

9. Sud je na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 2 (dva) mjeseca, smatrajući kako u konkretnom slučaju postoji opasnost da će isti upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Naime, osim što je okrivljenik već kažnjavan zbog prekršaja iz oblasti prometa, prekršaj koji mu se stavlja na teret, bez obzira na utvrđene olakotne okolnosti, predstavlja teži oblik kršenja prometne discipline koji ukazuje na određenu neodgovornost kod okrivljenika kao vozača, a time i na iteracijsku opasnost. Iz tog razloga je primjena ove zaštitne mjere nužna radi otklanjanja uvjeta koji omogućavanju, odnosno poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Pritom je trajanje mjere prilagođeno procijenjenom stupnju opasnosti, odnosno prijedlog ovlaštenog tužitelja u tom pravcu je djelomično odbijen kao prestrog.

9.1. Navedena zaštitna mjera započinje teći po izvršnosti ove presude, s tim da se na temelju članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona vrijeme trajanja mjere opreza zabrane upravljanja motornim vozilima, na osnovi naredbe Policijske postaje Omiš u trajanju od 12 sati, ima uračunati u vrijeme zabrane upravljanja kao 1 (jedan) dan zabrane.

10. Na temelju u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Split, 23. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić, v.r.

Mario Bakota, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi u pisanoj formi putem ovog Suda, u dva ista primjerka.

Dostaviti: okrivljeniku, braniteljici, tužitelju, u spis