Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P-189/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu Kristina Devčić Merzel u pravnoj stvari tužitelja Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Doneski, odvjetnik iz Garešnice, protiv tuženika OPĆINA DONJI KUKURUZARI, OIB 68881952354, Ulica don Ante Lizatovića 2, Donji Kukuruzari, kojeg zastupa punomoćnica Matea Begić, odvjetnica iz Siska, radi obvezno-isplata, nakon održane i zaključene glavne rasprave 16. prosinca 2024. godine, na kojoj su prisustvovali punomoćnik tužitelja Bojan Doneski, odvjetnik iz Garešnice i punomoćnica tuženika Matea Begić, odvjetnica iz Siska, dana 30. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆINA DONJI KUKURUZARI, Don Ante Lizatovića 2, Donji Kukuruzari, OIB: 68881952354, da tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 plati iznos od 7.572,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 6.052,55 EUR teče od 21. veljače 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se djelomično zahtjev tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 koji glasi:

"Nalaže se tuženiku OPĆINA DONJI KUKURUZARI, Don Ante Lizatovića 2, Donji Kukuruzari, OIB: 68881952354, da tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 plati iznos od 240,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. veljače 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve u roku od 15 dana."

kao neosnovan.

III. Nalaže se OPĆINA DONJI KUKURUZARI, Don Ante Lizatovića 2, Donji Kukuruzari, OIB: 68881952354, da tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 parnični trošak ovog postupka u iznosu od 812,30 eur sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od 30. siječnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb (dalje: tužitelj) podnio je ovom sudu 20. svibnja 2024. tužbu protiv tuženika OPĆINA DONJI KUKURUZARI, OIB 68881952354, [adresa] (dalje: tuženik), radi obvezno-isplata. U tužbi tužitelj navodi da je tužitelj sa prednikom tuženika sada pok. JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana **.**.2017. zaključio Ugovor o kreditu broj: 9021353785, a temeljem kojeg ugovora tužitelj ima dospjelo potraživanje koje na dan 20. veljače 2024. godine iznosi 7.813,53 EUR. Tužitelj ističe da kako je prednik tuženika pok. ČZ dana **.**.2019. umro, to je rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika Belme Pličanić iz Hrvatske Kostajnice, broj: O-1396/2019; UPP/OS- 35/2019-2 od 3. rujna 2020. godine ostavinska imovina iza pok. ostavitelja prešla u vlasništvo tuženika, koji kao nasljednik iza pok. ostavitelja sukladno odredbama članka 139. u svezi čl. 6. Zakona o nasljeđivanju odgovara za dugove ostavitelja. Tužitelj tvrdi da je je po svom punomoćniku dana 5. travnja 2024. godine tuženiku uputio opomenu radi plaćanja duga, no tuženik to odbija učiniti.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenu 19. rujna 2024. tuženik navodi da tuženik nema saznanja o tome da bi pok., ČZ dana **.**.2017. sklopio s tužiteljem Ugovor o kreditu. Budući da tuženik nije prisustvovao istom događaju, ne može znati je li takav Ugovor doista sklopljen te ne može znati da li Ugovor koji je priložen uz tužbu doista potpisan od strane pok. KZ, obzirom da nema saznanja o potpisivanju Ugovora, stoga se osporava takav navod tužitelja. Postojanje Ugovora o kreditu nije vidljivo iz Rješenja o nasljeđivanju, a tuženik pokojnog nije poznavao. Tuženik ističe da nije sporno da je ČZ umro te da je nakon njegove smrti ostavinska imovina prešla u vlasništvo tuženika. Tuženik tvrdi da nije sporno da je tužitelj tuženiku uputio opomenu pred utuženje, no tuženik istoj nije mogao udovoljiti , a sve iz razloga kako slijedi. Osporava se pravna osnovanost i visina potraživanja. Kao što je već prethodno istaknuto, tuženik nema saznanja o tome kada, pod kojim uvjetima i okolnostima je sklopljen Ugovor o kreditu, niti o tome da li je navedeni Ugovor sklopio i potpisao pok. ČZ, tj., da li je u končnici i realiziran isplatom banke upravo kako to tvrdi tužitelj. Osim toga, tuženik nema saznanja niti o tome je li kredit otplaćen u cijelosti ili djelomično, te ako je otplaćen djelomično, koliko iznosi daljnji dugovani dio. Isto tako, tuženik nema saznanja je li netko od obitelji nastavio plaćati anuitete u ime pok. KZ nakon što je on preminuo, niti koliko bi tako plaćenih anuiteta bilo. Tuženik ne raspolaže planom otplate niti kreditnom dokumentacijom, osim onoga što je dostavljeno uz tužbu. Nadalje, tuženik ističe da, prema članku 139. stavku 6. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.) predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio nekretnine. Drugim riječima, ostaviteljevi vjerovnici protiv općine mogu prisilno ostvariti samo tražbine samo na stvarima i pravima koji su bili dio ostavine, odnosno u konkretnom slučaju na suvlasničkim dijelovima nekretnina navedenih pod točkom I. Rješenja o nasljeđivanju i to od točke 1. do 6. Dakle, čak i kada bi sud nakon provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, tužitelj bi mogao prisilno ostvariti svoju tražbinu samo na nekretninama koje su bile predmet ostavine. Tuženik prvenstveno predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu broj: 9021353785 (str. 5-11 i 40-47 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (str. 12 spisa), rješenje o nasljeđivanju broj: O-1396/2019 (str. 13-15 spisa), opomenu od 5. travnja 2024. i povratnicu (str. 16-17 spisa), presliku potpisne knjige javne bilježnice Belme Benko (str. 37 spisa).

4. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan. 5. Uvidom u Ugovor o kreditu (kopiju i original ugovora) od 7. travnja 20174. broj ugovora: 9021353785 a koji je sklopljen između tužitelja kao banke i ČZ iz [adresa] Kostajnica kao korisnika kredita kao i solidarnog dužnika CZ iz [adresa] Kostajnica (dalje: Ugovor) utvrđeno je da se istim Ugovorom banka obvezala staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 11.911,09 EUR po srednjem tečaju za EUR tečajne liste HNB važeće na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora). Čl. 2. Ugovora utvrđeno je da se kredit odobrava za zatvaranje obveza po računima u Banci i PBZ Cardu d.o.o. i za plaćanje javnobilježničkih troškova iz toč. 13.3. tog Ugovora. Korisnik kredita je suglasan da se kredit iz toč. 1. tog Ugovora koristi na način i u visini određenoj od strane Banke prema stvarnom stanju obveza utvrđenih na dan korištenja kredita, ali ne više od iznos iz toč. 1. tog Ugovora (čl. 2. Ugovora). Čl. 3. Ugovora ugovoreno je korištenje kredita i to na način da s kredit može iskoristiti nakon potpisa i ovjere Ugovora, kada korisnik uruči sve instrumente osiguranja, rok za korištenje kredita je do 7. srpnja 2017. a ugovoreno je da se kredit (čl. 3.3. Ugovora) koristi prijenosom na kreditne partije i/ili račune iz toč. 2. Ugovora sukladno stvarnom stanju obveza iz toč. 2. tog Ugovora utvrđenih na dan korištenja kredita umanjeno za iznos troškova iz toč. 2. Ugovora koji se isplaćuju na račun javnog bilježnika ili korisnika kredita. ČL. 4. Ugovora ugovorena je kamata i to (čl. 4/1) redovna kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva a koja se definira kao zbroj nacionalne referentne stope za depozite fizičkih osoba za valutu EUR kao primjenjivog dijela i fiksnog dijela koji iznosi 5,17 p.p. (postotnih poena) s time da redovna kamatna stope iz tog ugovora može biti viša od maksimalno dopuštene kamatne stope iz toč. 4.6. Ugovora. Čl. 4.2. Ugovora ugovoreno je da na dan sklapanja redovna kamatna stopa na kredit iz Ugovora iznosi 6,66% godišnje, promjenjiva, EKS 6,68%. Nastavno čl. 6. Ugovora ugovorena je kamatna na zakašnjenje plaćanja a koja je ugovorena u visini zakonske zatezne kamate i na dan sklapanja Ugovora iznosi 7,68%. Čl. 7. Ugovora ugovoren je rok otplate kredita na 48 mjeseci, a prijenos kredita u otplatu je dan koji odredi korisnik kredita time da prijenos kredita u otplatu ne može biti izvan roka od mjesec dana od iskorištenja kredita (a čl. 3 je određeno da je korištenje kredita do 7. srpnja 2017.). Nadalje je čl. 7.2. Ugovora ugovoreno da kredit u iznosu od 11.911,09 eur i kamata iz toč. 4. Ugovora se otplaćuju u 48 jednakih mjesečnih anuiteta a mjesečni anuitet iznosi 283,35 eur plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste HNB na dan plaćanja prema otplanom planu. Čl. 7.3. Ugovora ugovoreno je da prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu. Čl. 7.5. Ugovora ugovoreno je da ukupan iznos za plaćanje koji korisnik kredita plaća po tom Ugovoru i koji je izračunat na dan sklapanja tog Ugovora iznosi 13.600,82 eur plativo u kunskoj protuvrijednosti. Čl. 9. Ugovora ugovoreno je da banka može otkazati Ugovor i učiniti dospjelim cjelokupnu tražbinu iz tog Ugovora te tražiti naplatu prije proteka roka za ispunjenje ugovorih obveza ako korisnik kredita povrijedi bilo koju odredbu i/ili se ne pridržava bilo koje obveze iz Ugovora, a osobito ako korisnik kredita, između ostalog, ne plati najmanje dva dospjela anuiteta. Nadalje je istim čl. Ugovora ugovoreno da otkazom Ugovora cjelokupna tražbina banke po Ugovoru je dospjela u cijelosti prema korisniku kredita i solidarnom dužniku, a u kojem slučaju korisnik kredita je dužan banci platiti cjelokupnu tražbinu tražbinu s pripadajućim kamatama i troškovima do dana podmirenja, a banka ima pravo pokrenuti instrumente osiguranja.

6. Uvidom u Ugovor utvrđeno je da je potpis na Ugovoru korisnika kredita i solidarnog dužnika je i ovjeren od strane javnog bilježnika Gordane Pličanić iz Hrvatske Kostajnice, Nine Marakovića 69, dana 13. travnja 2017. pod brojem Ov- 1119/2017i kojom ovjerom ista javna bilježnica potvrđuje da je uvidom u osobnu iskaznicu korisnika kredita ČZ i osobnu iskaznicu solidarnog dužnika CZ utvrdila istovjetnost istih i potvrdila da su u nazočnosti iste potpisali Ugovor, slijedom čega ovaj sud nije imao razloga sumnjati u takvu ovjeru osobe od javnog povjerenja. Slijedom toga prigovore tuženika kojim osporava da bi korisnik kredita potpisao takav ugovor ovaj sud smatra neosnovanim i odugovlačećim a svaki prijedlog u cilju dokazivanja istovjetnosti potpisa korisnika kredita nepotrebnim tim više što sam tuženik nije dostavio niti jedan dokaz a koji bi eventualno doveo u sumnju da potpis na Ugovoru nije potpis korisnika kredita. Osim iznesenog ovaj sud je zatražio i podatak o istovjetnosti tog potpisa i iz ureda javne bilježnice u kojoj je ovjeren Ugovor (sada ured javne bilježnice Belme Benko iz Hrvatske Kostajnice, Nine Marakovića 69, dakle ured na istoj adresi kao ured bilježnika na kojoj je Ugovor ovjeren) te sud je dobio podatak da su JZ i CZ pristupili u ured javnog bilježnika i potpisali pomoćnu knjigu pod brojem Ov-1119/2017 do Ov1124/2017 a potpisi koji su dani su dani za ovjeru Ugovora o kreditu (Ov-1119/2017), presliku Ugovora o kreditu (Ov-1120/17), Zadužnicu i Izjavu o zapljeni po pristanku dužnika za ČZ (Ov-1121/17 i Ov1122/2017) te Zadužnicu i Izjavu o zapljeni po pristanku dužnika za CZ (Ov-1123/2017 i Ov1124/2017). Dakle i dopis javne bilježnice iz Hrvatske Kostajnice dodatno potvrđuje zaključak suda o istovjetnosti potpisa glavnog dužnika i solidarnog dužnika na izvorniku Ugovora.

7. Nadalje, iz čl. 2. Ugovora vidljivo je da je namjena kredita bila zatvaranje obveza korisnika po računima i PBZ Cardu d.o.o. a koje obveze i sam korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru potvrđuje upravo u iznosu odobrenog kredita. Obzirom da je kredit u smislu čl. 2. Ugovora odobren za zatvaranje dospjelih obveza korisnika kredita u trenutku sklapanja tog Ugovora a i čl. 3. Ugovora je ugovoreno korištenje kredita na način da se izos kredita prenese na partije i račune iz toč. 2. Ugovora (dakle na račune korisnika kredita i po utvrđenim u Ugovoru iznosima duga) jasno je da sam kredit nije isplaćen samom korisniku kredita već je iskorišten za zatvaranje dugova korisnika kredita prema tužitelju slijedom čega neosnovano sada tuženik ističe prigovor da tužitelj nije dokazao da bi korisniku kredita i isplatio iznos kredita jer kredit nije niti isplaćivan korisniku već je korišten za zatvaranje dugova korisnika kredita prema tužitelju i to u iznosu koji i sam korisnik kredita priznaje svojim potpisom na Ugovoru, slijedom čega upravo takva izjava korisnika kredita se u smislu čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) ima smatrat priznanjem duga. Dakle, korisnik kredita je bio dužan tužitelju, tužitelj mu je odobrio kredit u visini ukupnog duga (i troškova javnog bilježnika,a koji javni bilježnik je i ovjerio Ugovor dakle i naplatio trošak) i kojim kreditom je u konačnici i zatvoren dug isplatom kredita na račune po kojima je dug i nastao. Slijedom iznesenog tuženik sada neosnovano ističe da tužitelj nije dokazao da bi kredit i isplatio korisniku kredita, jer korisnik kredita nije niti trebao primiti iznos kredita već je namjena kredita bila i korištenje kredita je bilo ugovoreno na način da se kredit u cijelosti ugovori i koristi isključivo za zatvaranje dugova po računima korisnika kredita i to u točno određenom iznosu koji je i sam korisnik priznao svojim potpisom i na koje je pristao. Stoga sada prigovori tuženika na visinu tražbine, a kod činjenice da tuženik nije dokaza niti jednim dokazom da bi korisnik kredita platio i dio duga, niti da bi osim postojećeg duga postojali i drugi dugovi korisnika kredita po računima navedenim u čl.2. Ugovora, ovaj sud sada smatra neosnovanim i odugovlačećim kao i provođenje svakog dokaza u cilju utvrđivanja visine duga tužitelja, a obzirom da je sam korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru potvrdio svoje dugove po računima u visini iznosa kredita, a tuženik nije dokazao da bi od tih dugova korisnik kredita platio niti dio odnosno nije platio niti dio kredita slijedom čega je kredit dospio u cijelosti, u skladu s čl. 9. Ugovora, zajedno sa redovnim kamatama koje su dospjele od otkaza kredita kao i daljnjim zateznim kamatama na zakašnjenje a u smislu čl. 29. ZOO. Slijedom iznesenog o ovaj sud utvrđuje da je dug korisnika kredita u pravo u iznosu koji sada potražuje tužitelj ( u dijelu glavnice, redovnih i zateznih kamata).

8. Naime, uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 20. veljače 2024. utvrđeno je da je dug dužnika-korisnika kredita ČZ i solidarnog dužnika CZ a po Ugovoru o kreditu broj: 9021353785 sklopljenog dana 7. travnja 2017. (dakle Ugovora iz toč. 5. ove presude) na dan 20. veljače 2024. iznosi ukupno 7.813,53 eura od čega: s osnova glavnice iznos od 6.052,55 eur, s osnova redovnih kamata iznos od 169,33 eur, s osnove zatezne kamate iznos od 1.351,05 eur te s osnove naknada 240,60 eur. S druge strane uvidom u Ugovor čl. 7/5 vidljivo je da je korisnik kredita priznao dug potpisivanjem Ugovora u ukupnom iznosu duga po tom kreditu (dakle iznos kredita zajedno sa redovnim kamatama) od 13.600,82 eur u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB za EUR važeće na dan plaćanja. Navedeni ukupan iznos ne premašuje iznos koji sada svojom tužbom tužitelj traži po istom pravnom osnovu. Kako je sam korisnik priznao dug u tom iznosu (13.600,82 eur u protuvrijednosti u kunama), a tijekom ovog postupka tuženik nije dokazao da bi korisnik kredita, ili eventualno tuženik, otplatio više nego li to sada tužitelj u svojim poslovnim knjigama navodi po osnovi glavnice duga i redovnih kamata (ukupno iznos od 6.221,88 eura i iznos obračunatih zateznih kamata na zakašnjenje u iznosu od 1.351,05 eur, a na koje tužitelj ima pravo ne samo u skladu s odredbom čl. 6. Ugovora već i temeljem čl. 29. ZOO, odnosno u konačnici ukupno dug po osnovi glavnice i kamata u iznosu od 7.572,93 eur), slijedom čega, a temeljem čl.119. ZPP, upravo je na tuženiku bilo da dokaže da je dug podmiren u većem iznosu nego li je to tužitelj u svome zahtjevu naveo, a što sam tuženik nije dokazao.

9. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra sada neosnovanim, odugovlačećim i neekonomičnim isticanje prigovora tuženika a koji se odnose na visinu potraživanja kao i osnovu, slijedom čega nije provodio financijsko vještačenje jer tuženik nije dostavio niti jedan financijski dokument a koji bi se eventualno mogao uzeti u obzir prilikom financijskog vještačenja a na okolnost djelomičnog podmirenja duga.

10. Uvidom u Opomenu pred tužbu od 5. travnja 2024. utvrđeno je da je istom tužitelj pozvao tuženika na isplatu sada utuženog iznosa i to u roku od 8 dana od primitka opomene, a koju opomenu je tuženik primio dana 9. travnja 2024. (vidljivo iz povratnice).

11. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Belme Pličanić iz Hrvatske Kostajnice kao povjerenice suda od 3. rujna 2020. godine poslovni broj O- 1396/2019, UPP/OS-35/2019-2 utvrđeno je da istim rješenjem utvrđena ostavinska imovina iza pok. ČZ OIB: [osobni identifikacijski broj] (dakle korisnika predmetnog kredita) a koji je umro **.**.2019. (dakle samo dvije godine nakon sklapanja Ugovora a kojeg je rok otplate bio 4 godine odnosno 48 mjeseci s početkom otplate mjesec dana nakon prijenosa kredita a krajnji rok korištenja kredita je bio 7. srpnja 2017.). Dakle, iz navedenog je vidljivo da je korisnik kredita unutar roka otplate kredita umro, a kako tuženik nije dokazao da bi netko drugi preuzeo kredit i otplatio isti, jasno je da je u smislu čl. 9. Ugovor otkazan i dug u cijelosti dospio. Nadalje iz rješenja o nasljeđivanju vidljivo je da je iza ostavitelja utvrđena ostavinska imovina i to nepokretna a koja se sastoji od više katastarskih čestica (kako građevinskih sa kućom tako i poljoprivrednih) i koja ostavina, a obzirom da iza ostavitelja nisu utvrđeni nasljednici, je kao ošasna imovina prešla u vlasništvo ovdje tuženika i to u cijelosti, a u smislu čl. 20.s t. 1. Zakona o nasljeđivanju.

12. Naime, u smislu čl. 6. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje: ZN) smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određene ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći.

13. Dakle, suprotno navodima samog tuženika, u konkretnom slučaju u odnosu na dugove ostavitelja, tuženik u odnosu na odgovornost za ostaviteljeve dugove ima isti položaj kao i ostaviteljevi nasljednici.

14. U smislu čl. 139. st. 1. ZN nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. U smislu st. 2. istog čl. nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. U predmetnom postupku tuženik nije isticao prigovor prekoračenja iznosa vrijednosti ostavine, niti dokazao takvu činjenicu. Slijedom iznesenog, u smislu čl. 6. ZN u svezi čl. 139. st. 1. ZN upravo je tuženik odgovoran za dugove ostavitelja, ovdje korisnika kredita po kojem je dug nastao.

15. Prigovor tuženika da u smislu čl. 139. st. 6. ZN predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine, nije od utjecaja na ovaj parnični postupak a u kojem se utvrđuje odgovornost i visina za dug, već takav prigovor tuženik eventualno može isticati u postupku prisilne naplate utvrđenog duga odnosno ovrsi.

16. Slijedom iznesenog, smatrajući da tužitelju osnovano temeljem čl. 4. i 29. ZOO, te čl. 6. i 139. st. 1. ZN pripada iznos duga od 7.572,93 eur a koji se odnosi na glavnicu duga po kreditu, redovne kamate te zatezne kamate zbog zakašnjenja (tuženik nije dostavio dokaz a koji bi osporili obračun tuženika koji je financijska insitucija te sud ne dvoji u njezinu stručnost prilikom obračuna) ovaj sud je u konačnici u pretežitom dijelu usvojio zahtjev tužitelja te tužitelju dosudio isti iznos i odlučio kao u izreci, dok je višak zahtjeva tužitelja, a koji se odnosi na dio u iznosu od 240,60 eur po osnovi naknada, kako je to navedeno u Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja, je odbio kao neosnovan. Naime, sud ističe da niti iz Ugovora a niti drugih priloženih dokaza ovaj sud nije utvrdio kakva je to točno naknada naplaćena niti na što se ona odnosi niti ima li tužitelj uopće pravo na takvu naknadu i u tom iznosu, slijedom čega je u konačnici odbio u tom dijelu djelomično zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci. Ovdje sud napominje da se u čl. 9. Ugovora navodi da u slučaju otkaza kredita bi tužitelj imao pravo na povrat cjelokupnog duga i svih troškova, no tužitelj tijekom ovog postupka, a u smislu čl. 119. ZPP u svezi čl. 221.a ZPP nije dokazao da bi trošak u iznosu od 240,60 eura za tužitelja i nastao otkazom kredita i da bi nastao upravo u tom iznosu. Stoga je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja i odlučeno je kao u izreci toč. II.

17. Tužitelju je u smislu čl. 29. ZOO (i odredbe čl. 6. Ugovora) dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana obračuna tužitelja (Izvadak iz poslovnih knjiga) odnosno 21. veljače 2024. (jer je dug obračunat s danom 20. veljače 2024. a u koji su obračunate i zatezne kamate do tog dana) pa do isplate i to samo na iznos glavnice, dok na iznos obračunatih redovnih i zateznih kamata tužitelj takvu daljnju kamatu nije niti tražio, dok je zatraženi iznos zateznih kamata na odbijeni dio zahtjeva (naknade) odbijen kao neosnovan a obzirom da taj dio zahtjeva tužitelja je utvrđen neosnovanim.

18. Stoga je odlučeno kao u izreci.

19. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP a obzirom da je tužitelj uspio sa pretežitim dijelom svoga zahtjeva.

20. Tužitelju je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 7/1, 52/3, 54, 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa) te zastupanje na ročištu od 4. studenog 2024. i 16. prosinca 2024. za svako u iznosu od 250,00 (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife).Tužitelju je priznat i materijalni trošak dužne pristojbe na tužbu u iznosu od 62,30 eur (čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18 dalje: ZOSP te tbr 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine broj: 53/19, dalje Uredba), odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 812,30 eur, a koji je naloženo da plati tuženik, dok je višak zahtjeva tužitelja, a u dijelu troška sastava pisane opomene u iznosu od 50 eur i PDV na taj iznos, ocijenjen neosnovanim, a obzirom da sastav takvog podneska u smislu Tarife ne pripada tužitelju.

21. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška,a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.

22. Stoga je odlučeno kao u toč. III izreke.

U Sisku, 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnici