Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž R-174/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i člana vijeća i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika OPĆE BOLNICE PULA, Zagrebačka 30, Pula, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-273/2019-35 od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika Opće bolnice Pula i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-273/2019-35 od 20. rujna 2024. pod točkom I izreke za iznos od 7.247,59 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- 354,69 € od 16. rujan 2014.
- 109,03 € od 16. listopad 2014.
- 175,30 € od 16. studeni 2014.
- 92,33 € od 16. prosinac 2014.
- 283,81 € od 16. siječnja 2015.
- 366,13 € od 16. veljača 2015.
- 48,20 € od 16. ožujak 2015.
- 65,72 € od 16. travanj 2015.
- 222,90 € od 16. svibanj 2015.
- 233,42 € od 16. lipanj 2015.
- 427,56 € od 16. srpanj 2015.
- 62,87 € od 16. kolovoz 2015.
- 266,38 € od 16. rujan 2015.
- 89,68 € od 16. listopad 2015.
- 98,94 € od 16. studeni 2015.
- 149,96 € od 16. prosinac 2015.
- 71,85 € od 16. siječnja 2016.
- 51,83 € od 16. veljača 2016.
- 52,07 € od 16. ožujak 2016.
- 59,43 € od 16. travanj 2016.
- 60,63 € od 16. svibanj 2016.
- 74,55 € od 16. lipanj 2016.
- 49,70 € od 16. srpanj 2016.
- 78,10 € od 16. kolovoz 2016.
- 90,83 € od 16. rujan 2016.
- 70,27 € od 16. listopad 2016.
- 78,10 € od 16. studeni 2016.
- 49,70 € od 16. prosinac 2016.
- 31,07 € od 16. siječnja 2017.
- 50,70 € od 16. veljača 2017.
- 56,03 € od 16. ožujak 2017.
- 48,72 € od 16. travanj 2017.
- 107,36 € od 16. svibanj 2017.
- 48,72 € od 16. lipanj 2017.
- 50,93 € od 16. srpanj 2017.
- 80,04 € od 16. kolovoz 2017.
- 24,85 € od 16. rujan 2017.
- 96,48 € od 16. listopad 2017.
- 94,65 € od 16. studeni 2017.
- 52,99 € od 16. prosinac 2017.
- 147,94 € od 16. siječnja 2018.
- 115,75 € od 16. veljača 2018.
- 58,56 € od 16. ožujak 2018.
- 203,60 € od 16. travanj 2018.
- 107,77 € od 16. svibanj 2018.
- 50,92 € od 16. lipanj 2018.
- 120,15 € od 16. srpanj 2018.
- 53,24 € od 16. kolovoz 2018.
- 51,90 € od 16. rujan 2018.
- 91,15 € od 16. listopad 2018.
- 50,92 € od 16. studeni 2018.
- 26,62 € od 16. prosinac 2018.
- 83,66 € od 16. siječnja 2019.
- 92,69 € od 16. veljača 2019.
- 90,90 € od 16. ožujak 2019.
- 100,13 € od 16. travanj 2019.
- 110,18 € od 16. svibanj 2019.
- 79,04 € od 16. lipanj 2019.
- 136,30 € od 16. srpanj 2019.
- 105,38 € od 16. kolovoz 2019.
- 127,74 € od 16. rujan 2019.
- 141,28 € od 16. listopad 2019.
- 96,74 € od 16. studeni 2019.
- 256,21 € od 16. prosinac 2019.
- 172,30 € od 16. siječnja 2020.
po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.974,80 eur sa zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2024. do isplate i pod točkom III. izreke.
II. Preinačava se navedena presuda pod točkom I. izreke za iznos od 6.357,08 eur i pod točkom II. izreke za trošak parničnog postupka u iznosu od 1.457,00 eur i za isto sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja OŽ za isplatu iznosa od 6.357,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.457,00 eur.
III. Nalaže se tužitelju OŽ da tuženiku Opća bolnica Pula naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 120,43 eur u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Opća bolnica Pula za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 829,57 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:
"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 13.604,67 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:
- 354,69 € od 16. rujan 2014.
- 109,03 € od 16. listopad 2014.
- 175,30 € od 16. studeni 2014.
- 92,33 € od 16. prosinac 2014.
- 283,81 € od 16. siječanj 2015.
- 366,13 € od 16. veljača 2015.
- 48,20 € od 16. ožujak 2015.
- 65,72 € od 16. travanj 2015.
- 222,90 € od 16. svibanj 2015.
- 233,42 € od 16. lipanj 2015.
- 427,56 € od 16. srpanj 2015.
- 62,87 € od 16. kolovoz 2015.
- 266,38 € od 16. rujan 2015.
- 89,68 € od 16. listopad 2015.
- 98,94 € od 16. studeni 2015.
- 149,96 € od 16. prosinac 2015.
- 196,91 € od 16. siječanj 2016.
- 325,76 € od 16. veljača 2016.
- 52,07 € od 16. ožujak 2016.
- 191,94 € od 16. travanj 2016.
- 99,34 € od 16. svibanj 2016.
- 205,91 € od 16. lipanj 2016.
- 181,06 € od 16. srpanj 2016.
- 78,10 € od 16. kolovoz 2016.
- 372,57 € od 16. rujan 2016.
- 114,09 € od 16. listopad 2016.
- 78,10 € od 16. studeni 2016.
- 181,06 € od 16. prosinac 2016.
- 181,00 € od 16. siječanj 2017.
- 184,68 € od 16. veljača 2017.
- 56,03 € od 16. ožujak 2017.
- 48,72 € od 16. travanj 2017.
- 275,52 € od 16. svibanj 2017.
- 177,47 € od 16. lipanj 2017.
- 320,15 € od 16. srpanj 2017.
- 80,04 € od 16. kolovoz 2017.
- 191,54 € od 16. rujan 2017.
- 137,99 € od 16. listopad 2017.
- 102,69 € od 16. studeni 2017.
- 193,04 € od 16. prosinac 2017.
- 459,43 € od 16. siječanj 2018.
- 272,35 € od 16. veljača 2018.
- 58,56 € od 16. ožujak 2018.
- 257,86 € od 16. travanj 2018.
- 269,39 € od 16. svibanj 2018.
- 320,08 € od 16. lipanj 2018.
- 441,12 € od 16. srpanj 2018.
- 53,24 € od 16. kolovoz 2018.
- 272,01 € od 16. rujan 2018.
- 136,24 € od 16. listopad 2018.
- 185,50 € od 16. studeni 2018.
- 167,32 € od 16. prosinac 2018.
- 390,08 € od 16. siječanj 2019.
- 143,27 € od 16. veljača 2019.
- 90,90 € od 16. ožujak 2019.
- 156,80 € od 16. travanj 2019.
- 255,76 € od 16. svibanj 2019.
- 218,30 € od 16. lipanj 2019.
- 479,37 € od 16. srpanj 2019.
- 105,38 € od 16. kolovoz 2019.
- 492,00 € od 16. rujan 2019.
141,28 € od 16. listopad 2019.
- 244,16 € od 16. studeni 2019.
- 417,67 € od 16. prosinac 2019.
- 503,94 € od 16. siječanj 2020.
po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.431,80 EUR sa zateznim kamatama od 20. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 18,20 EUR zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka ili da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 750,00 eur, a zahtijeva i naknadu sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 eur. Iako tuženik presudu pobija u cijelosti po sadržaju žalbe je razaznati da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.604,67 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose te trošak parničnog postupka u iznosu od 3.431,80 eur sa zateznom kamatom tekućom od 20. rujna 2024. do isplate i pod točkom III. izreke pa je, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) presuda po žalbi tuženika u tome dijelu ispitivana.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara za isplatu iznosa od 13.604,67 eur na ime neisplaćene razlike plaće i to s osnova neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, neisplaćenog dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za znanstveni stupanj te neisplaćene naknade za prekovremeni rad u razdoblju od 1. kolovoza 2014. do prosinca 2019.
5. Prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužitelju umanjene plaće te mu je u utuženom razdoblju s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivao umanjeni iznos, sud je na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja utvrdio da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 13.604,67 eur (prema nalazu i mišljenju vještaka s osnove prekovremenog rada. Dodataka na plaću i naknada za godišnji odmor i bolovanje) te naložio tuženiku da tužitelju taj iznos isplati sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od svakog 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Pri tome se sud prvog stupnja poziva i na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to Zaključak broj 148. donesen na sjednici održanoj 1. srpnja 2015. i Zaključak broj 153. donesen na sjednici održanoj 21. prosinca 2015., smatrajući da Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora te da su obvezujući.
6. Iako se prvostupanjski sud u obrazloženju poziva na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora broj 148. i 153. presudu u dijelu u kojem se poziva na Zaključak broj 153. nije utemeljio na tom tumačenju, zbog čega su razlozi presude o odlučnim činjenicama međusobno proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju izričito upire tuženik.
7. Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa utvrdi: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ovoga Zakona (čl. 373.a. st. 3. ZPP).
7.1. Stoga je ovaj sud primjenom ovlaštenja iz navedene odredbe utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na iznose koji pripadaju tužiteljici primjenom navedenog Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za razdoblje od prosinca 2015. pa nadalje, a sve u sklopu pravilnih utvrđenja da tuženik nije u cijelosti isplatio tužitelju razliku plaće koja se odnosi na prekovremeni rad, rad subotom i nedjeljom, naknadu za godišnji odmor, naknadu za otežane uvjete rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, sve sukladno odredbi čl. 57. st. 1. 8. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 95/15 – dalje: KU).
8. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat, kada je radio u otežanim uvjetima rada, dodatak za posebne uvjete rada, da mu pripada dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pa tako i za odrađene prekovremene sate, a s tim u vezi i naknada za godišnji odmor (čl. 57. st. 1. i čl. 59.a. te čl. 36. KU) i čl. 55., čl. 57. i čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine“ broj 29/18 – dalje: KU/18), obzirom da niti iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće s drugih osnova rada međusobno isključuju.
9. Za napomenuti je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojemu zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 (i pravo na uvećanje plaće na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13) imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
10. Žalbeni navodi tuženika da ne postoji pogreška pri obračunu plaće nisu doveli u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik, kao poslodavac tužitelju u dijelu utuženog razdoblja isplaćivao umanjenu plaću, iako je sukladno čl. 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/13, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a za koje utvrđenje je dao valjane razloge.
11. Budući da između stranka nije bio sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva utvrđen financijskim vještačenjem, to je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu razlike plaće koju je tuženik dužan isplatiti tužitelju za razdoblje do prosinca 2015. u iznosu od 3.046,92 eur. Također je pravilno prvostupanjski sud na dospjele tražbine za navedeni period na osnovi razlike i naknade plaće tužitelju za razdoblje do zaključno prosinca 2015. dosudio zatezne kamate tekuće od dospijeća, odnosno od trenutka kada je tuženik trebao isplatiti plaću, odnosno naknadu plaće do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).
12. Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu u ostalom dijelu, prvostupanjski sud je propustio uzeti u obzir da je Povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati dalo dva tumačenja, a u žalbenom stadiju postupka sporan je upravo način utvrđivanja fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika u mjesečni fond sati računa tako da se od dana u tjednu odbiju samo subote i nedjelje, a ne i blagdani koji eventualno padaju u tjednu. Sporno je dakle tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/18.
13. Naime, prema čl. 18. KU ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Sjedište povjerenstva je u Ministarstvu. Povjerenstvo za tumačenje ovog Ugovora:– daje obvezujuće tumačenje odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane – prati izvršavanje ovoga Ugovora, – izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora. Prema čl. 19. KU Povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova. Ako se povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku. Pri izboru neutralnog stručnjaka i određivanja rokova za donošenje odluka, odgovarajuće će se primijeniti odredbe čl. 6. st. 2. i 3. ovoga Ugovora. Neutralni stručnjak ima pravo na odgovarajuću naknadu koju zajednički snose obje ugovorne strane. Tumačenje neutralnog stručnjaka povjerenstvo je obvezno prihvatiti kao svoje tumačenje. Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita, te svim ustanovama na koje se odnosi, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.
14. Imajući dakle u vidu sadržaj odredbe čl. 19. st. 6. KU, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, koji stav je izražen u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13, Rev-214/21, Revr-290/21, Rev-824/21, Rev-1009/21 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.
15. Odredbom čl. 51. st. 10. KU određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.
15.1. Odredbu čl. 51. st. 10. KU Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo:
-tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.
U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.
Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“
-na sjednici od 21. prosinca 2015. povjerenstvo za tumačenje KU je donijelo Zaključak 153. koji glasi:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.
Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.
Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."
15.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:
„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“
15.3. Dakle, Zaključak broj 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU, koji se primjenjuje od 21. prosinca 2015., nije stavljen izvan snage te je Zaključak identičnog sadržaja donesen na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018., o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kojim se zahtijeva isplata manje isplaćene plaće za razdoblje od 21. prosinca 2015. do prosinca 2019. valja odlučivati primjenom Zaključka broj 153, odnosno identičnog Zaključka od 21. studenog 2018.
16. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU) i činjenicu da je tumačenje broj 148. stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153., koje je doneseno 21. prosinca 2015., proizlazi da je o dijelu tražbine tužiteljice koja se odnosi na razdoblje od kolovoza 2014. do 21. prosinca 2015., u ukupnom iznosu od 3.046,92 eur pravilno odlučeno primjenom Zaključka broj 148.
17. Za dio potraživanja koji se odnosi na razdoblje od 21. prosinca 2015. pa do 31. prosinca 2019. prilikom izračuna mjesečnog fonda radnih sati valja pak odlučivati primjenom Zaključka broj 153. tako da od tada redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, umanjeno za dane blagdana i neradnih dana.
18. Na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Marina Rameše od 9. studenog 2023., koji ovaj sud prihvaća, jer je sačinjen sukladno navedenom Zaključku broj 153., utvrđuje se da tužitelju pripada za razdoblje od 21. prosinca 2015. do 31. prosinca 2019. s osnove neplaćenog prekovremenog rada, dodataka na plaću po osnovi otežanih uvjeta rada, po osnovi naknade za godišnji odmor i po osnovi naknade za bolovanje ukupan iznos od 4.200.67 eur, sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.
19. Uzimajući u obzir iznose koji su obračunati pravilnom primjenom tumačenja 148. i iznose koje je ovaj sud utvrdio na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka sačinjenog sukladno tumačenju broj 153., koje pravilnim prihvaća ovaj sud, utvrđeno je da tužitelju pripada ukupni iznos po svim osnovama od 7.247,59 eur (3.046,92 + 4.200,67 eur) dok je zahtjev neosnovan za ukupni iznos od 6.357,08 eur.
20. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke potvrđena za iznos od 3.046,92 eur, a na temelju odredbe čl. 373.a. ZPP potvrđena za iznos od 4.200,67 eur, dok je za iznos od 6.357,08 eur presuda suda prvog stupnja preinačena i za taj iznos je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
21. Kako je djelomično preinačena prvostupanjska presuda na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valja preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka. Budući da su u postupku djelomično uspjeli i tužiteljica i tuženik o troškovima postupka valja odlučivati na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, pri čemu je osnovica za obračun troškova postupka u iznosu od 13.604,67 eur.
21.1. Tužitelj je u sporu uspio u omjeru od 76,5%, a tuženik u omjeru od 23,5%, pa je slijedom toga sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP tuženik dužan naknaditi tužitelju 53% troškova zastupanja.
21.2. Na ime opravdanih troškova zastupanja sud prvog stupnja je tužitelju odmjerio nagradu od 3.100,00 eur, koju tuženik određeno ne osporava žalbom, pa prema tome na ime troškova zastupanja tužitelju pripada 53% tog iznosa, što iznosi 1643,00 eur. Kao opravdan trošak postupka, koji je bio nužan bez obzira na ishod postupka, tužitelju pripada i trošak vještačenja od 331,80 eur pa je slijedom toga tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.974,80 eur.
21.3. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke potvrđena za trošak postupka od 1.974,80 eur, dok joj preostali iznos troška od 1.457,00 eur ne pripada pa je za taj iznos troška valjalo preinačiti presudu pod točkom II. izreke i zahtjev tužitelja kao neosnovan odbiti.
21.4. Prvostupanjsku presudu je valjalo potvrditi i pod točkom III. izreke, jer je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka pravilno odbijen kao neosnovan, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP.
22. Odluka pod točkama III. i IV. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP. Tuženiku za sastavljanje žalbe pripada po Tbr.10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa) 125 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% (po Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife) iznosi 312,50 eur, a pripada mu i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 eur, po Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23).
22.1. Tuženik je sa žalbom uspio u omjeru od 23,5 (47% glede visine, a bez uspjeha glede osnove) pa mu je tužitelj dužan naknaditi 23,5% priznatih troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu, što iznosi 120,43 eur. Stoga je naloženo tužitelju da taj trošak tuženiku naknadi. Preostali iznos troškova žalbenog postupka od 829,57 eur tuženik neosnovano zahtijeva pa je isti odbijen.
22. U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos i pod točkom II. izreke kojim je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 18,20 eur, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 16. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
