Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2724/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-362/2022 od 3. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Puli-Pola poslovni broj P-362/2022 od 3. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. 1. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5.2. Ugovora o kreditu broj 326- 130/2006 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 14. prosinca 2006., a koja glasi:

"Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita" pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

I. 2. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8.2. Ugovora o kreditu broj 326-130/2006 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 14. prosinca 2006., a koja glasi:

"U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-AdriaBank d.d." pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

I. 3. Nalaže se tuženiku da tužitelju po osnovi jednokratne naknade za obradu zahtjeva kredita isplati iznos od 491,31 eura (ranije 3.701,75 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 6. siječnja 2007. do isplate, po stopi od 15 % godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

I. 4. Nalaže se tuženiku da tužitelju po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 1.030,94 eura (ranije 7.767,60 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 22. listopada 2021. do isplate, i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. 1. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu broj 326-68/2005 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 27. lipnja 2005., a koja glasi:

"Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25% jednokratno." pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. 2. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 8.2. Ugovora o kreditu broj 326-68/2005 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 27. lipnja 2005., a koja glasi:

"U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d." pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. 3. Nalaže se tuženiku da tužitelju po osnovi jednokratne naknade za obradu zahtjeva kredita isplati iznos od 410,82 eura (ranije 3.095,33 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. srpnja 2005. do isplate, po stopi od 15 % godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. 4. Nalaže se tuženiku da tužitelju po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 817,13 eura (ranije 6.156,68 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 537,37 eura (4.048,82 kuna) od 14. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 279,76 eura (2.107,86 kuna) od 10. veljače 2017. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. 1. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu broj 326-86/2005 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 18. kolovoza 2005., a koja glasi:

"Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25% jednokratno." pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. 2. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 8.2. Ugovora o kreditu broj 326-86/2005 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 18. kolovoza 2005., a koja glasi:

III. 3. Nalaže se tuženiku da tužitelju po osnovi jednokratne naknade za obradu zahtjeva kredita isplati iznos od 1.110,09 eura (ranije 8.363,97 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. rujna 2005. do isplate, po stopi od 15 % godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. 4. Nalaže se tuženiku da tužitelju po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 2.356,37 eura (ranije 17.754,10 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 22. listopada 2021. do isplate, i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. 1. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5.2. Ugovora o kreditu broj 326- 133/2005 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 14. prosinca 2005., a koja glasi:

"Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita." pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

IV. 2. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8.2. Ugovora o kreditu broj 326- 133/2005 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 14. prosinca 2005., a koja glasi:

IV. 3. Nalaže se tuženiku da tužitelju po osnovi jednokratne naknade za obradu zahtjeva kredita isplati iznos od 365,28 eura (ranije 2.752,22 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. prosinca 2005. do isplate, po stopi od 15 % godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. 4. Nalaže se tuženiku da tužitelju po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 775,59 eura (ranije 5.843,69 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 22. listopada 2021. do isplate, i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.370,03 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. lipnja 2024. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška."

2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje u tekstu - ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenjem ništetnim odredaba ugovora o kreditu koji su zaključeni između stranaka u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje kreditoru platiti naknade za obrade kredita i naknade u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljeni sljedeći ugovori o kreditu:

- Ugovor o kreditu broj 326-130/2006 od 14. prosinca 2006., kojim Ugovorom je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 65.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 30 godina, odobren radi adaptacije dva stana;

- Ugovor o kreditu broj 326-68/2005 od 27. lipnja 2005., kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 53.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 30 godina, radi kupnje stana;

- Ugovor o kreditu broj 326-86/2005 od 18. kolovoza 2005., kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 140.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 30 godina, radi kupnje stana;

- Ugovor o kreditu broj 326-133/2005 od 14. prosinca 2005., kojim Ugovorom je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 46.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 30 godina, odobren radi adaptacije stana.

- da je u navedenim ugovorima, u čl. 5., sadržana istovjetna odredba da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,25 % od iznosa odobrenog kredita, da svi ugovori sadrže u bitnom istovjetnu odredbu članka 8. kojom je određeno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita te da je u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati naknadu (taksu) sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. da je tužitelj na ime naknade za obradu kredita 326-130/2006, 5. siječnja 2007. platio 3.701,75 kuna / sada 491,31 eura, da je na ime naknade za obradu kredita 326-68/2005 22. srpnja 2005. platio 3.095,33 kuna / sada 410,82 eura, da je na ime naknade za obradu kredita 326-86/2005 31. kolovoza 2005. platio 8.363,97 kuna / sada 1.110,09 eura te da je na ime naknade za obradu kredita 326-133/2005 28. prosinca 2005. platio 2.752,22 kuna / sada 365,28 eura, na način da su navedeni iznosi odbijeni prilikom isplate kredita. Nije sporno ni plaćanje naknade za prijevremenu konačnu otplatu kredita u utuženom iznosu.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da je naknada plaćanja za obradu kredita jednokratnog 1,25% i za slučaj prijevremenog povrata kredita, ne odgovara stvarno pruženim uslugama ili troškovima, te da naplaćivanjem pruženih usluga utječe na pravni položaj tužitelja i stvara na njegovu štetu značajnu neravnotežu, što je u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da te naknade odgovaraju stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima pa je odbio tužbeni zahtjev.

10. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

11. Sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti, pa je iste potrebno u skladu s odredbom članka 81. ZZP/03 ispitati moguće nepoštenje načela savjesnosti i poštenja i postojanja eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

12. Odredbom članka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom stavka 4. citiranog zakona propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

13. U okolnostima konkretnog slučaja tuženik, ne osporava da se u ovom slučaju radi o standardnom ugovoru o kreditu (koji je formuliran od strane tuženika kao trgovca). S obzirom na to, tuženik je sukladno odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 bio dužan dokazati da se u konkretnom slučaju pregovaralo o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i o njezinoj visini. Tijekom parničnog postupka tuženik to nije dokazao niti je u tom smislu ponudio dokaze. Osim toga iz predloženih i izvedenih u postupku nije utvrđeno da su stranke pregovarale o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i o njezinoj visini.

14. S obzirom da iz spornih odredaba ugovora o kreditu proizlazi da će tuženik naplatiti naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita odnosno za obradu kredita u skladu s Odlukom o tarifi naknada banke, a kako Ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade, niti podatak o tome hoće li se primjenjivati Odluka koja je važila u vrijeme nastanka ugovornog odnosa ili Odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da bi takvom ugovornom odredbom tuženik proizvoljno odredio visinu naknada, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.

15. U takvim situacijama, neovisno o tome je li tuženik imao troškove zbog obrade kredita, (članak 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) pravilno je sud ocijenio da je predmetna ugovorna odredba ništetna, jer je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 87. stavak 1. ZZP/03).

16. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

17. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

18. Kako tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te obveza vraćanja uplaćenih iznosa na ime naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita, kao i na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kako bi isti mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojoj tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja.

19. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.

20. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

21. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. ZOO.

22. S obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita odnosno 1,25% od iznosa kredita, i odredbe na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, to su stoga ugovoren odredbe nepoštene, a time i ništetne, što rezultira time da tuženik koji je dakle odgovoran za ugovaranjem ništetne ugovorne odredbe, jer je iste nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja tih naknada.

23. Žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi stoga o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

24. Kako je sud prvog stupnja prema mišljenju ovog suda pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja, to su i u ovom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani.

25. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi ugovora te činjenice da je tužitelj bio upoznat s visinom naknade za obradu kreditu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužitelju kao potrošaču je onemogućeno pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020.

26. Prema izraženom stavu Vrhovnog suda RH ugovorna odredba kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu prema članku 49. ZZP-a, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, što u kontekstu predmetnog slučaja također ukazuje na pravilan zaključak suda prvog stupnja, što prihvaća i žalbeni sud.

27. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) pravilno obračunao troškove koju su bili neophodni za vođenje postupka.

28. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 30. siječnja 2025.

| | | Predsjednik vijeća

Miho Mratović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte