Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-2513/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LT pok. L OIB: [osobni identifikacijski broj]., [adresa]., zastupanog po punomoćnici Neni Vujević, odvjetnici u Sinju, protiv tuženika: 1.Republika Hrvatska OIB:52634238587., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Sinju, 2. ET pok. E, 3.AT, 4.KT ud. Frane iz [adresa]

., 5.LTL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]), 6. ETL iz [adresa]., tuženici pod 2) i 3) odsutni i nepoznatog boravište, zastupani po privremenoj zastupnici Mireli Perković, odvjetnici u Sinju, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, rješavajući žalbu tuženika 1. Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-3007/2021 od 1. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženika Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-3007/2021 od 1. srpnja 2024. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na istog, te u odluci o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj LT pok. L, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., vlasnik;

- novoformirane č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 1818 m2, koja je nastala od dijela č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

- novoformirane č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 55 m2, koja je nastala od dijela č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

- novoformirane č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 115 m2, koja je nastala od dijela č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a sve kako je prikazano na skici izmjere sačinjenoj od strane GEOID d.o.o., Sinj, Šetalište A. Stepinca 2., u ožujku 2021. godine, koja skica čini sastavni dio presude, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten na temelju ove presude u zemljišnim knjigama ovog suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva u pogledu predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika pod 1) u odnosu na novoformirane č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te sa imena tuženika od 2)-6) u odnosu na novoformiranu č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

II. Dužna je tužena pod 1)Republika Hrvatska u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u visini od 398,16 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 1. srpnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.".

2. Protiv te presude žali se 1. tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se presuda preinači sukladno sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje 1. tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

6. Neosnovano 1. tuženik ističe žalbeni razlog, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

7. Prvostupanjski je sud u smislu odredbe članka 8. ZPP-a provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje suda prvog stupnja u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude zbog čega se žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na način kako je to obrazloženo u žalbi 1. tuženika mora smatrati neutemeljenim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] te [katastarska čestica], kao i da je ovlašten postići uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime uz brisanje tog prava s imena tuženika.

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je prihvatio jer je temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da su se ispunile zakonske pretpostavke, odnosno da je tužitelj dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine.

10. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) propisano je da se vlasništvo može steći temeljem pravnog posla, odluke državnog tijela, temeljem zakona i nasljeđivanjem, pa je tužitelj morao dokazati postojanje jednog od tih osnova. Nesporno je da je tužitelj kao osnovu za stjecanje prava vlasništva naveo dosjelost a koju osnovu da bi dokazao morao je predočiti dokaz da je pošteni posjednik, osobno i putem pravnih prednika da su bili u posjedu sporne nekretnine najmanje 40 godina.

11. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (članak 159. stavak 1. ZV-a).

12. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na kojoj je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavak 3. ZV-a odnosno 40 godina.

13. Ova materija na identičan način bila je riješena i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) kao i prema odredbama Općeg građanskog zakona koji je zakon bio na snazi do 6. travnja 1941. dok se nakon toga njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91).

14. Odredbom članka 18. stavak 1. ZV-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed) stavkom 2. istog članka određeno je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestaje njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok stavak 3. propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

15. Pema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit, i pošten, stječe dosjelošću vlasništva protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, stavkom 3. određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok stavak 3. propisuje da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinca lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno traje dvostruko vrijeme iz onog iz stavka 2. i 3. tog članka. Člankom 160. stavak 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, stavak 2. propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

16. Dakle, kada se ima u vidu članak 18. stavak 3. ZV-a jasno slijedi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao niti je znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Naime, posjed mora biti barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva, a ako posjednik naknadno sazna da mu ne pripada pravo vlasništva, ne može dalje samostalno posjedovati kao pošten posjednik, pa zato sazna li da je vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati, postao je nepošteni posjednik, pa prestaje za njega svaka mogućnost da stekne stvari dosjelošću, te se zato prekida rok dosjelosti. Izvanrednom dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti samostalni posjed stvari, ako je posjed pošten te nije sporno da se poštenje uvijek podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći pravo vlasništva putem dosjelosti.

17. Sukladno spomenutim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću ni redovno ni izvanredno, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe članka 11. stavak 1. ZV-a ako postoji samostalni posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je ima tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

18. Glede zakonitosti posjeda, za navesti je da je zakonit onaj posjed koji ima valjani pravni temelj za posjedovanje, a da je nezakonit onaj koji nema pravni temelj ili mu temelj nije valjan, a da bi posjed bio zakonit da je neophodno da njegov pravni temelj objektivno postoji i da je valjan.

19. Prema pravilu paragrafa 1468 OGZ-a koje je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice saveznog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe bio je 20 godina, dok je prema pravnom pravilu paragrafa 1472 OGZ-a rok dosjedanja na nekretninama kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr., rok dosjedanja iznosi 40 godina. Prema članku 28. stavak 2. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. za redovnu dosjelost koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika rok dosjedanja je 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina. Do 8. listopada 1991. bila je propisana izričita zabrana dosjedanja nekretnina u društvenom vlasništvu sukladno članku 29. ZOVO-a. Time je, dakle, zakonom isključeno stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu od 8. rujna 1980. do 8. listopada 1991. kada je odredba članka 29. ZOVO-a stavljena izvan snage sukladno članku 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Međutim, i prije 1. rujna 1980. postojala je zabrana dosjedanja na zemljištu u društvenom vlasništvu u smislu članka 113. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list SFRJ" broj 25/65, 12/67 i 14/70, te "Narodne novine" broj 52/71 i 52/73) osim ako je vrijeme dosjelosti bilo dovršeno prije 6. travnja 1941.

20. Prema pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. slijedi da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

21. Prema tome, u konkretnom slučaju su se trebale ispitati pretpostavke na strani tužitelja, da li je isti mogao steći vlasništvo spornog dijela nekretnine temeljem dosjelosti.

22. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se tužitelj osobno i preko svojih prednika nalazi u kvalificiranom posjedu spornog dijela predmetnih nekretnina više od 40 godina, a da eventualno vlasništvo prava trećih osoba kroz posjed nisu dirana, to se i prema stavu ovog suda ispunjene zakonske pretpostavke na strani tužitelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

23. Na žalbene navode 1. tuženika za navesti je da se o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu, odnosno o stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje Rev -291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020. (Rev- 1424/2021 od 4. siječnja 2022.). Prema tom shvaćanju za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 2. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga do 17. studenoga 1999.

24. Pri obračuna troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj, 138/23) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

25. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu 1. tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu u odnosu na istog i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović