Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2549/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-610/2021 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-610/2021 od 14. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju CL iznos od 2.011,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2020. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. naknaditi tužitelju CL parnični trošak u iznosu od 2.145,22 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška postupka u iznosu od 1.449,08 EUR."
2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje u tekstu - ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 22. prosinca 2019.
8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je 22. prosinca 2019. došlo do predmetnog štetnog događaja, za koji je odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Petra Škavića proizlazi da je tužitelju na dan štetnog događaja postavljena dijagnoza istegnuća mišića vratne kralježnice tzv. trzajna ozljeda vrata, s tim da je dijagnoza postavljena na temelju kliničkog pregleda, iskaza i subjektivnih tegoba tužitelja, a da je pri pregledu fizijatra sedam tjedana po štetnom događaju objektivno utvrđen i opisan znak oštećenja vratne kralježnice,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Petar Škavića proizlazi kako se ne može prihvatiti oštećenje vratne kralježnice koje je utvrđeno sedam tjedana po štetnom događaju da isto stoji u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem,
- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka kirurga prof. dr. sc. Žarka Rašića proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu istegnuća mišića vrata i da se stanje stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrole fizijatra 16. lipnja 2020.,
- da iz nalaza i mišljenja prof. dr. sc. Žarka Rašića proizlazi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana, slabijeg intenziteta 45 dana,
- da je trpio primarni strah kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta je trajao dva dana, srednjeg intenziteta pet dana, a manjeg intenziteta 20 dana, te da je kod tužitelja došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2% koje se očituju u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice i povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, s tim da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 15 dana po dva sata dnevno, te još sedam dana po jedan sat dnevno,
- da prof. dr. sc. Žarko Rašić nije prilikom pregleda kod tužitelja našao prisutne degerativne promjene, s tim da tužitelj u trenutku predmetnog štetnog događaja ima 36 godina,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da su supruga i on u trenutku prometne nezgode bili u postupku medicinski potpomognute oplodnje i da je odbio napraviti RTG obradu po preporuci ginekologa od supruge,
- da je tužitelju ozljeda vratne kralježnice objektivizirana kasnije upravo iz razloga što je tužitelj odbio napraviti iz opravdanih razloga RTG obradu vratne kralježnice i lubanje.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio trzajnu ozljedu vrata i da je ozljeda u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.
10. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je i ovaj sud budući da tuženik žalbenim navodima iste nije doveo u sumnju.
11. Žalbeni navodi tuženika glede uzročno-posljedične veze ozljeda kod tužitelja i prometna nezgoda ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tužitelj u trenutku prometne nezgode nije imao degerativne promjene, a na tužitelju nije teret dokaza da bi zadobivene ozljede nastale u nekom drugom traumatskom događaju.
12. Prema mišljenju ovog suda, tužitelj je dokazao uzročno-posljedičnu vezu – članak 219. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) pa je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Daljnji žalbeni navodi glede visine naknade neimovinske štete također nisu osnovani, jer prema ustaljenoj sudskoj praksi dosuđeni iznos je opravdan.
14. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006.) izričito u pravni sustav Republike Hrvatske uvodi pravni institut prava osobnosti – članak 19. koji glasi da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.
15. Fizičke boli, duševne boli i strah, nisu po ZOO-u samostalni oblik povreda prava osobnosti, već su to kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje zajedno sa ostalim okolnostima iz članka 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda jer je pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade. Jačina i trajanje tih boli kao i druge okolnosti slučaja kriteriji su (mjerilo) odnosno kvalifikatorne okolnosti težine povrede i one utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju.
16. S obzirom na povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje prema mišljenju ovog suda, unatoč žalbenim navodima tuženika dosuđeni iznos od 1.900,00 Eur iz osnova neimovinske štete je realan, pa je stoga odlučeno kao u izreci.
17. Visina naknade s naslova tuđe pomoći i njege također nije dovedena u sumnju, budući da je ista bila neophodna kod održavanja osobne higijene i kućanskih poslova 15 dana po dva sata dnevno, te 7 sedam dana po jedan sat dnevno, s tim da je utvrđena cijena sata najniže plaćene kategorije u iznosu od 3,00 Eur, pa je tužitelju iz te osnove sukladno odredbi članka 1095. stavak 1. i članka 1089. stavak 2. ZOO-a dosuđen iznos od 111,00 Eur.
18. Člankom 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 36/09 – 155/23) koji je lex specialis u odnosu na ZOO, propisano je pravo na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu štete, pa je prvostupanjski sud pravilno dosudio zatezne kamate, koje teku od 24. srpnja 2020. do isplate, pa i u tome dijelu žalba ne utječe na zakonitu odluku suda prvog stupnja.
19. Tuženik osporava i trošak parničnog postupka, jer smatra da je prvostupanjski sud donio odluku o trošku parničnog postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), tako da je utvrdio parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 Eur, iako je trebao do dana stupanja te Tarife tužitelju priznati trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, a nakon stupanja na snagu nove Tarife priznati trošak prema vrijednosti boda od 1,00 Eur.
20. Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 52. točka 3.). U trenutku kada je sud donio pobijanu odluku i odlučio o troškovima postupka 14. lipnja 2024. na snazi je nova odvjetnička Tarifa ("Narodne novine" broj 138/23) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. i kojom je propisano Tbr. 54. da vrijednost boda iznosi 2,00 Eur.
21. Stoga, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka za sve radnje bez obzira kada su poduzete primjenjuju se odredbe Tarife koje su na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Odluka Vrhovnog suda RH broj Rev- 940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.).
22. Stoga, pri obračunu troškova postupka, sud prvog stupnja je sukladno Tarifi, te vrijednosti predmeta spora, pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.
23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 30. siječnja 2025.
| | | Predsjednik vijeća
Miho Mratović
