REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠE, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19. i 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 19. lipnja 2024., broj: Pp-3584/2023-5, u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem žalbe okrivljenog ŠE kao djelomično osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci pod b), pravno označen kao prekršaj iz čl. 199. st. 7. ZSPC-a, na temelju tog propisa a za taj prekršaj, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura).
II. Uslijed odluke pod točkom I., preinačava se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni na način da se prihvaćaju utvrđenima novčane kazne utvrđene za prekršaje činjenično opisane pod a) i c) izreke pobijane presude, pa se okrivljenom ŠE na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 710,00 EUR (sedamstodeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od 60 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
III. U preostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog ŠE kao neosnovana te se pobijana presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
IV. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. PZ-a okrivljeni ŠE je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni ŠE proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 229. stavka 5., članka 199. stavka 7. ZSPC-a te prekršaj iz članka 16. stavka 1. kažnjivog po članku 29. stavku 1. točki 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/15, 42/20, 144/20, 114/22) za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.550,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude, a ukoliko u ostavljenom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je ista plaćena u cijelosti.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 160,60 eura te mu je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ŠE je, putem braniteljice Mie Šarić, odvjetnice u Splitu, pravodobno podnio žalbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga te u bitnome navodi da činjenični opis prekršaja ne sadrži sva bitna obilježja prekršaja, da je izreka presude nerazumljiva i u suprotnosti s razlozima iste, te da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer sporne prigode okrivljenik nije upravljao vozilom već se spustio iz stana preuzeti ključeve svog vozila kojeg je posudio prijatelju, a što je razlog zašto nije ponio i osobne dokumente. Ističe da je vozilo bilo parkirano od strane LE kojem je okrivljenik posudio vozilo i koje je predmetnog dana vratio okrivljeniku koji je preuzeo ključeve i ušao u vozilo kako bi uzeo svoje stvari kad je zatečen od strane policije. Navodi da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti upravljati vozilom i ne vozi već 3 godine što je okrivljenik naveo u obrani i potvrdio je LE u iskazu. Okrivljenik smatra da je neosnovano sud utemeljio pobijanu presudu na iskazu policajca koji je jasno rekao da se ne sjeća predmetnog događaja i da ne može reći je li se radilo o 21,00, 22,00 ili 23,00 sata. Okrivljenik smatra da je sud izrekao previsoku novčanu kaznu i nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika posebice činjenicu da nije ranije prekršajno kažnjavan.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući pobijanu presudu povodom žalbe vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta i cijeneći sve otegotne i olakotne okolnosti na strani okrivljenika, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja je proglašen krivim pobijanom presudom, koji je prihvatljiv i ovom Sudu jer je prvostupanjski sud za svoju odluku iznio valjane i dostatne razloge, koje je valjano obrazložio.
6. Naime, netočni su navodi žalbe okrivljenika u odnosu na iskaz policijskog službenika EE da se isti ne sjeća predmetnog događaja jer je isti iskazivao da se sjeća da je su inkriminiranog dana on i kolega uočili vozilo Land Rover registarske oznake [registarska oznaka] u Ulici Ivana plemenitog Zajca kojim je upravljao okrivljenik i kod sebe nije imao vozačku dozvolu ni osobnu iskaznicu pa mu je utvrđen identitet uvidom u evidenciju MUP-a, a kojom prigodom su istoga i alkotestirali, utvrdili da u organizmu ima alkohola i sastavili zapisnik. Svjedok je naveo da niti jednom prigodom nije alkotestirao nekoga koga nije zatekao da upravlja vozilom.
7. Svjedok LE u svom iskazu je naveo da je samo jedne prigode posudio vozilo od okrivljenika, Land Rover, čijih se registarskih oznaka ne sjeća i ne sjeća se kojeg točno dana je posudio vozilo, te da mu je tog istog dana oko 23,00 sata vratio vozilo, no da nije vidio je li okrivljenik upravljao vozilom nakon što se on udaljio, niti kada ga je policija zaustavila kao niti postupanje policije prema okrivljeniku. Naveo je da okrivljenik neko vrijeme ne vozi iako ima valjanu vozačku dozvolu i da ga voze drugi ljudi, a događaj vezan uz postupanje policije mu je ispričao okrivljenik.
8. Ovaj je Sud stava da je pravilno prvostupanjski sud cijenio provedene dokaze u postupku te pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice u postupku, pa stoga prihvaća zaključak prvostupanjskog suda koji navodi da je prihvatio iskaz policijskog službenika EE kao vjerodostojan jer je isti u skladu s materijalnim dokazima u spisu te je isti unatoč proteku vremena okolnosno iskazivao o predmetnom događaju, dok je iskaz svjedoka LE sud ocijenio usmjerenim ka umanjenju prekršajne odgovornosti okrivljenika jer je kontradiktoran iskazu policijskog službenika kao i materijalnim dokazima u spisu (svjedok navodi da je vozilo vratio inkriminiranog dana iza 23,00 sata dok je u zapisniku o ispitivanju alkohola u organizmu, broj: 1023271206 od 13. ožujka 2022. navedeno da se alkotestiranju okrivljenika (koji navodi da ga je zaustavila policija nakon što je preuzeo ključeve vozila) obavljeno u 21,37 sati), a zbog čega je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.
9. Razmatrajući odluku o kazni povodom žalbe okrivljenika ovaj Sud je mišljenja da je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, za počinjeno djelo prekršaja iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a (činjenično opisano pod b) pobijane presude) izrečena prestroga kazna. Naime, okrivljenik pravilno u žalbi upire da nije ranije prekršajno kažnjavan i da je za to djelo prekršaja izrečena prestroga kazna, te da sud tu činjenicu kao olakotnu okolnost nije pravilno cijenio. Spisu prileži potvrda Ministarstva pravosuđa od 10. srpnja 2024., klasa: 740-04/24-02/91071, iz koje proizlazi da okrivljenik nije prekršajno osuđivan, zbog čega je u tom dijelu žalba okrivljenika osnovana te je valjalo preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni na način kako je to učinjeno u točki I. izreke ove presude.
9.1. Ovaj je Sud stoga okrivljeniku za prekršaj iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a utvrdio novčanu kaznu u iznosu zakonom propisanog minimalnog iznosa od 660,00 eura, dok je kao utvrđene prihvatio novčane kazne za ostala dva prekršaja koje su utvrđene u zakonom propisanom fiksnom iznosu, pa je tako okrivljeniku za počinjene prekršaje izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 710,00 eura za koju ovaj Sud smatra da će postići svrhu kažnjavanja u smislu članka 36. PZ-a. Izrečenu kaznu ovaj Sud smatra primjerenom s obzirom na ukupnost okolnosti od utjecaja za kaznu, u svemu pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja.
10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
11. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.