Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-84/2020-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Gordani Peraković- Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika 1. HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Sandru Biondiću, odvjetniku u Otočcu i 2. Osnovne škole Zrinskih i Frankopana Otočac, OIB: 08312236531, iz Otočca, Kralja Zvonimira 15, zastupana po punomoćniku Borisu Marohniću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 50.000,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 20. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja te zamjenske punomoćnice tuženika 1 i 2 Josipe Glavičić, odvjetnice u Otočcu, 30. siječnja 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva na:

- dijelu kčbr. [katastarska čestica] KUĆA I DVORIŠTE površine 102 čhv., upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji po Geodetskom elaboratu Ureda ovlaštenog inženjera geodezije vl. NM od 12. rujna 2024. godine ovjerenog po Državnoj geodetskoj upravi, Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, KLASA: 932-06/24-02/163, URBROJ: 541-20- 04/2-24-3 od 14.11.2024. godine nosi oznaku kao: kčbr. [katastarska čestica] GORNJE VRHOVINE, GORNJE VRHOVINE ukupne površine 253 m[2] , POMOĆNA ZGRADA površine 27 m , DVORIŠTE površine 226 m , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što mu je 1- tužena dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, temeljem ove presude,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA DOL POTKUĆNICA U SELU površine 143 čhv.,

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA POTKUĆNICA U SELU površine 149 čhv. i

- kčbr. [katastarska čestica] ORANICA DOL POTKUĆNICA U SELU površine 218 čhv. sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što mu je 2-tuženik dužan priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, temeljem ove presude.

II. Nalaže se tuženicima 1 i 2 da tužitelju solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 14.869,35 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 503,95 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika 1 i 2 radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanima u izreci. Navodi se da je stvarni posjednik i vlasnik navedenih nekretnina tužitelj koji je putem svojih prednika i to pok. djeda UM, rođenog 1900. godine, a umrlog 1990. godine i pok. oca OM, rođ. 1936. godine, a umrlog 1998. stekao pravo vlasništva na utuženim nekretninama s tim da su se ostali nasljednici pok. UM i OM odrekli sada bilo kakvih prava na predmetnim nekretninama. Naime, da su nekretnine uživane više od sto godine od strane pok. djeda, a potom njegova sina, pok. OM čiji su zakonski nasljednici njegova supruga DM, kćerka ŽM te sinovi UM, ŠM, FM i ZM. Pojašnjava se da je riječ o starom imanju obitelji OM, da se na čkbr. [katastarska čestica] nalazi obiteljska kuća sagrađena 50-ih godina prošlog stoljeća od strane pok. tužiteljevog djeda koja je kasnije obnavljana, a da je ranije tu bila ruševna škola, na ovu nekretninu da se nadovezuje čkbr. [katastarska čestica] na kojoj se također nalazio ruševni objekt, a sada je sagrađena gospodarska zgrada, pekarija sa dva ulaza. Isto tako, da se na imanju nalazi i bunar, a da su čkbr. [katastarska čestica] povezana cjelina sa dvije naprijed navedene čestice. Naposljetku, da je čkbr. [katastarska čestica], a koja je samo formalno upisana na 1-tuženoj za vrijeme pok. djeda tužitelja mijenjana sa prednikom 1- tuženice te su oni ušli u posjed tako zamijenjenih parcela. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 20. studenog 2024. godine, list 205 i 206. spisa i to nakon izrade geodetskog elaborata.

2. U odgovoru na tužbu 1-tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao što se i 2-tužena protivi istom navodeći da tužiteljev posjed nije zakonit niti istinit niti pošten, a svakako nije neprekinut posjed. Isto tako, 2-tuženik se izričito poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, a da tužitelj mora, a da neće moći dokazati postojane pravnog temelja stjecanja kao i modus stjecanja, a osporava se i identitet nekretnine te se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. OM UM i OM, list 5 - 8 spisa, u Izjave FM, UM, ŽM, DM, list 9 – 12 spisa, u Izvatke iz zemljišne knjige, list 21 i 22 spisa, u Prijepis posjedovnog lista, list 23 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem su saslušani svjedoci TM, ĆM, list 72 – 77 spisa, izvršen je uvid u Skicu lica mjesta te u fotografije, list 95 – 99 spisa, saslušani su svjedoci AM, KM, list 117 – 121 spisa, svjedoci SM i MM, list 168 – 171 spisa, saslušan je tužitelj te 1- tužena, list 171 – 175 spisa, izvršen je uvid u Geodetski elaborat, list 207 – 214 spisa te je saslušan svjedok ĐM, list 260 i 261 spisa te izvršen uvid u priležeće spise i to ostavinski spis O-1379/2009, ostavina iza pok. DM FM i P- 640/2013 (u pravnoj stvari tužiteljice HM protiv tuženica 1. AM ud. CM i dr.).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženim nekretninama.

6. Ovaj Sud drži da utvrđeno činjenično stanje valja podvesti pod odredbu čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

7. Odredba čl. 159. st. 3. citiranog Zakona, između ostalog, propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok odredba čl. 159. st. 4. istoga Zakona propisuje, između ostalog, da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njihov samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme iz st. 2. i 3. ovoga članka.

Po ocjeni ovoga Suda, stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama 2-tužene valja cijeniti sukladno odredbi čl. 159. st. 4. citiranog Zakona.

8. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta koje ročište je održano u nazočnosti vještaka mjernika koji je identificirao pokazani prijepor kao što je punu vjeru poklonio i iskazima svjedoka TM, ĆM, JM, a djelomično i iskazu MM, čiji su iskazi uvjerljivi, logični, međusobno podudarni kao što su podudarni i sa iskazom tužitelja ZM, ali i sa priležećom dokumentacijom u spisu.

9. Na ročištu na licu mjesta (list 72 – 77 spisa) vještak mjernik identificirao je površinu pokazanu po tužitelju navodeći da je riječ o čkbr. [katastarska čestica] te navodi da predmetne nekretnine čine cjelinu, a da su djelomično vidljive i međašne oznake u vidu starih drvenih stupova od nekadašnje drvene ograde. Čkbr. [katastarska čestica] da predstavljaju zemljište pod građevinama te da je to stambeni objekt, gospodarska zgrada kao i pomoćna zgrada, a čkbr. [katastarska čestica] da su u naravi djelomično voćnjak, a jedan dio da je obradiva površina u tzv. dolu. Vještak je potom na spis dostavio skicu lica mjesta kao i fotografije prijepora (list 95-99 spisa).

10. Svjedok TM, star 68 godina, navodi da je pratio pokazivanje tužitelja. Navodi da je njegova kuća udaljena od predmetnih nekretnina cca 100 – 150 m te da pamti iz djetinjstva da je na mjestu sadašnjih stambenih i gospodarskih objekata bio "zid nekadašnje škole", a pri čemu da misli na kompletne temelje nekadašnje škole te se sjeća da su se djeca igrala na tom dijelu. Nadalje navodi da je mjesna zajednica ovu površinu na kojoj su bili temelji škole prodavala na "licitaciji" te ističe da je njegov otac prisustvovao tom nadmetanju te se sjeća da kada je otac došao kući da je kazao da je te čestice na licitaciji kupio tužiteljev djed BM. Procjenjuje da je ta licitacija mogla biti oko 1966. godine, a nakon nje da su tužiteljev djed BM i njegovi sinovi FM i OM te Milanova žena VM sagradili kuću i gospodarski objekat na ovim nekretninama. U toj kući da su ostali živjeti tužiteljev djed BM, tužiteljev stric FM i strina VM, no, koji nisu imali djecu dok da je tužiteljev otac OM otišao živjeti na Kapelu. Ne zna kada je umro tužiteljev djed BM, no, da su u kući nastavili živjeti FM i supruga mu VM, da je FM preminuo negdje tijekom ratnih događanja dok da je Milanova žena VM za vrijeme ratnih događanja bila u izbjeglištvu, a potom se vratila u predmetnu kuću gdje je i umrla. Nakon Bosine smrti da su u ovu kuću kao i na imanje došli sinovi od OM i to ovdje tužitelj ZM sa svojom obitelji tj. suprugom P i djecom, a da su bili prisutni i Nenadova braća FM, ŠM i UM. Pojašnjava da je u kući živio tužitelj sa svojom obitelj, a da su njegova braća FM, ŠM i UM "dolazili". Isto tako navodi da mu je poznato da je EM "Mamanov" bio predsjednik komisije za licitaciju, a da je bio i predsjednik mjesne zajednice dok da je LM bio vijećnik mjesne zajednice. Ne zna kolika je bila kupoprodajna cijena za predmetnu zemlju na ovoj licitaciji te da nitko drugi nije bio u posjedu predmetnih nekretnina nakon što su kupljene na licitaciji osim tužiteljevog djeda i njegove obitelji niti ih je tko smetao u posjedovanju ili svojatao vlasništvo. Isto tako, da su i česticu na kojoj se nalaze "kuvarija" i bunar također uživali tužiteljev djed UM sa sinom FM i snahom VM, a nakon njih da je to nastavio uživati tužitelj sa svojom obitelji. Poznato mu je da je 1-tužena HM živjela u [adresa] gdje se i udala, a da je u [adresa] otišla prije Domovinskog rata, ista je dolazila u [adresa], ali kod svoga brata GM, čija je kuća udaljena cca 100 m od bunara, a da prilikom tih dolazaka on nije viđao da bi 1-tužena nešto radila na ovim česticama na kojima se nalazi "kuvarija" i bunar. Poznavao je oca od 1-tužene koji se zvao ČM, a da je isti poginuo dok je on još bio dijete, a da nikada nije vidio ČM da bi posjedovao ove nekretnine. Nakon smrti oca od 1-tužene, da je u njihovoj kući ostala živjeti majka od 1-tužene, ČM RM, a brat GM da je živio u [adresa]. Naposljetku, da je tužiteljev djed BM sa sinom FM i snahom VM počeo odmah uživati ono što je kupio na licitaciji, a da su počeli graditi kuću par godina nakon što je on – svjedok, počeo graditi svoju, a to je bilo 1966. godine. Isto tako, da se sjeća da je žena od FM, VM, kazala da je svu zemlju dala "Ilijinim dečkima" odnosno ovdje tužitelju, ŠM, UM i FM. Isto tako, da je na spomenutoj licitaciji tužiteljev djed UM kupio osim zemlje na kojoj su se nalazili temelji stare škole i zemlju koju je tužitelj pokazao na ročištu na licu mjesta, a koju zemlju da mještani zovu "Birtov dol". Zgrada škole da je bila na mjestu sadašnjeg stambenog i gospodarskog objekta, no, da je ta škola zatvorena prije nego što je on, svjedok, rođen, a da je on rođen 1955. godine.

11. Svjedok ĆM, star 49 godina, navodi da on od 2001. godine obnaša dužnost najprije zamjenika načelnika Općine [adresa], a potom i načelnika pa da ima saznanja da su u stambenom objektu koji je pokazan na licu mjesta živjeli H, a pri čemu da misli na VM, koja je preminula 2003. ili 2004. godine, a nakon toga da je živjela obitelj VM pri čemu misli na tužitelja i njegovog brata ŠM. Zadnjih desetak godina da na ovom imanju živi samo tužitelj sa svojom obitelji, a da ne zna gdje je njegov brat ŠM. Sjeća se da je Općina Vrhovine 2010. radila projektnu dokumentaciju vezano za kanalizacijsku mrežu te se sjeća da se utvrdilo da je na dio nekretnina vlasnik Osnovna škola, a da je to upravo površina gdje se nalazi tužiteljeva kuća i gospodarski objekt. Sjeća se da je tadašnji ravnatelj OŠ u Otočcu bio IM koji mu je kazao da to sigurno nije njihovo jer da nemaju te nekretnine u svojoj evidenciji imovine. Nadalje navodi da je VM obrađivala zemlju koju je pokazao tužitelj na način da je imala vrt ili bi kosila, a nakon nje da su to nastavili uživati H, tj. ZM i njegova braća. On osobno da nikada nije vidio bilo kog drugog da bi uživali spomenute parcele osim spomenute VM, a nakon nje PM i obitelj VM. Također, da Općina Vrhovine u svojoj evidenciji poreznih obveznika nema evidentiranu 1-tuženu HM. Poznato mu je da je tužiteljev otac OM živio u [adresa], a da ZM i njegova braća i sestra imaju kuću u [adresa] koja kuća je izgrađena u postupku obnove na način da je ostvareno pravo na dislokaciju obnove kuće iz [adresa]. Pojašnjava da je do 1961. postojala Općina Vrhovine, nakon čega je došlo do reforme i područje je pripalo Općini Otočac, a 1992. godine da je ponovno osnovana [adresa]. Mjesne zajednice da su postojale od 1948. godine, a da su to sada mjesni odbori te da se na mjesne zajednice kao i sada na mjesni odbor mogla spustiti odlukom tijela jedinice lokalne samouprave određena nadležnost pa i primjerice provođenje licitacija, a da o tome mora postojati pisana odluka. Općina Vrhovine da najstariju dokumentaciju ima iz 1979. godine, a iz ranijih godina da više nema.

12. Svjedok AM, star 75 godina, navodi da je bio na licu mjesta, vidio je što tužitelj pokazuje i potražuje te pojašnjava da je njegova kuća udaljena od pokazane zemlje cca 4 km. Međutim, da je on išao u školu koja se nalazila u sadašnjem staračkom domu koji se nalazi ispod ovih čestica pa mu je poznato tko ih je uživao. Ističe da je inače bio vozač, otkupljivao je mlijeko od mještana te je prolazio kroz [adresa] par puta dnevno. Poznato mu je da je zemlju na kojoj se sada nalazi kuća u kojoj živi tužitelj kupio tužiteljev djed BM od mjesne zajednice, a da je ranije na toj zemlji postojala stara škola. BM da je to kupio od mjesne zajednice na licitaciji, a da to zna jer je to bio "masovni sastanak" u domu, a da je toj licitaciji i on bio prisutan i tada je bio mladić. BM da je bio "najjači sa cijenom" te je to pripalo njemu, a da je onda BM na tom mjestu sagradio kuću, garažu i pekariju pored bunara i on je sam živio u toj kući. BM da je preminuo pred Domovinski rat, negdje 1990. godine i onda su nakon rata došli na tu zemlju njegovi unuci, a to su tužitelj ZM i njegova braća ŠM, FM i UM. Kuća je uslijed rata bila oštećena i oni su pokrivali krov i izređivali. Vezano za spomenutu licitaciju kojoj je i sam bio prisutan, navodi da je ta licitacija mogla biti u vrijeme kada je on imao 16, 17 ili 18 godina, a da je rođen 1949. godine. Isto tako, navodi da je predsjednik te komisije za licitaciju bio EM "Mamanov". Prisjetio se da i prije no što je tužiteljev djed BM kupio ovu zemlju na licitaciji da su učitelji iz škole znali iza kuće saditi baštu, a da kada je UM to kupio, da se prestalo sa tim. Isto tako, da nakon što je BM kupio ovu zemlju na licitaciji da nikada više nisu dolazili predstavnici škole te da ga nitko nije ometao u posjedovanju. Također, navodi da misli da roditelji od 1-tužene HM, koji su se zvali ČM i RM nisu uživali bilo što od ovoga što potražuje tužitelj, a da su roditelji od 1-tužene prodali svoju kuću i imanje. Dapače, da 1-tuženu nije vidio od svoga djetinjstva te da ju je vidio sada na licu mjesta. Također navodi da poznaje svjedoka PŽ, da je on rođen na Lastovu, ali da je 2 godine išao u školu u [adresa], no, da misli da on nema bilo kakvih saznanja ili pretenzija na ovo zemljište, a da KM živi u [adresa] od završetka Domovinskog rata, a ranije da je kao dijete dolazio u [adresa] kod svoga djeda za vrijeme ferija. Pojasnio je da je poznavao HŽ koji da je tužiteljev stric te se njegova žena zvala VM, a da su oni stanovali u tzv. Popovom stanu, a da je to iza sada postojećeg staračkog doma. Da je njih tužiteljev djed BM "priveo" kod sebe u svoju kuću na ovoj spornoj zemlji pred sami početak Domovinskog rata, međutim, kada je rat počeo, da su oni izbjegli i preminuli, a da nisu imali djecu. Tako da je FM umro u izbjeglištvu, a VM da se vratila nakon rata u kuću u kojoj je ranije živio BM, no, da je umrla nakon godinu dana, a svjedok pretpostavlja da je valjda koristila kuću koju sada potražuje tužitelj. Ne zna tko je naslijedio HŽ i ženu mu VM. Ponovno se prisjetio predmetne licitacije navodeći da je najviše novca ponudio BM jer je isti bio tesar, a procjenjuje da je BM platio iznos u vrijednosti par volova. Isto tako zna da je taj "masovni sastanak" održan u domu, a da je to na mjestu sadašnjeg staračkog doma.

13. Svjedokinja SM u svome iskazu navodi da je također bila na licu mjesta te je vidjela što tužitelj potražuje, a navodi da je njezina roditeljska kuća u blizini prijepora pa da joj je zato sve poznato. Iz djetinjstva se sjeća (svjedokinja je stara 75 godina) da je na mjestu sadašnje kuće bila ruševina nekadašnje škole, a isto toga je bilo školsko dvorište i jedna uska njiva na kojoj je škola sadila baštu. Poslije da je tu baštu preuzela tužiteljeva strina VM budući je radila u školi kao čistačica. Negdje između 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća da je tužiteljeva strina VM sa svojim mužem FM sagradila kuću na temeljima nekadašnje škole, a ne zna kako je dobila to zemljište, pretpostavlja da joj je netko to dozvolio jer da je radila u školi. Sjeća se da je VM stanovala u popovom stanu, no, kada je on izgorio, da je onda sa mužem FM gradila tu kuću. Nadalje navodi da je postojeći bunar također bio školski, da je građen prije II. svjetskog rata, a zemlja oko tog bunara da je bila od ČM, oca od 1- tužene. Isto tako, da je tužiteljev djed BM došao živjeti kod svoga sina FM i snahe VM kada su isti već sagradili tu kuću. Nije joj poznato da bi tužiteljev djed BM kupovao nekakvu zemlju na licitaciji.

14. Tužitelj u svome iskazu navodi da je djed BM imao tri sina i dvije kćeri te da su se oni podijelili. Djed BM da je na licitaciji od mjesne zajednice kupio zemljište od škole, a na tom zemljištu da se sada nalazi kuća, štala, dvorište, jedna uska njiva ispod kuće , a naknadno da je kupio zemljište na kojem se nalazi pekarija te da je to kupio od ZŽ udana CM s tim što je škola bila suvlasnik i toga zemljišta. Također, da je i bunar bio predmet te licitacije, a u kojoj zna iz pričanja starijih ljudi, ali i samog djeda UM. Pojašnjava da je djed bio borac NOB-a, da je imao boračku penziju te da je jedini mogao sagraditi tu kuću, a ne FM i žena mu VM jer da oni tada nisu imali novca. Kada je djed sagradio tu kuću, a da je ostao rano udovac, da je "priveo k sebi" u tu kuću svoga sina FM i njegovu ženu VM. Nakon par godina od gradnje kuće da se sagradila pekarija, a da je on, tužitelj, mogao imati 4, 5 godina kada se ta pekarija gradila. Njegov otac OM da je radio u šumariji Otočac te da su oni živjeli u [adresa], no, za vrijeme ratnih događanja 1991. godine da im je zapaljena kuća u [adresa] pa da su onda morali doseliti u [adresa] i živjeli su najprije kao izbjeglice u kući koja je susjedna djedovoj, a da je to bila kuća od 1-tužene HM koju ne potražuje. Budući da su roditelji imali petero djece, da oni nisu mogli biti u jednoj kući pa da su bili i kući djeda UM i u kući od 1-tužene HM jer je kuća od 1- tužene bila napuštena i ona im je bila dana na raspolaganje od tadašnjih vlasti. Tako se živjelo do 1995. godine, djed BM da je umro 1990., a njegov sin, odnosno tužiteljev stric FM 1994. godine. Nakon toga, da je tužitelj izbjegao u Srbiju te se njegov otac sa obitelji vratio u predmetnu kuću 1997. godine, a u koju kuću se vratila i VM koja je također bila izbjegla. VM da je preminula 2005., a ona i stric FM nisu imali djecu. Isto tako, da su se stric FM i njegov otac podijelili još 70-ih godina i znalo se što je čije. Nakon smrti VM, da je u ovoj predmetnoj kući ostao živjeti brat ŠM sa ženom, no, koji se nakon dvije godine odselio sa obitelji za Srbiju. Brat FM da živi u [adresa], brat UM da živi sa majkom u obnovljenoj kući, a sestra ŽM sa svojim partnerom. Nakon što se brat ŠM odselio za Srbiju da mu je kazao neka nastavi živjeti on u toj kući pa da je tako i učinio te da je tako došao živjeti sa svojom obitelji u ovu kuću. Nadalje navodi da nije poznavao oca od 1-tužene NŽ jer da je on davno preminuo, a da 1-tuženu nije vidio do ročišta na licu mjesta s tim što je 1-tužena postala vlasnicom predmetne čestice 2015. i to na temelju iskaza dvojice svjedoka, a da je ranija vlasnica bila UŽ. Djed BM da je zemljište na kojem je poslije sagradio pekariju kupio ili zamijenio sa UŽ udana CM te da je onda sagradio pekariju na ovoj zemlji, a da ga u tome nije smetala ili osporavala 1-tužena te tužitelj navodi da ukoliko se 1-tužena smatrala vlasnicom te zemlje zašto se nije protivila djedovoj gradnji. Vezano za postojeću kuću, da se znalo da je to djed BM kupio na licitaciji, ali "da nema papira", međutim, da ga nitko nije smetao, a znalo se da je to djedovo te tužitelj navodi da je saznao da KM (saslušani svjedok) želi kupiti predmetnu kuću od škole, a što je njemu, tužitelju, priopćio načelnik Općine zbog čega da je onda ustao sa ovom tužbom jer je njegov djed to kupio od škole. Zaključuje da se unutar obitelji znalo da je to školsko, da je djed to kupio, ali da se ne zna je li djed dobio "kakav papir", no, da je očito da navedeno nikada nije prepisao na sebe.

15. Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. BM UM proistječe da je isti preminuo **.**.1990., a da ga je naslijedila njegova unučad i to BM ZM (ovdje tužitelj), BM FM, ŠM, BM i ŽM, svatko u 1/5 dijela.

16. Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. OM, tužiteljevog oca, razvidno je da je isti preminuo 1998. godine, a da su ga naslijedili supruga DM i djeca ŽM, BM, ŠM, FM i ZM, svatko u 1/6 dijela.

17. Iz dostavljenih Izjava braće tužitelja i to FM, UM (list 9 i 10 spisa), ŠM (list 103 spisa), sestre ŽM (list 11 spisa) te majke tužitelja DM (list 12 spisa), proistječe da im je poznato da tužitelj vodi predmetni postupak radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama te izrijekom navode da dozvoljavaju tužitelju vođenje ovog postupka kao što mu dozvoljavaju i da se po završetku istog upiše vlasnikom predmetnih nekretnina. Navedene izjave su potpisane po gore navedenima te Sud nema razloga posumnjati da izjave ne bi bile vlastoručno potpisane od braće, sestre te majke tužitelja, a s druge pak strane, nije predloženo eventualno izvođenje dokaza na okolnost nevjerodostojnosti navedenih izjava.

18. Iz Prijepisa posjednog lista (list 23 spisa) razvidno je da je posjednikom utuženih nekretnina upisana Osnovna škola "Nikola Tesla", [adresa].

19. Uvidom u Geodetski elaborat razvidno je da je istim parcelirana čkbr. [katastarska čestica] na način da je novoformirana čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve prema utvrđenjima na licu mjesta.

20. Uvidom u ostavinski spis O-1379/2009 iza pok. ostavitelja HŽ razvidno je da je njegovim nasljednikom temeljem oporuke i zakona proglašen OŽ, brat njegove sada pok. supruge DŽ. Iz sastava ostavinske imovine proistječe da kao ostavinska imovina nisu navedene utužene nekretnine pa niti kao tzv. izvanknjižno vlasništvo.

21. Iz priležećeg parničnog spisa, posl. broj: P-640/2013 Općinskog suda u Gospiću razvidno je da je riječ o pravnoj stvari tužiteljice HM, ovdje 1- tužene protiv tuženika 1. Trtica ud. CM i dr., radi utvrđenja prava vlasništva, između ostalog, i na ovdje utuženoj nekretnini čkbr. [katastarska čestica]. Iz spisa je razvidno da je Presudom od **.**.2015. HM utvrđena vlasnicom i predmetne nekretnine s tim da je tuženicima 1 – 4 postavljen privremeni zastupnik kao osobama nepoznatog boravišta.

22. S obzirom na vrlo okolnosne iskaze saslušanih svjedoka TM UM, ĆM, UŽ AM, koji su svi sumještani te imaju i mogu imati relevantnih saznanja o okolnostima i tijeku posjedovanja, Sud nije mogao prihvatiti iskaze svjedoka ŽŽ i MM.

23. Naime, svjedok KM navodi da je rodom iz [adresa] gdje je potom i živio, no, da bi za školske praznike dolazio kod bake i djeda čija kuća je udaljena cca 100 m od ovih nekretnina. Također navodi da je 1973. otišao živjeti i raditi u Njemačku gdje je i radio sve do 1990. godine, a da je 1975. godine počeo praviti kuću u [adresa] te da je skoro svaki vikend dolazio u svoju kuću. Navodi da je čuo, ali da ne zna je li taj podatak točan da je VM (tužiteljeva strina) bila podvornica u školi pa da je zajedno sa svojim suprugom dobila od škole zemljište pa nakon što im je izgorio stan da je na tom zemljištu ŠŽ sagradila kuću, a da je to upravo kuća koja se obišla na licu mjesta. Isto tako, da su VM i FM živjeli u toj kući sve do Domovinskog rata, da je FM umro tijekom ratnih godina, a da se VM vratila nakon rata i živjela u toj kući, a nakon njezine smrti da su "sporadično počeli dolaziti tužiteljeva sestra i braća od tužitelja, a onda da se u kuću uselio sam tužitelj". Nadalje, da mu je poznato da je okolno zemljište oko kuće, gospodarskih zgrada i bunara uživao ČM, a da je to otac od HM, a da je ČM umro negdje 68. ili 69. godine.

24. Ovom iskazu Sud nije mogao pokloniti vjeru s obzirom da i sam svjedok navodi da je živio u [adresa], 1973. godine da je otišao živjeti i raditi u Njemačku te je neživotno da bi imao tako podrobna saznanja da je zemljište oko predmetne kuće i gospodarskih zgrada te bunara uživao otac od 1-tužene ČM koji je, kako sam iznosi, preminuo 1968. ili 1969. godine. Osim toga, i sam je iznio da je 1-tužena živjela jedno vrijeme u Njemačkoj, a zatim i u Bosni i Hercegovini. Istovremeno svjedok KM iskazuje podrobno o posjedovanju 1-tužene i ranije njezinog oca, a s druge pak strane, navodi da nije čuo za bilo kakvu licitaciju (na kojoj je prijepor navodno kupio tužiteljev djed) o kojoj su vrlo okolnosno iskazivali svjedoci TM, ĆM i osobito svjedok AM, koji su starosjedioci.

25. Isto tako, svjedokinja SM potvrđuje da je tužiteljeva strina VM sa svojim suprugom FM živjela u kući koja je napravljena na temeljima nekadašnje škole, međutim, navodi da ne zna kako je VM to dobila te zaključuje da joj je netko to dozvolio jer da je radila u školi kao čistačica. Navodi da je prethodno VM sa suprugom stanovala u popovom stanu, a onda kada se stan zapalio da je sa mužem gradila tu kuću. Vezano za druge nekretnine, navodi da je zemlja oko bunara bila vlasništvo oca od 1-tužene koji se zvao ČM. I ona navodi da joj nije poznato da bi tužiteljev djed BM kupovao "nekakvu zemlju na licitaciji".

26. Sud nije mogao pokloniti svoju vjeru ni iskazu ove svjedokinje budući je nelogično da ista ne bi imala saznanja o licitaciji odnosno javnom nadmetanju o kojem su vrlo uvjerljivo i okolnosno iskazivali svjedoci TM, ĆM i AM. Naime, navedeni svjedoci su nesrodni, svjedok ĆM dugogodišnji je načelnik Općine Vrhovine te isti zasigurno nemaju razloga pogodovati niti jednoj strani, a isti su sumještani tužitelja te zasigurno imaju i mogu imati saznanja o odlučnim činjenicama.

27. Svjedok TM u svome iskazu vrlo je uvjerljivo iskazivao o kupnji čestica na kojima se sada nalazi stambeni objekat, gospodarska zgrada (čkbr. [katastarska čestica]) te voćnjak odnosno obradiva površina (čkbr. [katastarska čestica]) na licitaciji. Dapače, svjedok je izrijekom naveo da je ta licitacija mogla biti oko 1966. godine te se prisjetio da je predsjednik komisije za licitaciju bio EM – " Z".

28. S druge pak strane, saslušani svjedok AM, star 75 godina, također nesrodan, bio je i prisutan spomenutoj licitaciji te je također vrlo okolnosno i uvjerljivo iskazivao da je upravo BM na predmetnoj licitaciji kupio nekretnine jer da je isti bio "najjači sa cijenom", da bi potom na tom mjestu sagradio kuću, garažu i pekariju pored bunara te potom i živio u toj kući.

Dakle, svjedok AM, za razliku od svjedoka PŽ koji navodi da nije čuo za predmetnu licitaciju, ima neposrednih saznanja jer je osobno prisustvovao navedenoj licitaciji, a Sud nema razloga posumnjati u iskaz navedenog svjedoka budući je isti, dakle, nesrodan, a svjedok je rođen i cijeli život je proveo u blizini prijepora. Nelogično je da bi i ovaj svjedok znao da je predsjednik te komisije za licitaciju bio EM zvani " Z" odnosno da bi znao takve detalje, a da se ta licitacija doista nije dogodila.

29. Sud je cijenio i iskaz svjedoka ĆM, sadašnjeg načelnika Općine Vrhovine koji navodi da su mjesne zajednice postojale od 1948. godine te da se na njih doista mogla spustiti nadležnost i za provođenje licitacija, a o čemu da je morala biti i odluka tijela jedinice lokalne samouprave, međutim, navodeći istovremeno da Općina Vrhovine raspolaže dokumentacijom i to najstarije iz 1979. godine.

Isto tako, životno je, kako su iskazivali navedeni svjedoci, da je nakon kupnje predmetnih nekretnina na licitaciji tužiteljev djed UM i njegovi sinovi FM (tužiteljev stric) i OM (tužiteljev otac) sagradili kuću i gospodarski objekat na ovim nekretninama.

30. Svjedok AM također navodi da je nakon kupnje predmetnih nekretnina na licitaciji tužiteljev djed sagradio kuću, garažu i pekariju pored bunara i živio u toj kući, a da je preminuo negdje pred Domovinski rat odnosno negdje 1990. godine, a što je podudarno sa utvrđenjima iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. BM UM (list 5 spisa) iz kojeg proistječe da je BM preminuo **.**.1990.. Navedeno potvrđuje da svjedok AM raspolaže i ima točne i precizne podatke o početku posjedovanja i tijeku posjedovanja prijepornih nekretnina. Usporedbe radi, saslušani svjedok KM u svome iskazu izrijekom navodi da je BM "umro daleko prije Domovinskog rata" iz čega proistječe da isti nema točnih saznanja o relevantnim činjenicama, a razumljivo da ih i ne može imati s obzirom na mjesto odrastanja te rada.

31. Ovakvi iskazi svjedoka JM podudarni su sa iskazom samog tužitelja koji je pojasnio da je njegov djed BM bio borac NOB-a, imao je "boračku penziju", uslijed čega je očito i mogao učestvovati u spornoj licitaciji te biti "najjači sa cijenom", kako to uvjerljivo navodi svjedok AM, a potom je i mogao sagraditi kuću na kupljenim nekretninama. Tužitelj je pojasnio da je djed rano ostao udovac pa je onda "priveo k sebi" u tu kuću svoga sina FM i njegovu ženu VM, a koji su u toj kući nastavili živjeti i nakon Nikoline smrti 1990. godine.

32. Sud poklanja punu vjeru ovakvom iskazu tužitelja jer je ovaj iskaz životan, logičan te Sud ne može prihvatiti navode svjedoka da je VM kao čistačica ili kako neki navode, podvornica u školi, od škole dobila prijeporno zemljište radi gradnje kuće. Primjerice, svjedokinja SM navodi da je tužiteljeva strina VM sa svojim mužem FM sagradila kuću na temeljima nekadašnje škole, no, priznaje da ne zna kako je VM dobila to zemljište te nagađa da joj je "vjerojatno netko to dozvolio jer je radila u školi".

33. Naprotiv, izvjesno je da su VM i njezin suprug FM, tj. tužiteljev stric, živjeli kao obitelj u "popovom stanu" kako to navode i same svjedokinje MM i SM, da bi nakon što je navedeni stan uništen u požaru, isti došli živjeti u kuću Milanovog oca UM što se čini logičnim i životnim. Valja istaći da nije sporno među strankama da su u predmetnoj kući doista živjeli BM, njegov sin FM sa svojom suprugom VM, no to ne umanjuje izvjesnu činjenicu da je tužiteljev djed BM zemljište za gradnju kuće kao i okolno zemljište (voćnjak i dol) stekao na način da je isto kupio na licitaciji sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća.

34. Nadalje, nije sporno da su nakon smrti UM koji je preminuo 1990. u kući nastavili živjeti njegov sin FM sa suprugom VM, dok je tužiteljev otac OM živio u [adresa] da bi se nakon što mu je 1991. godine zapaljena kuća u [adresa] sa obitelji doselio u očevu kuću kao i u još jednu susjednu kuću. Nadalje, nije sporno da je potom preminuo tužiteljev stric FM i to 1994. godine, a nakon njega i supruga VM te je nakon Bosine smrti prijepor bio u posjedu tužitelja i njegove braće, a što potvrđuje i svjedokinja MM kada navodi da na predmetnoj zemlji nije nikoga drugoga vidjela osim tužitelja i njegove braće nakon Bosine smrti.

35. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća navode tužitelja kao i svjedoka FŽ, JM, da je upravo tužiteljev djed sagradio kuću i gospodarski objekt na zemlji kupljenoj na licitaciji, a ne da bi kuću gradili VM i njezin suprug FM jer je nelogično da bi tužiteljev djed BM, a nakon što je postigavši najvišu cijenu na licitaciji dobio predmetne nekretnine u posjed, prepustio snahi i sinu da grade kuću za sebe, a istovremeno ima petero djece. Sud nije mogao prihvatiti niti navode MM i SM koje smatraju da je VM dobila zemljište radi gradnje kuće od škole (svjedokinja SM zapravo nagađa da je tomu tako jer je ista bila zaposlenica škole) s obzirom da Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je tužiteljev djed BM zemljište za gradnju kuće kao i okolno zemljište koje je sada u naravi voćnjak i dol kupio na licitaciji. Dapače, nelogično je da svjedokinje SM i MM nemaju baš nikakvih saznanja o predmetnoj licitaciji, a istovremeno svjedok AM koji je bio prisutan navedenoj licitaciji vrlo okolnosno iskazuje o istoj te mu je poznat čak i predsjednik komisije za licitacije koji da se zvao EM "Mamanov". AM je u dobi od 75 godina, isto kao i svjedokinje MM i SM te je nejasno kako to da navedene svjedokinje nemaju bilo kakvih saznanja o predmetnoj licitaciji. Valja istaći da je svjedokinja MM istakla da je sa 19 godina otišla na studij u Zagreb, da je dolazila u [adresa], a da u posljednjih 7, 8 godina živi stalno u [adresa] iz čega proistječe da ista ne može imati tako podrobna saznanja o samom prijeporu kako ga to mogu imati svjedoci AM i TM koji neprekidno cijeli život žive u [adresa].

36. Iz iskaza 1-tužene proistječe da je ista otišla iz [adresa]. godine odnosno u dobi od 20 godina, a pojašnjava da sada ima prijavljeno prebivalište u kući KM (saslušanog svjedoka) jer da su njezinu kuću mimo njezinog znanja prodale njezine nećakinje, tj. kćerke njezinog brata GM i to 2003. godine. 1-tužena je upisana vlasnicom čkbr. [katastarska čestica], u naravi površina na kojoj je sagrađena "kuvarija" te okolno zemljište, a za koje zemljište navodi da ga je njezina majka RM poklonila VM kako bi VM mogla sagraditi pekariju. Navodi da nije mislila osporavati pekariju odnosno zemljište na kojem se nalazi pekarija, međutim, s obzirom da tužitelj potražuje i zemljište oko pekarije, da onda osporava sve. Također navodi da UŽ nije bila upisana vlasnikom ovog zemljišta koje je predmet spora. Međutim, ovakav navod 1-tužene je netočan s obzirom da je 1-tužena u postupku P-640/2013, a koji spis je priložen, nastupala u svojstvu tužiteljice te je kao tužena naznačena upravo UŽ udana TŽ koja je bila upisana samovlasnicom čkbr. [katastarska čestica] te je tužiteljica temeljem Presude iz ovog spisa postala samovlasnicom navedene nekretnine. Također valja istaknuti da iz navedenog spisa proistječe da je posjednikom čkbr. [katastarska čestica] bila upisana Osnovna škola, a ne eventualno prednici 1-tužene. Iz tog razloga Sud smatra nelogičnim da bi majka od 1- tužene samo tako poklonila VM prijepornu nekretninu za gradnju pekarije te je nejasno zašto je u tom slučaju tužiteljica ustala sa tužbom u predmetu P-640/2013 kako bi se utvrdila vlasnicom iste, a znajući da je majka tu nekretninu poklonila navodno VM. Dapače, u historijatu tužbe u predmetu P-640/2013 tužiteljica ne spominje bilo kakvo darovanje čkbr. [katastarska čestica] već se samo paušalno navodi da su sva utužena zemljišta dobivena na način da ih je dobio tužiteljičin otac VM ČM "od svoga ujaka UŽ".

37. S obzirom na ovakve nelogičnosti Sud nije mogao pokloniti iskaz 1- tuženoj. Dapače, Sud smatra utvrđenim da je upravo tužiteljev djed sagradio pekariju na prijeporu, a s obzirom na izneseno postavlja se logično pitanje zašto se 1-tužena nije protivila takvoj gradnji ukoliko je smatrala sebe vlasnicom kako je to i ishodovala u presudi P-640/2013-18 od 23. studenog 2015. godine.

38. S druge pak strane, tužitelj u svome iskazu navodi da je njegov djed zemljište na kojem je potom s gradio pekariju (čkbr. [katastarska čestica]) "kupio ili zamijenio sa ZŽ udana TŽ", a što se čini izvjesnim s obzirom da je navedena doista bila samovlasnicom prijepora prije no što je 1-tužena stekla vlasništvo na navedenoj čestici i to Presudom P-640/2013-18. Simptomatično je da 1-tužena osporava da bi UŽ udana TŽ imala bilo kakve veze sa ovim zemljištem, a nedvojbeno je da je ista bila 1-tužena u predmetu P-640/2013 te ju je tužila upravo HM.

39. Naposljetku, Sud nije prihvatio niti iskaz svjedoka ĆŽ budući je njegov iskaz u većem dijelu u suprotnosti sa iskazom ostalih svjedoka te isti primjerice navodi da je njegova teta VM živjela u jednoj drvenoj kući sa svojim mužem FM, da je ta kuća izgorjela, a svjedoci su naprotiv iskazivali da su najprije VM i suprug joj FM živjeli u "popovom stanu", a ne u "jednoj drvenoj kući broj 48", koja kuća da je djedovina njezinog muža, kako to neuvjerljivo navodi svjedok. Valja istaći da je svjedok rodom iz [adresa] gdje i prebiva te isti dakako i ne može imati saznanja o odlučnim činjenicama u ovom postupku. Svjedok je sin ĆŽ OŽ koji je naslijedio HŽ, međutim, u ostavinsku imovinu iza pok. HŽ nisu navedene utužene nekretnine pa niti kao izvanknjižno vlasništvo ili posjed.

40. Temeljem svega iznesenog, ovaj Sud drži da je stvarnim vlasnikom utuženih nekretnina bio upravo tužiteljev djed BM kojeg su prema Rješenju O-124/04 (list 5 i 6 spisa) naslijedili njegovi unuci, a među njima i unuk BM, i to svatko u 1/5 dijela. S obzirom da su sunasljednici ovdje tužitelja BM u svojim Izjavama koje Sud smatra vjerodostojnim iznijeli da se ne protive da upravo tužitelj vodi postupak pod gornjim brojem te da se potom utvrdi vlasnikom utuženih nekretnina, to Sud smatra da je tužitelj aktivno legitimiran za vođenje postupka, a suprotno držanju 2-tuženika. Očito je riječ o obiteljskom sporazumu kojeg Sud prihvaća.

41. Cijeneći sve izneseno, ovaj Sud drži da je posjed tužitelja i njegovih prednika barem pošten budući kad su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjedovanje.

42. S obzirom na izneseno očito je riječ o samostalnom, neprekidnom i mirnom posjedovanju koje traje od polovine 60-ih godina prošlog stoljeća, to je izvjesno da je tužitelj pravo vlasništva na prijeporu stekao dosjelošću, te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Budući je tužitelj uspio u parnici, to su mu tuženici 1 i 2 dužni solidarno naknaditi prouzročeni parnični trošak kako to potražuje tužitelj, a temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

13. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (VPS: 50.000,00 eura – list 58 spisa), nadalje, za trošak zastupanja na ročištima od 5.1.2022., 18.1.2022., 21.3.2023., 30.6.2023., 28.9.2023., 24.10.2023., 20.01.2025. u iznosu od po 1.000,00 eura za svaku radnju. Također je priznat trošak zastupanja na ročištu od 16.12.2021. koje je odgođeno u iznosu od 500,00 eura. Također je priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 14.12.2021. u kojem se pun. tužitelja očitovala na navode odgovora na tužbu i na podnesak 1-tuženika od 12. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 eura.

Sud nije priznao trošak sastava podneska od 28.4.2020., u kojem podnesku se samo navodi da se dostavlja izvadak iz zemljišne knjige, s obzirom da je takav izvadak već trebao biti dostavljen uz samu tužbu. Također nije priznat niti sastav podneska od 1.6.2020. u kojem punomoćnica tužitelja obavještava Sud o saznanjima o adresi 1-tužene, a što se moglo iznijeti i usmeno na ročištu te ni ovaj podnesak nije bio nužan za vođenje parnice. Također nije priznat niti trošak sastava podneska od 25.7.2022. u kojem punomoćnica tužitelja samo moli zakazivanje ročišta u predmetu dok je priznat sastav obrazloženog podneska od 2.5.2023. u iznosu od 50,00 eura, a u kojem podnesku se punomoćnica očituje na dokazne prijedloge tuženika 1 i 2. Također nije priznat trošak sastava podneska od 10.7.2023. kojim je punomoćnica tužitelja dostavila Izjave sunasljednika tužitelja s obzirom da je takva izjava mogla biti dostavljena neposredno na glavnoj raspravi. Priznat je trošak sastava podneska od 20.7.2023., a kojim je pun. tužitelja nakon uvida u spis predložila naložiti mjerničkom vještaku sačinjenje parcelacijskog elaborata u iznosu od 50,00 eura. Također je priznat i trošak sastava podneska od 15.11.2024. kojim je pun. tužitelja uredila tužbeni zahtjev nakon sačinjenja parcelacijskog elaborata, u iznosu od 1.000,00 eura. Priznat je trošak sastava podneska od 27.12.2024. u iznosu od 50,00 eura kojim se pun. tužitelja očitovala na navode iz podneska 2-tuženika. Također je priznat i trošak odsustva iz pisarnice radi putovanja na ročište na licu mjesta 30.6.2023. u iznosu od 50,00 eura (1h x 25b x 2,00 eur). Nije priznat zatraženi trošak pribavljanja z.k. izvadaka, posjedovnog lista te trošak pristojbe na navedeno budući isto također nije bilo nužno za vođenje parnice iako je nesumnjivo bilo korisno za samog tužitelja, no, ne može pasti na teret protivne strane. Nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude budući ovaj trošak također nije bio nužan. Proistječe stoga da je priznat trošak od 10.700,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika na koji trošak valja priznati i zatraženi PDV u iznosu od 2.675,00 eura, što daje iznos od 13.375,00 eura. Pored toga, priznat je i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, trošak objave oglasa u "Narodnim novinama" u iznosu od 59,73 eura, trošak vještačenja radi identifikacije prijepora na licu mjesta u iznosu od 845,82 eura, trošak upotrebe osobnog automobila za pristup na ročište na licu mjesta, a na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] u iznosu od 15,80 eura (18 km x 0,43 eura x 2) te trošak pristojbe na Presudu u iznosu od 546,45 eura pa proistječe da je ukupni trošak kojeg su tuženici 1 i 2 dužni solidarno isplatiti tužitelju iznos od 14.869,35 eura.

14. Sa viškom zahtjeva za naknadom parničnog troška, a u iznosu od 503,95 eura, tužitelj se odbija kao neosnovanim.

15. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

16. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. Sandro Biondić, odvjetnik u Otočcu

3. Boris Marohnić, odvjetnik u Rijeci

4. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

5. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti