Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-121/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nikolini Karpati, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Nova Hrvatska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 78427478595, sada Hrvatska Poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, zastupana po punomoćniku Mihovilu Granić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene 2. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice Nikoline Karpati, te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 30. siječnja 2025

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 217590, potvrđenog od Hrvatina Šustića, javnog bilježnika iz Osijeka, pod brojem Ov-294/08, koji Ugovor su sklopili tužitelj ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Volksbank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, [adresa], 10 000 Zagreb i to:

- Članak 2.1. u dijelu: „…promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

- Članak 2.4. u dijelu: „…promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

- Članak 4. u cijelosti

- Članak 8. u dijelu: „...CHF...po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.“

II. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, [adresa] 000 Zagreb da tužitelju ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 209,35 EUR (dvjestodeveteuratridesetpetcenti) sa zateznom kamatom koja teče od plaćanja svakog preplaćenog iznosa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos 2,87 eura od 04.11.2008.g.

- na iznos 1,41 eura od 03.01.2009.g.

- na iznos 1,35 eura od 03.05.2009.g.

- na iznos 4,33 eura od 02.10.2009.g.

- na iznos 5,64 eura od 03.11.2009.g

- na iznos 2,90 eura od 02.12.2009.g.

- na iznos 5,67 eura od 03.01.2010.g.

- na iznos 2,92 eura od 02.02.2010.g.

- na iznos 4,24 eura od 02.03.2010.g.

- na iznos 4,29 eura od 02.04.2010.g.

- na iznos 6,92 eura od 04.05.2010.g.

- na iznos 1,54 eura od 02.06.2010.g.

- na iznos 4,43 eura od 02.07.2010.g.

- na iznos 5,69 eura od 03.08.2010.g.

- na iznos 3,07 eura od 02.09.2010.g.

- na iznos 4,31 eura od 02.10.2010.g.

- na iznos 5,49 eura od 03.11.2010.g

- na iznos 3,00 eura od 02.12.2010.g.

- na iznos 7,27 eura od 04.01.2011.g.

- na iznos 1,62 eura od 02.02.2011.g.

- na iznos 4,25 eura od 02.03.2011.g.

- na iznos 4,11 eura od 02.04.2011.g.

- na iznos 5,34 eura od 03.05.2011.g.

- na iznos 2,95 eura od 02.06.2011.g.

- na iznos 4,23 eura od 02.07.2011.g.

- na iznos 4,44 eura od 02.08.2011.g.

- na iznos 4,27 eura od 02.09.2011.g.

- na iznos 4,05 eura od 02.10.2011.g.

- na iznos 5,19 eura od 03.11.2011.g

- na iznos 2,70 eura od 02.12.2011.g.

- na iznos 5,05 eura od 03.01.2012.g.

- na iznos 2,68 eura od 02.02.2012.g.

- na iznos 3,77 eura od 02.03.2012.g.

- na iznos 4,78 eura od 03.04.2012.g.

- na iznos 3,61 eura od 03.05.2012.g.

- na iznos 2,48 eura od 02.06.2012.g.

- na iznos 4,48 eura od 03.07.2012.g.

- na iznos 2,36 eura od 02.08.2012.g.

- na iznos 3,27 eura od 02.09.2012.g.

- na iznos 3,16 eura od 02.10.2012.g.

- na iznos 4,05 eura od 03.11.2012.g

- na iznos 2,14 eura od 02.12.2012.g.

- na iznos 3,84 eura od 03.01.2013.g.

- na iznos 1,99 eura od 02.02.2013.g.

- na iznos 2,77 eura od 02.03.2013.g.

- na iznos 3,49 eura od 03.04.2013.g.

- na iznos 2,60 eura od 03.05.2013.g.

- na iznos 1,74 eura od 02.06.2013.g.

- na iznos 2,35 eura od 02.07.2013.g.

- na iznos 2,29 eura od 02.08.2013.g.

- na iznos 2,86 eura od 03.09.2013.g.

- na iznos 1,53 eura od 02.10.2013.g.

- na iznos 2,64 eura od 03.11.2013.g

- na iznos 1,96 eura od 03.12.2013.g.

- na iznos 1,87 eura od 03.01.2014.g.

- na iznos 1,27 eura od 02.02.2014.g.

- na iznos 1,70 eura od 02.03.2014.g.

- na iznos 1,60 eura od 02.04.2014.g.

- na iznos 1,92 eura od 03.05.2014.g.

- na iznos 1,39 eura od 03.06.2014.g.

- na iznos 0,92 eura od 02.07.2014.g.

- na iznos 1,20 eura od 02.08.2014.g.

- na iznos 1,11 eura od 02.09.2014.g.

- na iznos 1,00 eura od 02.10.2014.g.

- na iznos 1,41 eura od 04.11.2014.g

- na iznos 0,35 eura od 02.12.2014.g.

- na iznos 0,87 eura od 03.01.2015.g.

- na iznos 0,58 eura od 03.02.2015.g.

- na iznos 0,46 eura od 03.03.2015.g.

- na iznos 0,26 eura od 02.04.2015.g.

- na iznos 0,06 eura od 03.05.2015.g., u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, [adresa] 000 Zagreb da tužitelju ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime preplaćenih iznosa po osnovi tečajne razlike isplati iznos od 2.865,53 EUR (dvijetisućeosamstošezdesetpeteurapedesettricenta), sa zateznom kamatom koja teče od plaćanja svakog preplaćenog iznosa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos 3,69 euro od 02.07.2008.g.

- na iznos 0,46 eura od 02.10.2008.g.

- na iznos 7,88 eura od 04.11.2008.g.

- na iznos 5,88 eura od 02.12.2008.g.

- na iznos 10,18 eura od 03.01.2009.g.

- na iznos 12,73 eura od 03.02.2009.g.

- na iznos 13,31 eura od 03.032009.g.

- na iznos 13,33 eura od 02.04.2009.g.

- na iznos 10,39 eura od 03.05.2009.g.

- na iznos 10,94 eura od 02.06.2009.g.

- na iznos 7,73 eura od 02.07.2009.g.

- na iznos 8,39 eura od 02.08.2009.g.

- na iznos 9,78 eura od 02.09.2009.g.

- na iznos 7,07 eura od 02.10.2009.g.

- na iznos 4,96 eura od 03.11.2009.g

- na iznos 9,52 eura od 02.12.2009.g.

- na iznos 8,46 eura od 03.01.2010.g.

- na iznos 13,02 eura od 02.02.2010.g.

- na iznos 11,23 eura od 02.03.2010.g.

- na iznos 14,22 eura od 02.04.2010.g.

- na iznos 10,81 eura od 04.05.2010.g.

- na iznos 17,72 eura od 02.06.2010.g.

- na iznos 23,45 eura od 02.07.2010.g.

- na iznos 20,23 eura od 03.08.2010.g.

- na iznos 30,21 eura od 02.09.2010.g.

- na iznos 25,09 eura od 02.10.2010.g.

- na iznos 20,99 eura od 03.11.2010.g

- na iznos 32,36 eura od 02.12.2010.g.

- na iznos 33,58 eura od 04.01.2011.g.

- na iznos 35,26 eura od 02.02.2011.g.

- na iznos 33,20 eura od 02.03.2011.g.

- na iznos 30,48 eura od 02.04.2011.g.

- na iznos 30,13 eura od 03.05.2011.g.

- na iznos 42,25eura od 02.06.2011.g.

- na iznos 42,33 eura od 02.07.2011.g.

- na iznos 52,89 eura od 02.08.2011.g.

- na iznos 49,15 eura od 02.09.2011.g.

- na iznos 43,29 eura od 02.10.2011.g.

- na iznos 41,98 eura od 03.11.2011.g

- na iznos 43,81 eura od 02.12.2011.g.

- na iznos 43,67 eura od 03.01.2012.g.

- na iznos 48,47 eura od 02.02.2012.g.

- na iznos 47,45 eura od 02.03.2012.g.

- na iznos 44,92 eura od 03.04.2012.g.

- na iznos 46,71 eura od 03.05.2012.g.

- na iznos 48,75 eura od 02.06.2012.g.

- na iznos 45,76 eura od 03.07.2012.g.

- na iznos 47,97 eura od 02.08.2012.g.

- na iznos 46,15 eura od 02.09.2012.g.

- na iznos 44,59 eura od 02.10.2012.g.

- na iznos 45,75 eura od 03.11.2012.g

- na iznos 48,39 eura od 02.12.2012.g.

- na iznos 46,40 eura od 03.01.2013.g.

- na iznos 45,26 eura od 02.02.2013.g.

- na iznos 46,55 eura od 02.03.2013.g.

- na iznos 46,30 eura od 03.04.2013.g.

- na iznos 46,27 eura od 03.05.2013.g.

- na iznos 44,37 eura od 02.06.2013.g.

- na iznos 42,05 eura od 02.07.2013.g.

- na iznos 43,63 eura od 02.08.2013.g.

- na iznos 44,10 eura od 03.09.2013.g.

- na iznos 48,10 eura od 02.10.2013.g.

- na iznos 45,52 eura od 03.11.2013.g

- na iznos 46,85 eura od 03.12.2013.g.

- na iznos 47,48 eura od 03.01.2014.g.

- na iznos 49,11 eura od 02.02.2014.g.

- na iznos 49,75 eura od 02.03.2014.g.

- na iznos 49,30 eura od 02.04.2014.g.

- na iznos 47,91 eura od 03.05.2014.g.

- na iznos 47,95 eura od 03.06.2014.g.

- na iznos 48,64 eura od 02.07.2014.g.

- na iznos 49,71 eura od 02.08.2014.g.

- na iznos 51,18 eura od 02.09.2014.g.

- na iznos 51,16 eura od 02.10.2014.g.

- na iznos 51,45 eura od 04.11.2014.g

- na iznos 53,51 eura od 02.12.2014.g.

- na iznos 52,58 eura od 03.01.2015.g.

- na iznos 53,43 eura od 03.02.2015.g.

- na iznos 53,55 eura od 03.03.2015.g.

- na iznos 53,75 eura od 02.04.2015.g.

- na iznos 53,95 eura od 03.05.2015.g.

- na iznos 54,76 eura od 02.06.2015.g., u roku 15 dana

. IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.300,62 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 30. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.

V. Tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnm Ugovora o kreditu broj 217590, potvrđenog od Hrvatina Šustića, javnog bilježnika iz Osijeka, pod brojem Ov- 294/08, koji Ugovor su sklopili tužitelj ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Volksbank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, [adresa], 10 000 Zagreb, u dijelu koji glasi: „200,48 (dvjesto..... i četrdesetosam....„ – odbija se.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 11.ožujka 2021. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je tužitelj dana 29.05.2008.g. s pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. Zagreb sklopio Ugovor o kreditu broj 217590,koji ugovor je potvrđen od Hrvatina Šustića, javnog bilježnika iz Osijeka, pod brojem Ov-294/08. Temeljem navedenog ugovora, tuženik je tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 13.678,73 švicarskih franaka (CHF) po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate, s rokom otplate 84 mjeseca. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit u ugovorenom roku. Dokaz: Ugovor o kreditu broj 217590.Člankom 4. predmetnog ugovora određeno je da kamatna stopa iznosi 6,10 % godišnje i da je promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Prilikom sklapanja predmetnog ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o odredbama kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a niti je tuženik tužitelju objasnio razloge i parametre zbog kojih će on eventualno mijenjati visinu kamatne stope. Tuženik je tijekom otplate kredita više puta jednostrano mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu na više, a time su rate kredita znatno porasle u odnosu na početni anuitet. Tužitelj je cjelokupni kredit otplatio u srpnju 2012.g. Nadalje, predmetnim ugovorom je ugovorena i valutna klauzula, odnosno, tuženik je tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 13.678,73 švicarskih franaka (CHF) po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate, a člankom 7.1. ugovoreno je da anuitet iznosi 200,48 CHF, po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća. Dokaz: Ugovor o kreditu IV. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017 od 14.06.2018.g. potvrđena je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. u toč.8. , to jest u odnosu na tuženika te je utvrđeno kako je i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaja na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora te koje ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava zbog čega su takve ugovorne odredbe ocijenjene ništetnima. Nadalje, istom presudom (Pž-6632/2017) je utvrđeno da je tuženik , odnosno, njegov pravni prednik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 01. lipnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koji su sadržavali ugovorne odredbe s dva promjenjiva elementa (tečaj valute švicarskog franka i promjenjiva kamatna stopa) o kojima ovisi visina obveze potrošača, a o kojima stranke nisu pojedinačno pregovarale u vrijeme zaključenja ugovora. Isto tako, potvrđen je stav da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima, posljedično čemu je valutna klauzula ugovorena predmetnim Ugovorom ništetna. Dokaz: uvid u presudu VTSRH broj Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018.g. . Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ovog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da će u tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U tom smislu i člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika“ (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14 i 110/15). . Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/17-2 od 20-03.2018.g., zauzeto je pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iznova tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe, u konkretnom slučaju, od 13.06.2013.g. S obzirom da su pravomoćnim presudama utvrđene ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. i 31.12.2008. god., kao i ništetnost ugovornih odredaba kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.06.2004.- 31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, I 125/11), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Tuženik je temeljem gore navedenih ništetnih odredbi ugovora stekao iznos od otprilike 15.000,00 kn. Tužitelj navodi da zadržava pravo da nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja specificira tužbu i tužbeni zahtjev sukladno danom nalazu i mišljenju vještaka, a prema odredbama Zakona o parničnom postupku i to čl. 186. b. st. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud nakon provedenog dokaznog postupka donese slijedeću presudu:

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 217590., potvrđenog od Hrvatina Šustića, javnog bilježnika iz Osijeka, pod brojem Ov-294/08, koji Ugovor su sklopili tužitelj ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Volksbank d.d. Zagrebpravni prednik tuženika SBERBANK d.d., OIB: 78427478595 [adresa], 10 000 Zagreb i to: - Članak 2.1. u dijelu: „…promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“ - Članak 2.4. u dijelu: „…promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“ - Članak 4. u

cijelosti

-

Članak

8.

u

dijelu:

„...200,48

CHF(dvjestošvicarskihfranakaičetrdesetosamcenti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.“

II. Nalaže se tuženiku SBERBANK d.d., OIB: 78427478595 [adresa], 10 000 Zagreb da tužitelju ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 18.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od plaćanja svakog preplaćenog iznosa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, sve to u roku od 15 dana, s tim da će tužitelj iznose na koje teče kamata i razdoblja tijeka kamata specificirati nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da je tužba u cijelosti neosnovana zbog čega ju tuženik osporava u cijelosti. Navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani zbog sljedećih razloga:

a. Potraživanje tužitelja je u zastari;

b. Utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet Tužbe;

c. Sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a;

d. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač;

e. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama;

f. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 96. ZZP);

g. Prigovor postavljenoj visini tužbenog zahtjeva.

Prije upuštanja u raspravljanje o osnovi i visini tužbenog zahtjeva, tuženik stavlja prigovor zastare. Navodi da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo tek 11.3.2021. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa i to s nekoliko različitih osnova sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05 – 29/18, dalje kao: „ZOO“), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja.

Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjiv je zastarni rok iz odredbe članka 230. ZOO-a, koji propisuje da tražbine za naknadu štete zastarijevaju za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala. Iako tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, a uzevši u obzir činjenicu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 2008., za očekivati je da je i subjektivni i objektivni rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih anuiteta protekao. (ii) Povrat mjesečnih anuiteta Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjiv bi bio zastarni rok iz odredbe članka 226. ZOO-a koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe i da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su tuženiku plaćani kao anuiteti. Stoga sukladno članku 226. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Slijedom navedenog, bilo bi nedopustivo da, primjerice, takve tražbine tuženika prema tužitelju zastarijevaju za tri godine, ali da tražbina tužitelja za povrat istoga zastarijeva u duljem roku. (iii) Stjecanje bez osnove Ako bi se zbog utvrđenja ništetnosti utvrdilo da se pak radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla. Takvo je stajalište izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev x 183/2011 kako slijedi: „Prema prihvaćenoj praksi ovog suda, a suprotno stajalištu nižestupanjskih sudova, kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništavog pravnog posla rok zastare potraživanja je pet godina u smislu odredbe čl. 371. ZOO, a zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ništavog pravnog posla što u konkretnom slučaju znači 30. lipnja 1993. Obzirom da je tužitelj tužbu podnio tek 2001. osnovan je prigovor zastare potraživanja s osnova stečenog bez osnove, jer je protekao rok od pet godina u smislu odredbe čl. 371 ZOO od sklapanja spornog ugovora i kada se u smislu odredbe čl. 361. st. 1 ZOO uzima da je zastarijevanje počelo teći.“. Dosljednom primjenom ovog shvaćanja, a uzevši u obzir da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen pred više od deset godina, određeni dio potraživanja iz Tužbe bio bi pod zastarom budući da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu. Zaključno, o kojoj god pravnoj kvalifikaciji bi se u predmetnom slučaju radilo, zastara je svakako nastupila za većinu pojedinačnih potraživanja tužitelja. Unatoč tome, tuženik će se u nastavku opreza radi očitovati i na ostale navode tužitelja. b. Utvrđenja iz Parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet. U ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice „Potrošač“ jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama ispituju i ocjenjuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Stoga, u individualnom sporu zadatak je suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Drugim riječima, presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom, slijedom čega je neosnovano pozivanje tužitelja na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz Parnice Potrošač i Presude VTS-a. 1. Nije pravno osnovano niti životno logično da se, primjera radi, osoba sa visokom stručnom, npr. diplomirani ekonomist ili pravnik, odnosno pojedinac koji je prethodno koristio usluge i proizvode iz bankarskog ili financijskog sektora kao što su štednja, drugi krediti, ulaganja i slično, a koji bi bili korisnici kredita koji po svojim osnovnim obilježjima odgovaraju kreditima koji su bili predmet Parnice Potrošač (CHF valutna klauzula i jednostrano promjenjiva kamatna stopa), poziva na utvrđenja iz Presude VTS-a tvrdeći da mu odredbe o valutnoj klauzuli ili promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile razumljive. Takav hipotetski potrošač, iako sklapa ugovor za svrhu koja je izvan njegove profesionalne djelatnosti (potrošački ugovor), nije zato lišen životnog znanja i iskustva, kao ni cjelokupnog znanja i iskustva koje je on stekao radeći u svojoj struci. Načelo zaštite potrošača i njenih dosega potrebno je promotriti kritički, dakle, u svakom pojedinom sporu je potrebno dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana Presuda VTS-a. Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Puli, u presudi Gž-311/2018 od 3. rujna 2018., u kojoj je našao relevantnom okolnost da je tamo tužitelj "… osoba koja ima visoku ekonomsku naobrazbu i bavi se financijskim poslovanjem,…", odnosno utvrđivao je da li u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni utvrđenjima iz Parnice Potrošač. Drugostupanjski sud praktično u cijeloj presudi problematizira činjenicu da je tužitelju bilo jasno što je ugovarao te da se ne može tretirati kao prosječni potrošač obzirom da je ekonomske naobrazbe. Takvom praksom sud je dao do znanja da u svakom pojedinačnom sporu ima mjesta utvrđivanju primjenjivosti načela zaštite apstraktnog (prosječnog) potrošača na konkretnog potrošača. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a 13. Nesporno je da su tužitelj i pravni prednik 29.8.2008. sklopili Ugovor o kreditu, na razdoblje od 84 mjeseca u iznosu od 13.678,73,00 CHF. Nesporno je i da je temeljem odredbe članka 2.1. Ugovora kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 6,10 % godišnje, člankom 4. da je ugovorena valutna klauzula, kao i to da je člankom 8. uređen način otplate na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća. Dokaz: Ugovor o kreditu (dostavljen uz Tužbu). Sve i kada bi presuda iz kolektivnog spora bila primjenjiva (a nije!), niti tada nema mjesta izravnoj i analognoj primjeni Presuda Visokog trgovačkog suda RH i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presuda Visokog trgovačkog suda donesenima u kolektivnoj parnici, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. S obzirom na navedeno, tuženik opravdano tvrdi kako je Tužba nepodobna za raspravljanje i ispitivanje, budući da ista ne sadrži određen tužbeni zahtjev te u kojoj se cjelokupna argumentacija temelji na, odnosno svi navodi dokazuju isključivo neprimjenjivim utvrđenjima iz Parnice Potrošač. Od ključne je važnosti razlikovati (i) pravni odnos podnositelja kolektivne tužbe i tuženika (banke) u toj parnici; od (ii) pravnog odnosa tuženika (banke) iz tog kolektivnog spora i svake pojedinačne, fizičke ili pravne osobe koja se s tuženikom nalazi u određenom ugovornom odnosu. Dok se u prvom slučaju radi o apstraktnoj pravnoj zaštiti koja se, u konkretnom slučaju Parnice Potrošač, ocjenjuje kroz apstraktnu osobu „prosječnog potrošača“, u drugom se slučaju radi o konkretnom pravnom odnosu sa konkretnom osobom te konkretnim i specifičnim okolnostima koje variraju od slučaja do slučaja. Također, a u osvrtu na navode tužitelja o vezanosti suda utvrđenjima iz Parnice Potrošač, čime se traži primjenjivanje odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007-56/2013) i članka 502.c i 502.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991-70/2019), tuženik smatra neophodnim istaknuti apsolutnu neosnovanost takvih tužiteljevih navoda kojima praktično poziva sud na nedopuštenu retroaktivnu primjenu propisa koji nije bio na snazi u vrijeme nastanka ugovornog odnosa koji je predmetom rubriciranog postupka. Naime, odredbe navedenih članaka stupile su na snagu znatno kasnije od sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Tim više, čak i kada bi (tada nevažeće) odredbe spomenutih članaka mogle biti primjenjive u ovom postupku (a ne mogu!) pozivanje na spomenute odredbe bilo bi moguće isključivo u odnosu na pravna, a ne i na činjenična utvrđenja. Slijedom navedenog, neosnovano je i neobrazloženo pozivanje tužitelja na utvrđenja iz Parnice Potrošač kao jedini temelj njegovog postavljenog tužbenog zahtjeva. d. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Tužbeni zahtjev je postavljen na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena vezanost glavnice uz valutu CHF i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, uz popratni zahtjev za isplatu, a utemeljen na tvrdnji o ništetnosti. Osnovanost zahtjeva tužitelj opravdava utvrđenjima iz Parnice Potrošač, a pored toga svoje tvrdnje nije potkrijepio niti jednim dokazom. Prilikom iznošenja tvrdnji o ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu tužitelj se uzgredno pozvao na odredbe materijalnog prava čiju primjenjivost na konkretan spor nije obrazložio, a kamoli dokazao, pri čemu tuženik smatra kako to nije niti mogao učiniti s obzirom na tužiteljevo evidentno zanemarivanje relevantnih činjeničnih okolnosti ovog ugovornog odnosa na koje se pravo ima primijeniti. Tako tužitelj uopće ne obrazlaže zbog čega bi odredbe Ugovora o kreditu bile ništetne, već svoj stav temelji isključivo na utvrđenjima koja proizlaze iz Parnice Potrošač, zanemarujući pritom pravnu prirodu kolektivnog spora u Parnici Potrošač. Naime, kako je obrazloženo pod točkom c. ovog odgovora na tužbu, u kolektivnom sporu u pitanju je pružanje apstraktne pravne zaštite potrošačima, koja se tek treba konkretizirati u individualnim slučajevima. Osim toga, nema nikakvog zakonskog uporišta, a niti uporišta u sudskoj praksi, da ugovorna odredba prema kojoj tuženik ima pravo promijeniti visinu kamatne stope ovisno o npr. promjeni tržišnih uvjeta i/ili boniteta korisnika kredita i/ili uslijed nepoštivanja odredaba ugovora o kreditu, bude ništetna. Ovo osobito imajući u vidu da promjena visine kamatne stope može značiti i sniženje kamatne stope, a ne samo njen rast, što je evidentno i razumljivo značenje pojma promjenjiva kamatna stopa. Nadalje, tužitelj je neosnovano proširio opseg utvrđenja Presude VTS-a i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope, iako to uopće nije bilo predmetom utvrđenja u Parnici Potrošač. U kolektivnom sporu bila je ispitivana metoda promjenjivosti kamatne stope (a ne i sama promjenjivost) u skladu sa jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti. To znači, da kada bi utvrđenja iz presude u Parnici Potrošač i bila primjenjiva na ovaj spor (a nisu!), njima nije utvrđena ništetnost promjenjivosti kamatne stope niti promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke. Člankom 26. ZOO-a predviđa se mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u kojem slučaju stopa takve promjenjive ugovorne kamate ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope. Iako je kamatna stopa doista rasla, uslijed promjena na tržištu kapitala, ona niti u jednom trenutku nije bila niti blizu najviše propisane stope zakonske zatezne kamate. Dokaz: Obavijesti tužitelju o promjeni kamatne stope (tuženik se obvezuje dostaviti po potrebi) Isto tako, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi, izrijekom je predviđalo tek mogućnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. To se odnosi kako na Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, 79/07, 125/07, 79/09), tako i na Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15). Dakle, ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske. Iz svega navedenog u točkama a. – d. jasno proizlazi da nema mjesta pozivanju na presudu u Parnici Potrošač, a osobito ne na ovako paušalan i neobrazložen način kako je to učinio tužitelj, bez da je ponudio makar i jedan argument na koji bi se tuženik mogao očitovati, odnosno na koji bi mogao odgovoriti u ovom odgovoru na tužbu. Tužitelj je Tužbom jednostavno konstatirao kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je utvrđena promjenjivost kamatne stope i vezanost glavnice uz valutu CHF ništetne, cjelokupnu argumentaciju utemeljio na neprimjenjivim rješenjima iz Parnice Potrošač te postavio tužbeni zahtjev koji u preostalom sadržaju Tužbe ne pronalazi potvrdu, a kamoli dokaz svoje osnovanosti. e. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tužitelj je dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva. Da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: - da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; - da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva; te naposljetku, - da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, niti je tužitelj ponudio bilo koji dokaz kako bi potvrdio svoje navode, iako je teret dokaza na tužitelju. Tuženik smatra da niti jedna od gore navedenih pretpostavki nije ispunjena. Prema tome, osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala pa nema mjesta primjeni odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO-a. Za početak, pogrešno je stajalište tužitelja o ništavosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu. Kao što je već ranije istaknuto, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi u Republici Hrvatskoj, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Prema tome, netočno je tvrditi da je tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Očito je stoga da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo, prvenstveno s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika (koja je odluka bila dostupna svima) te da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. S obzirom da je očito da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora i jasna, i uočljiva i razumljiva, njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati, a u skladu s prethodnim obrazloženjem tzv. testa razumljivosti u prethodnim paragrafima ovog odgovora. S obzirom da je očito da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora i jasna, i uočljiva i razumljiva, njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati, a u skladu s prethodnim obrazloženjem tzv. testa razumljivosti u prethodnim paragrafima ovog odgovora. Opreza radi, tuženik u odnosu na načelo savjesnosti i poštenja i nepostojanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana tuženik napominje da je iz samog pogleda na to na koji način se kamatna stopa mijenjala vidljivo da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja. Tuženik će pojednostavljeno i skraćeno objasniti metodologiju promjene kamatnih stopa. Naime, način na koji je kamatna stopa mijenjana ovisi o tržišnim uvjetima. Pod tržišnim uvjetima se priznaju troškovi kapitala, odnosno sredstva koja služe za odobravanje kredita, regulatorni uvjeti te rizik na tržištu, a pri tome posebno treba obratiti pažnju na troškove kapitala tj. izvora sredstava te trošak rizika. Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika, a pri tome se rukovodio kombinacijom sljedećih parametara. U razdoblju prije globalne financijske krize (jesen 2008.) ulaganja u cjelokupnu regiju srednje i jugoistočne Europe percipirala kao sigurna, a investitori su ulaganjima u promatranu regiji bili dodatno skloni uslijed relativno visokih stopa rasta BDP-a i domaće potrošnje. Međutim, globalna financijska kriza potvrdila je da gospodarski rast u regiji, pogotovo na jugoistoku Europe, nije temeljen na održivim temeljima. Uz pad gospodarske aktivnosti zemlje u regiji zabilježile su i probleme s javnim financijama te pritiske na stabilnost financijskog sustava. Istovremeno, središnje banke najrazvijenijih zemalja svijeta fokusirale su se na konvencionalne i nekonvencionalne mjere ekspanzivne monetarne politike, što je dovelo do polaganog pada referentnih kamatnih stopa na međunarodnim tržištima. Međutim, premija rizika za zemlje u regiji je ipak ostvarila znatno snažniji rast te je njena razina od početka 2009. godine postala ključni čimbenik u određivanju cijene zaduživanja svih domaćih sektora, pa tako i banaka. Većina izvora financiranja kreditne aktivnosti vezane uz CHF odnosila se na zaduživanje u inozemstvu, što je i očekivano obzirom na dominantnu sklonost građana Hrvatske da štede u stranoj valuti. Prema gore navedenom jasno proizlazi da tuženik ni na koji način nije donosio jednostrane odluke na štetu tužitelja bez valjanog ugovorom predviđenog razloga. Potpuno je pogrešno jednoznačno i doslovno tumačenje odredbi Zakona o zaštiti potrošača od strane tužitelja kada zaključuje kako je sama činjenica da bi tuženik mijenjao kamatnu stopu iz predmetnom ugovora o kreditu temeljem jednostrane odluke – nezakonita, odnosno nepoštena. Da bi takva odluka bila nepoštena trebaju biti zadovoljeni ostali kriteriji koje izrijekom propisuje zakon, a u odnosu na koje (kriterije) je tuženik već gore dokazao da nije postupao niti suprotno načelu savjesnosti i poštenja, niti da bi svoje odluke donosio bez valjanog razloga. Predmetni spor uključuje puno širu problematiku od one koju je tužitelj ogolio na doslovno tumačenje propisa i ugovornih odredbi, te se stoga odredbe Ugovora o kreditu za koje tužitelj tvrdi da su nepoštene, treba sagledati u kontekstu razdoblja u kojem se predmetni ugovor ispunjava. Obzirom da je načelo savjesnosti i poštenja, kao opće načelo obveznog prava, svoju afirmaciju doživjelo u sudskoj praksi, na ovom mjestu tuženik opet citira recentnu presudu Županijskog suda u Puli Gž-2658/12 od 11. studenog 2013. godine: „Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da ugovor o kreditu nije protivan općim načelima Zakona o obveznim odnosima (ZOO, „Narodne novine“ 35/05 i 41/08) iz članaka 4.,6. i 7. tog Zakona. Naime, spornim ugovorom nisu ugovorene kamate koje bi bile više od zakonom dopuštene najviše stope ugovornih kamata, te ugovor ne sadrži elemente zelenaškog ugovora, pa nije narušio načelo jednake vrijednosti činidbi.“. Isti stav podržao je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-2462/03: „Dodatkom ugovora o kreditu koji se odnosi na kratkoročni kredit od 28. prosinca 1993.godine ugovorena je promjenljiva kamatna stopa, time da je u oba ugovora utanačeno da će se promjenljiva kamatna stopa obračunavati sa odlukama Banke. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl.399.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da je u konkretnom slučaju kamata dana na kredite, te je bila ugovorena sukladno važećim poslovnim uvjetima i odlukama banke, kreditor je imao ovlaštenje kamatu obračunavati na način kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom, jer je to bilo sukladno sa važećim propisima. Navedeno ujedno otklanja prigovor tuženika da bi kamatna stopa upućivala na elemente zelenaškog ugovora.“. Slijedom toga, tuženik opravdano tvrdi da odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da nisu ni uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana. f. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 96. ZZP). Već samim pregledom Ugovora moguće je zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke – jasna i lako uočljiva odredba. Člankom 1. Ugovora jasno je propisano da se kredit odobrava u valuti CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Također, odredbama članka 4. ugovorena je valutna klauzula, a člankom 8. predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća pojedinog anuiteta. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora. Također, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. VTS je presudom obuhvatio samo jednu fazu predugovornog stadija u kojem je pojedina banka komunicirala sa svim potencijalnim potrošačima, odnosno fazu reklamiranja i oglašavanja. Međutim, izreka presude kao relevantno navodi i vrijeme pregovora i vrijeme zaključenja, ali bez obrazloženja na kojim činjenicama se potonje temelji. Informacije koje je tuženik objavljivao u marketinške svrhe prije ili prilikom sklapanja ugovora (reklamni katalozi, oglasi u tiskanim medijima, radio i televizijsko oglašavanje), a koje nisu sadržane u ugovoru, ne mogu utjecati na jasnoću ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, već eventualno mogu za posljedicu imati mane volje. Dokaz: Učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa na zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, mr.sc. ŽF, Pravo i porezi, br. 9/18, str. 14-26. Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 99. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 96. ZZP-a nije dopuštena. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi da jedan od uvjeta iz članka 99. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 96. ZZP, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Naime, od 1999. do 2010. godine, tečaj CHF-a u odnosu na EUR je i rastao i padao (od 2003. godine - 2008. godine tečaj CHF-a u odnosu na EUR uglavnom pada (!)), i to bez značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek u 2010. godini, dakle, znatno nakon predmetnog razdoblja do 31.12.2008. godine, na koje se tužitelj poziva u tužbi, kada se poziva na utvrđenja iz u Parnice Potrošač. Daljnje kretanje tečaja CHF-a nakon 2010. godine, i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Bilo kakvo predviđanje aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje špekulativnim postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se okolnosti tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti: - nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; - a koja neravnoteža mora biti značajna. Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu / u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja - potrošača) uslijed nepredvidivih i naglih promjena tečaja CHF. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus). Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovora o kreditu nije postojao niti jedan zakonski ili podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora o kreditu, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik na kraju osobito naglašava ono što je već nekoliko puta naveo kroz ovaj odgovor na tužbu, a to je da tužitelj – na kojem je teret dokazivanja osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva – nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi dokazao bilo koju od pretpostavki potrebnih za utvrđenje ugovorne odredbe ništetnom sukladno ZOO-u pa drži da je tužbu potrebno odbiti kao neosnovanu bez raspravljanja o visini tužbenog zahtjeva. Tužitelj mora ponuditi obrazloženja zašto bi utužene odredbe bile ništetne, a u protivnom se tužba mora odbiti. g. Prigovor postavljenoj visini tužbenog zahtjeva 48. Tuženik prigovara načinu utvrđivanja utuženog iznosa na temelju samostalnog izračuna visine navodnog potraživanja, budući da spornu visinu tužbenog zahtjev može utvrditi samo vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke, kao načinom dokazivanja spornih činjenica, a koje može odrediti isključivo neovisni i nepristrani sud u okviru parničnog postupka. 49. Tuženik osporava i anticipiranu metodu kojom tužitelj navodno postavlja zahtjev na isplatu. Naime, tužitelj potražuje razliku između početno ugovorenih mjesečnih obroka i kasnije naplaćenih anuiteta. Međutim, sama činjenica eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nipošto ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita. Dapače, da je tužitelj htio ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, to bi učinio već prilikom sklapanja Ugovora Slijedeći logiku tužitelja, ukoliko bi ovaj sud zaključio da su utužene odredbe Ugovora o kreditu bez pravnog učinka, nastaje pravna praznina unutar samog ugovora, s obzirom da u Ugovoru uopće ne bi bilo određeno na koji način se kamatna stopa mijenja. Upravo stoga ne bi bilo mjesta tužiteljevoj tvrdnji da ima pravo na razliku između početnog anuiteta i naplaćenih anuiteta. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini, stoga se tuženik protivi dokaznom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja. * * * Tuženik u skladu s prethodnim navodima predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U pisanom podnesku od 15.listopada 2024. (stranica 96 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te specificira tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju, ali bez uračunavanja tzv. „negativnih razlika“ jer je presudom VSRH broj Rev 549/2023 od 18.12.2023.g., utvrđeno da je osnovna pretpostavka da bi se moglo odlučivati o tzv. „negativnim razlikama“, odnosno potplaćenim iznosima, ta da je tuženik istaknuo protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. S obzirom da u konkretnom slučaju tuženik nije istaknuo protutužbu, niti procesnopravni prigovor radi prebijanja, niti materijalnopravni prigovor prijeboja, tada nema procesnopravnih pretpostavki za odlučivanje o negativnim razlikama. Stoga sud nije ovlašten, niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim razlikama. Tužitelj specificira tužbeni zahtjev tako da isti glasi:

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 217590., potvrđenog od Hrvatina Šustića, javnog bilježnika iz Osijeka, pod brojem Ov-294/08, koji Ugovor su sklopili tužitelj ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Volksbank d.d. Zagreb pravni prednik tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, [adresa], 10 000 Zagreb i to:

- Članak 2.1. u dijelu: „…promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

- Članak 2.4. u dijelu: „…promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

- Članak 4. u cijelosti

- Članak 8. u dijelu: „...200,48 CHF(dvjestošvicarskihfranakaičetrdesetosamcenti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.“

II. Nalaže se tuženiku, HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, [adresa] 000 Zagreb da tužitelju ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 3.067,56 eura sa zateznom kamatom koja teče od plaćanja svakog preplaćenog iznosa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope kojuje Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos 0,91 euro od 02.07.2008.g.

- na iznos 0,45 eura od 02.10.2008.g.

- na iznos 10,75 eura od 04.11.2008.g.

- na iznos 3,19 eura od 02.12.2008.g.

- na iznos 11,59 eura od 03.01.2009.g.

- na iznos 12,72 eura od 03.02.2009.g.

- na iznos 13,30 eura od 03.032009.g.

- na iznos 11,93 eura od 02.04.2009.g.

- na iznos 11,74 eura od 03.05.2009.g.

- na iznos 9,60 eura od 02.06.2009.g.

- na iznos 7,72 eura od 02.07.2009.g.

- na iznos 8,37 eura od 02.08.2009.g.

- na iznos 9,77 eura od 02.09.2009.g.

- na iznos 11,39 eura od 02.10.2009.g.

- na iznos 10,60 eura od 03.11.2009.g

- na iznos 12,42 eura od 02.12.2009.g.

- na iznos 14,13 eura od 03.01.2010.g.

- na iznos 15,94 eura od 02.02.2010.g.

- na iznos 15,47 eura od 02.03.2010.g.

- na iznos 18,51 eura od 02.04.2010.g.

- na iznos 17,73 eura od 04.05.2010.g.

- na iznos 19,26 eura od 02.06.2010.g.

- na iznos 27,88 eura od 02.07.2010.g.

- na iznos 25,92 eura od 03.08.2010.g.

- na iznos 33,28 eura od 02.09.2010.g.

- na iznos 29,40 eura od 02.10.2010.g.

- na iznos 26,48 eura od 03.11.2010.g

- na iznos 35,36 eura od 02.12.2010.g.

- na iznos 40,85 eura od 04.01.2011.g.

- na iznos 36,87 eura od 02.02.2011.g.

- na iznos 37,45 eura od 02.03.2011.g.

- na iznos 34,59 eura od 02.04.2011.g.

- na iznos 35,48 eura od 03.05.2011.g.

- na iznos 45,20 eura od 02.06.2011.g.

- na iznos 46,57 eura od 02.07.2011.g.

- na iznos 57,33 eura od 02.08.2011.g.

- na iznos 53,42 eura od 02.09.2011.g.

- na iznos 47,33 eura od 02.10.2011.g.

- na iznos 47,17 eura od 03.11.2011.g

- na iznos 46,51 eura od 02.12.2011.g.

- na iznos 40,85 eura od 04.01.2011.g.

- na iznos 36,87 eura od 02.02.2011.g.

- na iznos 37,45 eura od 02.03.2011.g.

- na iznos 34,59 eura od 02.04.2011.g.

- na iznos 35,48 eura od 03.05.2011.g.

- na iznos 45,20 eura od 02.06.2011.g.

- na iznos 46,57 eura od 02.07.2011.g.

- na iznos 57,33 eura od 02.08.2011.g.

- na iznos 53,42 eura od 02.09.2011.g.

- na iznos 47,33 eura od 02.10.2011.g.

- na iznos 47,17 eura od 03.11.2011.g

- na iznos 46,51 eura od 02.12.2011.g.

- na iznos 48,72 eura od 03.01.2012.g.

- na iznos 51,15 eura od 02.02.2012.g.

- na iznos 51,22 eura od 02.03.2012.g.

- na iznos 49,70 eura od 03.04.2012.g.

- na iznos 50,32 eura od 03.05.2012.g.

- na iznos 51,23 eura od 02.06.2012.g.

- na iznos 50,24 eura od 03.07.2012.g.

- na iznos 50,33 eura od 02.08.2012.g.

- na iznos 49,42 eura od 02.09.2012.g.

- na iznos 47,74 eura od 02.10.2012.g.

- na iznos 49,79 eura od 03.11.2012.g

- na iznos 50,53 eura od 02.12.2012.g.

- na iznos 50,24 eura od 03.01.2013.g.

- na iznos 47,25 eura od 02.02.2013.g.

- na iznos 49,32 eura od 02.03.2013.g.

- na iznos 49,79 eura od 03.04.2013.g.

- na iznos 48,86 eura od 03.05.2013.g.

- na iznos 46,11 eura od 02.06.2013.g.

- na iznos 44,40 eura od 02.07.2013.g.

- na iznos 45,91 eura od 02.08.2013.g.

- na iznos 46,96 eura od 03.09.2013.g.

- na iznos 49,63 eura od 02.10.2013.g.

- na iznos 48,16 eura od 03.11.2013.g

- na iznos 48,82 eura od 03.12.2013.g.

- na iznos 49,35 eura od 03.01.2014.g.

- na iznos 50,38 eura od 02.02.2014.g.

- na iznos 51,45 eura od 02.03.2014.g.

- na iznos 50,90 eura od 02.04.2014.g.

- na iznos 49,83 eura od 03.05.2014.g.

- na iznos 49,35 eura od 03.06.2014.g.

- na iznos 49,56 eura od 02.07.2014.g.

- na iznos 50,91 eura od 02.08.2014.g.

- na iznos 52,29 eura od 02.09.2014.g.

- na iznos 52,16 eura od 02.10.2014.g.

- na iznos 52,86 eura od 04.11.2014.g

- na iznos 53,85 eura od 02.12.2014.g.

- na iznos 53,45 eura od 03.01.2015.g.

- na iznos 54,01 eura od 03.02.2015.g.

- na iznos 54,01 eura od 03.03.2015.g.

- na iznos 54,01 eura od 02.04.2015.g.

- na iznos 54,01 eura od 03.05.2015.g.

- na iznos 54,73 eura od 02.06.2015.g., u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude do isplate po istoj stopi kao i na glavni dug, u roku 15 dana.

4. U pisanom podnesku od 04. studenog 2024. (stranica 111 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da je vještak utvrdio da je tužitelj tijekom otplate kredita radi promjena kamatnih stopa platio 202,03 eura više, koji iznos je utvrđen je uračunavanjem negativnih razlika,no, kada se zbroje samo pozitivne stavke u tablici 5, koloni 3, dobije se iznos 209,35 eura. Taj iznos tužitelj potražuje na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Navodi da je vještak također utvrdio da je ukoliko se izdvoje samo pozitivne stavke tečajne razlike, na ime tečajne razlike platio 2.865,53 eura više. Dakle tužitelj ukupno potražuje iznos od 3.074,88 eura. Slijedom navedenog, tužitelj specificira tužbeni zahtjev tako da isti sada glasi:

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 217590., potvrđenog od Hrvatina Šustića, javnog bilježnika iz Osijeka, pod brojem Ov-294/08, koji Ugovor su sklopili tužitelj ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Volksbank d.d. Zagrebpravni prednik tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, [adresa], 10 000 Zagreb i to:

- Članak 2.1. u dijelu: „…promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

- Članak 2.4. u dijelu: „…promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

- Članak 4. u cijelosti - Članak 8. u dijelu: „...200,48 CHF(dvjestošvicarskihfranakaičetrdesetosamcenti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.“

II. Nalaže se tuženiku, HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, [adresa] 000 Zagreb da tužitelju ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 209,35 eura sa zateznom kamatom koja teče od plaćanja svakog preplaćenog iznosa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos 2,87 eura od 04.11.2008.g.

- na iznos 1,41 eura od 03.01.2009.g.

- na iznos 1,35 eura od 03.05.2009.g.

- na iznos 4,33 eura od 02.10.2009.g.

- na iznos 5,64 eura od 03.11.2009.g

- na iznos 2,90 eura od 02.12.2009.g.

- na iznos 5,67 eura od 03.01.2010.g.

- na iznos 2,92 eura od 02.02.2010.g.

- na iznos 4,24 eura od 02.03.2010.g.

- na iznos 4,29 eura od 02.04.2010.g.

- na iznos 6,92 eura od 04.05.2010.g.

- na iznos 1,54 eura od 02.06.2010.g.

- na iznos 4,43 eura od 02.07.2010.g.

- na iznos 5,69 eura od 03.08.2010.g.

- na iznos 3,07 eura od 02.09.2010.g.

- na iznos 4,31 eura od 02.10.2010.g.

- na iznos 5,49 eura od 03.11.2010.g

- na iznos 3,00 eura od 02.12.2010.g.

- na iznos 7,27 eura od 04.01.2011.g.

- na iznos 1,62 eura od 02.02.2011.g.

- na iznos 4,25 eura od 02.03.2011.g.

- na iznos 4,11 eura od 02.04.2011.g.

- na iznos 5,34 eura od 03.05.2011.g.

- na iznos 2,95 eura od 02.06.2011.g.

- na iznos 4,23 eura od 02.07.2011.g.

- na iznos 4,44 eura od 02.08.2011.g.

- na iznos 4,27 eura od 02.09.2011.g.

- na iznos 4,05 eura od 02.10.2011.g.

- na iznos 5,19 eura od 03.11.2011.g

- na iznos 2,70 eura od 02.12.2011.g.

- na iznos 5,05 eura od 03.01.2012.g.

- na iznos 2,68 eura od 02.02.2012.g.

- na iznos 3,77 eura od 02.03.2012.g.

- na iznos 4,78 eura od 03.04.2012.g.

- na iznos 3,61 eura od 03.05.2012.g.

- na iznos 2,48 eura od 02.06.2012.g.

- na iznos 4,48 eura od 03.07.2012.g.

- na iznos 2,36 eura od 02.08.2012.g.

- na iznos 3,27 eura od 02.09.2012.g.

- na iznos 3,16 eura od 02.10.2012.g.

- na iznos 4,05 eura od 03.11.2012.g

- na iznos 2,14 eura od 02.12.2012.g.

- na iznos 3,84 eura od 03.01.2013.g.

- na iznos 1,99 eura od 02.02.2013.g.

- na iznos 2,77 eura od 02.03.2013.g.

- na iznos 3,49 eura od 03.04.2013.g.

- na iznos 2,60 eura od 03.05.2013.g.

- na iznos 1,74 eura od 02.06.2013.g.

- na iznos 2,35 eura od 02.07.2013.g.

- na iznos 2,29 eura od 02.08.2013.g.

- na iznos 2,86 eura od 03.09.2013.g.

- na iznos 1,53 eura od 02.10.2013.g.

- na iznos 2,64 eura od 03.11.2013.g

- na iznos 1,96 eura od 03.12.2013.g.

- na iznos 1,87 eura od 03.01.2014.g.

- na iznos 1,27 eura od 02.02.2014.g.

- na iznos 1,70 eura od 02.03.2014.g.

- na iznos 1,60 eura od 02.04.2014.g.

- na iznos 1,92 eura od 03.05.2014.g.

- na iznos 1,39 eura od 03.06.2014.g.

- na iznos 0,92 eura od 02.07.2014.g.

- na iznos 1,20 eura od 02.08.2014.g.

- na iznos 1,11 eura od 02.09.2014.g.

- na iznos 1,00 eura od 02.10.2014.g.

- na iznos 1,41 eura od 04.11.2014.g

- na iznos 0,35 eura od 02.12.2014.g.

- na iznos 0,87 eura od 03.01.2015.g.

- na iznos 0,58 eura od 03.02.2015.g.

- na iznos 0,46 eura od 03.03.2015.g.

- na iznos 0,26 eura od 02.04.2015.g.

- na iznos 0,06 eura od 03.05.2015.g., u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, [adresa] 000 Zagreb da tužitelju ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime preplaćenih iznosa po osnovi tečajne razlike isplati iznos od 2.865,53 eura sa zateznom kamatom koja teče od plaćanja svakog preplaćenog iznosa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos 3,69 euro od 02.07.2008.g.

- na iznos 0,46 eura od 02.10.2008.g.

- na iznos 7,88 eura od 04.11.2008.g.

- na iznos 5,88 eura od 02.12.2008.g.

- na iznos 10,18 eura od 03.01.2009.g.

- na iznos 12,73 eura od 03.02.2009.g.

- na iznos 13,31 eura od 03.032009.g.

- na iznos 13,33 eura od 02.04.2009.g.

- na iznos 10,39 eura od 03.05.2009.g.

- na iznos 10,94 eura od 02.06.2009.g.

- na iznos 7,73 eura od 02.07.2009.g.

- na iznos 8,39 eura od 02.08.2009.g.

- na iznos 9,78 eura od 02.09.2009.g.

- na iznos 7,07 eura od 02.10.2009.g.

- na iznos 4,96 eura od 03.11.2009.g

- na iznos 9,52 eura od 02.12.2009.g.

- na iznos 8,46 eura od 03.01.2010.g.

- na iznos 13,02 eura od 02.02.2010.g.

- na iznos 11,23 eura od 02.03.2010.g.

- na iznos 14,22 eura od 02.04.2010.g.

- na iznos 10,81 eura od 04.05.2010.g.

- na iznos 17,72 eura od 02.06.2010.g.

- na iznos 23,45 eura od 02.07.2010.g.

- na iznos 20,23 eura od 03.08.2010.g.

- na iznos 30,21 eura od 02.09.2010.g.

- na iznos 25,09 eura od 02.10.2010.g.

- na iznos 20,99 eura od 03.11.2010.g

- na iznos 32,36 eura od 02.12.2010.g.

- na iznos 33,58 eura od 04.01.2011.g.

- na iznos 35,26 eura od 02.02.2011.g.

- na iznos 33,20 eura od 02.03.2011.g.

- na iznos 30,48 eura od 02.04.2011.g.

- na iznos 30,13 eura od 03.05.2011.g.

- na iznos 42,25eura od 02.06.2011.g.

- na iznos 42,33 eura od 02.07.2011.g.

- na iznos 52,89 eura od 02.08.2011.g.

- na iznos 49,15 eura od 02.09.2011.g.

- na iznos 43,29 eura od 02.10.2011.g.

- na iznos 41,98 eura od 03.11.2011.g

- na iznos 43,81 eura od 02.12.2011.g.

- na iznos 43,67 eura od 03.01.2012.g.

- na iznos 48,47 eura od 02.02.2012.g.

- na iznos 47,45 eura od 02.03.2012.g.

- na iznos 44,92 eura od 03.04.2012.g.

- na iznos 46,71 eura od 03.05.2012.g.

- na iznos 48,75 eura od 02.06.2012.g.

- na iznos 45,76 eura od 03.07.2012.g.

- na iznos 47,97 eura od 02.08.2012.g.

- na iznos 46,15 eura od 02.09.2012.g.

- na iznos 44,59 eura od 02.10.2012.g.

- na iznos 45,75 eura od 03.11.2012.g

- na iznos 48,39 eura od 02.12.2012.g.

- na iznos 46,40 eura od 03.01.2013.g.

- na iznos 45,26 eura od 02.02.2013.g.

- na iznos 46,55 eura od 02.03.2013.g.

- na iznos 46,30 eura od 03.04.2013.g.

- na iznos 46,27 eura od 03.05.2013.g.

- na iznos 44,37 eura od 02.06.2013.g.

- na iznos 42,05 eura od 02.07.2013.g.

- na iznos 43,63 eura od 02.08.2013.g.

- na iznos 44,10 eura od 03.09.2013.g.

- na iznos 48,10 eura od 02.10.2013.g.

- na iznos 45,52 eura od 03.11.2013.g

- na iznos 46,85 eura od 03.12.2013.g.

- na iznos 47,48 eura od 03.01.2014.g.

- na iznos 49,11 eura od 02.02.2014.g.

- na iznos 49,75 eura od 02.03.2014.g.

- na iznos 49,30 eura od 02.04.2014.g.

- na iznos 47,91 eura od 03.05.2014.g.

- na iznos 47,95 eura od 03.06.2014.g.

- na iznos 48,64 eura od 02.07.2014.g.

- na iznos 49,71 eura od 02.08.2014.g.

- na iznos 51,18 eura od 02.09.2014.g.

- na iznos 51,16 eura od 02.10.2014.g.

- na iznos 51,45 eura od 04.11.2014.g

- na iznos 53,51 eura od 02.12.2014.g.

- na iznos 52,58 eura od 03.01.2015.g.

- na iznos 53,43 eura od 03.02.2015.g.

- na iznos 53,55 eura od 03.03.2015.g.

- na iznos 53,75 eura od 02.04.2015.g.

- na iznos 53,95 eura od 03.05.2015.g.

- na iznos 54,76 eura od 02.06.2015.g., u roku 15 dana

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude do isplate po istoj stopi kao i na glavni dug, u roku 15 dana.

5. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, dopis od 5.11.2015., Otplatnu tablicu po kreditu, Prometnu karticu po kreditu, rješenja Trgovačkog suda ,proveo vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, saslušao vještaka i saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

6. Dakle predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po navedenim osnovama.

7. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 217590 (str. 6 -11 spisa) utvrđeno je da je sklopljen dana 30.svibnja 2008.. godine između Volksbank d.d. Zagreb kao kreditora i korisnika kredita HF iz [adresa]. Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 13.678,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (čl. 1). Člankom 2. ugovora ugovorena je redovna kamata od 6,10 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (stavak 1.).Efektivna kamatna stopa iznosi 8,03 % (st.2.) Interkalarna kamata naplaćuje se tijekom otplate kredita i sadržana je u anuitetima, a obračunava se u visini redovne kamatne stope (st.3.).Redovna kamata po dospijeću je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Obračunava se i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dospijeća do dana naplate (st.4.).Namjena kredita je kupnja vozila (čl. 3 ugovora).¸ Člankom 8. ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 200,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu počev od 01.07.2008.,a korisnik kredita dužan je osigurati pokriće na kunskom računu za otplatu kredita najmanje u iznosu dospjelog anuiteta.

8. Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Hrvatinu Šustić iz Osijeka dana 30.svibnja 2008.godine br.OV-294/2008 (stranica 11 spisa)

9. Nije sporno da je u tužbi označeni tuženik Sberbank d.d. pravni sljednik Volksbank d.d.,te nije sporno da je zbog promjene tvrtke izmijenjen naziv tuženika u Nova hrvatska banka d.d.,dok je OIB ostao isti ,te da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt 23/25802-2 od 3.srpnja 2023. u sudski registar navedenog suda upisano pripajanje društva Nova Hrvatska banka d.d.dioničkom društvu Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa]. Dakle,tužena je pravni sljednik Volksbank d.d., te sukladno odredbi čl.522.st.3. Zakona o trgovačkim društvima upisom pripajanja u Sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj,imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja,a društvo preuzimatelj je sveopći pravni sljednik pripojenog društva,te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.

10. Tužitelj ZF izjavio je saslušan u svojstvu stranke da je 2008. godine sklopio ugovor o kreditu sa Volksbank d.d. Zagreb. Namjena kredita bila je kupnja motocikla. Obišao je više banaka, odlučio se za Volksbank gdje su mu ponudili kredit u valuti CHF, te mu rekli da je to najpovoljniji kredit. Za valutu CHF su rekli da je najbolja valuta, te da je stabilna. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je u mirovini. Nije imao niti ima privatnu firmu ,niti obrt. U banci su mu dali ugovor da pročita, vidio je cijenu, visinu rate kredita, s obzirom da je mogao otplaćivati tu ratu kredita pristao je na taj ugovor. Da je znao da će se rata kredita značajno mijenjati svakako ne bi taj ugovor sklopio. Rekli su mu da je kamata promjenjiva. Ne može se sjetiti svih detalja zbog proteka vremena. Kredit je u cijelosti otplatio. Sredstvima kredita kupio je motocikl marke Suzuki, koji je koristio za osobne svrhe. Kredit je sam otplatio. Na pitanje da li je išao ovjeriti ugovor kod javnog bilježnika, izjavio je da je prošlo dosta vremena od tada, da je bio kod javnog bilježnika, te da mu tamo nije ništa posebno objašnjavano, samo je ugovor potpisan. Kada je rata kredita počela rasti pitao je u banci svaki puta prilikom uplata rata, zašto je to tako, ali nije dobio konkretan odgovor. Da je znao da će rata kredita tako rasti taj ugovor ne bi sklopio. Zbog otplate tog kredita zapao je financijske probleme. Po struci je tokar. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika koliko dugo je razmatrao uzimanje kredita, izjavio je da je ljubitelj motora i prije je imao motor, te je odlučio kupiti novi motor. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je primao obavijesti banke o promjenama kamatnih stopa, izjavio je da se ne sjeća (stranica 102 spisa).

11. Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Financije LB d.o.o koji je u pisanom nalazu i mišljenju od 25.travnja 2023. (stranica 59-73 spisa) naveo:

Tijekom otplate kredita, radi promjena kamatnih stopa, kamata je plaćena više u iznosu od 1.521,94 HRK, odnosno 202,03 EUR.

Tijekom otplate kredita primijenjena kamatna stopa u zadnjem anuitetu je bila niža od prvougovorene, pa je kamata iznosila manje od kamate koliko bi ista iznosila po prvobitno ugovorenoj kamatnoj stopi. Negativna stavka iznosila je 0,23 HRK, odnosno 0,03 EUR.

Tijekom otplate kredita, radi promjena tečaja za CHF, anuiteti su plaćeni u iznosu većem od anuiteta koliko bi isti iznosili da nije bilo promjena tečaja, u ukupnom iznosu od 21.567,99 HRK, odnosno 2.862,59 EUR.

Ukoliko se izdvoje samo pozitivne stavke tečajne razlike, odnosno samo one kada je tužitelj anuitet u odnosu na prvobitno ugovoreni platio više, tečajna razlika bi iznosila 21.590,19 HRK, odnosno 2.865,53 EUR, dok negativne stavke tečajne razlike iznose 22,20 HRK, odnosno 2,94 EUR.

Tužitelj je tijekom otplate kredita radi promjena kamatnih stopa i promjena tečaja za CHF anuitete platio u većem iznosu od anuiteta koliko bi isti iznosili da nije bilo promjena tečaja, u ukupnom iznosu od 23.089,93 HRK, odnosno 3.064,55 EUR.

11.1. Stalni sudski vještak Lidija Balog iz Financije LB d.o.o., saslušana na ročištu kod suda izjavila je da sukladno rješenju suda dala je nalaz i mišljenje u kojem sam dala izračun preplaćenih iznosa po osnovu povećanja kamatne stope i tečajne razlike, te je dala varijantu izračuna kada su kamata i tečaj bili niži od početno ugovorenog. Kod navedenog izračuna ostaje (stranica 118 spisa).

12. Dakle, kako je navedeno, tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,te isplatu preplaćenih iznosa po navedenim osnovama.

13. Odredbom čl.322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva,osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora,ako on može opstati bez ništetne odredbe,i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen(st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

15. Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

16. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu dana 29.svibnja 2008.,koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku dana 30. svibnja 2008. Iz provedenih dokaza proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak,te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora,niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze,te su stoga citirane odredbe ugovora o kreditu u navedenom dijelu ništetne a kako je to navedeno u izreci.

17. Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i prednik tužene u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

18. S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne a kako je to navedeno u izreci (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, tete čl.96, 97, 98, 99,100, 101, 102 Zakona o zaštiti potrošača - NN 79/2007).

19. Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

20. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, te se o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedenih odredbi.

21. Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

22. Odredbom čl. 323. st.1. ZOO, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

23. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli preplatio tuženiku kako je naprijed navedeno, te je stoga sud naložio tuženiku platiti tužitelju preplaćeno zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u zahtijevanom iznosu od 209,35 EUR (samo pozitivne stavke odnosno preplaćeni iznosi), te više plaćeno zbog ništetnih odredbi u dijelu o valutnoj klauzuli u iznosu od 2.865,53 EUR (samo pozitivne stavke odnosno preplaćeni iznosi), visinu kojih iznosa tuženik nakon što mu je dostavljen podnesak tužitelja od 4.studenog 2024. nije osporavao. Stoga je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedene iznose sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl.214. ZOO/91,čl.1115. ZOO;čl.29 ZOO,čl.1165 ZOO/05). Naime, s obzirom da je utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ),proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

24. Za napomenuti je da s obzirom da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu povećanja kamatne stope i tečajne razlike,da je stoga relevantan izračun vještaka u kojem su navedeni preplaćeni iznosi a prema kojem izračunu je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev za isplatu po osnovu ništetnih odredbi ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Dakle, za navesti je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl.2.st.1.ZPP),te je za navesti da tužitelj kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost citiranih ugovornih odredbi u dijelu o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kako je naprijed navedeno tj. zaključujući ugovore o kreditu korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi, te eventualna korist koju smatra da je izgubio zbog ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi i vlastitih obračuna ne može teretiti potrošača (čl.323.st.2. ZOO/05). Također je za navesti da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe o stjecanju bez osnove, te je u konkretnom slučaju naloženo tuženiku vratiti tužitelju samo one iznose koje je neosnovano primio na osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a kako je to naprijed navedeno. Za navesti je i to da tuženik nije istakao procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl.333 ZPP, niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz čl.195. i 196. ZOO, niti podnosio protutužbu u odnosu na iznose za koje smatra da predstavljaju tzv. negativnu razliku anuiteta (VSRH Rev-549/2023-4 od 18.prosinca 2023.).

25. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

25.1. U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (čl. 245.s.t.1. ZOO) od dana pravomoćnosti navedene presude broj P-1401/12 u odnosu na prednika tuženika dakle nakon 14. lipnja 2018. godine (Pž-6632/17),a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 26. ožujka 2021. godine, pa s obzirom na navedeno prigovor zastare nije osnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj:Su-IV- 33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

26. Glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti u čl.8 ugovora o kreditu u dijelu o visini anuiteta u iznosu od 200,48 CHF, za navesti je da tužitelj nije naveo postojanje pravnog interesa,razloge i dokaze za utvrđenje ništetnosti ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi,te isplate preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi,te je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio a kako je to navedeno u izreci (čl.7.s.t.1.,čl.219.st.1. ZPP).

27. Za navesti je da je tužitelj po provedenom vještačenju dana 15.listopada 2024 (stranica 96 spisa) specificirao tužbeni zahtjev u skladu s izračunom vještaka financijsko-knjigovodstvene struke,pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevao novčane iznose sukladno izračunu vještaka, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP), kao i temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, te je stoga sud donio rješenje kao u izreci (Napomena: Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br.Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine - točka 4.).

28. Za napomenuti je u odnosu na činjenicu da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka, a po provedenom vještačenju po vještaku financijsko – knjigovodstvene struke specificirao tužbeni zahtjev za isplatu kako je to navedeno, da glede utuženog iznosa za isplatu preplaćenih iznosa kamata nije nastupila zastara, jer tako postavljen tužbeni zahtjev nema karakter novog zahtjeva u pogledu početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvotni zahtjev koji je pravodobno podnesen (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-231/04; Županijski sud u Puli broj:

Gž-1405/21-2 od 06. prosinca 2021. godine; pravno shvaćanje VSRH broj: Su-IV- 123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024. koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čL.154.st.5. ZPP (čl.155 ZPP).

29.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.300,62 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe po Tbr. 7.t.1) 100 bodova, sastav pisanih podnesaka od 11.01.2023.(Tbr.8.t.1.) 100 bodova,15.10.2024. (Tbr.8.t.1.)100 bodova, i 04.11.2024. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova, te za zastupanja na ročištima kod suda dana 12.01.2023. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova,16.10.2024. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova,11.11.2024. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova i 02.12.2024.(Tbr.9.t.1.) 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV i troška vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u iznosu od 265,45 EUR kao i troška sudske pristojbe na tužbu u zahtijevanom iznosu od 35,17 EUR. Za napomenuti je da je odredbom čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, a odredbom čl.13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano je da navedeni zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „ Narodnim novinama“.

30. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

31. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 30. siječnja 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe posebna žalba nije dopuštena (čl.190 ZPP).

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika