REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-757/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ABC, odvjetniku u [obrt] u [adresa], protiv tuženika MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 2023., poslovni broj: Povrv-4332/2020-27., 30. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika MH djelomično se prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana, te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 2023., poslovni broj: Povrv-4332/2020-27 preinačuje u pobijanoj točki III. izreke i rješava se tako da se nalaže tuženiku MH da isplati tužiteljici ... [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,19 eura (umjesto iznosa od 624,56 eura), u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužiteljica ... [adresa] sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"I Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ABC iz [adresa] posl. br. Ovrv-1231/2020 od 24. studenog 2020. u cijelosti. III Nalaže se tuženom MH iz [adresa] da isplati tužitelju ..., [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 624,56 eura / 4.705,75 kuna, u roku od 15 dana.
IV U preostalom dijelu u iznosu od 186,49 eura / 1.405,11 kuna zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija se kao neosnovan."
2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu, a iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija točku III. izreke prvostupanjskog rješenja kojom je obvezan na plaćanje parničnog troška u iznosu od 624,56 eura. Smatra da nije u obvezi platiti navedene troškove, jer su isti nastali kao posljedica nemara i propusta tužitelja. U žalbi ističe kako je za postojanje duga saznao tek kada je dobio rješenje o ovrsi. Nakon toga je pokušao kontaktirati sa tužiteljicom kako bi dobio otplatni plan i počeo otplaćivati dug, no bezuspješno. Ističe kako je svoje dugovanje u cijelosti podmirio 19. svibnja 2022., ali tužiteljica ni tada nije obavijestila odvjetnički ured, već ih je on o tome obavijestio na ročištu koje je održano 11. listopada 2023. Smatra da nije bilo potrebno provoditi vještačenje, te predlaže da se pobijano rješenje ukine. Trošak žalbe ne traži.
3. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi svim žalbenim navodima tuženika, te ističe kako je tuženik utuženu tražbinu podmirio tek 19. svibnja 2022. Osporava žalbene navode u kojima tuženik ističe kako je za postojanje duga saznao tek po zaprimanju rješenja o ovrsi, jer je tuženik više puta obaviješten o postojanju nepodmirene tražbine i to kako prije pokretanja postupka, tako i za vrijeme njegova trajanja. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje u smislu članka 365. stavka 2. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), te je, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavka 2. ZPP-a, utvrdio da sud prvog stupnja donošenjem pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede postupka, na koje se pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz stanja prvostupanjskog postupka proizlazi
- da je tužiteljica podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi nepodmirene tražbine u iznosu od 4.825,32 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja se odnosila na dugovanje po nedopuštenom prekoračenju po tekućem računu,
- da je javni bilježnik ABC iz [adresa] 24. studenog 2020. udovoljila prijedlogu ovrhovoditelja (sada tužiteljice) i donijela rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv- 1231/2020 koje je povodom prigovora ovršenika (sada tuženika) stavljeno izvan snage i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,
- da je 26. listopada 2021. održano pripremno ročište na koje tuženik nije pristupio, iako je poziv za ročište uredno primio, pa je isto održano u njegovoj odsutnosti,
- da je na pripremnom ročištu zaključen prethodni postupak i usvojen je prijedlog tužiteljice da se izvede dokaz financijskim vještačenjem, radi utvrđenja stanja duga tuženika po tekućem računu na dan 10. studenog 2020.,
- da je nakon provedenog vještačenja tuženik 19. svibnja 2022. podmirio cjelokupno dugovanje tužiteljice,
- da je nakon što je tuženik podmirio dugovanje održano ročište za glavnu raspravu 11. listopada 2023.
- da je tužiteljica podneskom od 18. listopada 2023. povukla tužbu, te je postavila zahtjev za naknadu parničnog troška,
- da je tuženiku uredno dostavljen podnesak kojim tužiteljica povlači tužbu, pa kako se isti nije u roku od 15 dana izjasnio o tome, smatra se da je pristao na povlačenje zbog čega je prvostupanjski sud u točki I. izreke pobijanog rješenje utvrdio da je tužba povučena, a u točki II. izreke je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ABC iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-1231/2020 od 24. studenog 2020. ukinuo u cijelosti.
7. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski se sud pravilno pozvao na odredbu članka 158. stavka 2. ZPP-a, prema kojoj je obveza tuženika naknaditi troškove postupka koje je imala tužiteljica i to stoga što je do povlačenja tužbe došlo nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužiteljice. Izvršenim plaćanjem dugovanja 19. svibnja 2022. tuženik je udovoljio zahtjevu tužiteljice, a žalbeni navodi kako nije imao saznanja o postojanju duga prije donošenja rješenja o ovrsi, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
8. Prvostupanjski je sud međutim pogrešno kao osnovan trošak priznao trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu koje je održano 11. listopada 2023., jer je navedeno ročište održano nakon što je tuženik dugovanje u cijelosti podmirio, pa ovaj trošak nije bio potreban zbog čega ga, u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a nije niti trebalo priznati. Radi se o trošku u iznosu od 99,50 eura, te PDV-u na navedeni trošak u iznosu od 24,87 eura, odnosno o trošku u ukupnom iznosu od 124,37 eura.
9. Suprotno navodima žalbe, trošak vještačenja pravilno je priznat u cijelosti. To stoga što je navedeni dokaz izveden po prijedlogu tužiteljice, a nakon što je tuženik osporio visinu dugovanja.
10. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici pripada pravo na trošak u iznosu od 500,19 eura, zbog čega je žalba tuženika djelomično prihvaćena, a djelomično odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko je rješenje, u pobijanoj točki III. izreke, preinačeno. Ova se odluka temelji na članku 380. točki 3. ZPP-a.
11. U nepobijanom dijelu, u točkama I., II. i IV. izreke, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
12. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, jer je ovaj trošak bio nepotreban.
13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 30. siječnja 2025.
Sutkinja
Draženka Ilak
