REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-614/2024-7
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić , uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, kojeg zastupa opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-562-02/24-01/474, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 11. ožujka 2024. te za vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/24-01/474, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 11. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje KLASA: UP/I-562-02/24-17/314, URBROJ: 2158-18-02/22- 24-2 od 23. veljače 2024.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, hrvatskom branitelju je odbijen kao neutemeljen zahtjev za priznavanjem statusa HRVI zbog utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma zbog psihičkog oboljenja kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske jer ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka pozivom na propisano člankom 173. stavkom 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17 98/19 i 84/21., dalje: ZOHBDR).
2. Tužitelj tužbom osporava primjenu članka 173. ZOHBDR-a i obrazloženje da kod njega u ranije provedenom postupku nije utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Smatra da je s obzirom na novu medicinsku dokumentaciju, trebalo njegov zahtjev dostaviti prvostupanjskom liječničkom vijeću radi utvrđivanja radi li se o pogoršanju bolesti psihe. Poziva se na medicinske nalaze koje je dostavio u prilogu tužbe, a koji se odnose na bolest PTSP – F.43.1. Navodi kako negativna rješenja ne mogu steći svojstvo materijalne pravomoćnosti te da ima pravo podnijeti novi zahtjev na temelju članka 57. ZOHBDR-a, a o kojem nadležno javnopravno tijelo mora odlučiti. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i vratiti predmet na ponovni postupak.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je u ranijem postupku doneseno rješenje Osječko-baranjske županije, Službe za društvene djelatnosti KLASA: UP/I-562-02/18-21/472, URBROJ: 2158-02-02/05-19-14 od 5. prosinca 2019., na temelju nalaza i mišljenja liječničkog povjerenstva vijeća u Osijeku od 3. srpnja 2019., te nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka u Zagrebu u postupku revizije od 20. studenog 2019., da se bolest psihe ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma. Dakle, navodi da nije utvrđena uzročno-posljedična veza sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i navedenih bolesti. Poziva se na propisano člankom 173. stavkom 2. ZOHBDR-a te da s obzirom da kod tužitelja u ranijem postupku nije utvrđeno oštećenje organizma manje od 20%, isti nije ispunio uvjete iz članka 173. ZOHBDR-a za prosljeđivanje spisa predmeta na ponovno utvrđivanje postotka oštećenja organizma. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Odgovor na tužbu je dostavljen tužitelju na očitovanje koji je u podnesku od 16. srpnja 2024. naveo da ostaje pri iznesenome u tužbi te da mu treba ponovno omogućiti izlazak pred Liječničko povjerenstvo u Osijeku.
5. Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio kako je između stranaka sporna primjena prava, a stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), riješio ovaj upravni spor bez rasprave. Pri tome je Sud imao u vidu i načelo učinkovitosti predviđeno člankom 8. ZUS-a, te da je upravni spor potrebno provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.
5.1. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis i spis upravnog postupka, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u smislu članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 21. veljače 2024. za priznavanje novog postotka oštećenja organizma branitelja iz Domovinskog rata na temelju psihičke bolesti, odnosno pogoršanja iste.
7. Prvostupanjsko tijelo je odbilo predmetni zahtjev tužitelja rješenjem od 23. veljače 2024., a tuženik isto potvrdio osporavanim rješenjem od 11. ožujka 2024. jer je u povodu istovjetnog zahtjeva već doneseno rješenje Osječko-baranjske županije, Službe za društvene djelatnosti KLASA: UP/I-562-02/18-21/472, URBROJ: 2158-02-02/05-19-14 od 5. prosinca 2019., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za ostvarivanjem statusa HRVI iz Domovinskog rata zbog neurološkog oboljenja, psihičkog oboljenja, dijabetesa, oboljenja očiju i cervikaglije jer navedene bolesti nisu uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Tako je odlučeno na temelju nalaza i mišljenja liječničkog povjerenstva vijeća u Osijeku, evidencijski broj: 272249 od 3. srpnja 2019., te nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka u Zagrebu, evidencijski broj: 332369 u postupku revizije od 20. studenog 2019., a kojima se, između ostalih bolesti tužitelja niti bolest psihe ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma. To rješenje je postalo izvršno 28. prosinca 2019.
7.1. Dakle u navedenom prethodnom postupku utvrđeno je da se bolest psihe ne može smatrati posljedicom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
8. Prema članku 12. stavku 1.a ZOHBDR-a, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
8.1. U skladu s člankom 173. stavkom 1. ZOHBDR-a kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.
8.2. Prema članku 173. stavku 2. ZOHBDR-a kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% i nije priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata postane izvršno, a kod hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s oštećenjem organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata može, nakon isteka šest mjeseci od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
9. Slijedom iznesenoga, pravilno je u postupku zaključeno da se primjenom članka 173. stavka 1. i 2. ZOHBDR-a, na zahtjev tužitelja ne može primijeniti citirana zakonska odredba jer u ranijem postupku kod tužitelja nije utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske s manje od 20%, odnosno nije utvrđena uzročno-posljedična veza između psihičke bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu. Stoga tužitelj ne ispunjava uvjete iz tog članka da se spis predmeta proslijedi na ponovno utvrđivanje postotka oštećenja organizma. U smislu članka 173. stavka 2. ZOHBDR-a, predmetom utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma može biti samo oštećenje organizma za koje je u ranije provedenom postupku utvrđena uzročno-posljedična veza između bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu, a što ovdje nije slučaj, pa u tom smislu negativnim odlučivanjem o predmetnom zahtjevu nije povrijeđen zakon tužitelju na štetu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-1487/2023-2 od 24. svibnja 2023. i presudi poslovni broj: Usž- 2832/2022-2 od 27. rujna 2022.).
10. Slijedom iznesenoga, a primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao izreci presude.
U Osijeku 30. siječnja 2025.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude. (članak 126. stavak 6. ZUS-a)
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku, po opunomoćeniku
