REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA
48260 KRIŽEVCI
Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14
Poslovni broj P-357/2024-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, po sucu Jasmini Drageljević, u pravnoj stvari tužitelja ES, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić, sa sjedištem u [adresa], protiv tužene SS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj dana 09. siječnja 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja te u odsutnosti tužene, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu ZPP), 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I./ Tužena SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je tužitelju ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti novčani iznos od 2.700,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, od 01.01. 2023. godine do 29.12.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od:
28.02.2022. na iznos od 100,00 eura
31.03.2022. na iznos od 100,00 eura
30.04.2022. na iznos od 100,00 eura
31.05.2022. na iznos od 100,00 eura
30.06.2022. na iznos od 100,00 eura
31.07.2022. na iznos od 100,00 eura
31.08.2022. na iznos od 100,00 eura
30.09.2022. na iznos od 100,00 eura
31.10.2022. na iznos od 100,00 eura
30.11.2022. na iznos od 100,00 eura
31.12.2022. na iznos od 100,00 eura
31.01.2023. na iznos od 100,00 eura
28.02.2023. na iznos od 100,00 eura
31.03.2023. na iznos od 100,00 eura
30.04.2023. na iznos od 100,00 eura
31.05.2023. na iznos od 100,00 eura
30.06.2023. na iznos od 100,00 eura
31.07.2023. na iznos od 100,00 eura
31.08.2023. na iznos od 100,00 eura
30.09.2023. na iznos od 100,00 eura
31.10.2023. na iznos od 100,00 eura
30.11.2023. na iznos od 100,00 eura
31.12.2023. na iznos od 100,00 eura
31.01.2024. na iznos od 100,00 eura
29.02.2024. na iznos od 100,00 €ura
31.03.2024. na iznos od 100,00 €ura
30.04.2024. na iznos od 100,00 €ura, pa do isplate.
II Nalaže se tuženoj SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u iznosu od 1.860,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove presude – 30. siječnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu u kojoj navodi kako su tužitelj i tužena suvlasnici svaki u ½ dijela stana kao etažne cjeline, a koji se nalazi u [adresa] u [adresa], i koji je upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnički dio 59/1000 etažno vlasništvo (E-16) stan "S- 16" koji se nalazi na 2. katu stambene zgrade, a sastoji se od predprostora, izbe, kuhinje, dvije sobe i kupaone netto korisne površine P=45,75 m2 kojem pripada spremište "S-16" koje se nalazi u podrumu, netto korisne površine P=6,05 m2, a koja zgrada se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] u Niskoj ulici, stambena zgrada broj 10 (18 stanova) površine 368 m2 i dvorište 502 m2, ukupno 870 m2. Tužena samostalno koristi i posjeduje cijeli stan, te ne dopušta tužitelju niti suposjed niti korištenje istoga. Obzirom da onemogućava tužitelja u sukorištenju njegove imovine, tužitelj ima pravo od tužene potraživati naknadu za korištenje njegove stvari. Tužitelj smatra da se stan površine 45,75 m2 sa spremištem u podrumu površine 6,05 m2 u [adresa] na adresi [adresa] može iznajmiti za najmanje 200,00 eura. Pred Općinskim sudom u Bjelovaru tužitelj je već vodio parnični postupak u spisu broj P- 1104/2021 u kojem je podnio tužbeni zahtjev radi isplate naknade za bespravno korištenje suvlasničkog dijela tužitelja na nekretnini koja je u suvlasništvu stranaka iz točke I. ove tužbe. Tim tužbenim zahtjevom obuhvaćen je period od rujna 2013. godine do siječnja 2022. godine. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1104/2021-31 od 01. srpnja 2022. godine , a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž- 1050/2022-2 od 11. siječnja 2024. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade na ime korištenja njegovog suvlasničkog dijela stana. Tužitelj stoga predlaže da sud obveže tuženu da tužitelju plati naknadu u iznosu od 100,00 eura mjesečno na ime korištenja njegovog suvlasničkog dijela stana, odnosno ½ dijela najamnine koja se mogla ostvariti u proteklom daljnjem razdoblju od veljače 2022. do travnja 2024. godine. Tužitelj traži naknadu za period od veljače 2022. godine pa nadalje ( 2 godine x 12 mjeseci x 100,00 eura ) u iznosu od 2.700,00 eura. Tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na svaki mjesečni iznos naknade od posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, koje teku do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tužena ističe da su tužiteljeva prava na naknadu na ime korištenja njegovog suvlasničkog dijela stan priznata u cijelosti, dok sve činjenice i okolnosti koje je navela u prethodno vođenom prvostupanjskom postupku, pa potom i navodima u žalbenom postupku, nisu prihvaćene niti u minimalnom dijelu. Očito je nevažno što već 25 godina snosi troškove cijelog stana, dakle plaća sve režije i druge troškove stanovanja dok tužitelj u tome ne sudjeluje niti u najmanjem dijelu. Danje pitanje je kakve koristi je tužena imala sam u činjenici što je koristila cijeli stan. Stan je nesumnjivo civilizacijska stečevina i egzistencijalna potreba. Tužitelj i sud evidentno polaze od konstrukcije da je tužena mogla ostvariti korist iznajmljivanjem cijelog stana te onda od ostvarene najamnine jednu polovicu uplaćivati drugom suvlasniku. Za navedenu fikciju tužena bi trebala imati višak stambenog prostora ili izaći iz predmetnog stana u iznajmljeni stan te potom ga iznajmljivati trećim osobama. Nadalje navodi kako joj je predmetni stan jedina nekretnina te nije na odmet napomenuti da je tužitelj već podnio zahtjev za prodaju stana po pravilima ovršnog postupka koji se postupak vodi u spisu Ovr-110/2022 kod Općinskog suda u Bjelovaru. Članak 1120 govori o upotrebi stvari u koju korist te druga strana stječe pravo da mu se naknadi korist koju netko ima od upotrebe. Prvostupanjski sud ničime nije dokazao da je tužena ostvarila bilo kakvu korist. Nasuprot tome, tužena već 23 godine sama plaća sve režije, komunalne usluge i ostalo što tereti korisnika stana. U prilog prethodno navedenom ide i tvrdnja prvostupanjskog suda izražena u točki 31 obrazloženja presude da se njegova odluka temelji na vrijednosti polovice najamnine koja bi se mogla ostvariti od iznajmljivanja stana u utuženom razdoblju. Zbog ovako izražene mogućnosti koja se je samo teoretski mogla ostvariti tužena dolazi u nezavidnu situaciju po svoju buduću egzistenciju jer je osim fiktivne najamnine od 100,00 EUR mjesečno sud za svaki mjesec odredio i zakonsku zateznu kamatu te trošak postupka, što sve kada se zbroji dostiže tržišnu vrijednost cjelokupnog stana. ako se provede ovrha prodajom stana iz spisa Ovr-110/2022 tužena će završiti na ulici jer zbog niskih primanja koja ostvaruje na svom radnom mjestu nije kreditno sposobna da bi si osigurala daljnju egzistenciju. Glede poštenja posjeda tužene valja istaći da je ista stekla stanarsko pravo na stanu neka tri mjeseca prije zaključenja braka sa tužiteljem te da izvorno stjecanje stanarskog prava nije bračna stečevina. Tužitelj je postao suvlasnikom podnošenjem zajedničkog zahtjeva za otkup stana, čime je stanarsko pravo tužene postalo pravo vlasništva u1/2 dijela. Uzgred rečeno većinu troškova otkupa snosila je tužena, no to nije predmet ovog postupka.
3. Tužitelj se u podnesku od 24.06.2024. očitovao na navode iz odgovora na tužbu navodeći kako je parnični postupak u spisu broj P-1104/2021 pravomoćno okončan u korist tužitelja. Isto tako je činjenica da ta presuda u konkretnom slučaju obvezuje sud jer se radi o sporu između istih stranaka temeljem iste činjenične i pravne osnove, te da tužena u odgovoru na tužbu ne navodi niti jednu novu okolnost a koja ne bi bila poznata u vrijeme vođenja parničnog postupka u spisu broj P-1104/2021. Zbog toga ne postoje razlozi zbog kojih bi u ovom predmetu bilo moguće donijeti drugačiju presudu. Tužena tvrdi da „je predmetni stan njezina jedina nekretnina.. te nije na odmet napomenuti da je tužitelj već podnio zahtjev za prodaju stana po pravilima ovršnog postupka…“ Ovi navodi su netočni i kontradiktorni. Kao prvo tužena nije jedini vlasnik nekretnine. Ona je suvlasnik nekretnine – stana u ½ dijela. I koristi ga u cijelosti a to znači da bez suglasnosti tužitelja koristi i njegov suvlasnički dio. Tužitelj je prije gotovo 10 godine pokrenuo postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, obzirom da na to pravo ima temeljem Zakona. Tužena je neosnovanim prigovorima postupak razvrgnuća osujetila pa je tužitelj bio primoran pokrenuti parnični postupak sa kondemnatornim zahtjevom koji je usvojen i to na način da je tužena obvezana trpjeti da se razvrgnuće provede po pravilima ovršnog postupka. I taj ovršni postupak je u tijeku u spisu Ovr.110/2022 Općinskog suda u Bjelovaru. U međuvremenu nije došlo do izmjene propisa koje bi ga limitirale u pravu na razvrgnuće. Tužena je (a što je opisano u tužbi) poduzela sve što je bilo u njezinim pravnim mogućnostima kako bi osujetila pravo tužitelja na ostvarenje njegovih vlasničkih prava na nekretnini pa i u pravu na razvrgnuće. Tužitelj ukazuje na činjenicu da je tužitelj visinu tužbenog zahtjeva u ovom predmetu postavio temeljem nalaza i mišljenja vještaka o realnoj tržnoj vrijednosti najma koji je utvrđen u predmetu broj P-1104/2021. Danas je vrijednost najamnine svakako veća. Dakle, tužitelj je isključivo u cilju ekonomičnosti postupka, postupao na vlastitu štetu, iako je notorno da su cijene nekretnina a samim time i cijene najma bitno porasle.
4. U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u: izvadak iz zemljišne knjige, presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1104/2021-31 od 01. srpnja 2022. godine, presudu Županijskog suda u Zadru broj Gž-1050/2022-2 od 11.01.2024. godine, potvrdu o prometu po računu od 17.07.2024., dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Bjelovar, Ispostave Bjelovar od 20.11.2024, očitovanja vještaka Ivana Novakovića od 10.12.2024.
Izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru broj:P-1104/2021 dok uvid u spis broj:Ovr-110/2022 nije bio moguć obzirom da se isti povodom žalbe nalazi na županijskom sudu.
Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 136 i 137 spisa).
5. U svezi s ovako provedenim dokaznim postupkom, sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a odlučio kao u izreci.
6.Među strankama nije sporno da su tužitelj i tužena suvlasnici nekretnine svaki u ½ dijela upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane kao suvlasnički dio 59/1000 etažno vlasništvo (E-16) stan S16 koji se nalazi na 2.katu stambene zgrade, a sastoji se od predprostora, izbe, kuhinje, dvije sobe i kupaone netto korisne površine P-45,75 m2, kojem pripada spremište S16 koje se nalazi u podrumu, netto korisne površine P- 6,05 m2, a koja zgrada se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] u Niskoj ulici, stambena zgrada broj 10 (18 stanova), površine 368 m2, i dvorište 502 m2, ukupno 870 m2.
7.Između stranaka je sporno pravna osnova tužbenog zahtjeva odnosno da li tužitelj ima pravo potraživati naknadu na ime korištenja njegova suvlasničkog dijela nekretnine, obzirom da tužena tvrdi kako nije ostvarila nikakvu korist od suvlasničkog dijela tužitelja.
8. Iz presude Općinskog suda u Bjelovaru broj:P-1104/2021-31 od 01.07.2022. proizlazi da je istom tuženoj naloženo da tužitelju plati novčani iznos od 60.600,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je navedeno od po 600,00 kn od 05.12.2014. do 31.01.2022. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zadru broj:Gž-1050/2022-2 od 11.01.2024.
9. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Bjelovar, Ispostave Bjelovar od 20.11.2024, očitovanja vještaka Ivana Novakovića od 10.12.2024. proizlazi da sukladno traženju suda ne raspolažu podatkom o visini mjesečnog najma za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio 59/1000 etažno vlasništvo E-16 stan na drugom katu stambene zgrade površine 45,75 m2, te da prema podacima kojima raspolaže ta Ispostava prosječna cijena najma stambenog prostora u Niskoj ulici se kreće u iznosu od 200,00 EUR za 28,00 m2 korisne površine, 133,00 EUR za 43 m2 korisne površine do 330,00 za stambeni prostor površine 59,94 m2, te da su ti podaci dostavljeni na osnovu cijena iskazanih u ugovorima za najam stambenog prostora u 2024.godini.
10. Iz očitovanja vještaka Ivana Novakovića od 10.12.2024. proizlazi da je isto dano na upit suda te da je došlo do promjene najamnine za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio 59/1000 etažno vlasništvo E-16 stan na drugom katu stambene zgrade površine 45,75 m2 kojem pripada spremište S-16 koje se nalazi u podrumu neto korisne površine P-6,05 m3, a koja zgrada se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] u Niskoj ulici, stambena zgrada br.10 (18 stanova) površine 368 m2, i dvorište 502 m2, ukupno 870 m2, da je izračun najamnine – zakupnine izvršen u siječnju 2020. za izračun su korištene poredbene nekretnine koje su bile u prometu – zakupu 2018.godine dakle više od četiri godine što nije u skladu s čl. 7 Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina, te da je nadalje u izračunu za međuvremensko izjednačenje korišten indeks cijena stambenih objekata 103,98, a sada indeks iznosi 180,96 što je velika razlika.
11.Iz iskaza tužitelja proizlazi da su on i tužena suvlasnici u jednakim dijelovima u stanu koji je predmet ovog postupka, te da on taj stan ne koristi od razvrgnuća bračne zajednice od 2000. godine, u tom stanu živi samo tužena, te da je on u prijašnjim razdobljima kontaktirao tuženu da pokušaju riješiti njihovu bračnu stečevinu, ona to nije željela, ona od njihovo razvoda stanuje u tom stanu i njemu ga ne dozvoljava koristiti. Nadalje ističe kako je 2015. godine pokrenut postupak za diobu bračne stečevine i taj postupak je u tijeku, te da on nema ključeve od predmetnog stana, i da cijelo vrijeme od kada je otišao iz stana plaćam polovicu pričuve.
Sud je prihvatio iskaz tužitelja jer je isti životan, logičan i uvjerljiv, a tužena je ispričala svoj nedolazak na raspravu na kojoj je izveden dokaz saslušanjem tužitelja, te ista nije saslušavana kao stranka u postupku.
12.Člankom 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarim pravima (Narodne novine broj: (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu ZV) propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni nadoknaditi ono što je pri tome oštećeno ili uništeno.
Člankom 165 ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stavkom 6.istog članka propisano je da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova prava i obveze ravnaju se prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada
U ovom postupku sud je utvrdio kako nekretnina koja je predmet postupka nije promijenila identitet te se u predmetnom slučaju primjenjuje čl. 164. st. 1. odnosno čl. 165. st. 1 ZV-a prema kojem samo nepošteni posjednik je dužan naknaditi korist od uporabe tuđe stvari.
13.Obzirom na cjelokupni provedeni dokazni postupak, sud je utvrdio kako je u predmetnom postupku riječ o zahtjevu za isplatu naknade – koristi koju je imala tužena za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja u ovdje utuženom razdoblju. Naime, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno kako tužena živi u predmetnoj nekretnini koja predstavlja suvlasništvo tužitelja i tužene i dalje nakon njihova razvoda braka, koristi cijelu nekretninu, dakle i suvlasnički dio tužitelja, a ta nekretnina nije promijenila identitet, te se dakle u ovom slučaju primjenjuju odredbe čl. 164.st.1. i čl.165. st.1. ZV-a. Nadalje za istaknuti je da je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da samo tužena koristi cjelokupnu nekretninu, tužitelj nema ključeve stana, ali je pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice koji se vodi dakle još od 2014 godine, pokretanjem kojeg je tužitelj ustvari i zatražio predaju u suposjed, a što je dakle bilo prije deset godina, te je sud stajališta kako je od tada – od primitka takvog prijedloga tužena nepošten posjednik -jer je od tada tužena saznala da je tužitelj tražio svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine.
Za ovaj postupak nije od značaja činjenica da tužena sama snosi troškove režija, obzirom da ta činjenica ne utječe na posjed i poštenje odnosno nepoštenje istoga. Predmet ovog postupka je korištenje tuđe stvari, odnosno pitanje naknade za korištenje tuđe stvari, a plaćanje režija je drugi obveznopravni odnos koji eventualno postoji između tužitelja i tužene. Nadalje, za istaknuti je da tužena u ovom postupku nije predlagala nikakve dokaze kojima bi dokazala svoje tvrdnje iz odgovora na tužbu i daljnjih podnesaka.
14.Tužena nije direktno osporavala visinu tužiteljeva potraživanja, jer su njeni prigovori usmjereni na činjenicu da nije stjecala nikakvu korist korištenjem i njegovog dijela nekretnine, međutim radi ekonomičnosti postupka sud je pribavio podatke o vrijednosti najamnine za predmetnu nekretninu, a tužena se nije očitovala na navedene pribavljene podatke od strane Porezne uprave niti na očitovanje vještaka Ivana Novakovića te konkretno visinu mjesečne najamnine nije osporavala.
15. Kako je tužitelj tijekom ovog postupka dokazao pravnu osnovu i visinu svog potraživanja, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te odlučio kao u toč. I. izreke ove presude. Na pojedinačne iznose tužitelju je dosuđena kamata sukladno čl. 29. ZOO-a od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate sve kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.
16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl.154. st.1. i 155.ZPP-a.
17. Tužitelju su kao nužni i opravdani troškovi dosuđeni trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR, sukladno Tbr.7. toč.1 i Tbr.46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, i 138/23 dalje:Tarifa), trošak sastava podneska od 24.06.2024. u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr. 8.toč.1. i Tbr.46. Tarife, trošak sastava podneska od 17.09.2024. u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr. 8.toč.1. i Tbr.46. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 09.09.2024. u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr.9.toč.1. i Tbr.46. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 06.11.2024. u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr.9.toč.1. i Tbr.46. Tarife, , trošak sastava podneska od 05.12.2024. u iznosu od 62,50 EUR sukladno Tbr. 8.toč.3. i Tbr.46. Tarife, trošak sastava podneska od 30.12.2024. u iznosu od 62,50 EUR sukladno Tbr. 8.toč.3. i Tbr.46. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 09.01.2025. u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr.9.toč.1. i Tbr.46. Tarife, trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke 30.01.2025. u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr.9.toč.3. i Tbr.46. Tarife, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,73 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,45 EUR, odnosno sveukupno u iznosu od 1.860,18 EUR, sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja presude, odnosno od 30. siječnja 2025., sve sukladno čl.29. ZOO-a i sve kako je odlučeno u toč. II. izreke ove presude.
U Križevcima, 30. siječnja 2025.
S U D A C:
Jasmina Drageljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može Županijskom sudu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno u tri istovjetna primjerka.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda odnosno rješenje objavljuje sud neće dostavljati presudu odnosno rješenje, prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena.
