U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BA, kojeg brani Marijo Vuković, odvjetnik u Splitu, zbog prekršaja iz članka 238. stavak 1. i 7., članka 282. stavak 1. i 9., članka 286. stavak 12. i članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22), rješavajući o žalbi okrivljenika BA i žalbi tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske I. Policijske postaje Split podnesenoj protiv presude istog suda broj Pp-16303/2024-9 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2025.,

r i j e š i o j e:

I.Žalba okrivljenika BA odbacuje se kao nepravodobna.

p r e s u d i o j e:

II.U povodu žalbe tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske I. Policijske postaje Split preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se okrivljenik ČA temeljem odredbi članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/22), oslobađa od optužbe zbog djela prekršaja iz odredbe članka 286. stavak 7. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

II.Uslijed odluke iz točke II. žalba tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske I. Policijske postaje Split je bespredmetna.

III.Odbija se žalba tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske I. Policijske postaje Split kao neosnovana i pobijana presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik BA proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 238. stavak 1. i 7., članka 282. stavak 1. i 9., članka 286. stavak 12. i članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te kažnjen kaznom zatvora u ukupnom trajanju od 90 (devedeset) dana i novčanom kaznom u iznosu 260,00 (dvijestošezdeset) eura. U izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika u trajanju od 15 dana, te mu je preostalo za izdržati joj 75 dana zatvora.

2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.

3. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorije u trajanju od 1 (jedne) godine.

4. Na temelju članka 139. i članka 138. stavka 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura.

5. Pobijanom presudom privremeno oduzeto osobno vozilo VW Golf reg. oznake [registarska oznaka] sa pripadajućim ključem, vraćeno je vlasnici EA.

6. Protiv navedene presude okrivljenik je podnio žalbu zbog izrečenih sankcija i troškova postupka. Izrečene sankcije smatra prestrogim, jer iste nisu primjerene njegovoj obiteljskoj i osobnoj situaciji te slabijem imovnom stanju. Smatra da bi se i blažim kaznama postigla svrha kažnjavanja.

Žalba okrivljenika je nepravodobna.

6. Naime, odredbom članka 191. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) propisano je da se žalba protiv presude podnosi u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude.

7. Prema podacima prvostupanjskog spisa, nesporno je da je presuda okrivljeniku uručena osobno 31. prosinca 2024., kao i da je okrivljenik žalbu protiv presude podnio 9. siječnja 2025. kada je istu kao preporučenu pošiljku predao Hrvatskoj pošti. Dakle, s obzirom je okrivljenik propustio rok za podnošenje žalbe, jer je zadnji dan za podnošenje žalbe bio 8. siječnja 2025., njegova žalba je odbačena kao nepravodobna.

8. Na navedenu presudu tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke da okrivljeniku nije oduzeto motorno vozilo kojim je počinio prekršaje. Ističu da je okrivljenik višestruko kažnjavan zbog teških prometnih prekršaja te da je u interesu i javnosti i samog okrivljenika potrebno vozilo trajno oduzeti kako bi se postila svrha opće i specijalne prevencije.

Žalba tužitelja je djelomično bespredmetna, dok je djelomično neosnovana.

5. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, međutim nalazi da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo na način činjenično opisan u izreci pod točkom b), po propisu nije prekršaj.

6. Naime, odredbom članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je:

(7) Vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti.

(12) Osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.“

7. Dakle, radnja izvršenja djela prekršaja sastoji se u upravljanju motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavka 3. do 7. članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojim je vozaču ukinuta i oduzeta vozačka dozvola.8. Međutim, u činjeničnom opisu djela nije navedeno da je rješenje kojim je ukinuta vozačka dozvola izvršno, niti je moguće utvrditi kada bi rješenje postalo izvršno, da bi se moglo zaključiti je li okrivljenik upravljao vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavka 3. do 7. citiranog članka Zakona, pa takav činjenični opis djela nije moguće podvesti pod zakonski opis prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s obzirom da ne sadrži sva bitna obilježja navedenog prekršaja.

9. Ispitujući optužni prijedlog u smislu odredbe članka 161. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud je, u nedostatku bitnih obilježja djela, bio dužan postupiti sukladno odredbe članku 161. stavka 6. Prekršajnog zakona.

10. Ovaj Sud je postupajući po službenoj dužnosti, pobijanu presudu preinačio i okrivljenika na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe za predmetno djelo, budući da djelo činjenično opisano u izreci pobijane presude ne predstavlja prekršaj.

11. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odnosu na činjenicu da okrivljeniku nije izrečeno oduzimanje motornog vozila, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito zaključio da oduzimanje vozila nije potrebno i nužno te da će se svrha specijalne i generalne prevencije postići samim izrečenim sankcijama i zaštitnom mjerom. Također prvostupanjski sud razložno zaključuje da takvoj odluci doprinosi i činjenica da sporno motorno vozilo nije vlasništvo okrivljenika. Uvidom u Potvrdu Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa utvrđeno je da je okrivljenik pravomoćno kažnjen u tri navrata zbog prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te su mu izricane novčane kazne i kazna zatvora u krećem trajanju. Dakle, prvostupanjski sud je ranije ponašanje okrivljenika u prometu, koje kao razlog za oduzimanje vozila ističe tužitelj, u dovoljnoj mjeri cijenio kod odmjeravanja vrste i mjere prekršajno pravne sankcije, a sve u cilju postizanja pravednosti i svrhe kažnjavanja. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao strožu sankciju – kaznu zatvora u dužem trjanju, pa je i ovaj Sud mišljenja da je opravdano za očekivati da će se istom djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni takvih i sličnih prometnih prekršaja, te da nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona. Pri tome treba imati na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

13. Cijeneći sve naprijed navedeno, žalba tužitelja je u tom dijelu odbijena kao neosnovana te je potvrđena pobijana prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Sanja Klauda

Davorko Kučan

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.