Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-756/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe Taxi-Matulji j.d.o.o., Matulji i II. okrivljene odgovorne osobe AK, zbog prekršaja iz čl. 116. st. 2. i st. 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 41/18., 98/19., 30/21., 114/22., 136/24.), odlučujući o žalbi I. okrivljene pravne osobe Taxi-Matulji j.d.o.o., Matulji i II. okrivljene odgovorne osobe AK, podnesenoj po branitelju Lovorki Vilenici, odvjetnici iz Matulja, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-2625/2021 od 29. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

IOdbija se kao neosnovana žalba I. okrivljene pravne osobe Taxi-Matulji j.d.o.o., Matulji i II. okrivljene odgovorne osobe AK i pobijana presuda se potvrđuje.

IINa temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenici su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljena pravna osoba Taxi Matulji j.d.o.o., Matulji zbog prekršaja iz čl. 116. st. 1. alineja 13. i st. 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, a II. okrivljena odgovorna osoba BK, zbog prekršaja iz čl. 116. st. 1. alineja 13. i st. 4. istog Zakona, u iznosu od 600,00 eura, opisanih u izreci.

2.Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki.

3.Protiv prvostupanjske presude okrivljenici pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te u odnosu na odluku o sankciji.

4.Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5.Žalba je neosnovana.

6.Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7.Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu time što je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude odnosno zbog toga što je u izreci presude utvrdio da su okrivljenici počinili prekršajno djelo iz čl. 116. st. 1. alineja 13. i st. 2., te st. 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, koja odredba čl. 116. st. 1. alineja 13. citiranog Zakona propisuje kao najteži prekršaj u cestovnom prometu „ako domaći prijevoznik, strani prijevoznik i prijevoznik Europske unije obavlja izvanredni prijevoz tereta u cestovnom prometu bez dozvole za izvanredni prijevoz“, dok im se istovremeno u optužnom prijedlogu i u obrazloženju presude stavlja na teret da su predmetne zgode na području Grada Rijeke obavljali autotaksi prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu bez dozvole. Ocjenjujući navode žalbe te ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito okrivljenike oglasio krivima i kaznio novčanim kaznama zbog počinjenja prekršajnog djela koje je ispravno pravno označio kao prekršaj iz čl. 116. st. 1. alineja 13. i st. 2., te st. 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, za što je u točki 2. obrazloženja pobijane presude dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud. Naime, nakon počinjenja prekršaja Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj 41/18., 98/19., 30/21.) je izmijenjen Zakonom o izmjenama dopunama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj 114/22. i 136/24.) kojim je predmetno postupanje odnosno propust okrivljenika, tj. da su obavljali autotaxi prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu, zadržalo pravni kontinuitet upravo u odredbi čl. 116. st. 1. alineja 13. i st. 2., te st. 4. Zakona, koji je blaži za okrivljenike, zbog čega je prvostupanjski sud sukladno čl. 3. st. 2. i st. 3. Prekršajnog zakona, pravilno primijenio iste odredbe prilikom utvrđenja prekršaja i sankcioniranja okrivljenika.

8. Nadalje, neosnovano ističu žalitelji da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno utvrdio činjenično stanje budući da je na strani okrivljenih postojala zabluda koja isključuje protupravnost, odnosno da nisu bili svjesni zakonom propisanog obilježja prekršaja pa da zbog toga nisu krivi za počinjenje istog. Ocjenjujući ove žalbene navode te ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio ispravan zaključak o krivnji okrivljenika, jer su isti priznali svoju krivnju u tijeku postupka, te su s obzirom na činjenicu da se II. okrivljenik i prije kritične zgode bavio autotaxi prijevozom putnika slijedom čega se mogao i morao upoznati sa pravnim propisima koji reguliraju ovu djelatnost, odnosno mogao je i morao imati potrebna saznanja o svojim obvezama u obavljanju ove djelatnosti, čime je zabluda na koju se žalitelji pozivaju, otklonjiva i ne oslobađa ih od odgovornosti za počinjeni prekršaj.

9.Isto tako, ovaj sud nije prihvatio navode žalitelja kojima ističu da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju pa predlažu da ih se oslobodi od kazne, jer prekršajno djelo za koje se okrivljenici terete i za koje su proglašeni krivima, nije beznačajan prekršaj budući da je Zakonom prijevozu u cestovnom prometu svrstan u kategoriju najtežih prekršaja iz ovog područja za koji je propisana novčana u rasponu od 4.640,00 eura do 13.270.00 eura, u odnosu na pravnu osobu te u rasponu od 2.650,00 eura do 4.640,00 eura u odnosu na odgovornu osobu u pravnoj osobi, zbog čega je prvostupanjski sud opravdano okrivljenike proglasio krivima i kaznio novčanim kaznama za isti prekršaj, dok okolnosti na koje se žalitelji pri tome pozivaju tj. da su okrivljenici u međuvremenu pribavili potrebnu dozvolu, prvostupanjski sud je pravilno cijenio kao olakotne okolnosti kod odmjeravanja kazne.

10.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je, na temelju čl. 139. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenike na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka.

11.Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 30. siječnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.