Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Zk-60/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ljiljani Milina, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko držano odvjetništvo u Zadru, odlučujući o žabi predlagateljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Z-16247/2022 od 7. lipnja 2022., 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagateljice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Z-16247/2022 od 7. lipnja 2022.

II. Određuje se po službenoj dužnosti brisanje zabilježbe žalbe protiv rješenja u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem je odbijen prigovor Republike Hrvatske i potvrđeno je rješenje istog suda broj Z-10552/06 od 28. rujna 2006.

2. Protiv takvog rješenja kojim je zemljišnoknjižni sudac odbio prigovor na rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta žali se predlagateljica pobijajući rješenje u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavlja tvrdnje da su u zemljišnoj knjizi u zk. ulošku [broj ZK uloška]. tijelo I. k. o. [katastarska općina] upisane predmetne nekretnine kao vlasništvo ..., a notorna činjenica je da se radi o crkvenoj zakladi koja više ne postoji, te su nekretnine u njenom vlasništvu bile veleposjed. Poziva se na odredbu članka 3. točka c) Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 111/47. i 25/58., dalje: Zakona) i smatra da su temeljem navedenog propisa predmetne nekretnine ex lege, ako nisu bili ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva od strane obrađivača, postale državno vlasništvo, odnosno sada vlasništvo Republike Hrvatske. Smatra da u bivšem pravnom sistemu propustom u vođenju zemljišnih knjiga nije bilo upisano da su nekretnine postale društveno vlasništvo. Samom činjenicom da je upisana pravna osoba prestala postojati, jasno je da su njene nekretnine oduzete i da su postale državno vlasništvo temeljem navedenog propisa. Kako upisana Zaklada ne postoji, smatra da ne postoje nikakvi razlozi za odbijanje prijedloga za uknjižbu predlagateljice. Predlaže preinačenje rješenje i dozvolu upisa, podredno njegovo ukidanje i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja koje su postojale u vrijeme podnošenja prijedloga radi uknjižbe i na tako potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 73/00., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17. i 63/19., dalje: ZZK) kada je odbio prijedlog za uknjižbu.

5. Nesporna je činjenica da je u vrijeme podnošenja prijedloga (28. rujna 2006.) u zemljišnim knjigama, u zk. tijelu 2. k. o. [katastarska općina] na nizu zemljišnih čestica bilo upisano pravo vlasništva Zaklade Zmajević iz Zadra.

6. Prema odredbi članka 3. stavak 1. Zakona, na koju se predlagateljica poziva, da bi se stvorio zemljišni fond potreban za provođenje agrarne reforme i kolonizacije, oduzet će se od sadašnjih vlasnika i prijeći u državne ruke, između ostalih, pod točkom d) zemljišni posjedi crkava, samostana (manastira) vjerskih i crkvenih ustanova i svih vrsta zaklada svjetovnih i vjerskih.

7. Pogrešno predlagateljica tumači citiranu odredbu da su takvi posjedi (među koje spada i Zaklada Zmajević) prešli u državno vlasništvo ex lege, na temelju samog Zakona. Prema sadržaju odredbe članka 3. Zakona, za takvu uknjižbu je nadležno tijelo državne vlasti moralo donijeti akt kojim se ta zemljišta oduzimaju od veleposjednika i ostalih nabrojenih subjekata. Takva odluka u konkretnom slučaju ima konstitutivni značaj i nije moguće samo na temelju zakona uknjižiti pravo vlasništva predlagateljice u zemljišnim knjigama.

8. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da predlagateljica nije dostavila odluku o oduzimanju spornih nekretnina na temelju Zakona koja bi sadržavala u smislu članka 10. stavak 2. ZZK sve oznake i podatke o spornim nekretninama onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi, pa je pravilnom primjenom prava odbio prijedlog (članak 43. i 44. u svezi sa člankom 10. stavak 2. ZZK) rješenjem od 28. rujna 2006., nakon čega je pobijanim rješenjem od 7. lipnja 2022. zemljišnoknjižni sudac odbio prigovor (žalbu) predlagateljice protiv rješenja od 28. rujna 2006.

9. Treba dodati da je u tijekom ovog neopravdano dugog postupka došlo do brojnih promjena u istom zemljišnoknjižnom ulošku (neke čestice su ispisane), te iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je predlagateljica uspjela upisati svoje pravo vlasništva na svim preostalim česticama u ulošku u zemljišnoknjižnom postupku broj Z-165/10 temeljem rješenja od 11. siječnja 2010.

10. Žalbeni razlozi su neosnovani, u postupku nije počinjena bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je žalba predlagateljice odbijena kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje potvrđeno na temelju članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70719., 80/22., 114/22. i 155/23.) koji se primjenom članka 91. ZZK primjenjuje u ovom postupku.

11. Po osnovi članka 127. stavak 1. ZZK po službenoj dužnosti je određeno brisanje zabilježbe žalbe protiv rješenja.

U Sisku 29. siječnja 2025.

Sutkinja

Ljiljana Milina