Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-258/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u parničnom predmetu tužiteljice ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tihomiru Kovačiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv 1. tuženika TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Ivana Đurinac Vuković & RB u [adresa], radi smetanja prava stvarne služnosti i utvrđenja postojanja iste, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 228/2020-24 od 10. studenog 2022., 30. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice ZB te žalba 1. tuženika TB i 2. tužene PB, ukida rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:

''I Odbacuje se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su prvotuženik TB i drugotuženica PB smetali tužiteljicu ZB u njezinom izvršavanju prava stvarne služnosti prolaza i provoza kolnim ulazom koji se od istočne međe nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. br. [katastarska čestica] – [adresa] površine 1331 m2, proteže u širini od 3,5 m južno od ravnine s južnom međom i južno od same južne međe povlasne nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. br. [katastarska čestica] – stambena zgrada br. 4 u [adresa] površine 247 m2, cijelom dužninom navedene povlasne nekretnine preko poslužne nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a označene kao k. č. br. [katastarska čestica]/1

– dvorište u [adresa], na način da su u vremenskom razdoblju od 14. ožujka 2019. godine u dopodnevnim satima do 17. ožujka 2019. godine do 15 sati naizmjenično parkirali tri osobna motorna vozila u njihovom posjedu i to vozila registarske [registarska oznaka], registarske [registarska oznaka] i registarske [registarska oznaka] na prostoru kojim se proteže stvarna služnost tužiteljice čime su onemogućili prolazak vozilima istim prostorom do nekretnine tužiteljice, odnosno do stana br. 4 koji se nalazi u povlasnoj nekretnini.

Prvotuženik TB i drugotuženica PB su dužni priznati tužiteljici ZB postojanje navedene stvarne služnosti, trpjeti izvršavanje njezinih prava iz služnosti odnosno omogućiti joj da hoda pravcemslužnosti i tuda k sebi pušta druge ljude, vozi se pravcem služnosti motornim vozilom i biciklom, te im se zabranjuje smetati je ili uznemiravati je ubuduće na opisani ili sličan način, u roku od 15 dana. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici troškove ovog sudskog parničnog postupka u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, teče od presuđenja od isplate.".

II Nalaže se tužiteljici ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da I tuženiku ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženoj OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna / 331,81 eura, u roku od 8 dana.''

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Navodi da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka rješenja nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima rješenja, nema razloga o odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 16. ZPP. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo, a greška u pravnom shvaćanju da je sistemskog karaktera te se očituje u nedostatku distinkcije između općih dobara koje definira čl. 3. st. 2. ZV i javnih dobara iz čl. 35. ZV, jer dok opća dobra ni u kojem slučaju ne mogu biti predmetom prava vlasništva, javna dobra u pravilu to jesu. Za sastav žalbe traži nagradu od 119,45 eura, a traži i naknadu sudske pristojbe po odluci suda.

3. Žalbu protiv dijela navedenog rješenja kojim im nije dosuđen sav zatraženi trošak postupka su podnijeli tuženici zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatraju da im pripada trošak od po 2.000,00 kn, uvećano za pripadajući PDV, a ne samo jednokratna nagrada. Predlažu preinačiti rješenje pod točkom II. izreke i tuženicima dosuditi zatraženu nagradu iz troškovnika.

4. Žalba tužiteljice i tuženika su osnovane.

5. Tužiteljica u ovoj pravnoj stvari zahtijeva zaštitu izvršavanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza, koje da smetaju tuženici parkiranjem vozila na prostoru kojim se proteže stvarna služnost. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasnica stana u zgradi izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, a da za potrebe te nekretnine postoji pravo služnosti prolaza i provoza na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica], kao poslužnom dobru, koje pravo da su joj tuženi onemogućili izvršavati parkiranjem vozila u vremenskom razdoblju od 14. ožujka 2019. do 17. ožujka 2019.

6. Tuženici osporavaju da bi na bilo koji način svojim radnjama smetali tužiteljicu, odnosno onemogućili joj kolni pristup. Ističu i da se na spornom zemljištu ne može steći pravo služnosti prolaza i provoza, jer se radi o javnom dobru u općoj uporabi.

7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda tužiteljice, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 381. ZPP ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tužiteljica. Naime, razlozi pobijanog rješenja o odlučnim činjenicama međusobno su proturječni, jer prvostupanjski sud najprije zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, a potom pak odbacuje tužbu s obrazloženjem da tužiteljici nije moguće pružiti pravnu zaštitu zbog pravnog statusa zemljišta, koje da predstavlja javno dobro pa da je sud nenadležan.

8. Sud prvog stupnja polazeći od utvrđenja:

- da je tužiteljica vlasnica stana broj 4, a tuženici da koriste stan broj 3 u zgradi u [adresa] u [adresa],

- da se stambena zgrada, u kojoj su stanovi stranaka, nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je položajno uklopljena u kč. br. [katastarska čestica],

- da je ulaz prema zgradama sa [adresa], lijevo se nalazi stambena zgrada, a desno četiri garaže,

- da se između stambene zgrade i garaža nalazi kolni prolaz, na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da se spornim kolnim prolazom između stambene zgrade i garaže može proći prema [adresa] i [adresa], a tim prolazom prolaze stanari,

- da je kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao dvorište u [adresa] površine 15813 m2, kao suvlasništvo HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12 u 3/50 dijela, Grada Slavonskog Broda u 4/50 i Republike Hrvatske u 43/50 dijela,

- da je kč. br. ... [adresa] površine 1331 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označena kao nerazvrstana cesta – javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Slavonski Brod – neotuđivo vlasništvo,

- da vozila tuženika nisu bila u utuženom razdoblju kontinuirano parkirana na kolnom prolazu između stambene zgrade i garaža, na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već samo kratko vrijeme, zbog istovara građevinskog materijala,

- da sporni dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koriste stanari koji žive u pet stanova,

- da pored parkiranog osobnog vozila tuženika može bez ometanja proći drugo vozilo, jer je ostao slobodan prolaz širine 2,50 m,

- da tužiteljica ne posjeduje vozilo, a u utuženom razdoblju je trebala koristiti kolni ulaz samo jednom, na nekoliko minuta,

- da tuženici nisu tužiteljicu u utuženo vrijeme u potpunosti isključili od dotadašnjeg suposjeda, niti su je ograničili u odnosu na dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti te da je bilo nesporno da su stranke u suposjedu prolaza i provoza kolnim ulazom zaključuje da kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju tužiteljica naznačuje kao poslužnu nekretninu, predstavlja javno dobro pa da tužiteljici nije moguće pružiti pravnu zaštitu koju zahtijeva, jer da je sud nenadležan.

9. Nejasan je zaključak prvostupanjskog suda da nije nadležan jer da kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja javno dobro kada je ta nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao dvorište u [adresa] površine 15813 m2, kao suvlasništvo HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12 u 3/50 dijela, Grada Slavonskog Broda u 4/50 i Republike Hrvatske u 43/50 dijela, što je sud utvrdio uvidom u zemljišno-knjižni izvadak za tu nekretninu. Naime, time što kolni prolaz preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristi pet vlasnika stanova isti nije stekao svojstvo javnog dobra, a druge razloge za takav zaključak sud prvog stupnja ne iznosi.

10. Valjalo je stoga uvažiti žalbu tužiteljice i na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je uvažiti i žalbu tuženika te ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

10.1. Naime, kada je prvostupanjski sud odbaci tužbu zbog nenadležnosti, prvostupanjski sud nije ovlašten tu odluku ni potvrditi, niti preinačiti pozivanjem na materijalno pravo, pa i kada je utvrđeno relevantno činjenično stanje, jer je takva odluka procesne naravi i ne može se opravdati primjenom materijalnog prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x 820/2018-2 od 25. travnja 2019., sukladno pravnom shvaćanju koje je prihvaćeno na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/07) broj Su-IV 46/2007 održanoj 29. siječnja 2007.)

11. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem. To znači da će o predmetu spora donijeti novu odluku za koju će dati jasne i valjane razloge. Pri tome će imati u vidu da u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Dakle, sud je vezan tužbenim zahtjevom, pa kako u činjeničnim navodima tužbe tužiteljica obrazlaže da je vlasnica stana u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, a da za potrebe te nekretnine postoji pravo služnosti prolaza i provoza na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], kao poslužnom dobru, koje pravo da su joj tuženi onemogućili izvršavati parkiranjem vozila u utuženom vremenu, sud je o predmetu spora morao odlučivati na temelju odredbe čl. 233. i čl. 234. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 81/15- pročišćeni tekst, 94/17 – dalje: ZVDSP). Stoga je za ukazati, suprotno zaključku suda prvog stupnja, da tužiteljica ne zahtijeva posjedovnu zaštitu, već zaštitu prava stvarne služnosti. Sud će donijeti i novu odluku o troškovima parničnog postupka.

12. Odredbom čl. 233. ZVDSP je propisano:

(1) Ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava.

(2) Pravo iz stavka 1. ovoga članka imaju svaki pojedini suvlasnik i zajednički vlasnik povlasne stvari i svaki pojedini od više ovlaštenika istoga prava služnosti plodouživanja.

(3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka prestaje protekom roka od dvadeset godina od kad je ovlašteniku služnosti oduzet posjed toga prava.

12.1. Da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz članka 233. ovoga Zakona, mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava, sukladno odredbi čl. 234. ZVDSP.

13. Prema tome sud je morao utvrditi da li su ispunjene pretpostavke za pružanje zaštite koju tužiteljica zahtijeva, propisane čl. 233. ZVDSP i čl. 234. ZVDSP te presudom odlučiti o predmetu spora.

14. Odluka pod točkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Verica Kos