Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9907/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐR, zbog prekršaja iz čl. 189. st. 4. u svezi sa st. 1. t. 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18), odlučujući o žalbi okrivljenika ĐR, podnesenoj putem branitelja Vinka Fabijanića, odvjetnika u odvjetničkom društvu Fabijanić & Marinelić d.o.o. iz Supetra, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 29. Pp-3936/2023, od 31. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ĐR i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), okrivljenik ĐR je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kuna, zbog prekršaja iz čl. 189. st. 4. u svezi sa st. 1. t. 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 106,18 eura / 800,00 kuna.
3. Protiv navedene presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prva.
4. U žalbi žalitelj u bitnom navodi da okrivljenik nema sklopljen ugovor s tužiteljem kojim bi nastao dvostrani obvezno-pravni odnos, pa da se stoga cijeli postupak vodi samo na temelju jednostranih zapisnika djelatnika, a što ne priliči jednom uređenom pravnom sustavu, te da tužitelj okrivljeniku uredno ispostavlja račune koji su najvećim dijelom podmireni. Dalje navodi da sud ne smije pokloniti vjeru iskazima svjedoka (kontrolora) smatrajući ih istinitim iz razloga što ZAMP svoje djelatnike naziva neosnovano kontrolorima, pa da ih sud doživljava kao službene osobe bez obzira što se radi o zaposleniku stranke u sporu, a nikako državnog tijela.
5. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
8. Naime, na temelju provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen.
9. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjski sud svoje saznanje o djelu okrivljenika zasnovao je na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, te je za odluku o krivnji dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a iznesenim žalbenim navodima, žalitelj nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
10. Ovo stoga što je primijenjenim propisom, čl. 189. st. 4. u svezi sa st. 1. t. 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano kažnjavanje za prekršaj fizičke osobe obrtnika ako „bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava na bilo koji način priopći javnosti autorsko djelo (članci 22. do 26., članak 27. st. 1., članci 28. do 30.)“, a provedenim dokazima je neprijeporno utvrđeno da je okrivljenik kritične zgode u svom predmetnom ugostiteljskom objektu javno priopćavao autorska glazbena djela, bez odobrenja Hrvatskog društva skladatelja, udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela, s tim da niti uz žalbu nije priložio dokaz da je potrebno odobrenje eventualno naknadno ishodio, a predmet ovog postupka nije plaćanje naknade, što žalitelj nije ni dokazao uplatnicama i u prekršajnom postupku sud ne može ulaziti u način izdavanja odobrenja od strane HDS-a.
11. Nadalje, prvostupanjski sud je dao valjane razloge zašto je cijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka ER, referenta ZAMP-a, koji iskaz je potkrijepljen sa zapisnikom o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela, od 7.7.2021., a koji zapisnik je okrivljenik potpisao bez primjedbi, pa su žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu također neosnovani.
12. Izrečena kazna okrivljeniku u granicama je zakona, odgovarajuće je obrazložena i suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, s obzirom da je unatoč tome što je okrivljenik ranije dva puta kažnjavan za istovrsni prekršaj, izrečena u minimalnom iznosa propisane kazne za predmetni prekršaj (od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, fizičkoj osobi obrtniku), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ.
13. Predmetni prekršaj zadržava pravni kontinuitet u novom Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 111/21), koji je stupio na snagu 22.10.2021. i to u čl. 296. st. 3. u svezi sa st. 1. t. 16. citiranog Zakona, ali navedeni propis nije povoljniji za okrivljenika, jer propisuje istu kaznu za fizičku osobu obrtnika, pa se u smislu odredbe čl. 3. st. 1., 2. i 3. PZ primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.
14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
15. Slijedom navedenog trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 30. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
