REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: KM, zbog prekršaja iz čl.22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), pokrenutog optužnim prijedlogom podnesenim od strane ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/25703 URBROJ: 511-19-36-24-1, od 19.09.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 30.01.2025.g., bez nazočnosti okrivljenice, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13. 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
Okrivljenica KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći K, rođena **.**.1956.g. u mjestu [adresa], s adresom stanovanja u mjestu [adresa], državljanka Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivana,
k r i v a j e
što se dana 06. veljače 2024.g. u 22:00 sati, u mjestu [adresa], nasilnički ponašala u obitelji prema svojoj kćeri JM iz razloga jer joj ista nije ustupila na uvid vlastiti mobitel te je u namjeri da joj uzme mobitel, fizički napala JM tako što ju je više puta gurnula te uhvatila za vrat i počela gušiti, a uslijed čega oštećena JM nije zadobila nikakve ozljede,
čime je počinila prekršaj iz čl.10.st.1.t.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl.22.st.1. istog Zakona,
ali Sud okrivljenicu za počinjeni prekršaj, temeljem odredbe čl.38.st.2. Prekršajnog zakona
OSLOBAĐA OD KAZNE
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, kao ovlašteni tužitelj, pod navedenim brojem, podnio je dana 27.11.2024. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovane okrivljenice, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
Okrivljenica u svojoj pisanoj obrani navodi, između ostalog i u bitnom, da je da je njezina kćer JM dijete sa P.P. koja je pohađala ustanovu za djecu sa P.P. u Kolodvorskoj Velika Gorica do 2022. Dijete je skloni izmišljanju u centru za socijalnu skrb i ustanovi svi znaju kako je imala ponašanje prema njoj , prekinula je polazak ustanovu radi toga što je sklona bila izmišljanju. Vodila ju je kod psihologa, izjavila je da joj je žao što je to uradila kada je otišla sa tim muškarcima. Ona joj je branila da se čuje sa tim J jer to je čovjek koji je 54 godine ali ona je bila uporna kada je vidjela što je uradila molila je da joj oprosti i da neće više. Navodi da je i sama invalid na štakama pa moli se shvati da joj je branila kontakt sa tom osobom radi njenog dobra. Smatra se nenasilnom osobom. Navodi da ju je pomajka F vozila u Kutinu po nju. Navodi da je sada sve u redu. Prošla je redovni tretman kod psihologa i ne vidi da bi se takvo što više dogodilo. Moli da ju se oslobodi kazne jer je invalid i ima I.D.
3.
Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja KM sastavljen od strane djelatnika Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], službena zabilješka o dojavi Policijske postaje Velika Gorica broj dojave PUZ-8279/24 od 6. veljače 2024. u 18,19 sati, izvješće (list 7 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za KM od 7. siječnja 2025.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom pisane obrane, odnosno neizravnog priznanja okrivljenice, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj iz čl.10.st.1.t.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na način pobliže opisan u izreci presude, a kažnjiv po čl.22.st.1. istog Zakona, zbog čega je donio odluku kao u izreci presude.
2.
Sudac je cijenio pisanu obranu okrivljenice, pa je zaključio da je okrivljenica svojom obranom zapravo neizravno priznala počinjenje terećenog prekršaja, iako je pritom isticala okolnosti koje bi po njezinom mišljenju trebale dovesti do njezinog oslobađanja od prekršajne odgovornosti, a sve u cilju vlastite koristi te s namjerom da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za prekršaj koji joj se stavlja na teret.
3.
Sudac je temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću je utvrdio da je okrivljenica počinila prekršaj za koji je optužena.
Uvidom u sve izvedene dokaze koji su već nabrojani, a nakon savjesne procjene i usporedbe istih, sudac je potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojeg ga je ovlašteni tužitelj i podnio protiv okrivljenice.
4.
Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, dana 7. siječnja 2025., za KM, utvrdio da okrivljenica nije prekršajno osuđivana.
5.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
6.
Sudac nije izvodio druge moguće i postojeće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo dodatnom pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinoj krivnji, ali i njezinom oslobađanju od kazne.
Osim toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.
7.
Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s pisanom obranom, odnosno neizravnim priznanjem okrivljenice, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i sa uvjerenjem zaključio da je okrivljenica predmetne zgode ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja koji joj je stavljen na teret, na način opisan u izreci ove presude.
8.
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji u čl.10. propisuje da je nasilje u obitelji, uz ostalo, primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.
Isti Zakon u čl.22. propisuje, uz ostalo, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana tko počini nasilje iz tog Zakona.
9.
Sudac smatra kako je okrivljenica postupila suprotno označenoj zakonskoj odredbi, te je zaključio da je okrivljenica ostvarila biće prekršajnog djela koje joj je stavljeno na teret Optužnim prijedlogom.
Sudac smatra da okrivljenica nikako ne može otkloniti svoju odgovornosti, niti se može osloboditi krivnje za terećeni prekršaj neosnovanim i neuvjerljivim poricanjem, odnosno prešućivanjem počinjenja prekršaja u jednom djelu svojih obrambenih navoda iz pisane obrane.
Sudac je mišljenja kako je okrivljenica svojim obrambenim razlozima o terećenom prekršaju navedenim u pisanoj obrani, pokušala zapravo opravdati svoje ponašanje i skrenuti pažnju sa svog nepropisnog i protuzakonitog postupka, odnosno da se predmetne zgode nasilnički ponašala u obitelji, na opisane načine, a sve u cilju vlastite koristi i s namjerom da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za počinjeni prekršaj.
10.
Stoga je sudac nakon pisane obrane okrivljenice i provedenog dokaznog postupka donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i okrivljenicu proglasio krivom, ali ju je oslobodio od kazne koja je za počinjeni prekršaj, opisan u izreci presude, propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji u novčanom iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.
11.
Sudac je zaključio kako će se, obzirom na obilježja prekršaja, na osobna svojstva počinitelja i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, okrivljena počiniteljica ubuduće kloniti činjenja prekršaja i bez izricanja propisane prekršajne sankcije.
12.
Prilikom donošenja odluke sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljenice našao neizravno i djelomično priznanje počinjenja prekršaja, dosadašnju neosuđivanost te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenice.
13.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.38.st.2. Prekršajnog zakona budući smatra da okrivljenica kao počinitelj prekršaja nije izazvala štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nije prouzročila štetu koju bi trebalo naknaditi, da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, da se može opravdano i razborito zaključiti kako se pomirila sa oštećenom te da je njezino kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja.
14.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne zatvora unutar propisanog trajanja, kao i umjesto novčane kazne u propisanom iznosu, odnosno umjesto novčane kazne ispod propisanog posebnog minimuma iste kazne, okrivljenicu oslobodio od kazne, jer smatra da takva odluka odgovara stupnju krivnje okrivljenice i opasnosti počinjenog prekršajnog djela.
Prilikom donošenja ove odluke sudac je uzeo u obzir sve utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenice.
16.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.
Velika Gorica, 30. siječnja 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti,v.r.
Damir Tepeš,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
