Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ob-11/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] protiv tuženika UF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], uz sudjelovanje mlljt. RF, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po posebnoj skrbnici EFP, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposlenici Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-191/2023-18 od 24. rujna 2024., na sjednici vijeća dana 30. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-191/2023-18 od 24. rujna 2024. pod točkom III. izreke.
II. U nepobijanim točkama I. i II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke određeno je da će zajedničko dijete stranaka mlljt. RF, rođena **.**.2015., stanovati s majkom. Pod točkom II. izreke određeni su osobni odnosi mlljt. djeteta s ocem na način detaljno opisan u toj točki izreke. Pod točkom III. izreke tuženik kao otac obvezan je doprinositi za uzdržavanje mlljt. RF iznos od 203,15 EUR-a mjesečno od 4. svibnja 2023. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun njezine majke i zakonske zastupnice EF.
2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točki III. izreke ne navodeći zakonske žalbene razloge i bez prijedloga postupanja po njegovoj žalbi.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za donošenje odluke s kojim će roditeljem mlljt. dijete stranaka stanovati, o ostvarivanju osobnih odnosa mlljt. djeteta s roditeljem te uzdržavanju mlljt. djeteta stranaka.
6. Prvostupanjski sud je, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:
- da su stranke roditelji mlljt. RF, rođene **.**.2015.,
- da iz mišljenja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Čakovec (dalje: HZSR) u bitnome proizlazi da majka unazad tri godine gotovo samostalno brine za mlljt. kćerku, da se otac nije odazvao niti postupku obveznog savjetovanja, da je često odsutan iz kćerkinog života što zbog posla, što zbog izdržavanja kazne zatvora, zbog čega su mišljenja da je u najboljem interesu mlljt. RF da i nadalje stanuje s majkom, a da s ocem ostvaruje osobne odnose,
- da u smislu odredbe čl. 307. st. 1. i 2. i čl. 311. Obiteljski zakon (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje: ObZ), a cijeneći iskaz tužiteljice, za zadovoljenje potreba (troškova stanovanja, prehrane, odijevanja, školskih potrepština) mlljt. RF, koja je sada u dobi od 9 godina te je zdravo dijete i ima uobičajene potrebe djece svoje dobi, treba mjesečno minimalno propisani iznos za dijete njezine dobi,
- da su iz potvrde o imovnom stanju za 2023. i iskaza tužiteljice sukladno odredbi čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a utvrđene materijalne prilike oca iz kojih proizlazi da je tuženik radno sposobna osoba mlađe životne dobi (24 godine) i da nema drugih obveza uzdržavanja osim mlljt. kćerke,
primjenom odredbe čl. 96. ObZ-a odredio da će mlljt. kćerka stranaka stanovati s majkom, dok će otac ostvarivati osobne odnose s mlljt. kćerkom na način određen u točki II. izreke (čl. 95. st. 1. ObZ-a). Prvostupanjski sud zaključuje da je otac u mogućnosti participirati u ukupno utvrđenim potrebama uzdržavanja mlljt. kćerke u iznosu od 203,15 EUR-a mjesečno od 4. svibnja 2023., a koji iznos je minimalno propisani iznos za dijete njezine dobi, obzirom da je radno sposobna osoba i nema drugih obveza uzdržavanja.
7. Tuženik u žalbi, osporavajući odluku o uzdržavanju, navodi da je socijalno ugrožena osoba, te da je od 23. rujna 2023. na izdržavanju kazne zatvora do 2028., radi čega nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje svoje kćerke, ali da će plaćati uzdržavanje nakon isteka kazne zatvora i kad se bude zaposlio.
8. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno čl. 311. ObZ-a i imajući u vidu Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (''Narodne novine'' broj 48/2023 i 49/2024), utvrdio ukupne potrebe mlljt. kćerke stranaka koje proističu iz troškova prehrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, školskog pribora, pri čemu je uzeto u obzir da je mlljt. kćerka stranaka zdravo dijete s uobičajenim potrebama djece njezine dobi.
9. Cijeneći podatke u spisu o tuženikovim prihodima i imovini, prvostupanjski sud je, primjenjujući odredbu čl. 313. ObZ-a, pravilno utvrdio ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika plaćanja uzdržavanja, uvažavajući i činjenicu da tuženik nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja osim mlljt. kćerke.
10. Prvostupanjski sud je, nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe mlljt. kćerke stranaka i ukupne imovinske mogućnosti tuženika kao roditelja, pravilno obvezao tuženika plaćati uzdržavanje mlljt. kćerki u iznosu od 203,15 EUR-a od podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a koji iznos uzdržavanja je niži od minimalnog novčanog iznosa propisanog odredbom čl. 314. st. 1. i 2. ObZ-a (prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima iz 2023. i prihodima obveznika uzdržavanja za dijete od 7 do 12 godina minimalni novčani iznos iznosio je 203,15 EUR-a, dok je prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima iz 2024. i primicima obveznika uzdržavanja za dijete starosti od 7 do 12 godina iznosio 229,60 EUR-a), a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud. 11. Obzirom da je odredbom čl. 288. st. 1. ObZ-a propisano da su roditelj prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta, te imajući na umu činjenicu da je tuženik mlada radno sposobna osoba (u dobi je od 24 godine), to se žalbeni navodi tuženika da se trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora ne mogu podvesti pod okolnosti zbog kojih bi se tuženik kao radno sposobni roditelj mogao osloboditi dužnosti plaćanja uzdržavanja za svoju mlljt. kćerku, tim više što se tuženik sam svojim vlastitim ponašanjem doveo u ovu situaciju.
12. Budući da nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, a koji se u obiteljskim postupcima primjenjuje temeljem čl. 346. ObZ-a, u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod točkom III. izreka.
13. U nepobijanim točkama I. i II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Varaždinu, 30. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Ledinšćak-Babić
