REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4917/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, odlučujući o žalbi svjedoka TF protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-467/2022-14 od 3. kolovoza 2023., 30. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba svjedoka TF i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda Zagrebu, poslovni broj P-467/2022-14 od 3. kolovoza 2023. u točki II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi svjedoku TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 79,47 EUR / 598,77 KN, u roku osam dana (točka I. izreke). U preostalom dijelu zahtjev svjedoka TF, za naknadu putnih troškova u iznosu od 185,97 EUR / 1.401,23 KN odbijen je kao neosnovan (točka II. izreke).
2. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je na ročištu 27. siječnja 2023. saslušan svjedok TF, koji je na temelju odredbe članka 249. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) zatražio naknadu troškova dolaska na ročište u iznosu od 2.000,00 KN, navodeći da uz trošak prijevoza osobnim automobilom u iznosu od 79,47 EUR / 598,77 KN, postoji i trošak amortizacije i ostali troškovi. Svjedok je na ime prijevoza zatražio naknadu troškova u ukupnom iznosu od 79,47 EUR / 598,77 KN, a da je udaljenost od [adresa]–[adresa] ([adresa]) u jednom smjeru oko 450 km, pa je sud ocijenio da je opravdan putni trošak prijevoza u zahtijevanom iznosu. U preostale troškove u iznosu od 185,97 EUR / 1.401,23 KN svjedok je zahtijevao na ime amortizacije i ostalih troškova dolaska na ročište, pa je sud ocijenio da takav zahtjev nije osnovan jer trošak amortizacije nije trošak na koji svjedok ima pravo sukladno odredbi članka 249. stavaka 1. i 2. ZPP-a. Pored toga, svjedok nije precizirao na što se odnose „ostali troškovi“ pa je takav zahtjev neodređen i kao takav neosnovan.
3. Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnio svjedok TF u kojoj je u bitnome naveo da su njegovi troškovi dolaska na ročište i trošak dnevnice, noćenja i prehrane. Pored toga, tvrdi da je sud trošak prijevoza pogrešno obračunao. Zahtijeva da mu se plati i dodatni trošak od 269,81 EUR.
4. Žalba svjedoka TF nije osnovana.
5. Nakon što je drugostupanjski sud ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., u vezi s člankom 381. ZPP-a, u granicama žalbenih navoda, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, zaključio je da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.
6. Nije sporna činjenica da je svjedok TF svjedočio na ročištu održanom 27. siječnja 2023. U zapisniku s ročišta navedeno je da svjedok na ime troškova dolaska na ročište potražuje naknadu za gorivo u iznosu od 21,97 EUR i 55,00 EUR (ukupno: 76,97 EUR) te cestarinu 2,50 EUR ili trošak prijevoza u iznosu od 79,47 EUR. Naveo je da postoji i trošak amortizacije u neodređenom iznosu i da su stvarni troškovi dolaska 2.000,00 Kn.
7. Sud je utvrdio trošak svjedoka u skladu s njegovim zahtjevom i na temelju odredbe članka 249. stavka 1. ZPP-a te odredbi članaka 6. i 7. Pravilnika. Svjedok ima pravo na naknadu putnog troška koji obuhvaća naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa i to najekonomičnijim prometnim sredstvom. U konkretnom slučaju svjedok je osoba s invaliditetom koji ima prijavljeno prebivalište u [adresa] pa je sud ocijenio da u konkretnom slučaju, a zbog smanjene životne aktivnosti svjedoka, postoji opravdan razlog zbog kojeg je neophodno da koristi osobni automobil radi dolaska na ročište. Sud je odredio da tužitelj naknadi svjedoku trošak dolaska na ročište u iznosu od 79,47 EUR / 598,77 KN. Preostali iznos troškova od 185,97 EUR / 1.401,23 KN svjedok je zahtijevao na ime amortizacije i ostalih troškova dolaska na ročište, pa je sud ocijenio da takav zahtjev nije osnovan jer trošak amortizacije nije trošak na koji svjedok ima pravo sukladno odredbi članka 249. stavaka 1. i 2. ZPP-a. Pored toga, svjedok nije precizirao na što se odnose „ostali troškovi“ pa je takav zahtjev neodređen i kao takav neosnovan. Navedeno obrazloženje je jasno i u skladu sa zakonom i Pravilnikom te ga prihvaća i ovaj sud.
8. Polazeći od navedenih činjenica i utvrđenja odluka suda kojom je zahtjev svjedoka TF za naknadu troškova dolaska na ročište djelomično odbijen kao neosnovan je zakonita i pravilna. Žalitelj navodima žalbe nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja pa je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje u točki II. izreke na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.
Zagreb, 30. siječnja 2025.
Sudac
Željko Šimić
