REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-705/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Galoviću, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-28/2023-15 od 3. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika ... djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Kutini od 3. lipnja 2024., poslovni broj: P- 28/2023-15:

1. potvrđuje u odnosu na glavni zahtjev (točka 1., 2. i 3. izreke);

2. preinačuje rješenje o troškovima postupka (točka 4. izreke), tako da se nalaže tuženiku ... da tužitelju ĆŠ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.575,00 eura umjesto iznosa od 1.601,55 eura.

II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 20. listopada 2005. godine između Tužitelja ĆŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i HVB Splitska banka d.d. Split kao pravnog prednika Tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao kreditor, sadržana u članku 8. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

2. Nalaže se Tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], da Tužitelju ĆŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.296,08 EUR/9.765,18 kn (jedna tisuća dvjesto devedeset šest eura i osam centa/devet tisuća sedamsto šezdeset pet kuna i osamnaest lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 4,88 EUR/36,80 kn počevši od 10.12.2005. pa do isplate

- na iznos od 4,25 EUR/32,03 kn počevši od 10.01.2006. pa do isplate

- na iznos od 2,97 EUR/22,34 kn počevši od 10.02.2006. pa do isplate

- na iznos od 2,09 EUR/15,71 kn počevši od 10.03.2006. pa do isplate

- na iznos od 1,03 EUR/7,75 kn počevši od 10.04.2006. pa do isplate

- na iznos od 1,42 EUR/10,72 kn počevši od 10.05.2006. pa do isplate

- na iznos od 1,27 EUR/9,55 kn počevši od 12.06.2006. pa do isplate

- na iznos od 0,59 EUR/4,43 kn počevši od 10.07.2006. pa do isplate

- na iznos od 0,32 EUR/2,41 kn počevši od 10.08.2006. pa do isplate

- na iznos od 0,90 EUR/6,81 kn počevši od 11.09.2006. pa do isplate

- na iznos od 1,42 EUR/10,72 kn počevši od 10.10.2006. pa do isplate

- na iznos od 0,25 EUR/1,89 kn počevši od 11.12.2006. pa do isplate

- na iznos od 7,80 EUR/58,74 kn počevši od 10.05.2007. pa do isplate

- na iznos od 0,66 EUR/4,97 kn počevši od 10.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 2,80 EUR/21,06 kn počevši od 10.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 1,75 EUR/13,20 kn počevši od 10.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 7,71 EUR/58,09 kn počevši od 12.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,98 EUR/75,21 kn počevši od 10.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 12,77 EUR/96,20 kn počevši od 10.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 7,88 EUR/59,36 kn počevši od 10.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,81 EUR/51,30 kn počevši od 11.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,75 EUR/50,84 kn počevši od 10.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 7,77 EUR/58,53 kn počevši od 10.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 5,73 EUR/43,18 kn počevši od 10.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,66 EUR/50,15 kn počevši od 10.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 5,07 EUR/38,19 kn počevši od 12.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,48 EUR/48,82 kn počevši od 10.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 5,67 EUR/42,72 kn počevši od 10.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 8,57 EUR/64,59 kn počevši od 10.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 11,11 EUR/83,74 kn počevši od 10.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 10,66 EUR/80,29 kn počevši od 10.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 12,49 EUR/94,12 kn počevši od 12.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 15,13 EUR/114,00 kn počevši od 10.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 17,48 EUR/131,73 kn počevši od 10.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 21,99 EUR/165,72 kn počevši od 12.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 17,58 EUR/132,48 kn počevši od 10.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 28,79 EUR/216,92 kn počevši od 10.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 22,91 EUR/172,61 kn počevši od 11.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 24,05 EUR/181,19 kn počevši od 10.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 28,92 EUR/217,93 kn počevši od 10.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 35,37 EUR/266,49 kn počevši od 10.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 28,12 EUR/211,88 kn počevši od 10.02.2011. pa do isplate - na iznos od 30,37 EUR/228,84 kn počevši od 10.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 27,19 EUR/204,85 kn počevši od 11.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 34,39 EUR/259,12 kn počevši od 10.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 39,33 EUR/296,32 kn počevši od 10.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 41,57 EUR/313,19 kn počevši od 11.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 66,46 EUR/500,76 kn počevši od 10.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 42,85 EUR/322,86 kn počevši od 12.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 39,33 EUR/296,32 kn počevši od 10.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 40,20 EUR/302,85 kn počevši od 10.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 39,88 EUR/300,44 kn počevši od 12.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 42,95 EUR/323,59 kn počevši od 10.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 45,10 EUR/339,77 kn počevši od 10.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 45,76 EUR/344,76 kn počevši od 12.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 44,20 EUR/333,00 kn počevši od 10.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 45,03 EUR/339,28 kn počevši od 10.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 45,89 EUR/345,75 kn počevši od 11.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 44,60 EUR/336,05 kn počevši od 10.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 44,48 EUR/335,14 kn počevši od 10.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 42,05 EUR/316,86 kn počevši od 10.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 42,88 EUR/323,10 kn počevši od 10.10.2012. pa do isplate - na iznos od 44,72 EUR/336,92 kn počevši od 12.11.2012. pa do isplate do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do konačne isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

3. Odbija se materijalnopravni prigovor prijeboja u iznosu od 61,25 eura, uložen od strane tuženika.

4. Nalaže se Tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] da Tužitelju ĆŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.601,55 eura (tisuću šesto jedan euro i pedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio županijskom sudu da prihvati žalbu i presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade troškova parničnog postupka, kao i troškova žalbenog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 2.1. Tuženik prvenstveno ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tuženikovo potraživanje prema tužitelju u iznosu od 61,25 eura u zastari, te da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je iz tog razloga odbio kao neosnovan tuženikov materijalnopravni prigovor prijeboja koji je tuženik istaknuo prije zaključenja glavne rasprave, i to na ročištu za glavnu raspravu 23. travnja 2024., zatim da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da ista proturječi sama sebi i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, odnosno da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a osobito iz razloga što isti sud nije uzeo u obzir činjenicu da je tijekom razdoblja otplate kredita 10. studenog 2006. do 10. listopada 2008. tečaj CHF u odnosu na HRK konstantno padao i da u navedenom razdoblju nije bilo nikakve preplate, nego da je na ime dospjelih anuiteta manje plaćano od anuiteta određenog po tečaju CHF – HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita, a da je i vještakinja Jasmina Fijačko iz Kutine u svom nalazu i mišljenju utvrdila da je u navedenom razdoblju tužitelj uplaćivao manje iznose od početno ugovorenog, i to u iznosu od 61,25 eura.

2.2. Osim navedenog tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 9. ZPP-a jer je u obrazloženju presude naveo da se na ovu parnicu primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora, što znači da je o odluci iz točke I. izreke pobijane presude već pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012, pa da je tužbu u tom dijelu trebalo odbaciti.

2.3. Tuženik, također, žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud propustio pravilno primijeniti odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), a prema kojoj odredbi je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, tako da navedenu odredbu nije mogao primijeniti isključivo u korist tužitelja na način da je istom dosudio isplatu iznosa od 1.296,08 eura na ime tzv. pozitivne razlike, a istovremeno da nije priznao tuženiku pravo na naknadu tzv. negativnih razlika, te se u prilog svojih navoda pozvao na odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. i Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-2921/2021-4 od 27. srpnja 2022.

2.3. Nadalje se u žalbi ističe da se odredba članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), uopće ne primjenjuje na predmetni Ugovor o kreditu, a da iz odredbe članka 502.c. ZPP-a proizlazi kako se utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa mogu koristiti samo u postupcima naknade štete, te da je prvostupanjski sud, imajući u vidu da tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka bio dužan utvrđivati poštenost predmetne odredbe u ovom konkretnom postupku, a što je propustio učiniti, zatim da prvostupanjski sud nije utvrđivao da li ja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a da iz nalaza i mišljenja proizlazi da nije postojala značajna neravnoteža između tužitelja i tuženika obzirom na to da je tijekom perioda 10. studenog 2006. do 10. listopada 2008. za tužitelja bilo povoljno da je ugovorio kredit vezan uz valutnu klauzulu jer je tijekom navedenog perioda tečaj CHF padao pa da je jasno da ugovorena valutna klauzula nije uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, te da je tužbeni zahtjev pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti u cijelosti. Osim navedenog tuženik ističe da se presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ne odnosi na interese konkretnog potrošača nego da se tom presudom štite potrošači kao društvena grupa, te se odluke iz presuda povodom kolektivnih tužbi ne odnose na konkretni ugovor i konkretnog tužitelja nego da je svaki konkretan potrošač ovlašten pokrenuti posebni postupak ako su njegova subjektivna prava pogođena protupravnim ponašanjem trgovca.

2.4. Tuženik, zaključno, osporava i dosuđene zatezne kamate za koje smatra da su se mogle odrediti tek od podnošenja tužbe iz razloga što on nije bio nepošten, te odluku kojom je odbijen tuženikov prigovor zastare potraživanja iz tužbe, kao i odluku o troškovima postupka prije svega iz razloga što smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev, zatim i iz razloga što smatra da je tužitelju pogrešno dosuđen trošak sastava podneska od 1. svibnja 2023. iz razloga što isti nije bio potreban za vođenje parnice, kao i trošak sastava podneska od 31. prosinca 2023. u punom iznosu sukladno Tbr. 8. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) iz razloga što je tim podneskom tužitelj samo uskladio iznose kondemnatornog tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka i preinačio tužbeni zahtjev. Nadalje, tuženik smatra da je prvostupanjski sud neopravdano i pogrešno tužitelju dosudio naknadu troška za zastupanje na ročištu dana 9. listopada 2023. u punom iznosu sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife jer da se na tom ročištu raspravljalo isključivo o procesnim pitanjima i nisu se izvodili dokazi, a da sukladno sudskoj praksi pristup na ročište za objavu presude nije trošak koji je nužan za vođenje parnice, kao i da su previsoko odmjereni troškovi nagrade za vještačenje i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura jer da je tužitelj iste oslobođen sukladno članku 11. stavku 11. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23), te da je pogrešno ocijenjen uspjeh tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Prvostupanjski sud je, naime, obrazložio zbog čega prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir činjenicu da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 10. studenog 2006. do 10. listopada 2008. uplaćivao manje iznose mjesečnih anuiteta od iznosa koji je početno ugovoren, i to u iznosu od 61,25 eura. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, jer o deklaratornom tužbenom zahtjevu, kojim je odlučeno u točki 1. izreke, nije već pravomoćno presuđeno u kolektivnom sporu nego se tužitelj sukladno članku 502.c ZPP-a u tužbi samo pozvao na utvrđenja iz odluke Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

5.1. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je otplata ugovorena uz korištenje valutne klauzule vezane za tečaj švicarskog franka, te zahtjev za isplatom iznosa od 1.296,08 eura (9.765,18 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama zbog stečenog bez osnove.

7. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz priložene dokumentacije, da je između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika HVB Splitske banke d.d., kao kreditora, zaključen 20. listopada 2005. Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, i to za kupnju novog motornog vozila, u iznosu od 12.753,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja, uz rok otplate 84 mjeseca i promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora bila 5,40% godišnje, koji kredit se vraća u mjesečnim anuitetima od po 183,52 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kreditorovom prodajnom tečaju za valutu na dan ispunjenja obveze i da je kredit u cijelosti otplaćen.

8. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene odredbe, da li tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa i u kojem iznosu, zatim od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate i da li je nastupila zastara potraživanja, te da li je osnovan materijalnopravni prigovor prijeboja tuženika.

9. Odlučujući o deklaratornom tužbenom zahtjevu kojim je zatraženo da se utvrdi ništetnom odredba članka 8. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je navedena odredba ništetna, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, da je nametnuta ugovorna odredba tužitelja stavila u neravnopravni položaj. Naime, u konkretnom slučaju se radi o standardnom (tipiziranom) ugovoru o kreditu, a tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije predložio da se sasluša zaposlenik banke, dok je na temelju iskaza tužitelja utvrđeno da je kredit podigao za kupnju novog motornog vozila, da mu je ponuđen kredit samo u CHF, da prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo o valutnoj klauzuli, niti je upozoren o mogućim rizicima ugovaranja kredita u valuti CHF, tako da je prvostupanjski sud na temelju navedenog iskaza tužitelja, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. ZZP-a u vezi sa člankom 4. ZOO-a, pravilno utvrdio ništetnom ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, zbog čega je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki 1. izreke potvrditi.

10. Obzirom da je u postupku utvrđeno da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 323. stavkom 1. ZOO-a.

11. Na temelju nalaza i mišljenja financijsko – knjigovodstvenog vještaka mr. sc. Jasmine Fijačko iz Kutine, kojeg je utvrđeno je da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja (pozitivna razlika) u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita (26. listopada 2005.) iznosi 1.296,08 eura (9.765,18 kn), a da razlika u otplati kredita koja se odnosi na pad tečaja (negativna razlika) u odnosu na dan korištenja kredita iznos od 61,25 eura (461,36 kn).

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u smislu članka 1115. ZOO-a tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja te naknade jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.

13. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 20. veljače 2023. zastara u odnosu na restitucijski zahtjev na ime ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli nije nastupila.

14. Zbog svega iznesenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražena isplata iznosa od ukupno 1.296,08 eura (9.765,18 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama, te kada je odlučio kao u točki 2. izreke pobijane presude.

15. Iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tuženikov materijalnopravni prigovor prijeboja u iznosu od 61,25 eura, a s osnova manje plaćenih anuiteta zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, iz razloga što je ta tražbina zastarjela, valjalo je pobijanu presudu i u tom dijelu potvrditi (točka 3. izreke) jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tom zahtjevu.

15.1. Tuženik je, naime, istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja kojim traži da se tražbina tužitelja prebije sa tražbinom koju on ima prema tužitelju u navedenom iznosu, a svoju tražbinu zasniva na ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, pozivajući se pri tome na odredbu članka 323. ZOO-a kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, tako da u konkretnom slučaju navedena tražbina nije zastarjela. Međutim, kako tužitelj plaćanjem otplatnih obroka kredita nije ništa primio, odnosno stekao bez osnove, pa time niti tražbinu tuženika po osnovi ništetne ugovorne odredbe, navedena tražbina tuženika po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne ispunjava zakonske pretpostavke iz odredbe članka 323. ZOO-a. Osim navedenog odredbom članka 323. stavka 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, da je odgovoran za štetu suugovaratelju koju trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a imajući u vidu da tuženik nije pregovarao sa tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF, u konkretnom slučaju krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika.

16. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom. Dosuđeni troškovi su obračunati sukladno odredbama važeće Tarife jer se podneskom od 1. svibnja 2023. tužitelj očitovao na odgovor na tužbu tuženika, dok se podneskom od 31. listopada 2023. (u obrazloženju omaškom naveden mjesec prosinac) očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i u skladu s njim postavio tužbeni zahtjev. Nadalje su tužitelju pravilno dosuđeni troškovi zastupanja na ročištu od 9. listopada 2023. u punom iznosu sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife iz razloga što se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari i zaključen je prethodni postupak, kao i trošak pristupanja na ročištu na kojem je objavljena presuda, budući tužitelju pripada trošak za zastupanje na navedenom ročištu, i to ne samo primjenom Tbr.9. toč.3. Tarife, nego i činjenicom da sud prema odredbi članka 335. ZPP-a stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje neće dostavljati presudu prema odredbi ZPP-a o dostavi pismena, a ukoliko stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, bez obzira na urednu obavijest o ročištu, smatrat će se da je dostava obavljena upravo onog dana kada je održano ročište, dok će se stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje uručiti ovjereni prijepis presude. Također su pravilno priznati tužitelju i troškovi vještačenja u iznosu od 200,00 eura jer iz spisa proizlazi da je tužitelj platio predujam za troškove vještačenja u navedenom iznosu (list 119).

16.1. Međutim, pravilno tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, budući iz spisa proizlazi da tužitelj navedeni trošak nije platio, s tim da je tužitelj podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari 20. veljače 2023., te da je člankom 11. stavkom 2. toč. 20. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23), koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., propisano je da je tužitelj u ovom postupku koji je pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, pa je stoga odluku o troškovima postupka (točka 4. izreke) valjalo preinačiti i obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.575,00 eura umjesto iznosa od 1.601,55 eura.

17. Ovaj sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe temeljem članka 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a jer je s istom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na dio troškova postupka.

18. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i članka 380. točke 3. ZPP-a kao u izreci.

Slavonski Brod, 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Zlatko Pirc