Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžzd-127/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te suca Damira Krahuleca i suca Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/23 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku br. Kzd-42/2023-31 od 16. listopada 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku br. Kzd-42/2023-31 od 16. listopada 2024. godine, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. ĐĐ oslobođen je optužbe da bi počinio kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredu dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11.

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, opt. ĐĐ po branitelju Vladimiru Buriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. ističe kako je ista neosnovana, s prijedlogom da ju drugostupanjski sud u cijelosti odbije i potvrdi pobijanu presudu.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-595/2024 od 17. prosinca 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

5. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da optuženik nije počinio terećeno kazneno djelo iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, navedeno u izreci pobijane presude. Iz sadržaja žalbe je razvidno da državni odvjetnik u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

5.1. Opt. ĐĐ u obrani poriče da bi u inkriminiranom razdoblju (od 1. travnja 2014. pa do prosinca 2015.) svjesno i namjerno izbjegavao plaćanje uzdržavanja za svoju djecu na ruke njihove zakonske zastupnice i majke IĐ jer da u tom razdoblju iz objektivnih razloga (nezaposlenost, teška osobna i materijalna situacija) nije mogao u visini i na način određen sudskom odlukom plaćati uzdržavanje. Čini nespornim da je samo povremeno radio i da je od zarade dio novca odvajao za uzdržavanje sina SĐ.

5.2. Iz iskaza svjedoka SĐ proizlazi da mu je otac doista u inkriminiranom razdoblju povremeno slao novac poštanskom uplatnicom, te je o tome izviijestio njegovu majku IĐ. U više navrata tijekom 2015. godine uplaćivao je novac na ime sina SĐ, a što proizlazi iz dokumentacije o izvršenim uplatama.

5.3. Nadalje, svjedoci Đ i ZĐ (otac i brat optuženika) u iskazima su potvrdili da je optuženik u inkriminiranom razdoblju živio s roditeljima na Rabu, međutim isti u to vrijeme nije radio, nije se zaposlio u trgovačkom društvu Dom Gazdek d.o.o. jer je tada bio u svađi sa sada pokojnim bratom FĐ, a zaposlio se krajem 2015. godine kako to proizlazi i iz Ugovora o radu, te potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji prileže spisu.

5.4. Temeljem utvrđenog prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je u vremenu inkriminacije optuženik ipak povremeno radio od čega je slao na ime sina SĐ određene novčane iznose, te da razlog optuženikova neprijavljivanja na Hrvatski zavod za zapošljavanje nije bila želja da izbjegne naći zaposlenje, a time i plaćanje uzdržavanje za djecu, nego njegovo loše emotivno stanje uz očekivanje da će se njegova obiteljska situacija s bratom popraviti, odnosno da će se zaposliti u obiteljskoj firmi, što se u konačnici dogodilo u studenom 2015. godine.

5.5. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, odnosno činjenicu da nije utvrđeno da bi optuženik u inkriminiranom razdoblju bio zaposlen, činjenicu da je povremeno slao novac djeci, činjenicu da je počeo redovito plaćati uzdržavanje čim se stalno zaposlio, te činjenicu da je sa svojom djecom i danas u dobrim odnosima, da svjedok KĐ živi kod optuženika, da kao punoljetna osoba nema potraživanja prema optuženika na ime uzdržavanja, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da temeljem provedenog dokaznog postupka nije dokazano da bi optuženik imao za cilj uskratiti svojoj djeci dužno uzdržavanje.

5.6. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

6. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić