Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž Ovr-12/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika obrta [obrt] Zečić, kojeg zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv ovršenice Općine Lipovljani, Lipovljani, Trg hrvatskih branitelja 3, OIB: 32047047076, kao pravne slijednice ovršenika ĆE, zastupane po punomoćnici Anji Perković, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanja Conjar, Domagoj Vuković i Anja Perković u Slavonskom Brodu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Kutini broj Ovr-61/2019-176 od 30. rujna 2024., dana 30. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini broj Ovr-61/2019-176 od 30. rujna 2024.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem upućena je ovršenica da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u žalbi nakon proteka roka od 3. srpnja 2024., da je potraživanje ovrhovoditelja prestalo u cijelosti ili djelomično na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, odnosno da potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku premašuje visinu vrijednosti imovine koju je sadašnji ovršenik naslijedio iza ranijeg ovršenika.
2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga, predlažući da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje sukladno odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 381. ZPP, a koje se primjenjuju na temelju odredbe članka 19. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05: dalje: OZ), ovaj sud ne nalazi da bi od strane prvostupanjskog suda bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti propisanih odredbom članka 354. stavka 2. ZPP.
6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju sadržajno upire ovrhovoditelj, budući da je pobijana odluka razumljiva, ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, slijedom čega se ista može ispitati.
7. S druge pak strane, osnovano žalitelj prigovara da pobijano rješenje nema uputu o pravnom lijeku, međutim, taj propust suda nema utjecaja na žalitelja koji je u zakonskom roku izjavio žalbu.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovršenica kao pravna slijednica ranijeg ovršenika podnijela žalbu nakon proteka roka u kojoj se pozvala na odredbe članka 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) i predložila da je sud uputi u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, navodeći u bitnom, da ostaviteljev dug čija se isplata traži premašuje visinu vrijednosti naslijeđene imovine koju je naslijedila, zatim da se tražbina protiv općine može prisilno ostvariti samo na stvarima i pravima koja su sastavni dio ostavine, te da se opseg odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove prosuđuje prema vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u času prijelaza na nasljednike.
9. Navedeni žalbeni navodi u suštini predstavljaju žalbu ovršenice nakon proteka roka, i to na temelju odredbe članka 49. stavka 1. OZ, koju ovršenica nesporno nije mogla istaknuti u vrijeme kada je u postupku sudjelovao ovršenik ĆE, pa, suprotno pravnom shvaćanju ovrhovoditelja, ovršenici kao pravnoj slijednici ranijeg ovršenika treba priznati legitimno pravo da u ovoj fazi postupka dokazuje svoje tvrdnje, a koja žalba se, suprotno pravnom shvaćanju ovrhovoditelja, može podnijeti sve do dovršetka ovršnog postupka, te se stoga ne radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja kako to pogrešno tumači ovrhovoditelj.
10. Iz navedenih razloga neosnovani su žalbeni navodi da je rješenje o ovrsi pravomoćno i da je raniji ovršenik već iskoristio pravo na žalbu protiv istog, tim više jer je odredbom članka 49. stavka 1. OZ propisano da ovršenik može zbog razloga iz članka 46. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. tog Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, a što je upravo ovdje slučaj.
11. Nije u pravu ovrhovoditelj ni kada tvrdi da je o ovim žalbenim navodima već odlučeno kada je odbijena žalba ovršenice od 22. ožujka 2024., i to prvenstveno iz razloga što se radi o tzv. opozicijskim razlozima o kojima drugostupanjski sud nije ovlašten odlučivati, već o istima, sukladno članku 51. OZ, odlučuje prvostupanjski sud. Pored toga, iz odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ovr-195/2024 od 22. travnja 2024., na koju se poziva žalitelj, proizlazi da je taj sud odbio žalbu ovršenice i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda broj Ovr-61/2019-165 od 15. ožujka 2024. kojim je nastavljen postupak u toj pravnoj stvari i pozvana ovršenica da kao sljednica ovršenika ĆE preuzme postupak, u kojoj odluci suda drugog stupnja je ukazano da za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, pa tako ne može ni utvrđivati vrijednost naslijeđene imovine niti upućivati žaliteljicu u parnicu prije nego što se prekinuti postupak nastavi.
12. Stoga kraj činjenice da za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, to je tek nakon nastavka postupka omogućeno poduzimanje daljnjih radnji, sve u smislu odredbe članka 215. stavka 1. ZPP u vezi članka 19. stavka 1. OZ, pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je, zbog razloga koje ovršenica kao slijednica ranijeg ovršenika iz opravdanih razloga nije mogla istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi, sukladno odredbi članka 51.
OZ, istu uputio u parnicu.
13. Neosnovano žalitelj prigovara da su razlozi - da je potraživanje ovrhovoditelja navodno prestalo u cijelosti ili djelomično na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenica više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, odnosno da potraživanje ovrhovoditelja prema ovršenici premašuje visinu vrijednosti imovine koju je sadašnja ovršenica naslijedila iza ranijeg ovršenika - netočni i da nisu žalbeni razlozi u smislu OZ, jer se u konkretnom slučaju radi o razlozima iz odredbe članka 46. OZ i to onima koji se odnose na postojanje tražbine (tzv. opozicijski, parnični razlozi), a o kojima se odlučuje u posebnoj parnici kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
14. Naime, odredbom članka 51. stavka 1. OZ propisano je postupanje ovršnog suda ako rješenje o žalbi iz članka 49. stavka 1. tog Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, kao što je ovdje slučaj kraj osporavanja postojanja tih žalbenih razloga od strane ovrhovoditelja, pa će tako ovršni sud - uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pa su stoga žalbene tvrdnje ovrhovoditelja kojima ističe protivno navedenom, pravno neutemeljene.
15. Na kraju, navodi žalitelja da je stekao založno pravo na konkretnoj imovini iako ista nije navedena u rješenju u nasljeđivanju, u opisanoj pravnoj situaciji, ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
16. Slijedom navedenog, žalbu ovrhovoditelja je, na temelju članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 19. stavka 1. OZ, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke rješenja).
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 14. stavka 7. OZ.
U Šibeniku, 30. siječnja 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
