REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4797/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u parničnom predmetu tužitelja SČ, vlasnika AUTOLAKIRERSKE I AUTOLIMARSKE RADIONICE SPEKTAR, OIB [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Podsusedska aleja 93, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 62,20 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1434/2024 od 30. listopada 2024., 30. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1434/2024 od 30. listopada 2024. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1434/2024 od 30. listopada 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 62,20 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po stopi za ostale odnose od 10. listopada 2023. do isplate u roku od 15 dana (točka I. izreke). Djelomično je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu u kojemu tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 62,60 EUR po stopi koja za razdoblje od 10. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. prelazi stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja prelazi stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 30. listopada do isplate (točka III. izreke). U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 144,91 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
2. U obrazloženju presude sud je u bitnome naveo da se iznos od 62,60 EUR, čiju isplatu tužitelj zahtijeva u ovom postupku, odnosi na razliku u cijeni rada (radnog sata) limara/lakirera koju je obračunao tužitelj u računu 52/2024/PJ1-1 od 28. veljače 2024. i cijene rada (radnog sata) limara/lakirera koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku, koju razliku je tuženik odbio platiti iz razloga što ne prihvaća veću cijenu rada koju je obračunao tužitelj. Prema stajalištu suda, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu po preporuci osiguratelja, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Činjenica da postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera. Poduzetnici slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici mogli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik, dok je u konkretnom slučaju tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu sa svojim cjenikom, i to upravo u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu. Nije odlučna činjenica je li oštećenik imao mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni na koju se neosnovano poziva tuženik. Prema odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; u daljnjem tekstu: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tuženik primio zahtjev za isplatu osigurnine 9. listopada 2023., a tužitelj u konkretnom slučaju zahtijeva isplatu zateznih kamata od 10. listopada 2023. Zbog toga suprotno tuženikovoj tvrdnji, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 10. listopada 2023. do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose jer se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa), Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23) te Tarifom sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23).
3. Protiv dijela presude u točkama I. i III. izreke žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka. Žalitelj nije osporio nastanak štetnog događaja i odgovornost po polici osiguranja automobilskog kaska. Smatra de je isplatom iznosa od 644,21 EUR u cijelosti ispunio svoju obvezu. Prema odredbi članka 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. U skladu s odredbom članka 10. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika, dok na temelju odredbe članka 1092. ZOO-a oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. U predmetnom slučaju razvidno je kako je oštećeni otežao ispunjenje obveze tuženika, odnosno pridonio je da šteta bude veća, time što je vozilo popravio u radionici čija cijena sata rada znatno odskače od cijena za isti rad u ostalim radionicama. Žalitelj ističe da je prvostupanjski prilikom donošenja presude počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. a u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a s obzirom na to da nije cijenio savjesnom i brižljivom ocjenom sve dokaze, a koje postupanje je bilo od utjecaja na donošenje zakonite presude. Tuženik je osporio zakonitost i odluke o trošku postupka ali nije naveo razlog osporavanja. Predložio je da drugostupanjski sud presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
5. Tuženikova žalba nije osnovana.
6. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presuda na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je zaključio da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i pravilna.
7. Prije svega, u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovog Zakona. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a što žalitelj čini u predmetnoj žalbi. Zbog navedenog razloga drugostupanjski sud nije ispitivao postojanje bitne povrede odredaba postupka na koju se pozvao žalitelj.
8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a suprotno navodima žalitelja te imajući u vidu odlučne činjenice, ocjena je ovoga suda da je sud pravilno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima, Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te Zakona o parničnom postupku.
9. U tijeku postupka među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja i tuženikova odgovornost po polici osiguranja automobilskog kaska. Tuženik je u mirnom postupku s osnove štete isplatio iznos od 644,21 EUR. Iznos od 62,60 EUR, čiju isplatu tužitelj zahtijeva u ovom postupku, odnosi na razliku u cijeni rada (radnog sata) limara/lakirera koju je obračunao tužitelj. U obrazloženju presude sud je izložio razloge o odlučnim činjenicama, a koji su prema utvrđenju ovoga suda uvjerljivi i logični, te je jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku prvostupanjski sud smatra relevantnim i na kojima temelji donesenu odluku te su jasno obrazložena utvrđenja i zaključci suda o neosnovanosti tuženikovih prigovora. Obrazloženje suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud.
10. Pravilna je i zakonita odluka o zateznim kamatama kako u odnosu na stopu zateznih kamata (članak 29. stavak 2. ZOO-a) tako i na tijek kamata od dana dospijeća potraživanja do dana plaćanja.
11. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku u smislu članka 154. ZPP-a u odnosu na osnovu dosuđenog troška, tako i u odnosu na visinu dosuđenih i odmjerenih troškova u smislu članka 155. ZPP-a. Stoga je odluka o parničnom trošku ispitana kvalitativno, tako i kvantitativno te je utvrđeno da je pravilna i zakonita. Isto tako, osim što samo općenito osporava odluku o parničnom trošku, žalitelj u žalbi ne navodi razloge zbog kojih osporava odluku.
12. Navodima žalbe tuženik nije osnovano doveo u sumnju pravilnost razloga sadržanih u obrazloženju presude, kao ni pravilnost i zakonitost odluke sadržane u izreci. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi presudu, a sve kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 30. siječnja 2025.
Sudac
Željko Šimić
