REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4018/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gordan Zubak, u pravnoj stvari tužitelja RED WHITE BLUE d.o.o. Turanj, Obala dr. Franje Tuđmana 70, OIB 77453173434, kojeg zastupa punomoćnik Semian Mejak Puharić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zadar, Zadar, Narodni trg 1, OIB 09933651854, kojeg zastupa punomoćnik Zrinko Zrilić, odvjetnik u Zadru, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-219/2022-20 od 17. siječnja 2024., 30. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-219/2022-20 od 17. siječnja 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem dopunio rješenje tog suda poslovni broj P-219/2022-12 od 31. kolovoza 2023. na način da u izreci tog rješenja nakon teksta u „roku 15 dana“ ima stajati „dok se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka za iznos od 2.257,50 eura odbija kao neosnovan“.

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud nije smatrao osnovanim tuženikove navode iz prigovora vrijednosti predmeta spora kako je ona označena u tužbi te o navedenome nije odlučivao jer je tužba povučena i prije zakazanog pripremnog ročišta pa je tako važeća upravo vrijednost kako je označena u tužbi. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka preko iznosa koji mu je već dosuđen.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedenog rješenja kojom je istaknuo kako okolnost da je tužba povučena prije zakazanog pripremnog ročišta ne sprečava prvostupanjski sud utvrditi vrijednost predmeta spora na način kako je to tuženik prigovorio odnosno da u rješenju kojim je odlučivao o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova postupka utvrdi pravilnu vrijednost predmeta spora. Stoga je žalitelj mišljenja kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 75.415,72 kn / 10.009,39 EUR.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je tužitelj pogrešno naznačio vrijednost predmeta spora, istaknuvši da je tužitelj u točki II. tužbe naveo da ukupan iznos za izravnu naplatu iznosi 435.500,64 kn / 57.800,87 EUR te da se tužbeni zahtjev u točki II. odnosi upravo na taj iznos, koji, prema njegovom mišljenju, predstavlja vrijednost predmeta spora, a ne njegov dio od 75.415,72 kn.

9. Tužitelj je, u odnosu na navedeni tuženikov prigovor, u podnesku od 2. lipnja 2023. naveo da je prepustio sudu odrediti vrijednost spora.

10. Nadalje, iz spisa proizlazi kako je tužitelj podneskom od 6. lipnja 2023. obavijestio sud da je tuženik opozvao zahtjev za izravnu ovrhu te je zbog toga povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari i sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a zatražio naknadu parničnih troškova za sastavljanje tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR, zatim za sastavljanje podneska od 2. lipnja 2023. i 6. lipnja 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR za svaki podnesak odnosno ukupno 3.000,00 EUR, što uvećano za PDV iznosi 3.750,00 EUR.

11. S obzirom na to da se tuženik nije protivio povlačenju tužbe, prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj P-219/2022-12 od 31. kolovoza 2023. utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena (točka I. izreke) i naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 746,25 EUR u roku 15 dana (točka II. izreke).

12. Kako je iz tužiteljevog podneska od 18. rujna 2023. (l. 589. spisa) proizlazio njegov prijedlog prvostupanjskom sudu donijeti rješenje kojim će dopuniti rješenje poslovni broj P-219/2022-12 od 31. kolovoza 2023., na način da će u točki II. izreke tog rješenja naložiti tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.003,75 EUR / 22.631,75 kn, u roku od 15 dana, o čemu sud nije donio odluku, stoga je prvostupanjski sud, potom, donio pobijano rješenje.

13. Prema odredbi čl. 40. st. 1. ZPP-a ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (stavak 2.). Ako je u slučaju iz stavka 2. tog članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (stavak 3.).

14. U konkretnom slučaju, tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio da je tužitelj vrijednost predmeta spora suviše nisko naznačio, o čemu je prvostupanjski sud propustio odlučiti te je zauzeo pogrešno stajalište da je važeća upravo vrijednost predmeta spora kako je naznačena u tužbi jer je tužba povučena i prije zakazanog pripremnog ročišta.

15. Naime, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u revizijskoj odluci poslovni broj Rev-665/2021 ukoliko prvostupanjski sud nije odlučio o pravovremenom prigovoru tuženika kojim je on istaknuo da je tužitelj suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora, te prvostupanjski sud nije provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a, ne može se smatrati mjerodavnom vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi (ili tijekom postupka, ukoliko je došlo do objektivne preinake tužbe) već je prvostupanjski sud dužan odlučiti o pravovremenom prigovoru tuženika.

16. Nadalje, ovdje je potrebno ukazati na zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 6. lipnja 2022., a koje glasi: „U postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora jer propuštanje da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu) ne može ići na štetu stranke.“

17. Prema tome, prvostupanjski sud je dužan odlučiti o tuženikovom prigovoru i odrediti vrijednost predmeta spora, a kako to u konkretnom slučaju nije učinio, pogrešno je primijenio odredbu čl. 40. st. 3. ZPP-a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer se zbog toga navedeno rješenje ne može ispitati.

18. Slijedom navedenoga, pobijano rješenje je ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu (čl. 380. t. 3. ZPP-a), koji će u ponovnom postupku odlučiti o tuženikovom prigovoru i utvrditi vrijednost predmeta spora, a nakon toga donijeti i odluku o troškovima postupka.

Zagreb, 30. siječnja 2025.

Sudac

Gordan Zubak