REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-509/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kusaliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-61/2023-21 od 11. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika OTP banka d.d. djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-61/2023-21 od 11. travnja 2024., u točki I., III. i IV. izreke.

II. Žalba tuženika OTP banka d.d. djelomično se prihvaća, te se preinačava presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-61/2023-21 od 11. travnja 2024., u točki II. izreke, i sudi:

Odbija se tužitelj OA s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 isplatiti tužitelju OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji se odnosi na preplatu zbog ništetnih promjena kamatnih stopa od 488,23 EUR, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos: 3,65 EUR od 10. listopada 2008.

3,65 EUR od 10. studeni 2008.

3,65 EUR od 10. prosinca 2008.

3,65 EUR od 10. siječnja 2009.

3,65 EUR od 10. veljače 2009.

3,65 EUR od 10. ožujka 2009.

3,65 EUR od 10. travnja 2009.

3,65 EUR od 10. svibnja 2009.

3,65 EUR od 10. lipnja 2009.

3,65 EUR od 10. srpnja 2009.

3,65 EUR od 10. kolovoza 2009.

3,65 EUR od 10. rujna 2009.

3,65 EUR od 10. listopada 2009.

3,65 EUR od 10. studeni 2009.

3,65 EUR od 10. prosinca 2009.

9,27 EUR od 10. siječnja 2010.

9,27 EUR od 10. veljače 2010.

9,27 EUR od 10. ožujka 2010.

9,27 EUR od 10. travnja 2010.

9,27 EUR od 10. svibnja 2010.

9,27 EUR od 10. lipnja 2010.

9,27 EUR od 10. srpnja 2010.

9,27 EUR od 10. kolovoza 2010.

9,27 EUR od 10. rujna 2010.

9,27 EUR od 10. listopada 2010.

9,27 EUR od 10. studeni 2010.

9,27 EUR od 10. prosinca 2010.

9,27 EUR od 10. siječnja 2011.

9,27 EUR od 10. veljače 2011.

9,27 EUR od 10. ožujka 2011.

9,27 EUR od 10. travnja 2011.

9,27 EUR od 10. svibnja 2011.

9,27 EUR od 10. lipnja 2011.

9,27 EUR od 10. srpnja 2011.

9,27 EUR od 10. kolovoza 2011.

9,27 EUR od 10. rujna 2011.

9,27 EUR od 10. listopada 2011.

9,27 EUR od 10. studeni 2011.

9,27 EUR od 10. prosinca 2011.

9,27 EUR od 10. siječnja 2012.

9,27 EUR od 10. veljače 2012.

9,27 EUR od 10. ožujka 2012.

9,27 EUR od 10. travnja 2012.

9,27 EUR od 10. svibnja 2012.

9,27 EUR od 10. lipnja 2012.

9,27 EUR od 10. srpnja 2012.

9,27 EUR od 10. kolovoza 2012.

9,27 EUR od 10. rujna 2012.

9,27 EUR od 10. listopada 2012.

9,27 EUR od 10. studeni 2012.

9,27 EUR od 10. prosinca 2012.

9,27 EUR od 10. siječnja 2013.

9,27 EUR od 10. veljače 2013.

9,27 EUR od 10. ožujka 2013.

9,27 EUR od 10. travnja 2013.

9,27 EUR od 10. svibnja 2013.

9,27 EUR od 10. lipnja 2013.

9,27 EUR od 10. srpnja 2013.

9,27 EUR od 10. kolovoza 2013.

9,27 EUR od 10. rujna 2013.

9,27 EUR od 10. listopada 2013.

7,06 EUR od 10. studeni 2013.

do isplate po stopi koja se određuje do 30. lipnja 2013. prema čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. prema čl.12a. st.2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate prema članku čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.“

III. Žalba tuženika OTP banka d.d. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se preinačuje rješenje o troškovima postupka (točka V. izreke) sadržano u presudi Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-61/2023-21 od 11. travnja 2024., tako da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.541,99 eura umjesto iznosa od 1.666,99 eura.

IV. Nalaže se tužitelju OA da tuženiku OTP Banka d.d. naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 91,40 eura, u roku 15 dana, dok se dok se tuženik odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se ništetnim članka 9. stavak 1. Ugovora o [broj kredita] od 16.11.2006 sklopljenog između tužitelja OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 kao banke u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi „1. Redovna kamata je promjenljiva, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora. O izmjeni kamatne stope Kreditor se obvezuje pravodobno i pouzdano izvijestiti korisnika kredita te mu dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta."

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 isplatiti tužitelju OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji se odnosi na preplatu zbog ništetnih promjena kamatnih stopa od 488,23 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos:

3,65 EUR od 10. listopada 2008.

3,65 EUR od 10. studeni 2008.

3,65 EUR od 10. prosinca 2008.

3,65 EUR od 10. siječnja 2009.

3,65 EUR od 10. veljače 2009.

3,65 EUR od 10. ožujka 2009.

3,65 EUR od 10. travnja 2009.

3,65 EUR od 10. svibnja 2009.

3,65 EUR od 10. lipnja 2009.

3,65 EUR od 10. srpnja 2009.

3,65 EUR od 10. kolovoza 2009.

3,65 EUR od 10. rujna 2009.

3,65 EUR od 10. listopada 2009.

3,65 EUR od 10. studeni 2009.

3,65 EUR od 10. prosinca 2009.

9,27 EUR od 10. siječnja 2010.

9,27 EUR od 10. veljače 2010.

9,27 EUR od 10. ožujka 2010.

9,27 EUR od 10. travnja 2010.

9,27 EUR od 10. svibnja 2010.

9,27 EUR od 10. lipnja 2010.

9,27 EUR od 10. srpnja 2010.

9,27 EUR od 10. kolovoza 2010.

9,27 EUR od 10. rujna 2010.

9,27 EUR od 10. listopada 2010.

9,27 EUR od 10. studeni 2010.

9,27 EUR od 10. prosinca 2010.

9,27 EUR od 10. siječnja 2011.

9,27 EUR od 10. veljače 2011.

9,27 EUR od 10. ožujka 2011.

9,27 EUR od 10. travnja 2011.

9,27 EUR od 10. svibnja 2011.

9,27 EUR od 10. lipnja 2011.

9,27 EUR od 10. srpnja 2011.

9,27 EUR od 10. kolovoza 2011.

9,27 EUR od 10. rujna 2011.

9,27 EUR od 10. listopada 2011.

9,27 EUR od 10. studeni 2011.

9,27 EUR od 10. prosinca 2011.

9,27 EUR od 10. siječnja 2012.

9,27 EUR od 10. veljače 2012.

9,27 EUR od 10. ožujka 2012.

9,27 EUR od 10. travnja 2012.

9,27 EUR od 10. svibnja 2012.

9,27 EUR od 10. lipnja 2012.

9,27 EUR od 10. srpnja 2012.

9,27 EUR od 10. kolovoza 2012.

9,27 EUR od 10. rujna 2012.

9,27 EUR od 10. listopada 2012.

9,27 EUR od 10. studeni 2012.

9,27 EUR od 10. prosinca 2012.

9,27 EUR od 10. siječnja 2013.

9,27 EUR od 10. veljače 2013.

9,27 EUR od 10. ožujka 2013.

9,27 EUR od 10. travnja 2013.

9,27 EUR od 10. svibnja 2013.

9,27 EUR od 10. lipnja 2013.

9,27 EUR od 10. srpnja 2013.

9,27 EUR od 10. kolovoza 2013.

9,27 EUR od 10. rujna 2013.

9,27 EUR od 10. listopada 2013.

7,06 EUR od 10. studeni 2013.

do isplate po stopi koja se određuje do 30. lipnja 2013. prema čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. prema čl.12a. st.2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate prema članku čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnim članak 5. Ugovora o [broj kredita] od 16.11.2006 sklopljenog između tužitelja OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 kao banke koji glasi „5.NAKNADA ZA OBRADU KREDITNOG ZAHTJEVA 1,00 % (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita

– minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora.“ IV. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 isplatiti tužitelju OA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji se odnosi na ništetnu naknadu za obradu kredita od 153,00 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20.11.2006. do isplate po stopi koja se određuje do 30. lipnja 2013. prema čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. prema čl.12a. st.2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate prema članku čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 naknaditi tužitelju ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.166,99 EUR-a, (tisučustošezdesetšesteuraidevedesetdevetcenti), sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio županijskom sudu da prihvati žalbu i presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade troškova parničnog postupka, kao i troškova žalbenog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito da ista proturječi sama sebi i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, odnosno da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 220. ZPP-a jer da dokazivanjem nije obuhvatio sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, zatim da tužitelj nije dokazao postojanje pravog interesa za podnošenje deklaratornog tužbenog zahtjeva pa da je trebalo tužbu odbaciti primjenom odredbe članka 288. stavka 2. ZPP-a, kao i da je pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe članka 270. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO) i odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) kada je utvrdio da je ugovorna odredba Ugovora o kreditu, koja se odnosi na naplatu jednokratne naknade za obradu kredita, nepoštena i ništetna, obzirom da je odredbom članka 84. ZZP-a propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a da je nedvojbeno da je odredba članka 5. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00 % od iznosa odobrenog kredita, određena, jasna, lako uočljiva i razumljiva, s tim da tužitelj sudu nije dostavio dokaz da je u korist tuženika izvršena uplata iznosa od 153,00 eura na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

2.2. Osim navedenog tuženik ističe da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir činjenicu da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran, tj. potvrđen od strane javnog bilježnika kojom je prilikom javni bilježnik tužitelja upozorio na obveze koje za njega iz Ugovora proizlaze, a osobito u pogledu jasnoće svih ugovornih odredbi, zatim da je odredbom članka 9. stavka 1. Ugovora o kreditu propisano da je kamatna stopa promjenjiva i da se utvrđuje Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora koji će kod izmjene redovne kamatne stope pravodobno i pouzdano obavijestiti korisnika kredita pa da tuženik nije mijenjao kamate po svom nahođenju, a osobito da ista nije uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, zatim da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio kao neosnovan prigovor zastare jer da je tužba u ovom postupku podnesena sudu 7. srpnja 2022., te da su svi iznosi iz tužbe dospjeli prije 7. srpnja 2017. trebali biti odbijeni zbog nastupa zastare, kao i da je u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev u cijelosti nastupila zastara potraživanja pa da je tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 5. veljače 2024. trebalo u cijelosti odbiti.

2.3. Tuženik, zaključno, osporava i dosuđene zatezne kamate za koje smatra da su se mogle odrediti tek od podnošenja tužbe iz razloga što on nije nepošten stjecatelj, kao i odluku o troškovima postupka prije svega iz razloga što smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev, zatim i zbog toga što smatra da su tužitelju pogrešno dosuđeni troškovi sastava podnesaka od 3. srpnja 2023. i od 2. veljače 2024. u iznosima od po 100,00 eura sukladno Tbr. 8. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) obzirom da je tužitelj podneskom od 3. srpnja 2023. ponovio navode iz tužbe, a da je podneskom od 2. veljače 2024. postavio konačni tužbeni zahtjev pa da ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Nadalje, da je trošak podneska tužitelja od 1. lipnja 2023. koji je dosuđen u iznosu 50,00 eura u potpunosti neosnovan jer da isti nije niti dostavljen tuženiku na očitovanje, a da se na pripremnom ročištu od 23. svibnja 2023. raspravljalo isključivo o procesnim pitanjima pa da tužitelj nema pravo na naknadu u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife, zatim da je na ročištu od 5. veljače 2024. trebao biti saslušan tužitelj kao stranka, a koji svojom krivnjom nije pristupio na to ročište pa da iz tog razloga nema pravo na naknadu koja mu je dosuđena u iznosu od 100,00 eura nego da je naprotiv trošak s navedenog ročišta trebao biti dosuđen tuženiku, kao i da je neosnovano dosuđena tužitelju naknada troška pristupa ročištu za objavu i uručenje presude obzirom da u spisu nema dokaza da je punomoćnik tužitelja pristupio na navedeno ročište, uz to što nalazi da su previsoko odmjereni troškovi nagrade za vještačenje i sudskih pristojbi za tužbu i presudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci i zahtjev za isplatom iznosa od 488,23 eura s tog osnova, te zahtjev za utvrđenjem ništetnim članka 5. istog Ugovora kojim je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1% od iznosa odobrenog kredita i zahtjev za isplatom iznosa od 153,00 eura s tog osnova.

6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući su u obrazloženju pobijane presude navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, tako se ista presuda može ispitati. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 220. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, budući je prvostupanjski sud proveo sve predložene dokaze koji su važni za utvrđivanje odlučnih činjenica.

8. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao kreditorom, dana 16. studenog 2006., sklopio Ugovor o [broj kredita], temeljem kojeg je tuženik odobrio tužitelju kredit bez određene namjene u iznosu od 15.300,00 eura, koji će se isplatiti u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseca, te s kamatnom stopom koja je promjenjiva, a koja na dan zaključenja ugovora iznosi 8,49 % godišnje, da je u članku 5. ugovoreno je naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % od iznosa odobrenog kredita, minimalno 26,54 eura (200,00 kn) i da se naplaćuje jednokratno odmah po potpisu ugovora, dok je u članku 9. točka 1. ugovorena redovna kamata koja je promjenjiva, a koja se utvrđuje Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora, s tim da se o izmjeni kamatne stope kreditor obvezuje pravodobno izvijestiti korisnika kredita, kao i da su 83 mjesečna anuiteta iznosila 242,56 eura, a da je zadnji 84 mjesečni anuitet iznosio 244,75 eura.

9. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je pitanje da li je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, te da li tužitelj ima pravo na isplatu utuženih iznosa s tih osnova, zatim od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate i da li je nastupila zastara potraživanja.

10. Cijeneći iskaz tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelju predmetni kredit bio potreban za rješavanje stambenog pitanja, da je Ugovor bio unaprijed sastavljen od strane banke i da nije imao mogućnost pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora pa tako niti o odredbama koje su se odnosile na kamatnu stopu i na naknadu za troškove obrade kreditnog zahtjeva.

11. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužitelja, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale, kao i da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da on nije mogao utjecati na njegov sadržaj, a da tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije predložio da se sasluša zaposlenik banke iako je teret dokaza bio na njemu, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je prednik tuženika sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. ZZP-a u vezi sa člankom 4. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a.

11.1. Pravilno je, nadalje, prvostupanjski sud utvrdio da je ništetna i odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovorenu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva prije svega iz razloga što iz iskaza tužitelja i priloženog Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika i da se o toj odredbi nije pregovaralo, kao i da navedena odredba nije jasna, lako razumljiva i uočljiva iz razloga što tuženik nije pojasnio tužitelju koje to troškove navedena naknada podmiruje. Osim navedenog iz priloženog Ugovora o kreditu proizlazi da je navedena naknada određena u postotku od odobrenog iznosa kredita iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita, odnosno da tužitelju nije objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži, tako da je pravilno zaključeno da je navedena odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista ništetna. Stoga je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. i III. potvrditi.

12. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke ABC utvrđeno je da je tužitelj tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan zaključenja ugovora o kreditu više platio iznos od 488,23 eura, te da je tužitelj platio tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1 % od iznosa odobrenog kredita i da je navedena naknada naplaćena na dan isplate kredita 20. studenog 2006. u iznosu od 153,00 eura.

13. Prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi tuženika, pravilno utvrdio da je tuženik u smislu članka 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je sporne odredbe nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja mjesečnih iznosa jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja preplaćenih iznosa.

14. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, dakle da zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove.

15. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženika u odnosu na restitucijski zahtjev koji se odnosi naknadu za obradu kredita budući da prema navedenom objedinjenom stavu Vrhovnog suda RH zastara s te osnove počinje teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita, a obzirom da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva dana 20. studenog 2006. u iznosu od 153,00 eura, valjalo je žalbu tuženika i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki IV. potvrditi.

16. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da nije nastupila zastara potraživanja s osnova ništetnosti ugovorne odredbe koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu budući je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći od dana kad je spor pravomoćno okončan, a to je u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi 14. lipnja 2014. Imajući u vidu da je iz spisa vidljivo da je tužba u ovom predmetu podnesena 7. srpnja 2022., podnesena je po proteku zastarnog roka od 5 godina, zbog čega je valjalo pobijanu presudu u točki II. izreke preinačiti i odbiti tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva kojim je zatražio isplatu iznosa od 488,23 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te odlučiti kao u točki II. izreke.

17. Iako je ovaj sud preinačio pobijanu presudu i djelomično odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom, tužitelj i nadalje ima pravo na cjelokupne troškove postupka budući je i nakon preinačenja presude uspio u cijelosti sa deklaratoernim tužbenim zahtjevima, a djelomično sa restitucijskim zahtjevom, te da iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 proizlazi da se odredba članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, tako da tužitelju kao potrošaču u konkretnom slučaju pripadaju troškovi parničnog postupka u cijelosti.

17.1. Prvostupanjski sud je, također, pravilno dosudio tužitelju troškove sastava podnesaka od 3. srpnja 2023. i od 2. veljače 2024. u iznosima od po 100,00 eura sukladno Tbr. 8. toč.1. Tarife obzirom da se tužitelj podneskom od 3. srpnja 2023. očitovao na navode iz odgovora na tužbu, a da se podneskom od 2. veljače 2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, te da je u skladu s njim postavio tužbeni zahtjev. Nadalje su tužitelju pravilno priznati troškovi zastupanja na pripremnom ročištu od 23. svibnja 2023. i na ročištu od 5. veljače 2024. u iznosima od po 100,00 eura sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife obzirom da se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari, s tim da na ročištu od 5. veljače 2024. nije saslušan tužitelj iz razloga što nije dobio poziv radi njegovog saslušanja kao stranke. Tužitelju je, nadalje, pravilno priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura (100,00 kn) iz razloga što je tužitelj u navedenom iznosu platio pristojbu (list 8) sukladno Tar.br.1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19 i 92/21), kao i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 265,45 eura iz razloga što je tužitelj sukladno rješenju prvostupanjskog suda u tom iznosu platio troškove vještačenja (list 68-69).

17.2. Međutim, pravilno tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno priznao tužitelju trošak sastava podneska tužitelja od 1. lipnja 2023. koji je dosuđen u iznosu 50,00 eura sukladno Tbr. 8. toč.3. Tarife iz razloga što je tužitelj tim podneskom dostavio potvrdu o uplati predujma za trošak vještačenja tako da taj trošak u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a nije bio potreban zavođenje parnice. Osim navedenog pogrešno je tužitelju priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu 50,00 eura sukladno Tbr. 9. toč.3. Tarife budući iz spisa proizlazi da punomoćnik tužitelja nije pristupio na navedeno ročište (list 131-134), pa je stoga odluku o troškovima postupka (točka V. izreke) valjalo preinačiti i obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.541,99 eura umjesto iznosa od 1.666,99 eura.

18. Imajući u vidu da je tuženik uspio u žalbenom postupku u omjeru od 50%, te da je sukladno Tbr. 10. toč.1. i 42. Tarife zatražio troškove sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 182,79 eura, ovaj sud je tuženiku dosudio troškove žalbenog postupka u iznosu od 91,40 eura, dok ga je odbio s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka.

19. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a kao u izreci.

Slavonski Brod, 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak