REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-181/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vesni Restović, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Addiko bank d.d. Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi ništetnosti, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 3076/2019-38 od 17. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe tuženika Addiko bank d.d. i tužitelja DG, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3076/2019-38 od 17. studenog 2023., u cijelosti, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu podnesenih žalbi odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o [broj kredita] od 8. lipnja 2006. i to odredba članka 2. stavka 1., članka 3. stavka 2., članka 4. stavka 3., članka 6. stavka 1. i članka 6. stavka 2. Ugovora u dijelu u kojem banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika, važećem na dan korištenja kredita kao i to da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja, u dijelu u kojem je ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke kao i dijelu kojem korisnik kredita svojim potpisom izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

II Nalaže se tuženiku Addiko banka d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.390,56 eura / 10.477,14 kuna sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 4,57 eura / 34,43 kuna od 31. ožujka 2008. do isplate,

-na iznos od 18,16 eura / 136,83 kuna od 31. listopada 2008. do isplate,

-na iznos od 7,42 eura / 55,91 kuna od 2. prosinca 2008. do isplate,

-na iznos od 23,14 eura / 174,35 kuna od 31. prosinca 2008. do isplate,

-na iznos od 25,94 eura / 195,44 kuna od 2. prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 27,20 eura / 204,94 kuna od 2. ožujka 2009. do isplate,

-na iznos od 23,72 eura / 178,72 kuna od 31. ožujka 2009. do isplate,

-na iznos od 26,02 eura / 196,05 kuna od 30. travnja 2009. do isplate,

-na iznos od 20,66 eura / 155,66 kuna od 1. lipnja 2009. do isplate,

-na iznos od 16,71 eura / 125,90 kuna od 30. lipnja 2009. do isplate,

-na iznos od 17,76 eura / 133,81 kuna od 31. srpnja 2009. do isplate,

-na iznos od 19,84 eura / 149,48 kuna od 31. kolovoza 2009. do isplate,

-na iznos od 19,66 eura / 148,13 kuna od 30. rujna 2009. do isplate,

-na iznos od 17,56 eura / 132,31 kuna od 2. studenoga 2009. do isplate,

-na iznos od 21,51 eura / 162,07 kuna od 30. studenoga 2009. do isplate,

-na iznos od 24,67 eura / 185,88 kuna od 31. prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 29,17 eura / 219,78 kuna od 1. veljače 2010. do isplate,

-na iznos od 28,14 eura / 212,02 kuna od 1. ožujka 2010. do isplate,

-na iznos od 34,25 eura / 258,06 kuna od 31. ožujka 2010. do isplate,

-na iznos od 33,09 eura / 249,32 kuna od 30. travnja 2010. do isplate,

-na iznos od 36,28 eura / 273,75 kuna od 1. lipnja 2010. do isplate,

-na iznos od 54,91 eura / 413,72 kuna od 30. lipnja 2010. do isplate,

-na iznos od 50,88 eura / 383,36 kuna od 2. kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 63,18 eura / 476,03 kuna od 31. kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 58,93 eura / 444,01 kuna od 30. rujna 2010. do isplate,

-na iznos od 52,10 eura / 392,55 kuna od 2. studenoga 2010. do isplate,

-na iznos od 66,52 eura / 501,19 kuna od 30. studenoga 2010. do isplate,

-na iznos od 84,86 eura / 639,38 kuna od 31. prosinca 2010. do isplate,

-na iznos od 71,87 eura / 541,50 kuna od 31. siječnja 2011. do isplate,

-na iznos od 76,87 eura / 579,18 kuna od 28. veljače 2011. do isplate,

-na iznos od 71,08 eura / 535,48 kuna od 31. ožujka 2011. do isplate,

-na iznos od 72,13 eura / 543,46 kuna od 30. travnja 2011. do isplate,

-na iznos od 96,68 eura / 730,70 kuna od 31. svibnja 2011. do isplate,

-na iznos od 95,05 eura / 716,15 kuna od 4. srpnja 2011. do isplate koje kamate se određuju u razdoblju od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko banka d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 1.853,14 eura / 13.962,48 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. studenoga 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadit troškove postupka u iznosu od 671,87 eura /5.062,20 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. studenoga 2023. do isplate.“

2. Protiv odluke o troškovima sadržane u prvostupanjskoj presudi (točka IV. izreke) tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da drugostupanjski sud žalbu usvoji i odluku o troškovima preinači na način da tužitelju dosudi daljnje troškove parničnog postupka prema priloženom troškovniku. Traži troškove žalbenog postupka u iznosu od 214,04 eura.

2.1. Tužitelj žalbenim navodima u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da trošak sastava podneska od 6. listopada 2020. nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, i to iz razloga što se radi o radi o obrazloženom podnesku u kojem se tužitelj prije održavanja pripremnog ročišta očitovao na tuženikov odgovor na tužbu, kao i trošak sastava podneska od 25. svibnja 2021. jer da se radi o podnesku temeljem kojeg je dostavljen dokaz o uplati predujma za vještačenje pa da mu pripada naknada u zatraženom iznosu od 49,77 eura, zatim da mu u cijelosti pripadaju troškovi sastava podnesaka od 29. kolovoza 2022. i od 10. listopada 2023. u zatraženim iznosima od 199,08 eura jer da se radi o obrazloženim podnescima u kojima je iznio prigovore na financijsko vještačenje i kojima se očitovao na prigovore tuženika na dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka, kao i da se na ročištima od 14. listopada 2020., 7. rujna 2022. i 19. listopada 2023. raspravljalo o glavnoj stvari pa da mu za to ročište pripada zatraženi trošak u punom iznosu od 199,08 eura.

3. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude (točka I. i II. izreke), kao i odluke o troškovima postupka (točka III. izreke) žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio županijskom sudu da usvoji žalbu i preinači presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužitelja u cijelosti s tužbenim zahtjevom, te da naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama ili da istu presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka u iznosu od 365,58 eura.

3.1. Tuženik prije svega ističe da je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u odredbi članka 6. Ugovora o kreditu iz razloga što tužitelj nije imao pravni interes za podnošenje tog deklaratornog zahtjeva, zatim da je donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što je odluku utemeljio na utvrđenjima iz kolektivnih presuda, a da nije proveo personalne dokazne prijedloge tuženika pa da tako nije proveo saslušanje javnog bilježnika, tužitelja i svjedoka zaposlenika tuženika koji je radio na obradi spornog Ugovora o kreditu, i to unatoč tome što se u posebnoj parnici koju osobno pokrene potrošač tek treba utvrditi primjenjuje li se i u kojoj mjeri se primjenjuje načelo zaštite apstraktnog potrošača kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici u odnosu na konkretnog tužitelja, kao i da nije obrazložio zašto su sporne ugovorne odredbe dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu potrošača, a zbog čega da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te da istu nije moguće ispitati.

3.2. Nadalje se u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije primijenio odredbe članka 59. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP), te kasnijeg članka 74. Zakona o zaštiti potrošača, zatim odredbe članka 172., 173. i 175. Zakona o bankama, kao i odredbu članka 308. st. 3. Zakona o kreditnim institucijama jer da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu postupao sukladno navedenim zakonskim odredbama, a koje odredbe su predviđale ugovaranje promjenjive kamatne stope i pretpostavke pod kojima se ista može mijenjati, s tim da isti sud uopće nije cijenio niti činjenicu da je tuženik dostavio „Metodologiju promjene kamatnih stopa s fizičkim osobama HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.“, kojim dokaznim prijedlogom su jasno definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika (parametri se odnose na kamatnu stopu, kreditni rizik države i fiksnu maržu). Također da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer da tuženik u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF niti je mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF, kao i zbog toga što učinci ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF ne bi bili takvi da se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i tečaj, nego da bi uspostava ravnoteže među ugovornim stranama imala za posljedicu primjenu kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama.

3.3. Osim navedenog tuženik je mišljenja da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je razliku utvrđivao prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju, zanemarujući pri tome prigovore tuženika, a da je to rezultiralo pogrešnim utvrđenjem visine tražbine tužitelja, kao i počinjenjem bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer da nije jasno obrazložio iz kojeg razloga je odbio prijedlog tuženika za dopunu vještačenja primjenom kunske kamatne stope, zatim da je pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 323. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) kada je zaključio da nije potrebno uračunati manjak koji je tuženiku nastao kada je tečaj CHF-a bio manji od početno ugovorenog. U žalbi se ponavljaju i stavovi izneseni u prvostupanjskom postupku kako u pogledu početka tijeka zatezne kamate koje po mišljenju tuženika tužitelju ne pripadaju prije podnošenja tužbe jer da tuženik nije nepošten stjecatelj, tako i u pogledu istaknutog prigovora zastare jer da tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije došlo do prekida zastare, a da su svakako u zastari iznosi dospjeli prije 4. travnja 2007. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari osporava i troškove postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, kao i u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te zahtjev za isplatom iznosa od 1.390,56 eura (10.477,14 kn) s osnova navedenih ništetnih odredbi.

7. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno odbio prijedlog tuženika da se sasluša javni bilježnik ABC na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu, obzirom da ista nije bila nazočna prilikom pregovora između tužitelja i prednika tuženika u vezi predmetnog ugovora o kreditu. Javni bilježnik, također, prilikom potvrđivanja ugovora o kreditu nije dužan upoznati potrošača sa rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope ili valutne klauzule, niti on o tome treba imati stručno znanje, već je njegova dužnost upoznati i upozoriti stranke na posljedice same solemnizacije ugovora, a o saslušanju javnog bilježnika u ovakvim postupcima svoje pravno shvaćanje iznio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.

9. Međutim, tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka predlagao saslušanje svoje zaposlenice MG, koja je sudjelovala u sklapanju Ugovora o kreditu, a na okolnost da se sa tužiteljem pregovaralo o spornim odredbama konkretnog ugovora o kreditu i da je tužitelj obaviješten o značenju tih odredbi, ali prvostupanjski sud je ovaj dokazni prijedlog, kao i ostale predložene dokaze, odbio smatrajući da su izvedeni dokazi (uvid u priloženu dokumentaciju i financijsko vještačenje), dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica, odnosno da pravno relevantne činjenice proizlaze iz utvrđenja i odluka donesenih povodom kolektivne tužbe.

9. Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio je pravno shvaćanje u odluci poslovni broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. koji glasi:

"Slijedom navedenoga, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom dokazivanja i utvrđivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim, formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na promjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (...).

Ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj) s obzirom na tumačenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o direktnom učinku presuda iz kolektivnog spora) okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenih zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu) temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

Drugim riječima, temeljile bi se na odlučnoj okolnosti o kojoj bankama ni u jednom sudskom postupku koji je bio proveden na razini redovnih sudova nije omogućeno dokazivanje, što bi bilo u suprotnosti s temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud Republike Hrvatske, ali i institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje kao što je pravo na pristup sudu."

10. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, po ocjeni ovoga suda, odbijanjem dokaznog prijedloga tuženika da se sasluša svjedokinja GG, zaposlenica tuženika, koja je sudjelovala u predmetnom sklapanju ugovora o kreditu, odnosno koja je pregovarala sa tužiteljem prilikom sklapanja Ugovora o kreditu na okolnosti obavještavanja tužitelja o spornim odredbama Ugovora o kreditu, te o posljedicama i rizicima vezanja kredita uz tečaj CHF, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno, zbog čega je valjalo žalbu tuženika prihvatiti i pobijanu presudu u točki I. i II. izreke ukinuti, a sukladno članku 166. stavku 3. ZPP-a ukinuti i odluku o troškovima postupka (točka III. izreke).

11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, kao i izloženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, saslušati svjedokinju GG, zaposlenicu tuženika, a na okolnosti koje je tuženik naveo u odgovoru na tužbu i naknadnim podnescima, te će pri donošenju odluke imati u vidu pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske u naprijed navedenoj odluci iznio u odnosu na sudsku praksu i načelna stajališta o dokazanoj vrijednosti iskaza zaposlenika banaka i drugih svjedoka, te sukladnosti primjene pravila o teretu dokazivanja u pojedinačnim potrošačkim sporovima s pravom na pravično suđenje.

12. Nakon što utvrdi odlučne činjenice i raspravi iznesene prigovore tuženika, prvostupanjski sud će pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i o cjelokupnim troškovima postupka imajući pri tome u vidu i navode koje je tužitelj istakao u žalbi protiv odluke o troškovima sadržane u prvostupanjskoj presudi.

13. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 370. ZPP-a kao u izreci.

Slavonski Brod, 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak