Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-127/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Konforta, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Institut za migracije i narodnosti iz Zagreba, Trg Stjepana Radića br. 3, OIB:80265403319, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1260/2023-13 od 14.studenog 2024., na temelju odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 30.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice, djelomično prihvaća kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tuženika pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1260/2023-13 od 14.studenog 2024.:

-potvrđuje pod točkom I., II. i IV. izreke,

-preinačava pod točkom III. izreke tako da se tužiteljici nalaže pored iznosa pod točkom II. izreke platiti tuženiku i daljnji trošak postupka u iznosu od 78,13 € zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 14.studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a plaćanje nalaže tužiteljici u roku od 15 dana, a potvrđuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev za daljnji trošak postupka u iznosu od 332,41 € sa zateznim kamatama.

II. Trošak žalbenog postupka se tužiteljici i tuženiku ne dosuđuje.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:

“I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŽE koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su nedopuštene tuženikove odluke: Odluka o plaći KLASA:120- 01/23-02/07, URBROJ:01/01-23/1 od 1.srpnja 2023.godine i Odluka: KLASA:052- 01/23-02/05 URBROJ:08/01-23/3 od 13.rujna 2023.godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 280,19 eura/2.111,02 kuna (fiksni tečaj konverzije 1 eur=7,53450 kn) s zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od:

-10.8.2023. na iznos od 140,09 eura/1.055,51 kuna do isplate,

-10.9.2023. na iznos od 140,09 eura/1.055,51 kuna do isplate,

kao i da joj naknadi troškove ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici ŽE naknaditi tuženiku INSTITUT ZA MIGRACIJE I NARODNOSTI trošak parničnog postupka u iznosu od 203,12 EUR (slovima:dvije stotine tri eura i dvanaest centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 14.studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika INSTITUTA ZA MIGRACIJE I NARODNOSTI za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 410,54 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice ŽE za naknadu troška postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.“

2. Protiv citirane presude se pravovremeno i dopuštenom žalbom žali tužiteljica po izabranom punomoćniku. Navodi da se žali iz svih zakonskih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 € s PDV-om.

3. Tuženik pravovremeno i dopuštenom žalbom po izabranim punomoćnicima izjavljuje žalbu protiv rješenja o troškovima postupka pod točkom III. izreke presude iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i dosuditi trošak prema troškovniku predanom na ročištu 1.listopada 2024. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 € + PDV 25% i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 €, sve sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik poriče žalbene navode tužiteljice. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 50,00 €+PDV 25% i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 13,27 €+ PDV 25%.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano se prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda o odlučnim činjenicama jasna i razumljiva, ima valjane razloge i može se ispitati.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da tužiteljica u tužbi podnesenoj 14.rujna 2023. dopunjenoj 28.rujna 2023. navodi da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23.veljače 2018. zaposlena kod poslodavca Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji, a da je od 1.veljače 2021. temeljem Ugovora o prijenosu ugovora o radu od 28.siječnja 2021. zaposlena kod tuženika pri čemu je zadržala sva prava po ugovoru o radu s prethodnim poslodavcem, uključujući i pravo na koeficijent složenosti poslova od 2,231, no da je tuženik 1.srpnja 2023. donio Odluku o plaći koju je dostavio tužiteljici 3.kolovoza 2023. kojom je snižen koeficijent na 2,037 jer je tužiteljica dala ostavku na mjesto pročelnice odsjeka koji posao da je obavljala od 28.veljače 2022. do 26.lipnja 2023. pa Odluku o plaći od 1.srpnja 2023. smatra nezakonitom kao i odluku donesenu povodom zahtjeva za zaštitu prava radnika pa traži da se to utvrdi i traži isplatu iznosa od 280,19 € na ime manje isplaćenih plaća, uz zateznu kamatu od dospijeća do isplate,

-da tuženik u odgovoru na tužbu ne spori sklopljene ugovore odnosno da je tužiteljica 23.veljače 2018. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto I. vrste u znanstvenom zvanju više znanstvene suradnice, a Odlukom poslodavca od 29.ožujka 2018. imenovana predstojnicom Znanstvenog zavoda poslodavca te da je utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,231, da je tužiteljica Odlukom Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta hrvatskih studija od 24.veljače 2020. razriješena položaja predstavnice Znanstvenog zavoda i istoga dana izabrana za voditeljicu Odjela za program Hrvatsko iseljeništvo, Znanstvenog zavoda, a na tuženika je 28.siječnja prenesen Ugovor o radu na tuženika pa je tuženik28.veljače 2022. donio Odluku o izboru pročelnice Znanstvenog odsjeka za etička istraživanja i nacionalne manjine te je tako tužiteljica zaposlena kao viša znanstvena suradnica, izabrana za pročelnicu tog Zavoda na vrijeme od dvije godine, počev od 31.ožujka 2022. no da je tužiteljica 26.lipnja 2023. podnijela na taj položaj neopozivu ostavku, nakon čega je donesena pobijana odluka o plaći s koeficijentom 2.037, kao pravilna i zakonita pa predlaže odbiti tužbu i tužbene zahtjeve,

-da je tužiteljica pravovremeno od primitka pobijane Odluke o plaći od 1.srpnja 2023. podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika 17.kolovoza 2023., a tužbu 14.rujna 2023., u roku propisanom u odredbi članka 133. stavak 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., u daljnjem tekstu: ZR),

-da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva,

-da među strankama nisu sporna činjenice o zaposlenju i položajima u zaposlenju kako tvrdi tužiteljica kao i tuženik te nije sporno da je sama tužiteljica podnijela neopozivu ostavku na mjesto pročelnice 26.lipnja 2023.,

-da je nakon podnesene ostavke tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu I. vrste-viša znanstvena suradnica kojoj temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, Odluke o isplati privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama pripada pravo na obračun plaće na temelju koeficijenta 2,037, a ne kao za funkciju pročelnice odsjeka od 2,231.

8. Na temelju nespornih činjenica o kretanju zaposlenja i položajima na kojima je tužiteljica obavljala poslove temeljem Ugovora o prijenosu Ugovora o radu na novog poslodavca za položaj I. vrste-pročelnik odsjeka za koje je koeficijent 2,231 kao i nespornoj činjenici da je tužiteljica raspoređena na niže plaćeno radno mjesto zbog podnesene neopozive ostavke na radno mjesto koje prema članku 6. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnom službama (Narodne novine broj 25/13.) za višeg znanstvenog suradnika kao radno mjesto I. vrste koeficijent iznos 2.037, prvostupanjski sud pobijane odluke smatra zakonitim i odbija tužbu i tužbene zahtjeve pod točkom I. izreke presude kao neosnovane. Slijedom takvog utvrđenja odbija i zahtjev za isplatu razlike plaće zbog obračuna plaće po nižem koeficijentu kao neosnovan.

9. Neosnovano tužiteljica pobija presudu kao nezakonitu jer je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava. Posebno i neosnovano se prigovara da tuženik nije omogućio tužiteljici zadržati stečena prava kod ranijeg poslodavca kod kojeg je tužiteljica radila na rukovodećim radnim mjestima, a što je poštivao i tuženik te isplaćivao tužiteljici plaću temeljem važećih akata uz obračun plaće po koeficijentu 2,231 sve dok sama tužiteljica nije podnijela neopozivu ostavku na rukovodeće radno mjesto, nakon čega je raspoređena na radno mjesto I. vrste-viša znanstvena suradnica koje prema Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnom službama za obračun plaće ima koeficijent 2,037. Činjenica na koju ukazuje žalba da je tužiteljici neovisno o funkciji sve do ostavke tužiteljice na mjesto pročelnice obračunavana plaća na osnovi koeficijenta 2,231 ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanih odluka. Upravo to dokazuje da je tuženik poštivao stečena prava pri prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca, no podnošenjem neopozive ostavke sa rukovodećeg radnog mjesta se tužiteljica na taj način sama odrekla prava na veću plaću, primjenom koeficijenta 2,231.

10. Budući je prvostupanjski sud na temelju ponuđenih i provedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za rješenje predmeta spora, pobijana odluka je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 137. stavak 2., 3. i 14. ZR-a pa se žalba tužiteljice na presudu pod točkom I. izreke potvrđuje.

11. Neosnovano tužiteljica pobija rješenje o troškovima postupka jer je prema odredbi članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a u obvezi tuženiku koji je u sporu uspio u cijelosti naknaditi potrebne i nužne troškove postupka. Iz navedenog razloga se žalba tužiteljice u odnosu na točku II. izreke kojom se tuženiku dosuđuje trošak postupka odbija kao neosnovana. Bez uspjeha se pobija i odluka pod točkom IV. izreke kojom se odbija kao neosnovan zahtjev za dosudu troškova postupka tužiteljici i potvrđuje pobijana odluka u tom dijelu, jer u sporu nije uspjela i nema pravo na trošak postupka.

12. Djelomično osnovano tuženik pobija rješenje o troškovima postupka pod točkom III. izreke presude. Pravilno tuženik prigovara da je za pripremno ročište održano 12.ožujka 2024. tuženiku trebalo dosuditi nagradu po Tbr 9 točka 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa) pa se tužitelju za navedenu radnju priznaje i daljnji iznos od 46,88 €, a za pristup ročištu za objavu presude po Tbr 9 točka 3. Tarife nagrada u iznosu od 31,25 €, odnosno ukupno 78,13 €. Za iznos od 332,41 € koji je odbijen zahtjev pod točkom

III. izreke se potvrđuje pobijana presuda.

13. Tuženiku pravilno nije priznat kao potreban i nužan trošak sastava podneska od 4.travnja 2024. kojim se očituje na navode tužiteljice na odgovor na žalbu tuženika kao niti nagrada za podnesak od 15.travnja 2024. kojim se očituje na visinu novčane tražbine jer je taj podatak tuženik trebao pripremiti već za odgovor na tužbu.

14. Tuženiku ne pripada niti trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu. Prema odredbi članka 11. stavak 1. točka 13. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23., u daljnjem tekstu: ZSP) od plaćanja sudske pristojbe su oslobođeni radnici u sporovima i drugim postupcima u svezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa. Odredbom članka 13. stavak 1. ZSP-a kada stranka oslobođena od plaćanja sudske pristojbe uspije u sporu, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi i to u omjeru u kojem je oslobođena stanka uspjela. Obveza plaćanja pristojbe iz stavak 1. ovog članka nastaje nakon pravomoćno završenog postupka. Slijedom navedenih zakonskih odredbi, tuženik nije u obvezi platiti sudske pristojbe u ovom sporu pa je odluka kojom nije dosuđen trošak sudskih pristojbi valjana i na zakonu osnovana.

15. Tužiteljici koja sa žalbom nije uspjela se trošak žalbenog postupka ne dosuđuje primjenom odredbe članka 154. stavak1. ZPP-a. Trošak žalbenog postupka se ne dosuđuje niti tuženiku jer je uspjeh žalbe o sporednoj tražbini neznatan, a trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljice nije bio potreban i nužan.

16. Iz svih naprijed navedenih razloga je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a te članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

Bjelovar, 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Milaković