Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-5/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, protiv tuženika Studio elite j.d.o.o., OIB: 97179578983, Osijek, Vijenac Jakova Gotovca 7, zastupanoga po punomoćniku Željku Eroru, odvjetniku u Osijeku, Hrvatske Republike 19a, radi utvrđenja nedopuštenosti i ništetnosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-2000/2021-35 od 19. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice TC kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-2000/2021-35 od 19. studenoga 2024. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 2011. godine između tužitelja i tuženika, sadržan u odluci o otkazu od 22. prosinca 2020. (točka I. stavak I. izreke), za raskidom ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika s danom 29. lipnja 2021. (točka I. stavak II. izreke), za naknadom štete u iznosu od 2.156,75 EUR sa zateznim kamatama od 29. lipnja 2021. do isplate (točka I. stavak III. izreke) te za isplatom naknade naknade u visini izgubljene plaće za prosinac 2020. u iznosu od 102,56 EUR bruto, kao i za mjesec siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj 2021. godine u iznosu od 539,19 EUR bruto sa zateznim kamatama koje teku od svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate (točka I. stavak IV. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanje prekida postupka do pravomoćnog završetka prekršajnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Pp-2820/2024 (točka I. izreke) te je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu 2.125,00 EUR sa zateznom kamatom od 19. studenoga 2024. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude i odluke o trošku (sadržane u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja) tuženica je izjavila žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Žalba je neosnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu te za isplatom štete i izgubljene plaće.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tuženik Studio elite j.d.o.o. za trgovinu i usluge, Osijek, Vijenac Jakova Gotovca 7, OIB: 97179578983, osnovana temeljem Izjave o osnivanju 29. listopada 2019.,

- da je tužiteljica bila prijavljena na mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa kod poslodavca:

- KC, samostalni privatni studio za sunčanje, [adresa], od 28. listopada 2011. do 30. rujna 2013., na temelju ugovora o radu sklopljenog na određeno radno vrijeme,

- KC, samostalni privatni studio za sunčanje, [adresa], od 1. listopada 2013. do 31. prosinca 2015., na temelju ugovora o radu sklopljenog na neodređeno radno vrijeme,

- Centar ljepote j.d.o.o., Osijek, Vijenac Jakova Gotovca 7, od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2017., na temelju ugovora o radu sklopljenog na neodređeno radno vrijeme,

- Elite beauty-edukacijski centar j.d.o.o., Osijek, Vijenac Jakova Gotovca 7, od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018., na temelju ugovora o radu sklopljenog na neodređeno radno vrijeme,

- Elite desing j.d.o.o. za trgovinu i usluge, Osijek, Vijenac Jakova Gotovca 7, od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019., na temelju ugovora o radu sklopljenog na neodređeno radno vrijeme,

- Studio elite j.d.o.o. Osijek, Vijenac Jakova Gotovca 7, OIB: 97179578983, od 1. siječnja 2020. do 22. prosinca 2020., na temelju ugovora o radu sklopljenog na neodređeno radno vrijeme,

- da je tužiteljica od 28. listopada 2011. do 22. prosinca 2020., bila u neprekinutom radnom odnosu kod poslodavca KC odnosno u tvrtkama čiji je direktor bio ŠC, da je kroz to vrijeme bila prijavljena na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, da je cijelo vrijeme radila na radnom mjestu kozmetičarke na kojem je obavljala poslove ugradnje noktiju i da joj je plaća uredno isplaćivana za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta,

- da tužiteljica nije sklopila s tuženikom ugovor o radu od 1. siječnja 2020. u pisanom obliku,

- da je tuženik izvanredno tužiteljici otkazao ugovor o radu od 22. prosinca 2020. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, odnosno zbog njezinog ponašanja, uslijed čega nastavak radnog odnosa nije moguć, uz obrazloženje da je tužiteljica bila zaposlena kod poslodavca od 1. siječnja 2020. na neodređeno vrijeme, da je obavljala poslove ugradnje noktiju, da je 19. prosinca 2020. degradirala radnu kolegicu LC te omalovažavala njezin rad pred klijentima, da je KC, radnica tuženika, tužiteljicu dobronamjerno upozorila da nije u redu da se tako ponaša i da omalovažava rad svojih kolegica pred klijentima, da se zatim uputila u drugu prostoriju poslovnog prostora te se počela derati nasred salona pred klijentima i pred tada prisutnim radnicima: ''... kravo, krmačo, govna jedna, pička vam materina, uništit ću vas i ovaj jebeni salon", da je nakon toga, istoga dana, na facebook poslala KC, supruzi direktora poslodavca, poruku: "Ajde dajte mi otkaz, nemojte da moram one sve žene odraditi ona tri cijela dana", iz koje je vidljivo da radnica nije imala više želju nastaviti raditi kod poslodavca, već da je željela svojim ponašanjem natjerati poslodavca na otkazivanje ugovora o radu, da je zatim 21. prosinca 2020., prvi radni dan nakon radne subote 19. prosinca 2020., tužiteljica KC prijetila i upućivala gnjusne psovke, da bi nakon toga i udarila u lice KC, vjerojatno izazvana događajima od 19. prosinca 2020., da je odmah nakon toga tužiteljica uzela svoje stvari i otišla na kat salona, gdje je pred ostalim radnicama i klijentima galamila i derala se na način da je vrijeđala ugled i čast poslodavca, tako što je izgovarala riječi: "ustanite svi, izađite iz ovog salona, nemojte tu ništa raditi, oni su lopovi i gamad", nakon čega je radnica izašla iz salona,

- da je tužiteljica protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2020., podnijela zahtjev za zaštitu prava od 5. siječnja 2021. i poslala ga tuženiku preporučeno poštom 7. siječnja 2021., da ga je tuženik zaprimio 8. siječnja 2021., te da se protivi Odluci o izvanrednom otkazu uz iznošenje navoda i činjenica koje sadržajno u cijelosti odgovaraju tužbi od 5. veljače 2021.,

- da su 21. prosinca 2020. osumnjičene TC i KC te svjedokinja DC ispitane po policijskim službenicima te da je 25. prosinca 2020. protiv TC i KC podnijet optužni prijedlog zbog narušavanja javnog reda i mira,

- da je 19. prosinca 2020. u salon tuženika došla klijentica na popravak noktiju koje joj je ranije odradila HC, da se klijentica žalila da su nokti loše odrađeni, da je tužiteljica preuzela klijenticu i popravila joj nokte te klijentici rekla da HC to nije dobro napravila, da su se nakon odrađenog posla klijentica i tužiteljica spustile na recepciju, gdje je klijentica djevojci na recepciji prigovorila izradi noktiju, što je čula KC te je prišla na recepciju i rekla da je sve u redu s noktima, na što je tužiteljica odvratila KC da što hoće i do kada lagati, na što joj je KC smirenim glasom odgovorila da ne može tako,

- da je zatim 21. prosinca 2020. u prostorijama kozmetičkog salona ponovno došlo do verbalnog sukoba između tužiteljice i KC, na način da je KC pokušala raspraviti s tužiteljicom događaj od 19. prosinca 2020., što je tužiteljica odbijala, da joj je KC zaprijetila otkazom, da je tužiteljica hodala i vikala po salonu, a da ju je KC pokušavala smiriti, što je trajalo nekoliko minuta, da tom prilikom KC nije vikala, već da joj se obraćala i govorila tiho, budući da se praktički radi o njezinom salonu i klijentima te da joj stoga nije bilo u interesu da viče i galami, već upravo suprotno, da umiri i stiša tužiteljicu,

- da je nakon toga taj verbalni sukob prerastao u fizički te da je KC tužiteljicu ošamarila, iako to nitko nije vidio, a ne tužiteljica KC, kako se to navodi u predmetnom rješenju o otkazu ugovora o radu.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev jer je zaključio da ponašanje tužiteljice, u svojoj ukupnosti, predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu jer je riječ o ponašanju zbog kojeg je izgubljeno povjerenje između stranaka i zbog čega nastavak radnog odnosa više nije moguć. Stoga, iako tuženik nije dokazao sve razloge koje je naveo u odluci u otkazu, ocjenjuje da sve utvrđene činjenice predstavljaju dovoljan i opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu jer je, ako postoji više otkaznih razloga, dovoljno da tuženik dokaže samo jedan od njih, koji i sam predstavljati opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, kao što je to ovdje slučaj.

7.1. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da joj je predmetnom odlukom otkazan ugovor o radu od 1. siječnja 2020., iako je u radnom odnosu kod tuženika od 2011. godine, sud zaključuje da, unatoč tome što tužiteljica nije s tuženikom sklopila pisani ugovor o radu od 1. siječnja 2020., da je od toga dana bila u radnom odnosu kod tuženika jer je, iako je znala da je došlo do promjene poslodavca, nastavila obavljati svoj posao za tuženika i primati plaću za svoj posao, da je time pristala na sklapanje ugovora o radu 1. siječnja 2020. odnosno da su se tuženik i tužiteljica konkludentno sporazumjeli o bitnim elementima ugovora o radu, slijedom čega da je ugovor o radu od 1. siječnja 2020., s kojim datumom je tužiteljica i prijavljena kao osiguranik tuženika na mirovinsko i invalidsko osiguranje, valjan i da je egzistirao među strankama u trenutku donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i da je tuženik tužiteljici mogao otkazati isključivo taj ugovor.

7.2. Budući da je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na nedopuštenost tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2020. neosnovan, sud nadalje utvrđuje da je time otpala i osnova za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na sudski raskid ugovora o radu i na potraživanja tužiteljice po osnovi izgubljene zarade i naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu te je odbio tužbeni zahtjev i u tom dijelu.

8. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja sadržana u pobijanoj odluci.

8.1. Prema čl. 116. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

8.2. Prema čl. 135. st. 3. ZR, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je poslodavac otkazao ugovor o radu. To konkretno znači da poslodavac mora dokazati da je radnik počinio osobito tešku povredu radne obveze ili da postoje neke druge osobito važne činjenice koje onemogućuju daljnji radni odnos. Kako je u ovom slučaju tuženik i prema ocjeni ovoga suda u tome uspio, pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da je otkaz tužiteljici dopušten.

8.3. Naime, i sama tužiteljica je u svom iskazu navela kako je KC, pred klijenticom tuženika, rekla da što hoće i do kad će lagati, da joj je slala poruku ''Ajde dajte mi otkaz'', da je i sama namjeravala otići pa da je željela da joj ''oni sami daju otkaz'' te da je na više Julijaninih zahtjeva da napusti salon odgovarala ''Neću'' i ''Baš neću''. Stoga već sam iskaz tužiteljice ukazuje na njezino izuzetno neprimjereno ponašanje na radnom mjestu, koje opravdava donošenje predmetne odluke. Osim toga, svi saslušani svjedoci koji su prisustvovali spornom događaju suglasno su iskazivali da je tužiteljica kritičnog dana pred klijenticom kritizirala rad svoje kolegice, da je u prisutnosti klijentica i ostalih zaposlenika hodala i vikala po salonu, a da ju je za to vrijeme KC pokušavala smiriti i da joj se obraćala mirnim glasom, kao i da je tužiteljica tom prilikom prisutnim klijenticama govorila da više ne dolaze u salon.

8.4. Takvo ponašanje tužiteljice u konkretnim okolnostima i prema ocjeni ovoga suda ima potrebnu težinu da predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga se ukazuje pravilnim zaključak prvostupanjskoga suda da opisano ponašanje tužiteljice u svojoj ukupnosti predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 116. st. 1. ZR.

8.5. Budući da je u postupku utvrđeno neprofesionalno i neprimjereno ponašanje i komunikacija tužiteljice na radnom mjestu, pred klijentima i ostalim zaposlenicima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

9. Tužiteljica u žalbi navodi da se spornom odlukom otkazuje ugovor o radu navodno, sklopljen 1. siječnja 2020., no da je tužiteljica u radnom odnosu 9 godina, da je iz sudskog registra vidljivo da je trgovačko društvo Studio elite j.d.o.o. osnovano 29. listopada 2019., da je stoga nejasno je li ispravan poslodavac otkazao ugovor o radu, da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje jer da tužiteljica nije nikada potpisala aneks prvog ugovora o radu, niti je 1. siječnja 2020. potpisala ugovor o radu koji joj sada poslodavac otkazuje, a što je vidljivo iz izvatka iz Sudskog registra i potvrde HZZMO od 5. siječnja 2021. Isto tako ističe da prvostupanjski sud nije pribavio izvornik ugovora o radu, ni platne liste za tužiteljicu, niti je proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje iz kojega bi bilo razvidno da tužiteljica ima kontinuitet rada kod više trgovačkih društava i da je jedini ugovor o radu sklopila sa Studio elite.

9.1. U odnosu na navedeno treba reći da je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio da je tužiteljica bila kontinuirano u radnom odnosu od 28. listopada 2011., da je tijekom vremena dolazilo do promjene tvrtke poslodavca, ali da pritom sa zaposlenicima nisu sklapani novi o radu pa tako ni s tužiteljicom, no kako je tužiteljica kao osiguranik tuženika 1. siječnja 2020. prijavljena kao osiguranik mirovinskog osiguranja, da se ugovor o radu time sklopljen i da je valjan. Naime, odredbom čl. 14. st. 2. ZR propisano je da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora. Prema st. 4. toga članka, ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Stoga sud nije ni mogao pribaviti izvornik ugovora o radu od 1. siječnja 2020., niti je bio dužan pribaviti platne liste, a niti je na tu okolnost bilo potrebno provoditi financijsko i knjigovodstveno vještačenje.

9.2. Ostali žalbeni navodi, kojima tužiteljica iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza, kao i žalbeni navodi koji se tiču dokaza izvedenih u prekršajnom postupku i sadržaja žalbe podnesene u tom postupku, nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a, trebalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

11. . Odluku o trošku tužiteljica ne pobija određenim žalbenim navodima, a kako sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), trebalo je potvrditi i prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke.

12. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) prvostupanjska odluka nije ispitana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos