Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3178/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠŠ, [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Trninić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., - Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, koji je zastupan po punomoćniku Danku Drakuliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Drakulić i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-115/2020-44 od 16. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužitelja pa se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-115/2020-44 od 16. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, glede početka tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete od 31.566,24 eura, tako da se početak tijeka te kamate određuje od 17. siječnja 2020.

II. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-115/2020-44 od 16. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen zahtjev za isplatu više zatraženog iznosa naknade štete.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, pa se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-115/2020-44 od 16. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja (osim u dijelu početka tijeka kamata od 18. listopada 2022.), kao što se potvrđuje i u dijelu pod točkama III. i IV. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka.

IV. Odbija se zahtjevi tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 31.566,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2022., kao i da mu nadoknadi imovinsku štetu za troškove liječenja u iznosu od 76,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče od dana dospijeća pojedinog računa, kako je to specificirano u izreci presude, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je odbijen tuženi zahtjev za više zatraženi iznos neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 1.633,76 sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 16.995,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 16. srpnja 2024., sve u roku od 15 dana (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj pobija presudu u dijelu pod točkom I. izreke, u pogledu početka tijeka kamata, i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim mu nije dosuđen cijeli iznos štete, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima.

2.2. Tuženik pobija presudu u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu pod točkom III. izreke, kojim su tužitelju dosuđeni troškovi postupka, kao i u dijelu pod točkom IV. izreke, kojim mu nisu dosuđeni troškovi postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači, podredno, ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. Na žalbe nije odgovoreno.

2.4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuju tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade imovinske i neimovinske štete koju trpi kao posljedicu ozljeđivanja koja se dogodila 17. svibnja 2018. na biciklističkoj stazi kada je pao s bicikla na kolnik zbog oštećenja kolnika.

4.1. U ovome stadiju postupka je sporna osnova i visina naknade štete, kao i odluka o troškovima postupka.

5. Prvostupanjski je sud nakon provedenoga dokaznog postupka utvrdio:

- da je tužitelj u svom iskazu naveo da se predmetnog dana sa svjedokinjom EŠ vozio [adresa], biciklističkom stazom, i dolaskom na raskršće s ulicom Hrvatskog sokola na uključeno zeleno svjetlo na semaforu da je pogledao lagano na lijevo kako bi utvrdio je li nailazi vozilo dok je s desne strane uočio grupicu pješaka, pa da je obraćajući pažnju na njih, prednjim kotačem sišao s nogostupa na kolnik i u tom trenu bicikl da mu je propao a on da je pao na lijevu stranu,

- da je saslušana svjedokinja EŠ u svom iskazu navela da se s tužiteljem našla na [adresa] na vožnju bicikla na način da se tužitelj kretao ispred nje, pa kada su došli na semafor, na kojem je zeleno svjetlo, da je uočila kako prolaze auti i pješaci, no iznenada da je tužitelj biciklom kroz rupu na kolniku pao na svoju lijevu stranu, pri čemu se to oštećenje na kolniku nalazilo na dijelu obilježenom za bicikliste,

- da se štetni događaj dogodio na mjestu koje predstavlja javnu površinu koja se smatra nerazvrstanom cestom,

- da tuženik obavlja poslove održavanja nerazvrstanih cesta,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Davora Duvančića proizlazi da je tužitelj 17. svibnja 2018. godine doživio nezgodu na biciklističkoj stazi u [adresa] kada je prednji kotač bicikla kojim je upravljao propao u rupu zbog čega je pao i ozlijedio se, pri čemu je zadobio ozljede nategnuće paravertebralne vratne muskulature, oguljotine lijevog ramena i lijeve potkoljenice, natučenje lijevog koljena i sitrozija u regiji lijevog gležnja, koje ozlijede su teške tjelesne ozljede zbog kojih će tužitelj, koji je u mladoj životnoj dobi, imati otežan život,

- da je sudski vještak smatrao da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta koji su trajali od trenutka ozljeđivanja kumulativno šest sati, potom srednjeg intenziteta kumulativno osam tjedana, i zatim slabog intenziteta i povremeni bolovi četiri 4 mjeseca; da je tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta koji je bio prisutan u trenutku štetnog događaja dva sata, potom sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao 24 sata, zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta koji je trajao kumulativno 21 dan, te sekundarni strah malog intenziteta koji je trajao kumulativno tri mjeseca,

- da je sudski vještak smatrao da je kod tužitelja nastupila naruženost lakog stupnja,

- da je sudski vještak dr. Davor Duvančić smatrao da je tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od šest sati dnevno šest tjedana, potom u trajanju od četiri sata dnevno šest tjedana, i konačno u trajanju od dva sata dnevno osam tjedana,

- da je sudski vještak smatrao da posljedice odgovaraju mehanizmu ozljeđivanja.

6. Iznesena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6.1. Prvostupanjski sud je imajući u vidu sve okolnosti predmetnog štetnog događaja u smislu odredbe članka 5. Odluke o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 17/09., 6/13., 7/14., 24/16. - ispr., 2/17., 9/17. - pročišćeni tekst) i članka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.), smatrao da je tuženik bio dužan održavati nerazvrstane cesta u Gradu Zagrebu, odnosno da je u konkretnom slučaju morao hitno sanirati postojeću devijaciju na način da osigura privremenu regulacije prometa te devijaciju na kolniku označi i upozori pješake, bicikliste i ostale sudionike u prometu, što tuženik nije učinio.

6.2. Nadalje je taj sud smatrao da se tužitelj kritične prigode kretao biciklističkom stazom, pri čemu nije imao većih tereta na bicikli, pa kada je dolaskom do opisanog križanja propustio pješake i u namjeri da nastavi vožnju po biciklističkoj stazi, spustio se na dio kolnika gdje mu je već bilo prednje kolo, da je upao u nesaniranu devijaciju i pao na tlo, zbog čega je prvostupanjski sud smatrao da tužitelj svojim ponašanjem nije pridonio nastanku štetnog događaja.

6.3. Potom je prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), smatrao da tužitelju zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje s osnove pretrpljenog straha, s osnove trajnog smanjenja životne aktivnosti od 50%, s osnove naruženosti, kao i s osnove povrede prava na ugled, prava na čast i prava na dostojanstvo pripada iznos od 30.000,00 eura, jer je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu prava na duševno i tjelesno zdravlje, zbog čega da mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu koju je prvostupanjski sud utvrdio vodeći računa o smanjenju životnih aktivnosti, o strahu i o naruženosti te povredi časti, ugleda i dostojanstva kao razloga za trpljenje duševnih boli, kao i o ostalim kriterijima iz odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a.

7. Prvenstvo treba navesti da je prvostupanjski sud prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, koji tuženik ponavlja i u svojoj žalbi, pravilno ocijenio neosnovanim, jer okolnost što poslove održavanja nerazvrstanih cesta obavlja tuženik na temelju tada važeće odredbe članka 16. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 3/14., 16/14., 22/14., 25/15. i 6/17.), ukazuje na tuženikovu pasivnu legitimaciju, kod činjenice da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, iz kojih proizlazi da je do nezgode došlo zbog propusta u održavanju kolnika u dijelu preko kojega se nalazi biciklistička staza.

8. Isto tako, neosnovane su tuženikove tvrdnje o podijeljenoj odgovornosti koje ponavlja u žalbi jer je prvostupanjski sud prema pravilnom činjeničnom utvrđenju na temelju izvedenih dokaza utvrdio da u ponašanju tužitelja nije bilo propusta kod činjenice da na tom dijelu biciklističke staze nije bilo upozorenja o stanju kolnika a niti je taj dio bio izoliran ili označen kako bi se na njega upozorili biciklisti ili ostali sudionici u prometu, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je za predmetnu štetu isključivo odgovoran tuženik.

9. Tužitelj u svojoj žalbi ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio zatraženi puni iznos naknade štete s osnove povrede prava osobnosti kod činjenice da mu je utvrđeno umanjenje životne aktivnosti za 50%, dok tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud dosudio tužitelju previsoku zatraženu štetu, a što da je u suprotnosti s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

9.1. Prema odredbama članka 19. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava i osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo, a prema članku 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9.2. Sukladno odredbama članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a, sud će, slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9.3. Za istaći je da prvostupanjski sud kod primjene citiranih odredbi ZOO-a zasebno utvrđivanje naknade štete zbog pretrpljenog zbog straha, umanjenja životne aktivnosti te duševnih boli zbog povrede prava dostojanstva, časti i ugleda, nije postupio u duhu citirane zakonske odredbe. Drugim riječima, naknadu treba utvrditi u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Intenzitet pretrpljenog straha, trajnog smanjenja životnih aktivnosti i povrede prava na dostojanstvo, čast i ugled samo su kvalifikatorne okolnosti koje, između ostalog, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete.

9.4. U obrazloženju presude prvostupanjski se sud, dakle, suvišno bavio utvrđivanjem naknade neimovinske štete u posebnim iznosima za svaku pojedinu kvalifikatornu okolnost. Kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neki egzaktni vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada bude pravična, odnosno da ona predstavlja adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža ima za funkciju poravnanja prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenja takvih povreda - preventivnu funkciju.

9.5. Imajući u vidu sve prethodno i okolnosti konkretnog slučaja ovaj je sud mišljenja da je prvostupanjski sud u dijelu u kojem je odlučio o imovinskoj i neimovinskoj šteti pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio sveukupno 30.000,00 eura, jer bi i po stavu ovog suda taj iznos bio pravična novčana naknada s obzirom na kvalifikatorne okolnosti slučaja, pa upravo taj iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu za imovinsku i neimovinsku štetu koju tužitelj trpi kao posljedicu povrede prava osobnosti.

10. Nadalje, tužitelj u svojoj žalbi osporava i utvrđenu visinu cijene sata tuđe pomoći i njege koju je prvostupanjski sud utvrdio prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu gdje stanuje tužitelj mogla pružiti takvu uslugu, pa je taj sud ocijenio da je to iznos od 3,32 eura po satu pozivom na odredbu članka 1095. stavka 1. ZOO-a i članka 223. ZPP-a. Slijedom navedenog, za odgovoriti je tužitelju da je prvostupanjski sud pravilno primjenjujući odredbu članka 223. ZPP-a te imajući u vidu činjenicu da dosuđena cijena sata u visini od 3,32 eura predstavlja uobičajenu cijenu pružanja takve pomoći od strane osoba koje po struci nisu njegovatelji, a što je notorna činjenica, zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi koji se odnose na cijenu sata tuđe pomoći i njege.

11. Međutim, osnovano tužitelj u svojoj žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio zakonske zatezne kamate za naknadu za neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege. To iz razloga jer obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga (članak 1103. ZOO-a).

11.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljevo liječenje završeno 7. studenog 2019., a da je tužitelj ustao tužbom protiv tuženika 17. siječnja 2020. pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1103. ZOO-a kada je zaključio da tužitelju pripadaju zatezne kamate od 18. listopada 2022., jer mu primjenom materijalnog prava zatezne kamate pripadaju od dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

12. Ostali žalbeni navodi žalitelja su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a koji su suprotni pravilnom utvrđenju i zaključcima prvostupanjskog suda, pa ti navodi ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

13. Odluka o troškovima postupka, donesena je, pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 3. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

13.1. Odredbom članka 155. stavkom 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te da o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

13.2. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika priznao trošak ovog postupka, pravilno ocjenjujući uspjeh tužitelja u ovom postupku, zbog čega neosnovano tuženik žalbom pobija odluku o troškovima postupka, kao što neosnovano i osporava da odluka o trošku nije obrazložena jer je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud naveo parnične radnje koje je priznao tužitelju, a koje su i po ocjeni ovog suda bile nužne u ovom postupku. Stoga su po ocjeni ovog suda navodi tuženik u tom dijelu paušalni, pa je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i u dijelu kojim pobija odluku o troškovima postupka.

14. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, članka 373. točke 3. ZPP-a i članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci, ove odluke.

15. Kako je tužitelj uspio u žalbenom postupku samo u pogledu početka tijeka zakonskih zateznih kamata, to mu nisu priznati zatraženi troškovi žalbenog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci, ove odluke.

Split, 30. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević