Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-793/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te sudaca Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐC zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. podstavka 2. u vezi članka 37. stavka 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe šumarske i lovne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 14. studenoga 2024., poslovni broj: Pp-1951/2023, na sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe šumarske i lovne inspekcije, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenom ĐC zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju članka 92. stavka 1. podstavka 2. Zakona o šumama, uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 800,00 eura (osamsto eura) koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljeni ĐC proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. podstavka 2. u vezi članka 37. stavka 1. Zakona o šumama, činjenično opisanog u izreci presude, te je, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 510,00 eura. Okrivljenik je ujedno propisno upozoren da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv navedene presude ovlašteni je tužitelj pravodobno podnio žalbu.
2.1. Tužitelj žalbu podnosi zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud, primjenjujući institut ublažavanja kazne, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u preniskom iznosu s obzirom na zakonski okvir propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, slijedom čega predlaže da se pobijana presuda u tom dijelu preinači.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud smatra da su opravdani navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne okrivljeniku izrekao preblagu novčanu kaznu.
5.1. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud kao naročito olakotnu okolnost na strani okrivljenika cijenio njegovu dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, a što je u suprotnosti sa stanjem prvostupanjskog spisa, budući da iz prekršajne evidencije priležeće listu 12-14 spisa jasno proizlazi da je okrivljenik do sada prekršajno kažnjavan za prekršaje iz područja sigurnosti prometa na cestama te zaštite od nasilja u obitelji.
5.2. Međutim, ovaj je Sud na strani okrivljenika našao određene okolnosti koje je cijenio naročito olakotnima, i to iskreno priznanje počinjenog prekršaja, činjenicu da je okrivljenik nezaposlen, da je otac dvoje maloljetne djece te da je treće dijete na putu, pa je stoga, prihvaćanjem žalbe tužitelja te uzimajući u obzir prethodnu kažnjavanost okrivljenika za neistovrsne prekršaje, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni te je okrivljeniku, uz primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao novčanu kaznu u nešto višem iznosu od kazne koju je izrekao prvostupanjski sud.
5.2. Ovaj Sud smatra da je tako izrečena novčana kazna razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, odnosno djelovati na okrivljenika da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
6. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 30. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.