Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-59/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Suvlasnika stambene zgrade u Zagrebu, [adresa], i to: JA, SA, MA, PA, CA, EA, DA, ŠA, ŽA, ČA, ĐA, AA, NA, FA, UA, BA, ZA, OA, RA, ĆA, TA, IA, LA, VA, KA, HA, GA, JN, SN, MN, PN, CN, EN, DN, ŠN, ŽN, ČN, ĐN, AN, NN, FN, UN, BN, ZN, ON, RN, ĆN, TN, IN, LN, VN, KN, HN, GN, JI, SI, MI, PI, CI, EI, DI, ŠI, ŽI, ČI, ĐI, JAP, AI, NI, FI, UI, BI, ZI, OI, RI, ĆI, TI, II, LI, VI, KI, zastupanih po upravitelju LIND-GRAD d.o.o., OIB: 81530401884, Ulica Božidara Adžije 19, Zagreb, zastupanom po direktoru i zakonskom zastupniku Marinu Legacu, kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ovršenika GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Marti Donkov, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o žalbi ovršenika GI izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr- 3156/2020 od 25. ožujka 2021., dana 30. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika GI kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-3156/2020 od 25. ožujka 2021., izvan žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog zakona, u odnosu na ovrhovoditelje Suvlasnike stambene zgrade u [adresa], i to: JŠ, SA, SŠ, PA, CA, MŠ, DA, ŠA, ŽA, ČA, ĐA, AA, PŠ, UA, CŠ, EŠ, OA, RA, ĆA, TA, IA, LA, DŠ, ŠŠ, HA, GA, JN, SN, MN, PN, CN, EN, DN, ŠN, ŽŠ, ČN, ĐN, AN, NN, FN, UN, BN, ZN, ON, ČŠ, ĆN, TN, IN, LN, VN, KN, HN, GN, JI, MI, PI, CI, EI, ŠI, ŽI, ČI, ĐI, JAP, AI, NI, ĐŠ, UI, BI, ZI, OI, RI, ĆI, TI, II, LI, VI i KI.

II. Uvažava se žalba ovršenika GI, te se preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-3156/2020 od 25. ožujka 2021., tako da se isto ukida u odnosu na ovrhovoditelje FA i SI i njihov prijedlog za ovrhu od 7. prosinca 2020. odbacuje.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi je na temelju ovršnih sudskih odluka - presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-552/2016 od 19. listopada 2016., kojom je ovršenicima HI i GI naloženo da solidarno isplate ovrhovoditeljima iznos od ukupno 18.402,60 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, te rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-7033/2017 od 14. studenog 2017., kojim je ovršeniku HI naloženo da ovrhovoditelju isplati iznos od 1.763,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2017. do isplate, radi naplate navedenih iznosa i troškova ovršnog postupka, određena predložena ovrha zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditeljima pokretnih stvari ovršenika, koje se nađu na adresi ovršenika, odnosno u posjedu ovršenika, te prodajom tih stvari i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, prijenosom iznosa dobivenog prodajom na žiro-račun ovrhovoditelja broj: [broj bankovnog računa]. Ujedno, istim rješenjem o ovrsi u točki II. je ovrhovoditeljima odmjeren trošak u iznosu od 1.875,00 kn.

2. Navedeno rješenje o ovrsi pravovremeno izjavljenom žalbom pobija ovršenik GI (dalje: žalitelj) zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3., 6., 7., 8. i 10. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ-a). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje te odbaci prijedlog za ovrhu kao nedopušten jer je podnesen od strane mrtvih predlagatelja, te da mu dosudi trošak sastava žalbe, a podredno da ga uputi na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, obzirom da su sve činjenice od koji ovisi nastavak ovrhe među strankama sporne.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelji su osporili žalbene navode ovršenika GI i predložili odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba žalitelja je osnovana samo u dijelu koji se odnosi na ovrhovoditelje FA i SI, dok je u preostalom dijelu neosnovana.

5. Naime, osnovano žalitelj u odnosu na naznačene ovrhovoditelje FA i SI ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog/ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, obzirom da su isti umrli prije podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu (FA **.**.2018., a SI **.**.2019.), pa isti nemaju stranačku sposobnost i nisu mogli podnijeti prijedlog za ovrhu. Stoga je u odnosu na njih valjalo uvažavanjem žalbe žalitelja, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a preinačiti pobijano rješenje i temeljem odredbe čl. 83. st. 5. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a u odnosu na njih odbaciti prijedlog za ovrhu, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

6. U odnosu na ostale ovrhovoditelje (osim DI, koji je preminuo u fazi žalbenog postupka) ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda žalitelja, te pazeći po službenoj dužnosti na razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ- a, te na okolnost da je u slučaju iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kojeg od navedenih žalbenih razloga.

7. Isto tako, donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna bitna postupovna povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 381. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

8. Naime, pobijani dio rješenja o ovrsi donesen je na temelju ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a, tj. ovršne sudske odluke - presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-552/2016 od 19. listopada 2016., kojom je ovdje ovršenicima HI i GI naloženo da solidarno isplate ovrhovoditeljima iznos od 16.267,60 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, te da im solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 kn, koja presuda zbog ogluhe je postala pravomoćna 28. prosinca 2016., te ovršna 12. siječnja 2017. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je radi naplate tražbine ovrhovoditelja (suvlasnika zgrade) koja se naplaćuje u korist sredstava zajedničke pričuve donio pobijano rješenje o ovrsi.

9. Žalbeni navodi žalitelja kojima navedenoj ovršnoj ispravi osporava svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti do donošenja odluke o prijedlogu za ponavljanje postupka vođenog kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-552/2016 nisu osnovani obzirom da je rješenjem istoga suda poslovni broj: P-552/2016 od 28. studenog 2019. prijedlog za ponavljanje postupka odbačen kao nepravovremen, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4535/2022-2 od 11. siječnja 2023.

9.1. Također i daljnji žalbeni navodi žalitelja kojima ističe prigovor litispendencije i presuđene stvari, a koje pobliže ne obrazlaže, nisu osnovani jer sukladno odredbi čl. 5. OZ-a ovrhovoditelj ima pravo pokrenuti ovrhu na više predmeta ovrhe. S tim u vezi glede istaknutih žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ-a, valja reći da o istima ne odlučuje ovaj drugostupanjski sud, već će o istima, a imajući u vidu da su ovrhovoditelji osporili postojanje tih razloga, sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ-a, odlučiti prvostupanjski sud upućivanjem (zaključkom) na parnicu ovršenika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog navedenih žalbenih razloga.

9.2. Nadalje, neosnovan je i žalbeni navod žalitelja da ovršni prijedlog nema bitni sastojak i da je u suprotnosti s institutom zajedničke pričuve, obzirom da je isti sastavljen sukladno odredbi čl. 39. st. 4. OZ-a, te je istim plaćanje predmetne tražbine zatraženo (i određeno) na račun sredstava zajedničke pričuve (a ne ovrhovoditelja), što je, suprotno isticanju žalitelja, u skladu s institutom zajedničke pričuve kao imovinom suvlasnika odvojene od imovine pojedinih suvlasnika.

9.3. Jednako tako, neosnovan je prigovor o nedostatku aktivne legitimacije, odnosno isticanje da nikada nije bio vlasnik, suvlasnik niti stanar predmetne nekretnine, budući da u ovršnom postupku u pravilu vrijedi načelo formalnog legaliteta i da je pitanje aktivne legitimacije stranaka pravomoćno riješeno u parničnom postupku.

9.4. Konačno, neutemeljen je prigovor stvarne nenadležnosti prvostupanjskog suda jer je odredbama čl. 37. st. 1. i čl. 43. st. 1. OZ-a propisano da su za određivanje i provedbu ovrhe nadležni općinski sudovi, a nije ispunjen niti žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a jer predmetna ovrha nije određena na tuđim stvarima, već na pokretnim stvarima ovršenika, koje se nađu na adresi, odnosno u posjedu ovršenika.

10. Iz navedenih razloga (izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ-a o kojima će odlučiti prvostupanjski sud), primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo je u odnosu na ovrhovoditelje navedene u točki I. izreke ovog rješenja odbiti žalbu ovršenika GI i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi u tom dijelu.

11. U odnosu na ovrhovoditelja DI za kojeg iz sustava e-spis proizlazi da je preminuo **.**.2024., dakle u fazi žalbenog postupka, prvostupanjski sud će u nastavku postupka sukladno odredbi čl. 212. toč. 1. ZPP-a utvrditi rješenjem prekid postupka, te sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a istog nastaviti kada nasljednik preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini. Pri tome, glede prekida postupka valja ukazati na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog on line 31. ožujka 2021. koji glasi: „U postupcima u kojima je predmet spora zahtjev tužitelja (suvlasnika stambene zgrade) za isplatom određenog novčanog iznosa s osnova zajedničke pričuve, u slučaju kada umre jedan od suvlasnika, nije potrebno prekidati postupak u odnosu na sve tužitelje, već samo u odnosu na umrlog tužitelja“, što analogno valja primijeniti i na ovaj postupak ovrhe.

12. Primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a odbijen je zahtjev ovršenika GI za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom u pretežitom dijelu nije uspio, odnosno uspio je samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, a temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a ovrhovoditeljima nije dosuđen zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu jer navedena radnja po ocjeni ovoga suda nije bila potrebna.

Varaždin, 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Snježana Šaško