Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-11/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete zbog povrede na radu, povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-593/2023-19 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-593/2023-19 od 19. prosinca 2024. u pobijanom dijelu toč. I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 727,72 EUR (iznad nepobijanog iznosa od 945,24 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u toč. III. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom u iznosu od 900,00 EUR (iznad nepobijanog iznosa od 3.007,04 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u toč. IV. izreke.

II. U nepobijanom dijelu toč. I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 945,24 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u toč. II. izreke i u toč. III. izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u iznosu od 3.007,04 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika u dijelu u kojem pobija toč. III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-593/2023-19 od 19. prosinca 2024., odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB- 26187994862 da tužitelju ZZ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege ukupan iznos od 1.672,96 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.622,00 eur počevši od 6. travnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023. te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a na iznos od 50,96 eur počevši od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB- 26187994862 da tužitelju ZZ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 820,00 eur od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 6. travnja 2023. do dana isplate 12. travnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj od tuženika potražuje iznos od 3.907,04 eur sa pripadajućom kamatom kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 50,96, eur tekuće od 6. travnja 2023. do 18. prosinca 2024.

IV Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB- 26187994862 da tužitelju ZZ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 583,99 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.056,46 eur odbija kao neosnovan.“

2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama presudu pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj pobija presudu u toč. III. izreke (za iznos od 900,00 EUR) i u toč. IV. izreke (odluka o troškovima postupka) te navodi da to čini iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te naloži tuženiku da mu plati daljnji iznos naknade štete od 900,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te daljnji parnični trošak, uključujući i trošak sastava žalbe.

2.2. Tuženik pobija presudu u toč. I. izreke (za iznos od 727,72 EUR) i u toč. III. izreke (tuženik se u toč. III. žalbe izričito naznačuje i taj dio izreke prvostupanjske presude) te se također poziva na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP- a. Predlaže da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, po potrebi da predmet vrati na ponovno suđenje i da sukladno tome donese i novu odluku o parničnom trošku, uz obvezu tužitelja da mu naknadi trošak žalbenog postupka.

3. Prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom. Kako tužitelj ne pobija presudu u toč. III. izreke za iznos od 3.007,04 EUR, a tuženik ne pobija presudu u toč. I. izreke za iznos od 945,24 EUR, dok niti jedna od parničnih stranaka ne pobija presudu u toč. II. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove drugostupanjske presude.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

6. Iz sadržaja žalbe tuženika proizlazi da tuženik pobija prvostupanjsku presudu (i) u toč. III. izreke u kojoj je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.907,04 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 50,96 EUR tekućim od 6. travnja 2023. do 18. prosinca 2024. Prema ocjeni ovoga suda tužitelj u smislu odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a nema pravni interes za podnošenje žalbe u ovom dijelu, pa je primjenom odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a njegovu žalbu u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Predmet spora zahtjev je tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu iz štetnog događaja od 6. srpnja 2022., kada je tužitelj zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb. 7.1. Prvostupanjski sud konstatira da među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja, cijena sata tuđe pomoći i njege u visini od 3,32 EUR po satu i da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, te da je tuženik prije početka ove parnice isplatio tužitelju novčani iznos od 820,00 EUR na ime štete iz predmetnog štetnog događaja (42,00 EUR po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i 778,00 EUR po osnovi neimovinske štete), dok je sporna visina tužbenog zahtjeva.

7.2. Relevantne činjenice o zadobivenim ozljedama i njihovim posljedicama na zdravstveno stanje tužitelja prvostupanjski sud utvrđuje ocjenom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečića, specijalista kirurgije, subspecijalista traumatologije, specijalista ortopedije i traumatologije, navodeći da je tužitelj prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti te je s time uskladio tužbeni zahtjev, dok se tuženik nije očitovao na nalaz i mišljenje.

7.3. Prvostupanjski sud zaključuje:

- da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) u vezi s čl. 1046. ZOO-a,

- da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a), pri čemu su uzeti u obzir kriteriji/mjerila (fizički bolovi, strah, duševni bolove zbog smanjenja životne aktivnosti) u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu,

- da je tužitelj trebao tuđu pomoć i njegu pa mu temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada pravo na naknadu štete i iz te osnove,

8. Cijeneći intenzitet i trajanje straha, fizičkih bolova te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelju na ime pravične novčane naknade pripada iznos od 2.400,00 EUR (800,00 EUR za pretrpljeni strah, 1.000,00 EUR za pretrpljene fizičke bolove i 600,00 EUR za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti), a po osnovi imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 92,96 EUR (28 sati x 3,32 EUR).

8.1. Kako je tuženik tužitelju prije početka ove parnice isplatio iznos od 820,00 EUR, od ukupnog iznosa koji bi mu pripao s osnove naknade štete zbog povrede na radu od 2.492,96 EUR (2.400,00 EUR + 92,96 EUR), sud tužitelju dosuđuje iznos od 1.672,96 EUR, dok dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.907,04 EUR s pripadajućim kamatama odbija kao neosnovan.

9. Iako u podnesenim žalbama navode da žalbe podnose iz svih zakonskih žalbenih razloga, sadržajem žalbi tužitelj i tuženik upućuju isključivo na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9.1. Stoga je prvostupanjska presuda najprije ispitana u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.

10. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koje se parnične stranke pozivaju u podnesenim žalbama, svaka u okviru svojeg pravnog interesa, time da tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen s tužbenim zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 900,00 EUR (dok ne pobija iznos od 3.007,04 EUR), a tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem mu je naloženo da tužitelju plati na ime naknade štete iznos od 945,24 EUR, dok ne pobija iznos od 727,72 EUR.

10.1. Tužitelj u žalbi tvrdi da dosuđena naknada štete ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu budući da sud kod njenog dosuđivanja nije vodio računa o činjenici da je on u štetnom događaju zadobio izuzetnu bolnu i neugodnu ozljedu kada mu je stroj „iskrenuo“ desni ručni zglob i rame. Osim toga tvrdi da ima kompresiju živca u karpalnom kanalu i radikulopatiju korjenova živaca C5-C7, a koja ozljeda da je samo pogoršala posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju. Smatra da mu je s osnove pretrpljenih fizičkih bolova trebalo priznati iznos od 1.500,00 EUR (a ne 1.000,00 EUR), a s osnove pretrpljenog straha iznos od 1.200,00 EUR (a ne 800,00 EUR).

10.2. Tuženik u žalbi tvrdi da je uz pravilnu primjenu materijalnog prava, a u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i postojećom sudskom praksom, visinu pravične novčane naknade, kao i naknade za tuđu pomoć i njegu trebalo utvrditi u ukupnom iznosu od 1.765,24 EUR, a ne u iznosu od 2.492,96 EUR, kako je to učinio prvostupanjski sud. Smatra da odmjerena visina pravične novčane naknade za čak 40% premašuje visinu pravične novčane naknade prema važećim Orijentacijskim kriterijima, a da narav ozljeda kakve je tužitelj zadobio kao i nepostojanje drugih posebnih okolnosti slučaja ne mogu opravdati dosuđeni iznos pravične novčane naknade.

10.3. Suprotno iznesenim žalbenim tvrdnjama, a nakon što je ocjenom nalaza i mišljenja sudskog vještaka medicinske struke u toč. 16. obrazloženja utvrdio posljedice štetnog događaja u zdravstvenoj sferi tužitelja, prvostupanjski sud je određivanjem da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja pripada ukupan iznos od 2.492,96 EUR, od kojeg iznosa odbija iznos od 820,00 EUR za kojeg je nesporno utvrđeno da ga je tuženik isplatio tužitelju te posljedično dosudom naknade štete u ukupnom iznosu od 1.672,96 EUR, pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a). U tom kontekstu naglašava se da su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam naziv upućuje - samo orijentacijski, dok ih tuženik u svojoj žalbi primjenjuje kao da je riječ o prisilnom zakonskom propisu. Nadalje, valja imati na umu da su predmetni Orijentacijski kriteriji doneseni u prvoj polovini 2020. godine, a da je opće poznata činjenica da su se u međuvremenu značajnije promijenile okolnosti koje utječu na visinu naknade štete, a koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske uzeo u obzir kod donošenja tih kriterija i koji su se temeljili na podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena.

11. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužitelj pobija tvrdnjom da je prvostupanjski sud neosnovano utvrđivao uspjeh tuženika u parnici, dok ju tuženik pobija samo dovođenjem u vezu sa svojim eventualno većim uspjehom u sporu. U odnosu na tvrdnju tužitelja valja reći da je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka pravilno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, dok je uspjeh stranaka u sporu utvrdio na zakonit način koji je valjano obrazložio u toč. 32. do 34. obrazloženja pobijane presude i da je (djelomični) neuspjeh tužitelja s tužbenim zahtjevom zapravo (djelomični) uspjeh tuženika u sporu.

12. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu toč. I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete 727,72 EUR (iznad nepobijanog iznosa od 945,24 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u toč. III. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom u iznosu od 900,00 EUR (iznad nepobijanog iznosa od 3.007,04 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u toč. IV. izreke u kojoj je odlučeno o troškovima postupka. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

13. Tužitelj i tuženik nisu uspjeli sa žalbama pa su primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijeni njihovi zahtjevi za naknadu troškova žalbenog postupka. Stoga je odlučeno kao u toč. II. i III. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 30. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun