REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-574/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Mirjane Pavlak iz Gornjeg Stupnika, Svetog Benedikta 17, OIB: 67369799223, koju zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Nermina Jahića iz Zagreba, Naserov trg 6, OIB: 42074203916, kojeg zastupa punomoćnik Ilija Franjić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-5/2021-19 od 2. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-5/2021-19 od 2. svibnja 2023. u pobijanim stavcima I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku Nerminu Jahiću iz Zagreba, Naserov trg 6, OIB: 42074203916, da tužiteljici Mirjani Pavlak iz Gornjeg Stupnika, Svetog Benedikta 17, OIB: 67369799223, isplati iznos od 3.500,001 EUR / 26.370,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenoga 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Nerminu Jahiću iz Zagreba, Naserov trg 6, OIB: 42074203916, da tužiteljici Mirjani Pavlak iz Gornjeg Stupnika, Svetog Benedikta 17, OIB: 67369799223 plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.922,791 EUR / 14.487,26 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 124,421 EUR / 937,44 kn kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 dalje: ZPP).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kako tuženik ne navodi u žalbi precizno u čemu nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavka 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije našao da bi bila počinjena koja od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a. Iz sadržaja žalbe vidljivo je da svoju tvrdnju o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka, tuženik vezuje uz svoje mišljenje da je prvostupanjski sud nezakonito dopustio povećanje tužbenog zahtjeva iako se on istom protivio, što bi značilo da tuženik ističe postojanje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 190. ZPP-a. Drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja odlukom o dopuštenju preinake tužbenog zahtjeva pravilno primijenio odredbu članka 190. stavak 3. ZPP-a te dopustio povećanje tužbenog zahtjeva, jer novija sudska praksa uključujući i praksu Ustavnog suda RH izraženog u odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. je zauzela pravno stajalište da je preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog sudskog vještačenja dopuštena. Osim toga treba imati u vidu da odredba članka 191. stavak 2. ZPP-a propisuje da se tuženik ni ne može protiviti povećanju tužbenog zahtjeva, ako tužitelj zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, kao što je u konkretnom slučaju, pa sud drugog stupnja zaključuje da je tuženikov žalbeni razlog postojanja bitnih postupovnih povreda zakona neosnovan.

6. Neosnovano je i daljnje žalbeno isticanje da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, jer su po mišljenju suda drugog stupnja sve bitne činjenice o kojima ovisi donošenje odluke u ovom postupku pravilno utvrđene. Uz to je za napomenuti da se tuženik neosnovano poziva na odredbu članka 190. stavak 7. ZPP-a, te da mu je sud nakon dopuštene preinake povećanjem tužbenog zahtjeva bio dužan ostaviti dovoljno vremena za pripremu za raspravljanje po preinačenoj tužbi, a to stoga što su svi dokazi u postupku prije povećanja tužbenog zahtjeva već bili provedeni i sve bitne činjenice već utvrđene, tako da nije jasno za kakovo raspravljanje se tuženik trebao pripremati.

6.1. Tijekom glavne rasprave prvostupanjski sud je uvidom u pravomoćne presude istog suda i Visokog prekršajnog suda, donesene u prekršajnim postupcima vođenim protiv tuženika kao okrivljenika, utvrdio da je više puta tuženik osuđen za obiteljsko nasilje, pri čemu je osim verbalnog nasilja počinio i fizičko nasilje kod kojeg je tužiteljica zadobila povrede opisane u medicinskoj dokumentaciji, na osnovu čega je provedenim medicinskim vještačenjem došlo do kvalificiranja tih fizičkih povreda i ocjene posljedica koje su iste imala na zdravlje tužiteljice. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik štetnik koji je nanio povrede tužiteljici, i time je utvrđena i uzročna veza između zdravstvenih posljedica, odnosno oštećenja zdravlja kod tužiteljice i protupravnih radnji tuženika, čime je i utvrđena njegova odgovornost za nastalu neimovinsku štetu, odnosno povredu prava osobnosti tužiteljice u vidu prava na psihofizičko zdravlje. Osim iz sudskih odluka donesenih u prekršajnim postupcima, sud je u svrhu dokazivanja saslušao stranke i svjedoka Petra Pavlaka, te je ocjenom tih dokaza zaključio da u ponašanju tužiteljice nije postojao njen doprinos nastanku i visini štete koju je u štetnom događaju pretrpjela. Žalba tuženika je zbog iznesenog odbijena kao neosnovana i u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga.

7. Odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva po visini zatraženih iznosa naknade štete, prvostupanjski sud je donio na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka specijalista kirurgije i psihijatrije, koji su dali objedinjeno mišljenje, a na koje stranke nisu imale primjedbi. Prema liječničkom stručnom mišljenju tužiteljica je u štetnom događaju zadobila povrede natučenja lijeve šake, obje podlaktice i desnog ramena, natučenje zatiljnog dijela glave i područja slabinskog dijela leđa desno, iste povrede su zahtijevale kiruršku obradu, a nakon završetka liječenja kod tužiteljice nije zaostalo trajno oštećenje tjelesnog zdravlja. Na psihičkom planu tužiteljica je razvila simptomatiku poremećaja prilagodbe što proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. U okolnostima štetnih događaja ista je bila izložena situacijama stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet uz izloženost i psihičkom ponižavanju, što je kumulativnim učinkom i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika, koja je evoluirala u elemente PTSP-a. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta sumarno dva dana, srednjeg intenziteta šest dana, te bolove manjeg intenziteta ukupno dvadeset i jedan dan. Nadalje se u stručnom mišljenju navodi da je tužiteljica trpjela sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 7 dana, potom umjereni oscilirajući strah do 4 tjedna, a nakon toga slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana, te je kod nje zaostao i kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj. Sudski vještaci su procijenili da s psihijatrijskog stanovišta tužiteljica trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 10%, jer će ona u toliko morati ulagati pojačane napore u budućem životu.

7.1. Sudski vještaci su procijenili da je tužiteljici zbog posljedica povreda bila potrebna tuđa pomoć i njega u smanjenom opsegu 3 dana po 3 sata dnevno, 10 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno, iz čega bi proizlazilo da bi tužiteljica imala pravo i na naknadu navedene imovinske štete, ali budući je u tužbenom zahtjevu navedena samo neimovinska šteta, o naknadi iste imovinske štete prvostupanjskom presudom nije ni odlučivano.

8. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, na koje tužitelj nije imao prigovora, te ostalih izvedenih dokaza pravilno zaključio da je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete osnovan na temelju odredbe članka 1100 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155723 dalje ZOO), dok je visina pravične novčane naknade za povrede fizičkog i psihičkog integriteta kakove je pretrpjela tužiteljica, pobijanom presudom pravilno određena u skladu s sudskom praksom i novim orijentacijskim kriterijima za određivanje visine naknade štete za povredu prava osobnosti, donesenim po Građanskom odjelu Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., sa kojima je tužiteljica i uskladila svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev. Pri tome je sud prvog stupnja u pogledu naknade za pretrpljene fizičke bolove i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti donio odluku prema gotovo matematičkom izračunu visine novčanih iznosa, te čak i nešto manji iznos od matematičkog izračuna duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti, dok je za pretrpljeni strah određena pravična novčana naknada unutar raspona predviđenog spomenutim orijentacijskim kriterijima, a koji iznos odgovara stupnju, intenzitetu i trajanju prouzrokovanog straha kod tužiteljice, kao i posljedicama tog straha na njeno psihičko zdravlje.

9. Materijalno pravnu pravilnost prvostupanjske presude u pogledu odluke o dosudi zakonske zatezne kamate i troškova postupka, tuženik u žalbi nije posebno osporavao niti obrazlagao, pa je zbog toga i zbog svega naprijed iznesenog, sud drugog stupnja utvrdio da je žalba tuženika u cijelosti neosnovana.

10. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova drugostupanjskog postupka, jer isti sa svojom žalbom u postupku nije uspio.

11. Zbog svega iznesenog drugostupanjski sud je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučio odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu u stavcima I. i II . izreke, te je stoga i odlučeno kao u izreci ove presude.

U Požegi, 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević