REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-506/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po ZOU Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić i Dino Vukušić, iz Osijeka, protiv tuženika FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Slađani Panić, odvjetnici iz Osijeka, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj 27 Pn-132/2020-28 od 24. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj 27 Pn-132/2020-28 od 24. svibnja 2023. u pobijanim stavcima I. i II. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I/ Tuženik FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je I tužitelju SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplatiti iznos od 2.389,01 eura / 18.000,00 kn1, te II tužiteljici BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naime naknade štete isplatiti iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. prema stopi zatezni kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a koja teče od 9. srpnja 2020. pa do konačne isplate, a sve to u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da I tužitelju CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljici BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.696,01 eura / 20.313,12 kuna2 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. prema stopi zatezni kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena a sve to u roku 15 dana.

III/ S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška I tužitelj CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljica BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se odbijaju.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP). Predlaže da se njegova žalba uvaži i pobijana presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju navode istaknute u žalbi tuženika te predlaže da se ista odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi opisno ističe tuženik kada ističe nedostatke obrazloženja prvostupanjske odluke i suprotnost izreke i obrazloženja, te provedenih dokaza, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati u žalbenom postupku, sadrži razloge za odluku kakvu je donio prvostupanjski sud, tijekom postupka izvedeni dokazi su ocijenjeni u obrazloženju presude, te drugostupanjski sud ne nalazi da postoji suprotnost između izreke i obrazloženja presude, pa se zbog toga žalba podnesena iz ovog zakonskog žalbenog razloga ukazuje neosnovanom. Osim toga ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije našao da bi bila počinjena koja od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6. Tuženik u žalbi pri osporavanju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, iako osporava činjenice o utvrđenju osnovanost i visine naknade dosuđene štete tužiteljima, pretežno u sadržaju žalbe pobija utvrđene činjenice o postojanju duševnih bolova kod tužitelja i tužiteljice, zbog čega smatra da je pobijanom presudom došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega je tuženik i predložio da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan u cijelosti.

7. Sud drugog stupnja nalazi da je žalba tuženika u okviru naprijed iznesenog zakonskog žalbenog razloga neosnovana. Naime, prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je I. tužitelj bio formalni vlasnik psa koji je prema psećoj putovnici bio pasmine maltezer, čipiran 2015. godine, starosti sedam godina, kojeg je dana 1. prosinca 2019. napao i ugrizima nanio povrede od kojih je isti i uginuo, pas tuženika kojeg je tuženik držao bez nadzora, zbog čega je tuženik u prekršajnom postupku proglašen krivim i obaveznim prekršajnim nalogom osuđen zbog tog događaja, okvalificiranog kao prekršaj protiv javnog reda i mira. Iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno je da isti potvrđuju da se događaj odigrao kako je to u tužbi izneseno, a osim toga je utvrđeno i da je pas tuženika već ranije više puta napadao druge pse, pa i vlasnicu jednog od tih pasa kada je ona branila svog psa. I. tužitelj i II. tužiteljica, njegova supruga su u iskazima naveli da nemaju djece pa su svog psa, koji s njima živi duži niz godina, smatrali članom obitelji, tako da im je usmrćenje njihovog kućnog ljubimca i prema nalazu sudskog psihijatrijskog vještaka prouzrokovalo akutnu stresnu reakciju koja je trajala do mjesec dana nakon štetnog događaja, te su imali intenzivnije psihičke smetnje koje su se manifestirale kao niz negativnih emocija kao što su uznemirenost, plačljivost, sniženo raspoloženje, ljutnja i emocionalna labilnost, a što sve kod tužitelja nije ostavilo trajnih psihičkih posljedica.

8. Na osnovu prednjih utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja je osnovano zaključio da postoji odštetna odgovornost tuženika za štetu prouzročenu usmrćenjem psa tužitelja, jer odredba članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,63/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) propisuje odgovornost za naknadu štete onoga tko drugome prouzroči štetu, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a vezano uz utvrđenje da je tuženik u prekršajnom postupku pravomoćno proglašen krivim za događaj u kojem je došlo do usmrćenja psa i time do štete na strani tužitelja. Prvostupanjski sud osim toga, budući smatra da je pas tuženika opasna stvar, iz razloga što je u postupku utvrđeno da je isti više puta napadao i druge pse i ljude, navodi i da je tuženik odgovoran za štetu i bez obzira na svoju krivnju.

8.1. Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud naknadu štete dosuđuje pozivajući se na odredbu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a koji govori o pravičnoj novčanoj naknadi štete za pretrpljenu neimovinsku štetu, pri čemu isti sud smatra da se radi o povredi osobnosti tužitelja u vidu povrede prava na duševno zdravlje zbog psihičkih posljedica koje su trpjeli zbog usmrćenja svog psa u navedenom štetnom događaju.

8.2. Navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda o primjeni materijalnog prava, s obzirom na sve utvrđene okolnosti, po mišljenju suda drugog stupnja nije pravilno, jer domaći pravni sustav, a i sudska praksa ne predviđaju naknadu duševnih bolova, odnosno neimovinske štete kod oštećenja ili uništenja stvari, što je pas po pravnoj definiciji, te osim toga nije ispunjen kod tužitelja ni uvjet trajnosti duševnih bolova da bi isti predstavljali osnov za naknadu neimovinske štete, pošto kod tužitelja štetni događaj nije ostavio trajne psihičke posljedice, kako je iskazao saslušani psihijatrijski vještak.

8.3. Međutim, sud drugog stupnja smatra da budući je s vremenom došlo do znanstvenih utvrđenja o uzajamnoj emotivnoj povezanosti kućnih ljubimaca, prvenstveno pasa, i ljudi s kojima isti žive, pa time i do razvoja društvene svijesti koja se očitovala i u zakonskom normiranju odnosa ljudi i životinja i zaštiti životinja kao živih bića, tako da se i sudska praksa u nekim državama Europske unije ( Njemačka, Švicarska i dr.) počela razvijati kod određivanja naknade štete za ozlijeđene životinje u pravcu da se uzima u obzir da li se radi o životinjama koje se uzgajaju radi hrane ili zarade ili se radi o kućnim ljubimcima za koje se naknada štete određuje prema cijeni koju je stvar imala za oštećenika, a ne po redovitoj cijeni te stvari. U domaćoj sudskoj praksi je prihvaćeno stajalište da se naknada štete zbog gubitka psa određuje po afekcionoj cijeni, upravo zbog posebne emotivne povezanosti ljudi s kućnim ljubimcima( tako i odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-759/92), ali do određivanja afekcione cijene za psa dolazi ako je gubitak psa uzrokovan umišljajnim kaznenim djelom.

9. Zbog svega naprijed iznesenog ovaj drugostupanjski sud zaključuje da se u ovom slučaju može analogno primijeniti spomenuta odluka Vrhovnog suda RH, i odrediti naknada štete u iznosima koji su dosuđeni tužiteljima, s obzirom da ovaj sud smatra da su oboje tužitelja vlasnici svog kućnog ljubimca, bez obzira na formalni podatak unesen u putovnicu za kućne ljubimce o vlasništvu I. tužitelja, a to stoga što ovaj sud ocjenjuje ponašanje tuženika u konkretnom slučaju, kada duže vrijeme zbog svoje nebrige ne čini ništa da bi spriječio napade svoga psa na druge pse i ljude, za koje je znao da se događaju, kao ponašanje identično eventualnom umišljaju, pa je stoga i dosuđivanje naknade štete tužiteljima u visini prema afekcionoj vrijednosti koju je njihov kućni ljubimac za njih imao, bila osnovana. Visinu dosuđene naknade štete je prvostupanjski sud utvrdio ocjenom iskaza tužitelja, pri čemu je u dosuđene iznose uključen i iznos stvarne štete koji predstavlja iznos koji je I.tužitelj platio prilikom kupnje psa, dok je preostali dio iznosa afekciona vrijednost za koju je njihov pas njima subjektivno vrijedio. Drugostupanjski sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja o navedenom i na taj način utvrđenje visine naknade štete, jer ocjena istinitosti iskaza u postupku saslušanih sudionika, temeljem načela neposrednosti spada u isključivu nadležnost suda koji provodi glavnu raspravu.

10. Odluka suda o naknadi troškova nije u žalbi osporavana, pa je stoga sud drugog stupnja odlučio da zbog svega iznesenog pobijanu presudu potvrdi u cijelosti.

11. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a drugostupanjski sud je odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, iz razloga što isti sa svojom žalbom u postupku nije uspio, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim za ovaj postupak u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

12. Na osnovu svega naprijed iznesenog sud drugog stupnja je primjenom odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a, odlučio kao u izreci ove presude.

U Požegi, 30. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević