Poslovni broj 6 P-295/2024-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Stalna služba u Pločama

Ploče, Vladimira Nazora 14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, po sucu Darku Jelčiću, u pravnoj stvari tužitelja ZR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koga zastupa punomoćnik mr. sc. Julijanu Dropulić, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, koga zastupa kao punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik iz Zagreba, Strossmayerov trg 8, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 14. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, prema članku 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - u daljnjem tekstu: ZPP), 30. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbijaju se tužbeni zahtjevi 1. i 2. što glase:

"1. Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 819-50-4050231, zaključenog između Tužitelja ZR, Bana [adresa], 20355 Opuzen, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita s jedne strane i Tuženika RaiffeisenbankAustria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb (Grad Zagreb), OIB: 53056966535, kao kreditora s druge strane, dana 20.04.2007. i solemniziranog 23.04.2007. godine po javnom bilježniku Mihi Plećašu iz Metkovića pod poslovnim brojem OV-3121/07, a kojom je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci Tuženika te da kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane."

"2. Nalaže se tuženiku RaiffeisenbankAustria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb (Grad Zagreb), OIB: 53056966535, da tužitelju ZR, Bana [adresa], 20355 Opuzen, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata preplaćenih iznosa kamata isplati novčani iznos od 11.232,43 kn/1.490,76 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od uplate svakog pojedinog anuiteta pa do isplate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 108,50 kn od 1.1.2008. pa do isplate;

- na iznos od 109,49 kn od 1.2.2008. pa do isplate;

- na iznos od 109,61 kn od 1.3.2008. pa do isplate;

- na iznos od 110,37 kn od 1.4.2008. pa do isplate;

- na iznos od 106,67 kn od 1.5.2008. pa do isplate;

- na iznos od 161,63 kn od 1.6.2008. pa do isplate;

- na iznos od 162,06 kn od 1.7.2008. pa do isplate;

- na iznos od 157,64 kn od 1.8.2008. pa do isplate;

- na iznos od 156,23 kn od 1.9.2008. pa do isplate;

- na iznos od 156,36 kn od 1.10.2008. pa do isplate;

- na iznos od 167,34 kn od 1.11.2008. pa do isplate;

- na iznos od 157,20 kn od 1.12.2008. pa do isplate;

- na iznos od 166,04 kn od 1.1..2009. pa do isplate;

- na iznos od 165,82 kn od 1.2.2009. pa do isplate;

- na iznos od 164,65 kn od 1.3.2009. pa do isplate;

- na iznos od 262,09 kn od 1.4.2009. pa do isplate;

- na iznos od 259,74 kn od 1.5.2009. pa do isplate;

- na iznos od 252,00 kn od 1.6.2009. pa do isplate;

- na iznos od 245,55 kn od 1.7.2009. pa do isplate;

- na iznos od 243,50 kn od 1.8.2009. pa do isplate;

- na iznos od 242,25 kn od 1.9.2009. pa do isplate;

- na iznos od 239,00 kn od 1.10.2009. pa do isplate;

- na iznos od 234,12 kn od 1.11.2009 pa do isplate;

- na iznos od 234,24 kn od 1.12.2009. pa do isplate;

- na iznos od 233,59 kn od 1.1.201. pa do isplate;

- na iznos od 233,88 kn od 1.2.2010. pa do isplate;

- na iznos od 229,68 kn od 1.3.2010. pa do isplate;

- na iznos od 231,02 kn od 1.4.2010. pa do isplate;

- na iznos od 226,64 kn od 1.5.2010. pa do isplate;

- na iznos od 224,80 kn od 1.6.2010. pa do isplate;

- na iznos od 235,59 kn od 1.7.2010.. pa do isplate;

- na iznos od 228,82 kn od 1.8.2010. pa do isplate;

- na iznos od 233,67 kn od 1.9.2010. pa do isplate;

- na iznos od 226,64 kn od 1.10.2010 pa do isplate;

- na iznos od 217,88 kn od 1.11.2010. pa do isplate;

- na iznos od 223,58 kn od 1.12.2010. pa do isplate;

- na iznos od 231,45 kn od 1.1.2011. pa do isplate;

- na iznos od 218,51 kn od 1.2.2011. pa do isplate;

- na iznos od 217,01 kn od 1.3.2011. pa do isplate;

- na iznos od 208,89 kn od 1.4.2011. pa do isplate;

- na iznos od 205,03 kn od 1.5.2011. pa do isplate;

- na iznos od 215,11 kn od 1.6.2011. pa do isplate;

- na iznos od 211,55 kn od 1.7.2011. pa do isplate;

- na iznos od 198,17 kn od 1.8.2011. pa do isplate;

- na iznos od 187,97 kn od 1.9.2011. pa do isplate;

- na iznos od 177,50 kn od 1.10.2011. pa do isplate;

- na iznos od 120,31 kn od 1.11.2011. pa do isplate;

- na iznos od 116,66 kn od 1.12.2011. pa do isplate;

- na iznos od 115,04 kn od 1.1.2012. pa do isplate;

- na iznos od 113,04 kn od 1.2.2012. pa do isplate;

- na iznos od 109,71 kn od 1.3.2012. pa do isplate;

- na iznos od 105,11 kn od 1.4.2012. pa do isplate;

- na iznos od 102,18 kn od 1.5.2012. pa do isplate;

- na iznos od 98,96 kn od 1.6.2012. pa do isplate;

- na iznos od 94,58 kn od 1.7.2012. pa do isplate;

- na iznos od 91,06 kn od 1.8.2012. pa do isplate;

- na iznos od 82,16 kn od 1.10.2012. pa do isplate;

- na iznos od 79,36 kn od 1.11.2012. pa do isplate;

- na iznos od 75,94 kn od 1.12.2012. pa do isplate;

- na iznos od 71,76 kn od 1.1.2013. pa do isplate;

- na iznos od 66,27 kn od 1.2.2013. pa do isplate;

- na iznos od 63,67 kn od 1.3.2013. pa do isplate;

- na iznos od 59,79 kn od 1.4.2013. pa do isplate;

- na iznos od 55,31 kn od 1.5.2013. pa do isplate;

- na iznos od 50,06 kn od 1.6.2013. pa do isplate;

- na iznos od 46,11 kn od 1.7.2013. pa do isplate;

- na iznos od 42,32 kn od 1.8.2013. pa do isplate;

- na iznos od 38,68 kn od 1.9.2013. pa do isplate;

- na iznos od 34,97 kn od 1.10.2013. pa do isplate;

- na iznos od 30,54 kn od 1.11.2013. pa do isplate;

- na iznos od 26,41 kn od 1.12.2013. pa do isplate;

- na iznos od 22,19 kn od 1.1.2014. pa do isplate;

- na iznos od 17,94 kn od 1.2.2014. pa do isplate;

- na iznos od 13,60 kn od 1.3.2014. pa do isplate;

- na iznos od 9,05 kn od 1.4.2014. pa do isplate;

- na iznos od 3,74 kn od 1.5.2014. pa do isplate

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

III. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.315,59 eura, u roku 15 dana, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 53,09 eura tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu s tužbenim zahtjevima radi utvrđenja da je ništetna odredba sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu br. 819-50-4050231, zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika, kao kreditora s druge strane dana 20. travnja 2007. godine i solemniziranog 23. travnja 2007. po javnom bilježniku Mihi Plećašu iz Metkovića pod posl.br. OV-3121/07, a kojom je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promijenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika te da kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane. (pod I.), te da se naloži tuženiku da tužitelju na ime povrata preplaćenih iznosa kamata isplati novčani iznos od 11.233,56 kuna uvećano za zatezne kamate koje teku od uplate svakog pojedinog anuiteta pa do isplate od 01.01.2008. – 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5% poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koja teče na određene iznose pobliže označene u tužbenom zahtjevu i uz to tužitelj zahtjeva da mu tuženik naknadi parnične troškove.

1.1.Tužitelj u toč. 8. činjeničnog supstrata tužbe navodi da je prema čl. 12. Ugovora o kreditu u slučaju spora nadležan sud u sjedištu kreditora tj. tuženika (Zagreb). Međutim sukladno čl. 19. I Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15): "U sporovima koji nastaju u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postotak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište." Stoga je tužitelj podnio tužbu Općinskom sudu u Dubrovniku (sada Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Pločama).

2.Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovore mjesne nenadležnosti ovog suda bitno ističući da su tužitelj i tuženik dana 20.travnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu br. 819-50-4050231 koji u čl. 12. navodi da je u slučaju spora nadležan sud mjesta sjedišta kreditora, što je u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu, pa predlaže da se predmetni postupak uputi na Općinski građanski sud u Zagrebu. Tuženik posebno ističe kako u konkretnom slučaju nema nikakve osnove po kojoj bi se derogirao sporazum o nadležnosti, budući da se isti može derogirati isključivo u slučaju isključive nadležnosti ovog suda koje u konkretnom slučaju naprosto nema.

3. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1446/2020-2 od 24. studenoga 2022. ukinuto je rješenje ovog suda poslovni broj P-392/2019 od 24. studenoga 2020. kojim se ovaj sud oglasio mjesno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari o odlučio da će nakon pravomoćnosti predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. U obrazloženju suda drugog stupnja se navodi između ostalog:

"Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja i isplate zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 20. travnja 2007. (dalje Ugovor) u kojem ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača, a tuženik trgovca odnosno pružatelja usluge. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na sporazum o mjesnoj nadležnosti suda sjedišta podružnice kreditora iz odredbe čl. 12. Ugovora (list 14-15), koji je sud uvažio pozivom na odredbe čl. 70. st. 2. i čl. 59. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) i odlučio kao u izreci.

Odredbom čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je da će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

Odredbe ove Direktive ugrađene su i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/, 79/07, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, koji je zamijenjen istoimenim Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br, 41/14, 110/15, 14/19, dalje ZZP/14). Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredba čl. 81. st. 4. ZZP/03 propisuje da je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati. Budući da tuženik uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ne tvrdi da se o ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, jer će radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj biti u obvezi putovati u Zagreb, što će obzirom da živi u [adresa] uzrokovati značajnu financijsku neravnotežu (trošak putovanja i potrebno vrijeme), se navedena odredba čl. 12. Ugovora kao nepoštena odredba smatra ništavom (čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03). Odredbom čl. 46. st. 1. ZPP propisano je ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. U slučajevima predviđenim u ovom zakonu za suđenje je osim suda općemjesne nadležnosti nadležan i drugi određeni sud (st. 2. iste odredbe).

Odredbom čl. 59. ZPP propisano je da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, je pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

Iz Ugovora o kreditu (list 12-15), priloženog uz tužbu proizlazi da je zaključen u Metkoviću, gdje je poslovna jedinica tuženika, a radi se o sporu nastalom povodom djelatnosti te jedinice, je tužitelj bio ovlašten podnijeti tužbu i pred sudom na području na kojemu se nalazi poslovna jedinica tuženika po čl. 59. ZPP, kako je i postupio. Budući da se sud prvog stupnja povredom navedene odredbe pogrešno oglasio mjesno nenadležnim je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci."

4.Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u potpunosti. Protivi se tužiteljevoj tvrdnji da se u pogledu kamatne stope iz ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna istih koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, odnosno da činidba u tom smislu nije bila moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, jer su kriteriji bili jasno definirani i u skladu s pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbe čl. 295. Zakona o obveznim odnosima-dalje:ZOO, koji kao takvi obvezuju ugovorne strane na isti način, kao i same ugovorne odredbe. Presuda posl.br. P-1401/12 na koju se poziva tužitelj ne može se automatski i izravno primijeniti na ugovor o kreditu. Izreka ove presude u kojoj se navodi kako je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. koristio nepoštene odredbe u pogledu izmjene kamatne stope je apstraktna i ne može se izravno odnositi na sve ugovore koji su sklapani u tom vremenskom razdoblju. Tužitelj tek treba dokazati nalaze li se nepoštene odredbe u tom smislu u samom ugovoru o kreditu, a na što ne predlaže nikakve dokaze. Osim toga u ovoj presudi nije utvrđena ništetnost cijele odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, već ništetnost odredbe o pravu na promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja kriterija za promjenu stope. Trebalo bi utvrditi jesu li promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja ili ne. Tuženik ističe da promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržnih okolnosti. Tuženik se prilikom promjena kamatnih stopa iz ugovora o kreditu vodio jasnim i preciznim kriterijima koji su utjecali na promjenu kamatne stope i to kretanjem tržišnih kamatnih stopa po kojima se banka zadužuje na domaćem međunarodnom financijskom tržištu, kretanju premije rizika za hrvatsko financijsko tržište i kretanju tržišno ovisnog troška regulacije koji nastaje zbog utjecaja specifičnih propisa kao npr. obvezna pričuva te svoj položaj na tržištu u vidu konkurencije na hrvatskom bankarskom tržištu sukladno Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom od 2005. I od 2009., načelima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa i Pravilnicima o obračunu kamata i naknada za sporno razdoblje. Tuženik je koristio slijedeće parametre prilikom promjene kamate: 6-mjesečnog Libor-a za CHF, 6-mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB (po propisanoj naknadi) i za propisani minimum pokrića deviznih obveza banaka sa kratkoročnim deviznim potraživanjima. Tuženik zaključuje da je promjena kamatne stope bila ugovorena na jasan i jasno izražen način. Tuženik se protivi i visini tužbenog zahtjeva , te stavlja prigovor zastare pozivajući se na odredbu čl. 230.st.1. ZOO-a po kojoj tražbine naknade štete zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila. Uz to tuženik ističe i prigovor zastare po općem zastarnom roku na dio potraživanja koji se odnosi na razdoblje prije 13. prosinca 2013. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i da mu tužitelj naknadi parnične troškove.

5. Tužitelj se podneskom od 26.veljače 2019. očitovao na odgovor na tužbu. Bitno ističe da je tužitelj u svom zahtjevu jasno naveo da je u spomenutom ugovoru kamatna stopa definirana kao "redovna kamatna stopa 5,20% (slovima:pet zarez dvadeset posto), godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora –Tuženika", a ne u skladu s neodređenim i teško odredivim promjenama tržišnih uvjeta. Naglašava da mu tuženik nije pružio dovoljno informacija o fazi pregovora i zaključivanja ugovora o kreditu, zatim nije ga kao profesionalac upoznao s povećanim rizikom koje donosi istovremeno ugovaranje i valutne kaluzule i promjenjive kamatne stope. Osim toga, tuženik nije upoznao tužitelja o tome pod kojim će uvjetima mijenjati ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu što je dovelo do toga da je tužitelj donio odluku o zaduživanju koju inače ne bi donio. Objektivne tržišne okolnosti na koje se poziva tuženik su potpuno irelevantne za odlučivanje o tužbenom zahtjevu jer je u orbiti razmatranja i odličivanja suda prvenstveno pitanje (ne)poštivanje načela savjesnosti i poštenja. Rezultat ponašanja tuženika jest nepreciznost kriterija promjene, jednostranost promjene i nemogućnost tužiteljevog utjecaja na isto što ga je dovelo u inferioran položaj. Tužitelj navodi da mu je uručen plan otplate, a Opći uvjeti poslovanja i Pravilnik o obračunu kamata i naknada nisu, te su u planu otplate vidljivi jednaki anuiteti za cijeli vijek otplate, a što je tužitelju kao laiku sugeriralo buduće iznose anuiteta. Tuženik nije naveo da na visinu kamatne stope utječe i marža kreditora, što prešućuje, a koja je ovisna isključivo o poslovnim odlukama tuženika. Tužba nije neuredna pošto se osnovni dio tužbenog zahtjeva sastoji od detaljnog izračuna preplaćenih kamata uz napomenu da je tužitelj na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva predložio financijsko vještačenje. O zastari se odredio Vrhovni sud RH presudom Rev 2245/17-2 od 20.03.2018. prema kojoj zastara prava potraživanja za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Pž-7129/13-4 od 13.06.2014., dakle 13.06.2019.

6. Tužitelj je u podnesku od 21. studenoga 2021. izjavio da nema primjedbi na vještačenje u ovom predmetu te je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Stefani Grdašanić konačno postavio tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci pod I. 1. I 2.

7.U dokaznom postupku pregledani su:ugovor o kreditu broj 819-50-4050231 listovi 12-16 spisa, ponuda za kupnju motornog vozila broj 01/2007 list 17 spisa, otplatni plan listovi 18-21 spisa, prijepis knjigovodstvene kartice na dan 28.05.2015. listovi 23-28 spisa, prikaz otplatnog plana i financijskog izračuna preplaćenih kamata listovi 29-31 spisa, sudska praksa listovi 32-81 spisa, pravilnik o obračunu kamata i naknada listovi 89-139 spisa, sudska praksa listovi 142-143 spisa, sudska praksa listovi 151-183 spisa, sudska praksa listovi 195-196 spisa, prijepis knjigovodstvene kartice na dan 16.04.2021. listovi 223-225 spisa, kontrolni ispis unosa korištenja list 226 spisa, otplatni plan listovi 227-230 spisa, ugovor o kreditu broj 819-50-4050231 listovi 231-235 spisa, ponuda za kupnju motornog vozila broj 01/2007 list 236 spisa, zahtjev za kredit listovi 237-238 spisa, broj zahtjeva 535682 list 239 spisa, preslika osobne iskaznice list 240 spisa, zadužnica listovi 241 -242 spisa, suglasnost listovi 243-244 spisa, ponuda za kupnju motornog vozila broj 01/2007 list 245 spisa, otplatni plan listovi 246-247 spisa, nalaz i mišljenje vještaka StefaniGardašanić listovi 288- 300 spisa, te je saslušan tužitelj ZR kao parnična stranka.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe sadržane u čl.2. predmetnog ugovora o krediti i zahtjev na ime povrata pretplaćenih iznosa kamata u svoti od 11.232,43 kune/1.410,76 euera uvećane za zatezne kamate koje teku od uplate svakog pojedinog anuiteta pa do isplate kako je poliže označeno pod I. izreke ove presude.

9. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. br. GŽ-498/2023-2 od 21. studenog 2024. godine usvojena je žalba tuženika i ukinuta presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj: P-145/2021-10 od 21. prosinca 2022. te predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

9.1. U obrazloženju svoje odluke sud drugog stupnja u točkama 11., 12., 13.1. i 14. navodi slijedeće:

''11. Naime, valja istaći da, iako je noveliranom odredbom čl. 502.c ZPP/19 propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u kojem slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj se osoba na njih poziva, a i da je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 i 110/15 dalje: ZZP/14) koji je na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, određeno da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. istog, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to se međutim u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja valja rukovoditi i Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII-4372/2021 od 30. lipnja 2022. i njome izraženim materijalno-pravnim stajalištem.

12. Naime, polazeći od činjenice da je predmet dokazivanja u kolektivnom sporu bilo utvrđivanje razumljivosti osporenih ugovornih odredaba iz aspekta prosječnog potrošača te od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka), a ne utvrđivanje okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu, a na koju okolnost su banke predložile saslušanje svojih zaposlenika, Ustavni sud Republike Hrvatske u točki 22. citirane odluke broj U- III4372/2021 od 30. lipnja 2022. izražava stajalište prema kojemu, ako se odluka o 4 Poslovni broj: Gž-498/2023-2 nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, Ustavni sud Republike Hrvatske smatra da je na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora, pri čemu da je teret dokazivanja obaviještenosti potrošača na bankama (točka 26.).

13. Nadalje, prema odredbi čl. 31. st. 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 99/99, 29/02 i 49/02 - pročišćeni tekst) odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba, a sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su u okviru svoga ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

13.1. Stoga razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa i iz aspekta žalbenih navoda tuženika o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju radi saslušanja tužitelja na okolnost da su predmetne ugovorne odredbe na čijoj ništetnosti tužitelj temelji osnovanost tužbenog zahtjeva bile jasne i razumljive, te da su mu tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezani uz te odredbe, imajući u vidu stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke broj U-III4372/2021 od 30. lipnja 2022. prema kojemu je banka ovlaštena u pojedinačnim postupcima potrošača dokazivati da je ne veže pravni učinak presude iz kolektivnog spora, a i iz okolnosti konkretnog predmeta u kojemu je prvostupanjski sud odbijanje odnosnog dokaznog prijedloga tuženika utemeljio na shvaćanju o nepotrebnom dokazivanju te tvrdnje, obzirom na doseg pravnog učinka presude iz kolektivnog spora i na predmetni pojedinačni postupak, valjalo je zbog pogrešnog materijalno-pravnog stajališta u primjeni odredbe čl. 502.c. ZPP-a, uslijed čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a.

14. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će imati u vidu stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022. te će omogućiti tuženiku dokazivanje tvrdnje o obaviještenosti potrošača – tužitelja u predugovornoj fazi predmetnog obvezno-pravnog u svezi ugovorne odredbe o mogućnosti promjene redovne kamate, raspraviti sve okolnosti vezane uz činjenicu da li je predmetni Ugovor o kreditu potrošački ugovor te da li tužitelj ima status potrošača, te će nakon provedenog dokaznog postupka ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva na način da će za svoje zaključke dati valjane i jasne razloge koji imaju uporište u provedenim dokazima i stanju spisa primjenom odgovarajućih materijalnih, a ne prepisivanjem sadržaja presude na čiji pravni stav se poziva u svojoj odluci, a novom odlukom odlučit će se i o troškovima postupka.''

10. Sukladno uputi suda drugog stupnja sud je saslušao tužitelja koji je na ročištu od 14. siječnja 2025. godine izjavio da mu ''u principu'' odredbe predmetnog ugovora o kreditu nisu bile jasne i razumljive. Predmetni kredit je podigao u poslovnici tuženika, Ispostave u Metkoviću jer je zajedno sa svojim roditeljima poznavao ondašnjeg voditelja – službenika Z i to za mehanizaciju u svrhu poljoprivredne proizvodnje zbog natječaja koji ide u skoroj budućnosti pa bi u tom slučaju kao vlasnik mehanizacije dobio prednost u dodjeli poljoprivrednog zemljišta od Grada Opuzena, a što je prihvatio. S obzirom da se sa službenikom Z dobro poznavao isti mu nije dugo objašnjavao uvjete kredita, a on ga nije ispitivao jer je imao potpuno povjerenje u njega. Izričito tvrdi da mu voditelj ispostave Z prilikom pregovaranja o ponudi kredita nije obrazložio posljedice i rizike vezan uz te odredbe. Nakon par dana pozvao ga je Z u banku i dočekao ga je gotov obrazac ugovora koji je potpisao. ''U principu'' taj ugovor prilikom potpisivanja nije pročitao i službenik banke mu ganije usmeno obrazložio, u smislu da je riječ o povoljnoj kreditnoj liniji i da bi bila šteta da je propusti, jer je riječ o promotivnom kreditu koji se može podignuti u kratkom vremenskom razdoblju. Završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Na upit punomoćnika tuženika: ''Zašto se odlučio na promjenjivu kamatnu stopu?'', tužitelj je iskazao da nije znao da je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi jer mu je službenik banke rekao 5,2 % pa je smatrao da je takva stopa za cijeli period ugovora. Nije mu objašnjeno od strane službenika banke što je promjenjiva kamatna stopa. Nakon par mjeseci kamatna stopa se počela povećavati pa je plaćao veći anuitet i dobio je obavijest od banke o povećanju kamatne stope te raspitivao usmeno u banci o tome kod službenika Z koji mu je rekao da ni on to nije očekivao. Kako se kamatna stopa svaka dva tri mjeseca povećavala htio je raskinuti ugovor o kreditu, na što mu je službenik Z rekao da to nije moguće. Nije se kod drugih banaka raspitivao o uvjetima kreditiranja jer je imao povjerenje u službenika Z koji mu je rekao da je riječ o izuzetno povoljnoj liniji kredita, da će mu on pomoći kod podizanja toga kredita jer nije bio solventan, već je bio''u principu'' nezaposlen. U vrijeme podizanja kredita živio je s roditeljima i bavili su se poljoprivredom isključivo za osobne potrebe. Na kraju iskazuje da je on završio smjer trgovina na Ekonomskom fakultetu i da se nikada nije bavio svojim zanimanjem, niti je do danas zaposlen već se sada bavi vrlo malo poljoprivredom zbog skrbi o starim roditeljima. Ističe da smjer trgovina nema nikakve veza s bankarstvom, već marketingom, prezentacijom robe, uvozom i izvozom. I naposljetku da mu u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bio poznat pojam promjenjive kamatne stope.

11.Tužitelj nije dokazao da je odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 819- 50-4050231 u iznosu kunske protuvrijednosti 31.731,07 CHF kojom je određena redovna kamata 5.20% godišnje promjenjiva ništetna iz slijedećih razloga:

12. Nije sporno da su parnične stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 20.travnja 2007. sklopile ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti CHF 31.731,07 CHF, redovna kamata je 5.20%, godišnja promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika), namijenjen za kupnju novih traktora. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća. Rok otplate je 84 mjeseca.

13. Tužitelj tvrdi da je ništetna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke (čl.4. Ugovora), pošto se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

14. Glede odredbe čl.4. Ugovora o kreditu vidljivo je da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o visini kamatnih stopa ili drugoga akta tuženika.

15. Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva i razumljiva tužitelju koji je završio Ekonomski fakultet u Zagrebu i kojem su poznati ekonomski pojmovi poput promjenjive kamatne stope, pa sud ne prihvaća tužiteljevu izjavu da mu u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije bio poznat pojam promjenjive kamatne stope.

16. Tužitelj je iskazao da se on i njegova obitelj bave isključivo poljoprivredom i da je svrha predmetnog Ugovora o kreditu bila za mehanizaciju u svrhu poljoprivredne proizvodnje zbog natječaja koji ide u skoroj budućnosti pa bi u tom slučaju kao vlasnik mehanizacije dobio prednost u dodjeli poljoprivrednog zemljišta od Grada Opuzena, a što je prihvatio.

17. Stoga, u konkretnom slučaju je riječ o ugovoru koji tužitelj kao kupac sklapa u okviru svoje gospodarske djelatnosti (kupovina traktora za poljoprivrednu proizvodnja), pa predmetni Ugovor o kreditu nije potrošački, niti je tužitelj potrošač. Odredba čl. 3. Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 - dalje: ZZP) propisuje da je ''potrošač'' svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, iako je tužitelj ZR predmetni ugovor zaključio kao fizička osoba na ime i prezime, utvrđeno je da su mu traktori potrebni za bavljenje poljoprivredom, pa stoga predmetni ugovor nije potrošački zbog čega tužitelju ne pripada zaštita prava iz odredba čl. 96., čl. 99., čl. 102. ZZP, odnosno Direktive vijeća 93/137EEZ.

18. Zbog svega izloženog presuđeno je kao pod I. izreke ove presude.

19.O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023 - u daljnjem tekstu: OT).

20.Tuženiku su priznati troškovi za: sastav odgovora na tužbu 200,00 eura (Tbr.8.t.1. OT), zastupanje na ročištima: 27.09.2019., 11.03.2021., 24.11.2022. i 14.01.2025. 800,00 eura ili za svako ročište 200,00 eura (Tbr.9. t.1. OT), za sastav podneska od 11.10.2019. 200,00 eura (Tbr.8.t.1. OT), za sastav podneska od 09.12.2021. 200,00 eura (Tbr.8.t.1. OT), za sastav žalbe 23.12.2022. 250,00 eura (Tbr.10.t.1. OT) ili ukupno 1.650,00 eura, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 412,50 eura, pristojbu za žalbu protiv presude 53,09 eura, pristojbu za odgovor na žalbu 200,00 eura, pa je parnični trošak tužitelja 2.315,59 eura (čl.155.st.1. ZPP-a). Tuženik nije platio pristojbu za odgovor na tužbu pa njegov zahtjev po tom osnovu u iznosu od 53,09 eura neosnovan.

U Pločama, 30. siječnja 2025.

S u d a c:

Darko Jelčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Varaždinu u roku 15 dana od dana kada je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1.Punomoćnik tužitelja mr. sc. BR iz [adresa].Punomoćnik tuženika Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, Strossmayerov trg 8