REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-83/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD NOVI VINODOLSKI, Trg Vinodolskog zakona 1, Novi Vinodolski, OIB: 40046437733, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica Ljudevita Farkaša Vukotinovića 2, OIB: 69693144506, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Kamenar Milutin, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kamenar Milutin i Klepac Mustać j.t.d. iz Rijeke, Grivica 6/II, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik:

1. k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 1 jutro i 133 čhv ili 6233 m2,

2. k. č. br. [katastarska čestica], dio gradilišta površine 1 čhv ili 4 m2,

3. k. č. br. [katastarska čestica], dio puta površine 56 čhv ili 201 m2,

4. k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 27 čhv ili 97 m2,

5. k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 146 čhv ili 525 m2,

6. k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak Osap Pod Osap površine 47 čhv ili 169 m2,

7. k. č. br. [katastarska čestica], gradilište površine 93 čhv ili 334 m2,

8. k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak Osap Pod Osap površine 168 čhv ili 604 m2,

9. k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak Osap Pod Osap površine 34 čhv ili 122 m2,

10. k. č. br. [katastarska čestica], gradilište površine 426 čhv ili 1532 m2,

11. k. č. br. [katastarska čestica], gradilište površine 332 čhv ili 1194 m2,

12. k. č. br. [katastarska čestica], gradilište površine 84 čhv ili 302 m2,

13. k. č. br. [katastarska čestica], gradilište površine 167 čhv ili 601 m2,

14. k. č. br. [katastarska čestica], gradilište površine 86 čhv ili 309 m2, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i

15. k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak Osap pod Osap površine 198 čhv ili 712 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

tako da tužitelj može na temelju ove presude bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja tuženika ishoditi u zemljišnim knjigama uknjižbu svog prava vlasništva na tim nekretninama na svoje ime.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 6.250,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama koje su opisane u točki I. izreke i koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda Crikvenica, zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski upisane kao vlasništvo tuženika. Nekretnine predstavljaju građevinsko zemljište unutar granica građevinskog područja ranije Općine Crikvenica – Grada Novog Vinodolskog. Nekretnine su bile upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na tadašnjeg nositelja-organa prava upravljanja Općenarodnom imovinom, šumama i šumskim zemljištem Šumsko gospodarstvo „Viševica“ na Rijeci. Unatoč tome nadležno općinsko tijelo, a kasnije Skupština Općine Crikvenica sa istim građevinskim zemljištem u potpunosti je i samostalno raspolagala dodjeljujući ga na korištenje bez ikakvih ograničenja upisanog tijela. Neovisno o zemljišno knjižnom upisu razvidno je da je svako raspolagao sa onim na što je imao zakonsko pravo tj. Općina sa neizgrađenim građevinskim zemljištem unutar granica građevinskog područja k. o. [katastarska općina] a Šumsko gospodarstvo „Viševica“, od 1968. Šumsko gospodarstvo Senj te konačno Goransko primorsko šumsko gospodarstvo Delnice sa šumama i šumskim zemljištem. Tuženik se na nekretninama upisao vlasnikom temeljem zemljišnoknjižnog upisa po pravnom sljedništvu iza Goransko-primorskog šumskog gospodarstva Delnice kao na šumama odnosno šumskom zemljištu. Navedeni zemljišnoknjižni upis je u potpunosti u suprotnosti sa odredbama Zakona o šumama budući da ni po odredbama Zakona o šumama donesenim 1977. niti istog Zakona usvojenog 1983. sa izmjenama i dopunama (NN RH 54/83) niti jedna tadašnja Radna organizacija šumarstva niti jedno od 10 osnovanih Šumskih gospodarstava na području Republike Hrvatske nisu mogli biti niti su bili vlasnikom šuma ni šumskog zemljišta već su istim samo gospodarili odnosno upravljali. Nikada, dakle, niti jednim dijelom građevinskog zemljišta nije raspolagao i dodjeljivao ga na trajno korištenje organ upravljanja šumama već jedino Narodni odbor odnosno Općina putem svojih izvršnih odnosno predstavničkih tijela. Nekretnine su se na dan 16.10.1990. odnosno 24.7.1991. prema odredbama Odluke o prostornom planu Općine Crikvenica nalazile unutar granica građevinskog područja. Poziva se na čl. 115. Zakona o prostornom planiranju i korištenju građevinskog zemljišta (Narodne novine broj 14/73) prema kojemu: neizgrađeno građevinsko zemljište koje je po zakonu postalo društveno vlasništvo, općinska skupština daje na korištenje pravnim i fizičkim osobama na način i po postupku propisanom ovim zakonom i na temelju njega donesenim propisima općine, u svrhu da ga te osobe privedu namjeni predviđenoj provedbenim planom (st. 1.). Skupština općine daje na korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište koje je po bilo kom temelju postalo društveno vlasništvo u svrhu da se privede namjeni predviđenoj provedbenim planom (st. 2.). Poziva se i na Zakon o lokalnoj upravi i samoupravi ( NN 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99, 51/00 i 33/01) i čl. 67. prema kojemu: Sve pokretne i nepokretne stvari koje pripadaju jedinici lokalne samouprave kao i prava koja im pripadaju čine imovinu jedinice lokalne samouprave. Čl. 87. st. 1. istog zakona propisano je da "Općine, gradovi i Županije utemeljeni Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, preuzet će nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednici, najkasnije do 31.3.1994.. Isto tako u prilog tvrdnjama tužitelja idu i odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima: čl. 360. pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja tog prava pravo vlasništva one osobe koje je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drugačije. Iz svega do sada iznesenog razvidno je da je tužitelj do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima od 50-tih, 60-tih i početka 70-tih godina prošlog stoljeća izvanknjižni korisnik prijepornih nekretnina a po stupanju na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izvanknjižni vlasnik prijepornih nekretnina. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Nejasno je temeljem kojeg osnova tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva. Nije mu jasan pojam izvanknjižnog korisnika na koji se tužitelj poziva. Temelj uknjižbe prava vlasništva tuženika je knjiženje Javnog poduzeća Hrvatske šume p.p. Zagreb uknjiženo kao slijednik Šumskog gospodarstva Senj, a isto prethodno knjiženo kao slijednik Općenarodne imovine – Organ upravljanja šumsko gospodarstvo „Viševica“, a potonji od zemljišnih zajednica. Na temelju čl. 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 1990. te čl. 7. Zakona o dopunama kojima su osnovana javna poduzeća (Narodne novine broj 61/91), Poduzeće za šume, Zagreb, koje je počelo sa radom 1. siječnja 1991. i koje je pravni prednik Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, danom stupanja na snagu toga zakona postalo je vlasnik osnovnih, obrtnih i drugih sredstava Samoupravne interesne zajednice šumarstva Hrvatske i svih radnih organizacija u djelatnosti šumarstva koja su utvrđena bilancom na dan 31. prosinca 1990., a nisu šuma odnosno šumsko zemljište, a niti poljoprivredno zemljište. Obzirom da tuženiku utužene nekretnine nisu oduzete iz posjeda, iste su ostale u osnovnim, obrtnim i drugim sredstvima Samoupravne interesne zajednice šumarstva Hrvatske i svih radnih organizacija u djelatnosti šumarstva koja su utvrđena bilancom na dan 31. prosinca 1990. te su utužene nekretnine, temeljem čl. 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 1990. odnosno čl. 7. Zakona o dopunama Zakona kojima su osnovana javna poduzeća iz 1991., postale vlasništvo Hrvatskih šuma d.o.o.. Obzirom na taj način stjecanja vlasništva od strane tuženika, nisu od značaja navodi tužitelja da je isti raspolagao drugim građevinskom zemljištima, dodjeljujući iste trećim osobama, niti takvo raspolaganje može biti osnov za utvrđenje prava vlasništva tužitelju u ovome postupku. Pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta moglo je prestati u slučaju kada je skupština općine ili komisija iz čl. 35. st. 2. Zakona o građevinskom zemljištu (NN 53/90) rješenjem utvrdila da je prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta i da ga je korisnik dužan predati u posjed općini, a u ovome slučaju takva odluka ne postoji. Nadalje, čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu (dalje: ZGZ ) u čl. 9. bilo je određeno da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravljaju općine na čijem području se nalazi zemljište, osim ako tim zemljištem na temelju Ustava i zakona nisu upravljale druge društveno političke zajednice ili društveno pravne osobe. Temeljem čl. 9. ZGZ se ne može smatrati da bi općine bile vlasnici nekretnina iz razloga što pravo upravljanja građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu u smislu čl. 9. ZGZ nije jedno od prava koje čine društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja), već se radi o pravu na gospodarenje tim zemljištem do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva. Takav pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-463/09 od 29.2.2012, Rev-464/09 od 22.12.2010., Rev-1084/11 od 22.5.2012 i Rev-460/09 od 16.6.2010.. Tužitelj nije dokazao da je pravo na nekretnini u društvenom vlasništvu stekao na valjani način, na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih pretpostavki koje su se zahtijevale za stjecanje u trenutku stjecanja te neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnog prednika do sebe. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i trpljenje uknjižbe na nekretninama koje su upisane u točki I. izreke presude jer se radi o zemljištu unutar granica građevinskog područja, a tuženik koji gospodari šumama u vlasništvu Republike Hrvatske ne bi trebao biti upisan vlasnikom zemljišta unutar granica građevinskog područja, već bi to trebao biti tužitelj jer se nekretnine nalaze unatar njegova područja.

4. Među strankama nije sporno da se utužene nekretnine nalaze unutar granica građevinskog područja u gradu Novi Vinodolski. Nije sporno da je tuženik upisani vlasnik nekretnina. Nije sporno da su nekretnine bile društveno vlasništvo s upisanim korisnikom prednika tuženika.

5. Među strankama je sporno da li su utužene nekretnine u nekom trenutku i u kojem postale vlasništvo tužitelja.

6. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu, uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici poslovni broj P-1154/2015 odnosno u odluke na str. 318- 328 spisa, očevid na licu mjesta i vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Robert Svoboda iz Kastva na okolnost identifikacije nekretnina od 1971. godine do danas.

7. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Roberta Svoboda od 6.9.2024. proizlazi u odnosu na utužene čestice da one u naravi predstavljaju asfaltiranu cestu, uređeno zemljište, dvorište, i/ili pašnjak. Navedeno je razvidno i iz Skice lica mjesta s preklopom na DOF (str. 465 473 spisa). Radi se o nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] (njih 14) i 6310 (1) k. o. [katastarska općina].

9. S obzirom na utvrđenje suda s očevida na licu mjesta i utvrđenje vještaka iz nalaza i mišljenja, te analizom dokumentacije u spisu sud nije pronašao osnov temeljem kojeg bi utužene nekretnine u bilo kojem trenutku postale vlasništvo tužitelja.

10. Sud je zaključio da je tuženik vlasništvo stekao kako i sam tvrdi temeljem čl. 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 1990. te čl. 7. Zakona o dopunama kojima su osnovana javna poduzeća (Narodne novine broj 61/91) putem pravnog prednika Poduzeće za šume, Zagreb, koje je počelo s radom 1. siječnja 1991. i koje je pravni prednik Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb. Danom stupanja na snagu toga zakona Poduzeće za šume je postalo vlasnik osnovnih, obrtnih i drugih sredstava Samoupravne interesne zajednice šumarstva Hrvatske i svih radnih organizacija u djelatnosti šumarstva koja su utvrđena bilancom na dan 31. prosinca 1990., a nisu šuma odnosno šumsko zemljište, a niti poljoprivredno zemljište.

11. Za razliku od tuženika, tužitelj nije stekao pravo vlasništva na nekretninama temeljem propisa koje navodi i citira. Tužitelj je uz tužbu dostavio niz rješenja i ugovora na str. 157-230 spisa iz kojih proizlazi da je čestice unutar zk. ul. [broj ZK uloška] (kojem zk.ul. pripada i 14 utuženih čestica) dodjeljivao fizičkim osobama da sagrade obiteljske kuće. Te parcele koje je dodjeljivao su bile strogo izdvojene i ograničene površinom i fizičke osobe su imale dužnost privesti ih namjeni odnosno sagraditi na njima obiteljske kuće. Međutim, za ovdje utužene nekretnine nema propisa temeljem kojeg bi tužitelj postao vlasnik. Da bi tužitelj mogao postati vlasnik po osnovi (nerazvrstanih) cesta svoja prava bi trebao ostvarivati kroz proceduru propisanu zakonima koji to uređuju. Tužitelj se poziva na odredbe Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi ( NN 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99, 51/00 i 33/01) i čl. 67. prema kojemu: Sve pokretne i nepokretne stvari koje pripadaju jedinici lokalne samouprave kao i prava koja im pripadaju čine imovinu jedinice lokalne samouprave. Čl. 87. st. 1. istog zakona propisano je da "Općine, gradovi i Županije utemeljeni Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, preuzet će nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednici, najkasnije do 31.3.1994.. Tužitelj ne može temeljem tih odredbi steći pravo vlasništva pozivajući se na sljedništvo općine koje nisu imale pravo korištenja tih nekretnina. Nije sve što je unutar grada i gradsko, odnosno to što je tužitelj jedinica lokalne uprave i samouprave ne znači da je vlasnik svega na svom području a pored drugih titulara koji su valjano stekli pravo vlasništva. Tužitelj je kao jedinica lokalne samouprave temeljem propisa na koje se poziva stjecao pravo vlasništva na građevinskom zemljištu koje nije nitko pretvorio u pravo vlasništva, ali nije mogao steći pravo vlasništva nad onim nekretninama koje je njihov titular pretvorio, kao što je ovdje slučaj. Naravno da je tužiteljev prednik dodjeljivao izdvojena zemljišta pojedinim fizičkim osobama radi izgradnje obiteljskih kuća jer je za to bio nadležan. Ali ona zemljišta čija površina nije izdvojena za takvu namjenu (kao utužene nekretnine) nisu mogle postati vlasništvo tužitelja. Niti zemljišta koja su izdvojena za potrebe izgradnje obiteljskih kuća nisu odmah bila vlasništvo istih, već tek uspostavom načela jedinstva nekretnine. Kako ovdje nema sagrađene kuće/zgrade, to ne može doći do uspostave načela jedinstva nekretnine u korist vlasnika zgrade, niti stjecanja vlasništva u korist tužitelja. Tužitelj se poziva i na Zakon o građevinskom zemljištu, ali sud i ovdje smatra da tužitelj temeljem istoga nije mogao steći pravo vlasništva jer je odredbom čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine 53/90) bilo propisano: Građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području nalazi to zemljište, ako tim zemljištem na temelju ustava i zakona ne upravlja druga društveno- politička zajednica, mjesna zajednica ili druga društvena pravna osoba. Ovdje se radi o nekretninama na kojima nije upravljao prednik tužitelja jer nisu u tu svrhe izdvojene. Prednik tužitelja je upravljao nekretninama koje su bile planski i površinom izdvojene za to, a što ove ovdje nisu bile. Činjenica je da utužene nekretnine ne služe tuženiku, ali nema uporišta u zakonu temeljem kojeg bi iste postale vlasništvo tužitelja.

12. Kako po mišljenju ovog suda nisu ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva temeljem citiranih propisa niti temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP, "Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), te s obzirom da tuženik uživa zaštitu pretvorenog prava iz odredbe čl. 363. ZVDSP-a, to je sud tužbeni zahtjev odbio i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

13. Sud je rješenjem na ročištu od 5.12.2024. odlučio da neće provoditi druge dokaze predložene po tužitelju (saslušanje svjedoka AD, te drugih svjedoka po potrebi), i tuženika (saslušanje svjedoka BD, ID) iz razloga suvišnosti. U postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava (čl. 492.a ZPP-a). Dokumentacija u spisu, očevid na licu mjesta i nalaz i mišljenje sudskog vještaka su dostatan dokaz za utvrđivanje odlučnih činjenica ovog predmeta.

14. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u postupku u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je mu je priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav odgovora na tužbu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- zastupanje na ročištima 8.9.2022., 11.4.2024. i 5.12.2024. u iznosima od po 1.000,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 3.000,00 EUR;

- sastav podneska od 16.9.2022. od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

- PDV (25%) od 1.250,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 6.250,00 EUR.

15. Slijedom navedenog, sud je tužitelja obvezao da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 6.250,00 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

16. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 30. siječnja 2025.

Sutkinja

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.