REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-177/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela, u pravnoj stvari tužiteljice UP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne rasprave dana 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženice, dana 30. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica UP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela k. č. [katastarska čestica], ZU 428, k. o. [katastarska općina], u površini od 89 m[2] , označeno u skici izmjere likom 3, 4, 5, 6, 7, 3, dijela k. č. [katastarska čestica], ZU 428, k. o. [katastarska općina], u površini od 46 m[2] , označeno u skici izmjere likom 1, 2, 3, 7, 1, koja skica čini sastavni dio nalaza i mišljenja TD Polić j.d.o.o. od travnja 2024. g. i ove presude, što joj je tužena dužna priznati.

II. Tužiteljica je ovlaštena temeljem ove Presude i prijavnog lista zatražiti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz toč. I izreke na svoje ime, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Republike Hrvatske, što je tužena dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u Metkoviću, ZK odjel [adresa], na nekretninama oznake č. zem. [katastarska čestica], za k. o. [katastarska općina] (ZU 428), upisana tužena RH, za cijelo (1/1). Kod DGU, Ispostave za katastar u [adresa], k. č. [katastarska čestica] zv. KUPINOVICA i k. č. [katastarska čestica], zv. KUPINOVICA, upisane su u P.L. br. 402, za k. o. [katastarska općina], te je takav upis nepromijenjen od revizije katastra pa do danas. Bez obzira na zk i katastarsko stanje na nekretnini iz toč. 1. Tužbe, tužiteljica drži da je stekla pravo vlasništva geometrijski odijeljenih nekretnina oznake dio č. zem. [katastarska čestica], sveukupne površine 135 m[2] ( 89 m + 46 m ), za k. o. [katastarska općina] (ZU 428); Predmetna nekretnina je jedinstvena u pravnom prometu, navezana jedna na drugu, te se nalazi u mjestu [adresa], iznad ceste Vrgorac – Split, u naravi dvorište obiteljske kuće tužiteljice, unutar ogradnog zida. Nekretnine iz toč. 1. zahtjeva tužiteljica je stekla u vlasništvo temeljem kupoprodajnog ugovora sa BP, predmetom kojeg ugovora je bila nekretnina k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ta nekretnina je u odnosu na nekretnine iz toč. 1. susjedna, a riječ je o obiteljskoj kući u [adresa]. Međutim, tužiteljica je sklapanjem kupoprodajnog ugovora, stupila u posjed nekretnina iz toč. 1., u površini od 135 m[2] , koje u naravi predstavljaju dvorište kuće uz k. č. [katastarska čestica], omeđeno betonskim zidom. Dakle, riječ je o zemljištu nužnom za redovnu upotrebu građevine, koja je također nekoć predstavljala vlasnost Republike Hrvatske. Prednica tužiteljice i to EP je svojevremeno vodila postupak radi utvrđenja vlasništva k. č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te je vlasništvo stečeno Presudom OS u Metković, br. P 292/09. Osnov stjecanja vlasništva prednice podnositeljice, a u odnosu na k. č. zem. [katastarska čestica] izložen je u presudi P 292/09, s kojom sud raspolaže, kao i Zaključkom SO Vrgorac iz 1973. g. Prednik tužiteljice je izgradio kuću u [adresa]-tih godina prošlog stoljeća, i to tako što je ovu nekretninu dobio nakon potresa, u svrhu izgradnje kuće. Tom prigodom, prednik tužitelja je stupio u posjed parcele, koja nosi površinu od cca 600 m[2] . Dakle, kuća je građena po odluci tadašnje javne vlasti, koja je ovaj lokalitet parcelirala 70-tih godina prošlog stoljeća, odnosno, nekretnine su geodetskim projektima formirane nakon izgradnje, o čemu svjedoči uporabna dozvola i podatci DGU-a Ispostave za katastar u Vrgorcu, iz kojih isprava je razvidno da je objekat na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sagrađen prije 1968. g., a zemljište dodijeljeno vlasniku radi izgradnje, tek 1973. g., što znači, da činjenicu građenja kuće ne prati službena dokumentacija kojom javna vlast dodjeljuje zemljište za gradnju. Upravo zato, zk stanje na ovom lokalitetu ne odgovara stvarnom stanju, pa je tako tužiteljica nakon kupnje nekretnine i ulaska u posjed dolazi do saznanja da njeno dvorište obuhvaća dijelove nekretnina iz toč. 1. u ukupnoj površini od 135 m[2] , kojoj površini treba pridodati i površinu od 400 m , koje je već upisano na ime tužiteljice; Radi toga, odnosno radi pravilne identifikacije sačinjen je nalaz geometra, koji je izradio skicu mjerenja od travnja 2024.g, iz koje je razvidno da posjed tužitelja obuhvaća (pored k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) i : dio k. č. [katastarska čestica], ZU 428, k. o. [katastarska općina], u površini od 89 m2, označeno likom 3, 4, 5, 6, 7, 3, dio k. č. [katastarska čestica], ZU 428, k. o. [katastarska općina], u površini od 46 m2, označeno likom 1, 2, 3, 7, 1. Sukladno pozitivnim propisima, smatra se da je neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazilo u društvenom vlasništvu, dobilo svog titulara vlasništva stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92). Dakle, stajalište je da je Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi posredno provedena pretvorba neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, te da je stupanjem na snagu tog zakona zemljište postalo vlasništvo novonastalih pravnih subjekata (Općine, Županije i Gradovi). Zemljište je postalo vlasništvo novonastalih subjekata neovisno o tome da li su oni doista međusobno i proveli podjelu imovine propisanu čl. 87 ovog zakona. Znači, razgraničenje prostornog plana je od krucijalne važnosti, pa tako šuma i šumsko zemljište su pretvorbom postali vlasništvo RH (Zakon o šumama), poljoprivredno zemljište također sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, a ovdje je riječ o građevinskom zemljištu koji je shodno rečenim odredbama Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi vlasništvo Općine (lokalne uprave), koje je pogrešno upisano na ime i vlasništvo RH. Tužitelj se prije podnošenja ove Tužbe obratio tuženiku (zz tužene) radi mirnog rješenja spora, i to zahtjevom za mirno rješenje spora koji je predan pošti 24.04.2024. g. (preporučeno!) da bi dopisom tužene u spisu ODO-a u Metković, br. N-DO- 14/24, ista tražila dopunu Zahtjeva za mirno rješenje spora. Tužitelj je udovoljio zahtjevu tužene, i to dopisom od 31.05.2024. godine, a na koji se je tužena oglušila. Upravo iz ovog razloga tužitelj smatra Tužbu pravovremenom, budući zahtjev za mirno rješenje spora nije odbijen, usvojen, a prošao je zakonski rok propisan odredbom čl. 186. a. ZPP-a. Tužitelj je stava kako od trenutka dostave dopisa tužene od 15.05.2024. godine nije počeo teći novi rok za podnošenje zahtjeva za mirno rješenje. Evidentno je, kako je nekretnina iz toč. 1 u mirnom posjedu kako tužitelja, tako i njegovih predaka, radi čega tužiteljica predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP-a. Među strankama je nesporno kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja, istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelje na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora, kojem prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio, odnosno dopisom od 07.06.2024. dostavio je određenu dokumentaciju no odbio je pokretanje postupka sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku. Sukladno odredbama čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu, Državno odvjetništvo pozvat će podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka. Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Državno odvjetništvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi donošenje odluke o osnovanosti njegova zahtjeva za mirno rješenje spora. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku i čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu budući ovdje tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora koji bi imao sadržaj predviđen kogentnim normama ZPP-a, a nakon što je pismenim putem upozoren nije pokrenuo odgovarajući postupak sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. ZPP-a. Ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da su ovdje tužitelj odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Po mišljenju tužene navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi ima pravo potraživati troškove postupka s obzirom da su vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje nadležnog upravitelja prometnice HC d.o.o. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine 1968 godine. Predlaže se dopuniti priloženu skicu lica mjesta popisom koordinata u obliku prihvatljivom za sudski postupak te fotografijama lica mjesta. Predlaže se također pozvati HC d.o.o., sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. U predmetnom je postupku tužitelj dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Ovdje je već iz postojeće dokumentacije odnosno navoda tužbe jasno kako su označeni prednici tužitelja sudjelovali u postupcima pred upravnim tijelima, ishodili izvjesne akte za dio izvjesne nekretnine, te im nije moglo ostati nepoznato da predmetna nekretnina ne predstavlja njihovo vlasništvo u zatraženom opsegu. Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Izvedeni su dokazi uvidom u sve isprave priložene spisu: zahtjev za mirno rješenje spora, izvatke iz zk broj zk uloška [broj ZK uloška], izvod iz posjedovnog lista broj 402, uvjerenje Ispostave za katastar nekretnina Vrgorac od 27.10.2022., izvod iz katastarskog plana, očevidom na licu mjesta, skicu lica mjesta vještaka Zlatana Polića iz travnja 2024., saslušanjem svjedoka PP, RP i UPK.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je vlasnički zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je ista isključiva vlasnica dijela k. č. [katastarska čestica], ZU 428, k. o. [katastarska općina], u površini od 89 m2, označeno u skici izmjere likom 3, 4, 5, 6, 7, 3, dijela k. č. [katastarska čestica], ZU 428, k. o. [katastarska općina], u površini od 46 m2, označeno u skici izmjere likom 1, 2, 3, 7, 1, koja skica čini sastavni dio nalaza i mišljenja TD Polić j.d.o.o. od travnja 2024. g., uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Republike Hrvatske.

6. Među strankama nije sporno da je u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana Republika Hrvatska, da je ista pasivno legitimirana te da je zahtjev za mirno rješenje spora tuženica odbila u postupku po tom zahtjevu.

7. Među strankama su sporne okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji pravni prednici tužiteljice bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužiteljice i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te jesu li bili savjesni posjednici.

8. Iz izvatka iz ZK broj zk uloška [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] proizlazi da je kao vlasnica nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] za cijelo upisna Republika Hrvatska, dok iz izvatka iz ZK broj zk uloška [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] proizlazi da je kao vlasnica kat. čest. označene kao 3223/67 upisana tužiteljica UP.

9. Iz posjedovnog lista za k.o [adresa] proizlazi da je u kao posjednik kat. čest. označenih kao 3223/55 i 3223/92 upisana Republika Hrvatska.

10. Očevidom na licu mjesta održanim dana 4. prosinca 2024. utvrđeno je da je predmet spora nekretnina koja je položena južno u odnosu na [adresa]. Nekretnina je udaljena od ceste cca 3 m te je na istoj vidljiv betonski zid sa željeznom ogradom koja razdvaja dvorište kuće tužitelja s površinom zemljišta do ceste. Prostor prikazan na skici vještaka predstavlja površina na kojoj je izgrađen betonski zid, postavljena ograda te da se veći dio nekretnine nalazi unutar dvorišta. Pored navedenog dvorišta vidljiva je prizemnica te dimna "kužina", tako da je spomenuta kuća i "kužina" omeđena betonskim zidom i ogradom sa sjevera, istoka i zapada. Sa sjeverne strane nekretnine vidljiva su ulazna vrata i dvorište i ulazna vrata koja vode u garažu koja je izgrađena unutar prizemnog objekta. Pokazana nekretnina se nalazi u nizu izgrađenih kuća koje se protežu ka zapadu i također omeđene i ograđene zidovima i ogradom, s tim da je ogradni zid tužiteljičine nekretnine položen dublje ka jugu u odnosu na susjedne nekretnine, tako da od ruba ceste do zida tužitelja iznosi 3 m.

11. Saslušan na licu mjesta sudski vještak Zlatan Polić je izjavio da je već na zahtjev stranke identificirao predmetnu nekretninu te istu prikazao na skici lica mjesta odnosno na položajnom nacrtu koji je priložen spisu, stoga može potvrditi da prikazano stanje na skici odgovara nekretnini koju je punomoćnik tužitelja pokazao. Radi se o dijelu k. č. [katastarska čestica] i dijelu 3223/92 u k. o. [katastarska općina]. Ukupna površina prikazanog dijela je 135 m[2] .

12. Predmetna nekretnina je na skici lica mjesta vještaka Zlatana Polića iz travnja 2024. označena kao dio k. č. [katastarska čestica], u površini od 89 m[2] , u skici izmjere označena likom 3, 4, 5, 6, 7, 3, te dio k. č. [katastarska čestica], u površini od 46 m[2] , u skici izmjere označena likom 1, 2, 3, 7, 1.

13. Svjedok PP je iskazao da je njegova supruga prije otprilike 3 godine kupila od NP iz [adresa] kuću, pomoćni objekat, prostor oko kuće, zapravo kupila je cijeli teren koji je ograđen ogradom prema državnoj cesti. Navedena NP je tu nekretninu naslijedila od svoje tetke koja se preziva MP, a ova je od države dobila teren za izgradnju kuće tako da je ista koristila i okućnicu i prostor do ograde. Koliko mu je poznato kuća je izgrađena negdje krajem 60-ih godina i od tada se koristi i okućnica i teren uz kuću. Nije nitko njegovu suprugu i njezine prednike smetao u korištenju ove nekretnine. Koliko mu je poznato zk stanje je bilo takvo da je vlasništvo bilo gospođe MP, a kasnije NP. Kada je njegova supruga kupovala nekretninu postojala je ova ograda, koju je i sud vidio prilikom očevida na licu mjesta, a vidi se da je ovaj zid građen kad i kuća jer se radi o starom zidu. Nije nitko nikada od obitelji prodavatelja dolazio niti polagao kakva prava.

14. Svjedok UPK je iskazala dda živi u [adresa] stalno od 1980. godine, tako da se između nekretnine u kojoj živi i predmetne nekretnine nalazi samo jedna nekretnina. Sve ove nekretnine koje se nalaze uz ovu cestu je Općina Vrgorac dodijelila na korištenje i to u površini po 400 m[2] 1973. godine. Kada je došla 1980. živjeti u [adresa], zna da je kuća koja se nalazi na predmetnoj nekretnini već bila izgrađena. Zna da je u toj kući živjela pok. MP. Poznato joj je da je istu naslijedila kći od njezine sestre BPK koja je nekretninu prodala tužiteljici. Sve kuće koje se nalaze u nizu su izgrađene na dodijeljenim nekretninama i sve imaju izlaz na regionalni put i svatko od njih ima ogradu kojom je nekretnina odijeljena od ceste. Oni su svi ograde napravili kako bi se završavale kuće, i to 80-ih godina. Nije nikada bilo nikakva spora oko korištenja vezano za kuću i prostor oko kuće. Nije nikada nitko ni od rodbine prednika tužiteljice polagao nikakva prava, osim ove osobe koja je nekretninu prodala tužiteljici. I prije postavljanja ove ograde ovaj prostor se koristio kao prolaz jer je to jedini prolaz za ulaz u kuću.

15. Iz iskaza svjedoka RP proizlazi da živi u [adresa] pa mu je poznato koja je nekretnina predmet spora. On je često dolazio kod LP koji je bio prvi susjed i rođak pok. MP. Poznato mu je da je 70-ih godina bivša [adresa] ŽP, susjedu LP i misli još 8 osoba dodijelila nekretnine uz cestu za izgradnju kuća i to svakome u površini od 400 m[2] . Nakon što je kuća izgrađena, izgrađena je i ograda ispred kuće i na terenu se vidi da je riječ o starijem terenu i ogradi. Zna da je ŽP naslijedila kćer od njezine sestre koja živi u [adresa], a zove se BPK, pošto MP nije imala svojih nasljednika, koja je nekretninu prodala tužiteljici. Nije nikada nitko ni od druge rodbine prednika tužiteljice polagao nikakva prava i sve se znalo u kvadrat što je čije. Postoji zajednički zid između nekretnine pok. MP i nekretnine pok. LP, koji zid predstavlja među, odnosno vlasništvo između njihovih nekretnina. Na prostoru između kuće i zida su bile trešnje koje je radila pok. MP.

16. Ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno te u međusobnoj povezanosti sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

17. Iz iskaza saslušanih svjedoka je utvrđeno da je u posjedu nekretnine koja je sada predmet spora, bila sada pok. MP. Istu je, kako je utvrđeno iz provedenih dokaza, naslijedila kći od njezine sestre NP koja je predmetnu nekretninu prodala tužiteljici. Nekretnina se nalazi u nizu s nekretninama koje su izgrađene na dodijeljenim zemljištima i sve imaju izlaz na regionalni put i svatko od njih ima ogradu kojom je nekretnina odijeljena od ceste.

18. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su isti iskazivali vrlo detaljno, precizno te su se njihovi iskazi međusobno podudarali, a radi se o osobama kojima su činjenice posjedovanja poznate iz neposrednog opažanja.

19. Temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, i 141/06 - dalje:ZV) na sporni odnos se trebaju primijeniti pravna pravila OGZ obzirom da je riječ o izgrađenom građevinskom zemljištu koje je u vrijeme izgradnje bilo u režimu društvenog vlasništva, da je predmetna izgradnja bila, kako je utvrđeno iz provedenih dokaza 70-ih godina, odnosno dovršena je do 1980. godine, te da se ni vlasnik zemljišta ni nitko drugi nije protivio građenju, pa da je tužbeni zahtjev osnovan temeljem Paragrafa 418. OGZ.

20. Paragrafom 418. Općegrađanskog zakona koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom na odredbu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, i 141/06 - dalje:ZV) a prema kojoj su uvjet za stjecanje prava vlasništva građenjem, graditeljevo poštenje kao i činjenica da je vlasnik zemljišta to građenje dopustio odnosno da mu se nije protivio. I odlukom Ustavnog suda RH broj U-III/3214/2005 od 19.3.2008. u kojoj je navedeno da "treba istaći da je u vrijeme izgradnje kuće vrijedio režim društvenog vlasništva, pa se na konkretan slučaj ima primijeniti odredba iz Paragrafa 418.OGZ koja je omogućavala stjecanje prava vlasništva građenjem, ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se pak istom nije protivio".

21. Stoga je po ocjeni ovog suda prednica tužiteljice, i to MP, a nakon nje njezina nasljednica BPK, stekla pravo vlasništva i dvorišta – okućnice, dok je tužiteljica prvo vlasništva stekla temeljem pravnog posla. Bitno je istaći da se tuženica nikad nije protivila gradnji niti korištenju i posjedovanju, niti je dokazala da je prednik tužiteljice bio nepošten posjednik, a poštenje posjeda se pretpostavlja. Ističe se da je Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima stupio na snagu 1. rujna 1980. godine, dok je prednik tužiteljice naslijedio nekretninu prije toga. Iz iskaza saslušanih svjedoka je utvrđeno da je dio nekretnine koji sada predstavlja okućnicu tužiteljičine kuće koja se koristi kao ograđeno dvorište, što je sve utvrđeno na licu mjesta. Tužiteljicu i njezine prednike nije nikada nitko smetao u posjedu i svima je poznato da je to bilo vlasništvo MP.

22. Prema tome, prednica tužiteljice je temeljem odredbi Paragrafa 418. Općeg građanskog zakona stekla pravo vlasništva građenjem, a nesporno je da se radi o građevinskim čest. zem. koja je bila u režimu „društvenog vlasništva“.

23. Slijedom navedenog trebalo je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatiti, jer je utvrđeno da je tužiteljica vlasnik dijela k. č. [katastarska čestica], ZU 428, k. o. [katastarska općina], u površini od 89 m[2] , i dijela k. č. [katastarska čestica], ZU 428, k. o. [katastarska općina], u površini od 46 m , a sve sukladno odredbama čl. 388 st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te prema pravnom pravilu paragrafa 418. bivšeg OGZ-a.

24. Odluka o trošku postupka je izostala jer tužiteljica nije popisala trošak. 25. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 30. siječnja 2025.

S u t k i n j a :

Rajka Ćubela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, eOglasna ploča

2. ODO Metković, eOglasna ploča