REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž-804/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LSS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3568/22-21 od 22. svibnja 2024., dana 30. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3568/22-21 od 22. svibnja 2024. u pobijanim stavcima I. i III. u cijelosti i pobijanom dosuđujućem dijelu iz stavka II. izreke.
II. Žalba tužitelja se uvažava i preinačava se stavak II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3568/22-21 od 22. svibnja 2024. tako da se tuženik obvezuje naknaditi tužitelju uz dosuđeni iznos troška od 1.666,62 eura i daljnji iznos troška od 125,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama kako su iste specificirane u istoj odluci.
III. Tuženik je dužan na ime troška drugostupanjskog postupka isplatiti tužitelju iznos od 78,13 eura, u roku od 15 dana,
IV. Zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka, odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju LSS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.829,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 0,35 EUR od 1.9.2008. godine do isplate
na iznos od 0,60 EUR od 1.10.2008. godine do isplate
na iznos od 18,39 EUR od 1.11.2008. godine do isplate
na iznos od 4,91 EUR od 1.11.2008. godine do isplate
na iznos od 7,90 EUR od 1.12.2008. godine do isplate
na iznos od 11,16 EUR od 1.1.2009. godine do isplate
na iznos od 21,38 EUR od 1.2.2009. godine do isplate
na iznos od 24,30 EUR od 1.3.2009. godine do isplate
na iznos od 17,13 EUR od 1.4.2009. godine do isplate
na iznos od 18,30 EUR od 1.5.2009. godine do isplate
na iznos od 16,57 EUR od 1.6.2009. godine do isplate
na iznos od 14,86 EUR od 1.7.2009. godine do isplate
na iznos od 16,31 EUR od 1.8.2009. godine do isplate
na iznos od 16,97 EUR od 1.9.2009. godine do isplate
na iznos od 15,91 EUR od 1.10.2009. godine do isplate
na iznos od 15,65 EUR od 1.11.2009. godine do isplate
na iznos od 18,43 EUR od 1.12.2009. godine do isplate
na iznos od 21,35 EUR od 1.1.2010. godine do isplate
na iznos od 24,67 EUR od 2.2.2010. godine do isplate
na iznos od 23,61 EUR od 2.3.2010. godine do isplate
na iznos od 28,25 EUR od 2.4.2010. godine do isplate
na iznos od 27,72 EUR od 4.5.2010. godine do isplate
na iznos od 29,05 EUR od 1.6.2010. godine do isplate
na iznos od 41,39 EUR od 1.7.2010. godine do isplate
na iznos od 36,40 EUR od 1.8.2010. godine do isplate
na iznos od 39,53 EUR od 1.9.2010. godine do isplate
na iznos od 48,68 EUR od 1.10.2010. godine do isplate
na iznos od 46,82 EUR od 1.11.2010. godine do isplate
na iznos od 44,44 EUR od 1.12.2010. godine do isplate
na iznos od 66,18 EUR od 1.1.2011. godine do isplate
na iznos od 59,56 EUR od 1.2.2011. godine do isplate
na iznos od 53,47 EUR od 1.3.2011. godine do isplate
na iznos od 58,25 EUR od 1.4.2011. godine do isplate
na iznos od 54,27 EUR od 1.5.2011. godine do isplate
na iznos od 65,42 EUR od 1.6.2011. godine do isplate
na iznos od 78,16 EUR od 1.7.2011. godine do isplate
na iznos od 88,78 EUR od 1.8.2011. godine do isplate
na iznos od 94,08 EUR od 1.9.2011. godine do isplate
na iznos od 78,16 EUR od 1.10.2011. godine do isplate
na iznos od 72,85 EUR od 1.11.2011. godine do isplate
na iznos od 72,85 EUR od 1.12.2011. godine do isplate
na iznos od 73,25 EUR od 1.1.2012. godine do isplate
na iznos od 79,49 EUR od 1.2.2012. godine do isplate
na iznos od 82,14 EUR od 1.3.2012. godine do isplate
na iznos od 82,14 EUR od 1.4.2012. godine do isplate
na iznos od 80,81 EUR od 1.5.2012. godine do isplate
na iznos od 80,81 EUR od 1.6.2012. godine do isplate
na iznos od 82,40 EUR od 1.7.2012. godine do isplate
na iznos od 80,81 EUR od 1.8.2012. godine do isplate
na iznos od 80,81 EUR od 1.9.2012. godine do isplate
na iznos od 76,03 EUR od 1.10.2012. godine do isplate
na iznos od 78,95 EUR od 1.11.2012. godine do isplate
na iznos od 81,48 EUR od 1.12.2012. godine do isplate
na iznos od 80,15 EUR od 1.1.2013. godine do isplate
na iznos od 80,15 EUR od 1.2.2013. godine do isplate
na iznos od 77,49 EUR od 1.3.2013. godine do isplate
na iznos od 76,83 EUR od 1.4.2013. godine do isplate
na iznos od 80,81 EUR od 1.5.2013. godine do isplate
na iznos od 76,30 EUR od 1.6.2013. godine do isplate
na iznos od 75,50 EUR od 1.7.2013. godine do isplate
na iznos od 73,78 EUR od 1.8.2013. godine do isplate
na iznos od 72,85 EUR od 1.9.2013. godine do isplate
na iznos od 75,64 EUR od 1.10.2013. godine do isplate
na iznos od 76,83 EUR od 1.11.2013. godine do isplate
na iznos od 78,16 EUR od 1.12.2013. godine do isplate
na iznos od 81,08 EUR od 1.1.2014. godine do isplate
na iznos od 77,23 EUR od 1.2.2014. godine do isplate
na iznos od 82,14 EUR od 1.3.2014. godine do isplate
na iznos od 82,54 EUR od 1.4.2014. godine do isplate
na iznos od 82,14 EUR od 1.5.2014. godine do isplate
na iznos od 48,14 EUR od 1.6.2014. godine do isplate
i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje odgodine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, [osobni identifikacijski broj] da tužitelju DSS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove parničnog postupka od 1.666,62 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
2. Prvostupanjsku presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čanku. 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i tužbeni zahtjev odbije i tuženiku dosudi parnični trošak te trošak žalbe ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1. Žalbu protiv prvostupanjske presude, ali u dijelu odluke o naknadi troškova postupka, podnio je i tužitelj zbog zakonskog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava kod donošenja odluke kojom mu nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je tužiteljeva žalba osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a nije utvrđeno niti da postoji koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Neosnovano se u žalbi ističe zakonski žalbeni razlog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer su sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.
6.1. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na isplatu zbog ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditora u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, u visini od 3.829,95 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečno naznačenog preplaćenog iznosa pa do isplate, kao razlike koja je nastala zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate.
7. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora dana 5. svibnja 2008. zaključen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit za kupovinu novog motornog vozila u visini od 19.550,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita, te je otplata kredita vezana uz tečaj CHF.
8. U žalbenom postupku sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, uz tuženikovo isticanje identičnih prigovora i argumenata koje je isticao i u tijeku prvostupanjskog postupka.
9. Po mišljenju suda drugog stupnja prvostupanjski sud je u razlozima pobijane presude osnovano naznačio da je odredbom članka 81. stavci 1. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom članka 87. stavak 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
9.1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Dakle, u provedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.
10. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, dalje ZZP/07) u članku 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
12. Nadalje, iz utvrđenja suda stečenih ocjenom činjenica provođenjem dokaza saslušanja tužitelja proizlazi da tuženik nije pregovarao s tužiteljem o primjeni valutne klauzule vezano za CHF, niti su mu objašnjene posljedice i rizik takve ugovorne odredbe. Tuženik, iako je tvrdio suprotno nije predlagao dokaze u tom pravcu.
13. Polazeći od utvrđenog u postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojoj je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljiva i nepoštena i kao takve ništetna sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP-a, zbog čega su žalbeni navodi u kojima se osporavaju takova utvrđenja prvostupanjskog suda ocijenjeni neosnovanima.
14. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u iznosu od 3.829,95 EUR-a, a koju je razliku vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima, te su otklonjeni prigovori tuženika koji ponavlja i u žalbi, očitovanjem vještaka da je izračun izvršen u primjeni tečaja CHF sukladno datumima koji se iskazuju u poslovnim knjigama tuženika na dan knjiženja anuiteta, te je osnovano prvostupanjski sud prihvatio navedeni nalaz i mišljenje vještaka na temelju kojeg je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev.
15. Prvostupanjski sud stoga uz pravilnu primjenu materijalnog prava u pobijanoj presudi, nakon utvrđenja ništetnosti odnosnih odredbi ugovora, kao prethodnog pitanja, nalaže tuženiku isplatu tužitelju zbog promjene tečaja CHF iznosa od 3.829,95 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, u smislu odredbe članka 322. stavak 1. i članka1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., – dalje ZOO). I odluka o zateznoj kamati, suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom članka 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.
16. Istaknuti prigovor zastare novčanog potraživanja pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 23. lipnja 2022. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju prema odredbi članka 225. ZOO-a, a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.
17. Iako za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova u članku 22. ZOO-a, ne mogu se prihvatiti osnovanima žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli time isključene od ispitivanja poštenosti prema odredbi članka 84. ZZP-a, jer se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a ZPP-a, te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive vijeća 90/13 EEZ u posebnim parnicama prema članku 502.c ZPP.
18. Pravilno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku, iznosa manje plaćenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži, obzirom na predmet spora u kojem tužitelj potražuje iznose preplate uslijed povećanja tečaja CHF s osnova ništetnosti dijela odredbe ugovaranja valutne klauzule u CHF zbog povrede njegovih potrošačkih prava od strane tuženika kao kreditora koji je isključivo odgovoran za utvrđenje nepoštenosti navedenog dijela ugovorne odredbe, a također i jer tuženik ni u odgovoru na tužbu, niti do zaključenja prethodnog postupka nije postavio specificirani prigovor prijeboja ili protutužbu u vezi iznosa anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio manji od početnog, zbog čega prema usvojenom pravnom stajalištu sudova, uključujući i Vrhovni sud RH, o takovom zahtjevu tuženika sud nije bio u obvezi, niti je bio ovlašten odlučivati.
19. Odluka o parničnom trošku u stavcima II. i III. izreke presude sukladna je odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je tuženik odbijen sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška, a tužitelju je dosuđen trošak u iznosu od 1.666,62 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, zbog čega je neosnovano žalbeno isticanje tuženika o nepravilnoj i retroaktivnoj primjeni Tarifu i vrijednosti boda od 2,00 EUR-a, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o naknadi troškova postupka (Tbr. 52/3 i Tbr. 54 Tarife). Ovaj drugostupanjski sud je stoga odbio u cijelosti kao neosnovanu žalbu tuženika i u dijelu koji se odnosi na naknadu parničnih troškova.
20. Međutim, drugostupanjski sud nalazi da je žalba tužitelja kojom se osporava odluka prvostupanjskog suda o tome da se tužitelju ne priznaje u trošak, pristup punomoćnika na ročište za objavu presude, osnovana, pa je zbog toga odluka prvostupanjskog suda o naknadi troškova tužitelju preinačena na način da je ovaj sud priznao tužitelju trošak za pristup na ročište radi objave presude kao potreban u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, obzirom da se radi o procesnoj radnji propisanoj odredbom članka 335. stavak 3. i 6. ZPP-a i za koju je određena nagrada odvjetniku prema Tbr. 9/3 Tarife, a o osnovanosti takovog zahtjeva se izjasnio i Vrhovni sud RH ( odluka broj Rev-1222/2022-2 od 6. prosinca 2023. i dr.). Dakle, uvaženjem tužiteljeve žalbe, preinačen je stavak II. izreke prvostupanjskog postupka i istom je dosuđen i daljnji iznos troška parničnog postupka od 125.00 eura, na ime zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude.
21. Zbog svega naprijed izloženog sud drugog stupnja je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu u stavcima I. i III. izreke presude temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a žalba tužitelja izjavljena protiv stavka II. izreke pobijane presude kojom je odlučeno o troškovima postupka, koji dio presude se smatra rješenjem je preinačen temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
22. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka je odbijen kao neosnovan, jer isti nije uspio sa žalbom, a tužitelju, čija je žalba uvažena u cijelosti dosuđen je zatraženi iznos troška za sastav žalbe sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 78,13 eura.
23. Na osnovu svega iznesenog drugostupanjski sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Požegi, 30. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
