REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84

Poštanski pretinac 310

Poslovni broj: Pr-62/2020-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja kao sucu u pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku OĐ protiv tuženika Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež, OIB: 51196068839, zastupan po punomoćniku TĐ, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. prosinca 2024.g. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 30. siječnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku PSIHIJATRIJSKA BOLNICA ZA DJECU I MLADEŽ, Zagreb, I. Kukuljevićeva 11, OIB: 51196068839, da tužitelju SĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 885,79 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 36,96 EUR od 16. prosinca 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 80,37 EUR od 16. siječnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 50,98 EUR od 16. veljače 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 58,63 EUR od 16. ožujka 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,84 EUR od 16. travnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 78,37 EUR od 16. svibnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 50,98 EUR od 16. lipnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,35 EUR od 16. srpnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,89 EUR od 16. kolovoza 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 68,82 EUR od 16. rujna 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,20 EUR od 16. listopada 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 74,60 EUR od 16. studenog 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,20 EUR od 16. prosinca 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,60 EUR od 16. siječnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana".

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 703,13 euro, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 703,13 euro, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je raspoređena na radno mjesto u kuhinji tuženika. U razdoblju od studenoga 2018.g. pa do 31.112.2019.g. tuženik odbija platiti prekovremeni rad za sate koje je odradila subotom i nedjeljom, već je tako ostvarene prekovremene sate rada mijenjao za slobodan rad u tjednu, bez obveze poštivanja odredbi kolektivnog ugovora za svaki sat prekovremenog rada tužitelju prizna i omogući korištenje 1,5, sati slobodnog. Isto tako, tuženik nije tužitelju priznao i obračunao i isplatio kao prekovremeni rad svaki sat rada na dane blagdana, neradne dane utvrđene Zakonom i na dane Uskrsa, koji su mjesečno padali od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju te je sve tako odrađene sate tuženik bio u obvezi obračunati kao prekovremeni rad, sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

1.1. U daljnjem tijeku tužiteljica navodi da je s tuženikom zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kojim je točkom VI. ugovoreno da će tužiteljica raditi u punom radnom vremenu od 8 sati dnevno, odnosno 40 sati tjedno i to radnim danom od 5 radnih dana. Ističe da nisu sklopile ugovor o radu u turnusu, smjenama ili nejednakom obliku rada nego su sklopile ugovor o radu s redovitim rasporedom radnog vremena. Prema tom ugovoru, tužiteljica je trebala raditi svaki radni dan (od ponedjeljka do petka) po 8 sati dnevno odnosno 40 sati tjedno. Tužiteljica je u utuženom razdoblju (od studenoga 2018. do 31. prosinca 2019.), radila, po zapovjedi tuženika, subotom i nedjeljom i blagdanom, za koji rad (koji predstavlja prekovremeni rad), tuženik nije tužiteljici platiti prekovremene sati (plaću). Umjesto toga, umanjivao joj je redovno radno vrijeme na način da je umjesto osam sati određivao da radi šest sati što je nezakonito i protivno ugovoru o radu.

1.2. Dalje navodi da tuženik, osim što tužiteljici nije platio sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom kao prekovremene, za te joj je sate, bez suglasnosti tužiteljice, davao slobodan dan u tjednu na način 1 sat prekovremenog rada = 1 sat slobodnog dana, što je protivno odredbama članka 49. stavka 11. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine, broj: 29/18, dalje: Kolektivni ugovor), kojim je propisano da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada.

1.3. Također, ističe kako tuženik nije tužiteljici priznao, obračunao i isplatio kao prekovremeni rad svaki sat rad na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na dane Uskrsa koji su mjesečno padali od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, a koje sate je tuženik trebao obračunati kao prekovremene i uvećane za 150% sukladno odredbi članka 49. stavka 8. Kolektivnog ugovor. Zbog manje obračunate i isplaćene plaće, tužiteljici u utuženom razdoblju nije pravilno obračunata i isplaćena ni naknada za korištenje godišnjeg odmora u utuženom razdoblju. Zbog nepravilno obračunate i isplaćene visine plaće i naknade za regres u utuženom razdoblju, tužiteljici je manje isplaćeno cca. 300,00 eura.

1.4. Podneskom od 7.11.2024.g. tužiteljica potražuje na ime razlika plaća iznos od 885,79 euro sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos i troškovima postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako se radno vrijeme tužiteljice kod tuženika utvrđuje sukladno odredbama Zakona o radu, Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Radno vrijeme radnika tuženika zaposlenih u kuhinji, uključujući i tužiteljice raspoređeno je u smjenama i to u dvije smjene (jutarnja i popodnevna) na način da radnici naizmjenično obavljaju poslove u prvoj i drugoj smjeni.

2.1. Prema čl. 28. kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja puno radno vrijeme tužiteljice i ostalih radnika tuženika zaposlenih u kuhinji iznosi 40 sati tjedno. Prema odredbama istog članka, tjedno radno vrijeme raspoređuje se na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka. Međutim, u skladu s čl. 28.st.6. KU za posebne poslove koji se obavljaju u smjenskom radu ili poslove koji zahtijevaju drukčiji raspored dnevnog odnosno tjednog radnog vremena poslodavac može odrediti drukčiji dnevni ili tjedni raspored, u skladu s pravilnom o radnom vremenu u zdravstvenim ustanovama koji donosi ministar, u okviru petodnevnog radnog tjedna. I prema odredbi čl. 66. Zakona o radu radno vrijeme radnika može se rasporediti u jednakom ili nejednakom trajanju po danima, tjednima, odnosno mjesecima, time da u slučaju ako je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, tijekom tako utvrđenog rasporeda, radno vrijeme mora odgovarati radnikom ugovorenom punom ili nepunom radnom vremenu. Stoga tužiteljica pogrešno navodi da njeno dnevno radno vrijeme u razdoblju od studenog 2018. do 31. prosinca 2019.g. nije moglo biti kraće od 8 sati dnevno.

2.2. Tuženik je sukladno čl. 66. Zakona o radu i čl. 28. KU radno vrijeme tužiteljice i ostalih radnika u kuhinji mogao organizirati na drugačiji način, odnosno nejednako rasporediti na način da tužiteljica dnevno radi manje od 8 sati. Prilikom takvog nejednakog rasporeda radnog vremena, tuženik je u cijelosti postupao sukladno odredbama radnih propisa i čl. 28.st.7. KU na način da je radno vrijeme tužiteljice bilo svedeno na prosječno puno radno vrijeme na razini mjeseca. Stoga sati rada koje je tužiteljica odradila u subotu i nedjelju ne predstavljaju prekovremeni rad, budući da je radno vrijeme tužiteljice svedeno na ugovoreno puno radno vrijeme na razini mjeseca, odnosno na redovni mjesečni fond sati.

2.3. Tužiteljica u tužbi netočno navodi i da je tuženik prekovremene sate rada mijenjao za slobodne dane u tjednu, bez obveze poštivanja odredbi KU na način da jedan sat prekovremenog mijenjao umjesto za 1.5 sati za jedan sat slobodnog. Tuženik je tužiteljici, ukoliko je prema evidenciji radnog vremena i bilo određenih prekovremenih sati, sve uredno isplatio. Tuženik nije jednostrano mijenjao prekovremene sate za slobodne dane budući da se isti mogu mijenjati samo i isključivo na pisani zahtjev radnika, a koji zahtjev tužiteljica nije podnijela.

2.4. Tuženik upućuje na Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva prema kojem se svi sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i na dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. U slučaju kada blagdan pada na dan kada je tužiteljica prema utvrđenom dnevnom rasporedu radnog vremena bila u obvezi rada, a prema evidenciji radnog vremena proizlazi da ukupno prosječno tjedno radno vrijeme tužiteljice nije iznosilo više od 40 sati tjedno, isti se ne mogu smatrati prekovremenim radom

2.5. Tuženik smatra kako se prekovremenim radom može smatrati samo rad duži od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom radnog vremena, kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u odluku o izmjeni i dopuni rješenja o plaći, rješenje o plaći, evidenciju radnog vremena, isplatne liste, ugovor o radu, zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU i ostalu dokumentaciju u spisu te proveo dokaz financijskim vještačenjem.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/2023 dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, kao radnica u kuhinji.

5.1. Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, između ostalog, ugovoreno je: :

- da će radnik u radnom odnosu obavljati poslove KV kuharice u bolnici, sukladno Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, drugim propisima i općim aktima usvojenim i donijetim od strane nadležnog organa bolnice, druge poslove uobičajene u struci u skladu s pravilima struke, a po uputama i nalazima poslodavca sukladno preuzetim obvezama radnika Bolnice i organizacije rada Bolnice.

- čl. 6.da će radnik raditi u punom radnom vremenu od 8 sati dnevno, odnosno 40 sati tjedno i sa radnim tjednom od 5 radnih dana. Raspored dnevnog radnog vremena te početak i završetak radnog vremena utvrđen je Pravilnikom o radnom vremenu bolnice, odnosno Odlukom poslodavca

-čl.7. da će radnik raditi jednokratno i u smjeni kada radi na poslovima u organizacijskoj jedinici u kojoj je rad organiziran smjenski, a prema rasporedu smjenskog rada u bolnici

- u čl. 9 da će tjedni odmor radnik koristiti sukladno odredbama Pravilnika o radu bolnice, u pravilu subotom i nedjeljom, a ako je prijeko potrebno da radi subotom i nedjeljom, ima pravo na dane odmora koristiti najkasnije u narednom mjesecu po isteku mjeseca u kojemu je radio subotom i nedjeljom.

6. Sporno je da li se rad tužiteljice subotom, nedjeljom i blagdanom, neradne dane utvrđene zakonom i na dane Uskrsa koji su mjesečno padali od ponedjeljka do petka u utrženom razdoblju imaju smatrati prekovremenim radom i za isto isplatiti tužiteljici dodatak za prekovremeni rad.

7. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da pod pretpostavkom da je tužiteljica trebala raditi svaki radni dan (od ponedjeljka do petka) po 8 sati dnevno, odnosno 40 sati tjedno, odnosno da je rad subotom, nedjeljom i blagdanom predstavljao prekovremeni rad, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 805,90 euro, manje obračunati iznos naknade za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 79,89 eura, odnosno ukupno 885,79 euro.

8. Radno vrijeme regulirano je čl. 30. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 143/13,29/18 dalje: KU),KU (čl. 28. KU/18), a koji u st. 1. propisuje da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno, u st. 2. da tjedno radno vrijeme raspoređeno je na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka, u st.3. da je za organizaciju rada u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja odgovoran je poslodavac, a koji je u smislu čl. 4. dužan organizirati rad na način da radnik odradi najmanje ugovoreni puni mjesečni fond radnih sati. St. 6. istog članka određeno je da za posebne poslove koji se obavljaju u smjenskom radu ili poslove koji zahtijevaju drukčiji raspored dnevnog, odnosno tjednog radnog vremena poslodavac može odrediti drukčiji dnevni ili tjedni raspored, a u skladu s pravilnikom o radnom vremenu u zdravstvenim ustanovama koji donosi ministar nadležan za zdravlje, u okviru petodnevnoga radnog tjedna, a u st.7. da u slučaju preraspodjele radnog vremena i rasporeda radnog vremena u smjenama, turnusu i dežurstvu, radno vrijeme svodi se na prosječno puno radno vrijeme na razini mjeseca.

9. Prema odredbi čl. 51. st. 9. KU (49. st. 9. KU/18) prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. St. 10. istog članka određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Nastavno je st. 11. čl. 51. KU (49 KU/18) određeno da je poslodavac je dužan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev, umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka, odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. U konačnici st. 12. istog članka je određeno da se dodaci iz stavka 1. i 8. ovoga članka međusobno se ne isključuju.

10. Nadalje, u smislu čl. 18. st. 1. KU (čl. 15 KU/18) KU, temeljem kojeg se u konačnici utvrđuje kako pravo tako i visina tužiteljičina potraživanja (budući da opće odredbe ZR propisuju samo načelno pravo no ne i način utvrđivanja takvog prava i njegovu visinu), ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU, a koja tumačenja su u smislu st. 6. istog članka obvezna i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

11. Dakle, u slučaju postajanja tumačenja Zajedničkog povjerenstva, sud je dužan primijeniti tumačenja, s obzirom da je takvo tumačenje obvezno za stranke i za iste predstavlja izvor prava.

12 . U konkretnom slučaju, a obzirom na odredbu čl. 19. st.6. KU (čl. 16. st. 6. KU/18), stranke i sud obvezuju i tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU (pa tako i Revr-501/05 od 3. svibnja 2005., Revr-443/07 od 3. srpnja 2007. i Revr- 446/07 od 5. rujna 2007.)

12.1. Tako Zaključak br. 153. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015.g. godine određuje: ¨Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelaze mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnog dana utvrđenih zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150 % prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na Uskrs, ako pada u radni dan imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage zaključci broj 21, 48 i 148."

12.2. Iz navedenog zaključka (a koji u konačnici proizlazi iz odredaba čl. 51. i 52. KU/13 odnosno 49. i 50. KU/18) proizlazi da upravo sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu, dok s druge strane ukoliko prekovremeni sat predstavlja svaki sat rada preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, jasno je da istovremeno isti sati rada ne mogu predstavljati redovni mjesečni fond sati i prekovremene sate.

13. Odredbom čl. 95. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17

- dalje u tekstu: ZR) propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.

14. Odredbom čl. 1. te čl. 3. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11,110/19), taksativno su propisani blagdani i neradne dani u Republici Hrvatskoj, a čl. 5. toga Zakona propisano je da zaposleni u te dane imaju pravo na naknadu plaće. Dakle, nigdje nije propisano da bi se rad za blagdan ili neradni dan u RH smatrao prekovremenim radom. Pa tako bi u suprotnom smjenski radnik bi imao pravo na naknadu plaće za blagdan koji pada u njegov neradni dan, dok ne smjenski radnici koji nemaju pravo na naknadu plaće za blagdane koji padnu u njihove neradne dane (subotu i nedjelju). Pravo na naknadu plaće za dane blagdana svih radnika tuženika, i smjenskih i ne smjenskih, vezano isključivo za obvezu rada prema rasporedu rada, jer ne smjenski radnik ne ostvaruje naknadu plaće za dane koji su prema njegovom rasporedu dani tjednog odmora, a jednako tako niti smjenski radnik ne ostvaruje naknadu plaće za dane tjednog odmora prema svom rasporedu rada koji je unaprijed određen i usklađen s relevantnim odredbama Zakona o radu i kolektivnim ugovorima.

15. Neosnovane su i navodi tužitelja vezani uz fond sati. Naime, fond sati tužitelja koji radi od ponedjeljka do petka temelji se na 40-satnom radnom tjednu iz čl. 61. ZR-u te kao takav predstavlja temelj za obračun plaće i naknade plaće svim radnicima. U fond sati radnika ulaze svi odrađeni sati, ali i sati na koje bi radnik po rasporedu radio, ali iz opravdanih razloga nije radio (npr. zbog bolovanja, korištenja godišnjeg odmora, plaćenog dopusta). Neradni dani, odnosno dani koje radnik koristi kao dnevni ili tjedni odmor, nisu dani na koje je radnik trebao raditi i zbog toga ne ulaze u fond sati niti jednog radnika. Temeljem činjenice da radi na blagdan tužitelj je ostvario dodatna materijalna prava u vidu dodatak za rad na blagdanom i sl., u skladu s odredbama ZR-u i KU, ali nije ostvario prekovremeni rad.

16. Dakle Odredbu čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koja glasi: "Zaposlenici u dane iz članka 1. i 3. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu plaće" u primjeni tumačiti na način da je za isplatu naknade plaće za rad blagdanom preduvjet da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem bi, u slučaju da je radio, ostvario plaću), jer ako prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je te dane koristio kao tjedni odmor, neovisno što je u čl. 95. Zakona o radu propisano: "Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće", jer se ne radi o situaciji iz citirane zakonske odredbe.

17. Prema čl. 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja puno radno vrijeme tužiteljice i ostalih radnika tuženika zaposlenih u kuhinji iznosi 40 sati tjedno. Prema odredbama istog članka, tjedno radno vrijeme raspoređuje se na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka. Međutim, u skladu s čl. 28.st.6. KU za posebne poslove koji se obavljaju u smjenskom radu ili poslove koji zahtijevaju drukčiji raspored dnevnog odnosno tjednog radnog vremena poslodavac može odrediti drukčiji dnevni ili tjedni raspored, u skladu s pravilnom o radnom vremenu u zdravstvenim ustanovama koji donosi ministar, u okviru petodnevnog radnog tjedna. I prema odredbi čl. 66. Zakona o radu radno vrijeme radnika može se rasporediti u jednakom ili nejednakom trajanju po danima, tjednima, odnosno mjesecima, time da u slučaju ako je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, tijekom tako utvrđenog rasporeda, radno vrijeme mora odgovarati radnikom ugovorenom punom ili nepunom radnom vremenu. Stoga tužiteljica pogrešno navodi da njeno dnevno radno vrijeme u razdoblju od studenog 2018. do 31. prosinca 2019.g. nije moglo biti kraće od 8 sati dnevno.

18. Ovaj sud smatra da tuženik opravdano ukazuje da je sukladno čl. 66. Zakona o radu i čl. 28. KU radno vrijeme tužiteljice i ostalih radnika u kuhinji mogao organizirati na drugačiji način, odnosno nejednako rasporediti na način da tužiteljica dnevno radi manje od 8 sati. Prilikom takvog nejednakog rasporeda radnog vremena, jedina obveza tuženika je da radno vrijeme tužiteljice svede na ugovoreno puno radno vrijeme na razini mjeseca, odnosno na redovni mjesečni fond sati, a što je tuženik i učinio i što i proizlazi iz evidencije o radnom vremenu tužiteljice.

19. Stoga sati rada koje je tužiteljica odradila u subotu i nedjelju ili na blagdan ili drugi neradni dan ne predstavljaju prekovremeni rad, budući da je radno vrijeme tužiteljice svedeno na ugovoreno puno radno vrijeme na razini mjeseca, odnosno na redovni mjesečni fond sati. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev jer se rad subotom i nedjeljom ne može smatrati prekovremenim radom kad ukupni sati rada ne prelaze mjesečni fond radnih sati.

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155 - dalje ZPP), tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; te NN 138/2023 - dalje: Tarifa/23. Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava odgovora na tužbu i podneska od 29.8.2024. - svako po 150 euro(tbr. 8/1 OT), pristupa roč. 23.4.2024. 75 euro, (tbr. 9/2 OT), sastav podneska od 16.5.2024. 37,5 (tbr. 8/3 OT), pristup roč. 11.12.2024. 150 euro (tbr.9/1 OT), što iznosi 562,50 euro, na koji iznos pripada PDV 25% 140,63 euro, ukupno 703,13 euro. 20.1. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom samog tuženika. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka iz gore navedenih razloga.

.20.2. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. siječnja 2025. godine

SUDAC:

Kristina Trtanj Vukoja

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku