REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3745/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 31, OIB: 61817894937, protiv ovršenika AŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Pauliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić j.t.d. u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, dana 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 22. studenog 2021. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku prisilne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem obveznog prekršajnog naloga Grada Zagreba, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa 340-07/18-03/101583, Urbroj: 251-13-82/026-19-3 od dana 24. travnja 2019.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 22. studenog 2021. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku prisilne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem obveznog prekršajnog naloga Grada Zagreba, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa 340-07/18-03/101583, Urbroj: 251-13-82/026-19-3 od dana 24. travnja 2019.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 22. studenog 2021. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku prisilne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem obveznog prekršajnog naloga ovrhovoditelja Grada Zagreba, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa 340-07/18-03/101583, Urbroj: 251-13-82/026-19-3 od dana 24. travnja 2019.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji gore navedeni obvezni prekršajni nalog, a radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika. Navodi da mu ovršna isprava (gore navedeni obvezni prekršajni nalog) nije nikada dostavljen, odnosno da potpis na dostavnici koju prilaže nije njegov. Stoga predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 2., toč. 7., toč. 10. i toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje u tekstu:OZ). Također predlaže sudu i odgoditi ovrhu, ne navodeći do kada predlaže odgodu.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je dana 11. travnja 2024. ovrhovoditelju na očitovanje, no isti se nije očitovao.

4. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

6. Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. - 11. OZ-a.

7. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik u bitnome navodi da mu osnova za plaćanje (gore navedeni obvezni prekršajni nalog) koju je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na prisilnu naplatu nije nikada dostavljena, odnosno da potpis na dostavnici nije njegov, čime osporava svojstvo ovršnosti osnove za plaćanje (gore navedenog obveznog prekršajnog naloga), a što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ- a.

9. Navedeni žalbeni razlog (iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a) postoji ako ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti.

10. Odredbom čl. 25. st. 4. OZ-a propisano je da je odluka donesena u upravnom postupku ovršna ako je postala ovršna po pravilima koja uređuju taj postupak. 11. U konkretnoj pravnoj stvari ovršnu ispravu čini obvezni prekršajni nalog o izricanju novčane kazna za počinjeni prometni prekršaj koji je donijelo nadležno upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u skladu sa odredbom čl. 109. i čl. 239. Prekršajnog zakona (NN broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. – dalje: PZ).

12. Odredbom čl. 152. st. 4. PZ-a propisano je da ako osuđena fizička osoba nije postupila prema stavku 3. ovoga članka ili nije u roku iz odluke o prekršaju u cijelosti ili djelomično uplatila troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist ili osuđena pravna osoba nije u roku određenom odlukom o prekršaju uplatila novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist, sud ili drugo tijelo koji su u prvom stupnju donijeli o tome pravomoćnu odluku podnijet će tijelu nadležnom za ovrhu nalog za naplatu na novčanim sredstvima osuđenika sukladno posebnom zakonu. Taj posebni zakon je OZ. U konkretnom slučaju to je odredba čl. 209. st. 1. kojom je propisano da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Financijske agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Financijska agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

13. Uvidom u spis utvrđeno je da je ovrhovoditelj podnio nalog Financijskoj agenciji temeljem odredbe čl. 152. st. 4. PZ-a radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, radi naplate novčane kazne i troškova prekršajnog postupka, sve temeljem obveznog prekršajnog naloga koji je postao pravomoćan i izvršan.

14. Polazeći od navedenih zakonskih odredbi izravnu naplatu izrečene novčane kazne ovršeniku za učinjeni prekršaj bilo je moguće zahtijevati na temelju obveznog prekršajnog naloga koji je stekao svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti te koji na sebi sadrži navedenu potvrdu, s tim da navedenu potvrdu, u skladu sa odredbom čl. 36. st. 2. OZ-a izdaje isto ono tijelo koje je odlučivalo o tražbini, odnosno tijelo koje je izdalo obvezni prekršajni nalog, kao što je samo to isto tijelo, u skladu sa odredbom st. 3. istog članka i zakona, ovlašteno ukinuti potvrdu ovršnosti na prijedlog ili po službenoj dužnosti, ako za njeno izdavanje nisu bili ispunjeni uvjeti. U smislu odredbe čl. 36. st. 5. OZ-a ovršni sud, postupajući povodom izjavljenog pravnog lijeka, ovlašten je preispitivati postojanje pretpostavki za stavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti samo kada je riječ o potvrdama pravomoćnosti i ovršnosti javnih bilježnika na ispravama koje su oni i donijeli.

15. Sud je utvrdio da potvrda pravomoćnosti i izvršnosti nije otisnuta na samoj ovršnoj ispravi – gore navedenom obveznom prekršajnom nalogu (list 7-8 spisa), ali je ta potvrda sadržana u nalogu izdanom Financijskoj agenciji za prisilnu naplatu (list 5 spisa) od dana 26. kolovoza 2021. u kojem je navedeno da je gore navedeni obvezni prekršajni nalog postao pravomoćan i izvršan dana 15. veljače 2021.

16. Uvidom u spis utvrđeno je da je ovršenik dana 11. siječnja 2022. podnio ovrhovoditelju zahtjev za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti (izvršnosti) gore navedenog obveznog prekršajnog naloga (list 69-73 spisa). No, ovršenik do dana donošenja ovog rješenja nije dostavio sudu nikakav dokaz da bi navedena potvrda bila i ukinuta, a sve dok navedena potvrda ne bude ukinuta od strane nadležnog tijela, ne može se govoriti niti o postojanju žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a.

17. Slijedom naprijed navedenog, sud je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. ocijenio neosnovanim te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

18. Valja reći da ovršenik u svom prijedlogu predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim i iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 10. i toč. 11. OZ-a, a zbog čega je sud zaključkom poslovni broj Ovr- 648/2024 od dana 23. travnja 2024. uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja predmetnog postupka prisilne naplate temeljem gore navedenog obveznog prekršajnog naloga nedopuštenim (list 385-386 spisa).

19. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

20. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

21. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

22. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

23. U svom prijedlogu ovršenik niti navodi da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta niti navodi i obrazlaže u čemu bi se sastojala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju bi provedbom ovrhe pretrpio, kao što ni ne ističe da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, već samo predlaže sudu odgoditi ovrhu.

24. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

25. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

26. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

27. Sama činjenica da je protiv ovršenika podnesen zahtjev za izravnu naplatu ne znači da će on zbog te naplate pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, već je ovršenik u svom prijedlogu dužan obrazložiti zbog čega bi naplata ovrhovoditeljeve tražbine za njega predstavljala nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

28. Odredba čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 123/08, 57/11,25/13, 89/14 i 70/19) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a obvezuje svaku stranku da podnese jasne, konkretne i dostatne dokaze svojih tvrdnji budući u ovršnom postupku svaka tvrdnja, neovisno o tome koliko djeluje logično, mora biti dostatno dokazana jer sud ne može utvrđivati odlučne činjenice na temelju same tvrdnje stranaka, već isključivo na temelju dokaza koje su stranke podnijele u svrhu dokazivanja tih činjenica, a koji dokazi moraju imati i kvalitetu potrebnu za nedvojbeno ili barem izvjesno utvrđenje odlučnih činjenica.

29. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

30. Ovršenik je zatražio trošak sastava prijedloga od dana 22. studenog 2021.

Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

S obzirom da ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom budući je isti odbijen kao neosnovan, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom III. izreke rješenja.

U Zagrebu, dana 29. siječnja 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju

3. spis

Z/ kal.30 dana