Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: P-113/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, Zagreb, Iblerov trg 10/VII, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 26. studenog 2024. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, dana 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.714,66 eura uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., od 01.01.2008. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89% godišnje, od 1.1.2021.g. do 30.6.2021.g. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, a od 1.1.2022.g. do 30.06.2022.g. po stopi od 5,49%, od 01.07.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi od 5,31%, od 01.01.2023.g. do 30.06.2023.g. po stopi od 5,50 %, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 %, od 1.1.2024. do 30.06.2024 po stopi od 7,50 %, a od 01.07.2024 pa do isplate po stopi od 7,25%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to: na iznos od 3,43 EUR tekući počevši od 05.09.2005.g pa do isplate
na iznos od 0,72 EUR tekući počevši od 05.10.2005.g pa do isplate
na iznos od 1,17 EUR tekući počevši od 05.11.2005.g pa do isplate
na iznos od 0,73 EUR tekući počevši od 05.12.2005.g pa do isplate
na iznos od 5,76 EUR tekući počevši od 05.11.2007.g pa do isplate
na iznos od 5,82 EUR tekući počevši od 05.12.2007.g pa do isplate
na iznos od 5,87 EUR tekući počevši od 05.01.2008.g pa do isplate
na iznos od 5,86 EUR tekući počevši od 05.02.2008.g pa do isplate
na iznos od 19,09 EUR tekući počevši od 05.03.2008.g pa do isplate
na iznos od 19,04 EUR tekući počevši od 05.04.2008.g pa do isplate
na iznos od 18,57 EUR tekući počevši od 05.05.2008.g pa do isplate
na iznos od 18,71 EUR tekući počevši od 05.06.2008.g pa do isplate
na iznos od 18,63 EUR tekući počevši od 05.07.2008.g pa do isplate
na iznos od 18,34 EUR tekući počevši od 05.08.2008.g pa do isplate
na iznos od 18,48 EUR tekući počevši od 05.09.2008.g pa do isplate
na iznos od 18,79 EUR tekući počevši od 05.10.2008.g pa do isplate
na iznos od 21,39 EUR tekući počevši od 05.11.2008.g pa do isplate
na iznos od 19,40 EUR tekući počevši od 05.12.2008.g pa do isplate
na iznos od 33,84 EUR tekući počevši od 05.01.2009.g pa do isplate
na iznos od 33,81 EUR tekući počevši od 05.02.2009.g pa do isplate
na iznos od 37,14 EUR tekući počevši od 05.03.2009.g pa do isplate
na iznos od 29,23 EUR tekući počevši od 05.04.2009.g pa do isplate
na iznos od 30,92 EUR tekući počevši od 05.05.2009.g pa do isplate
na iznos od 24,79 EUR tekući počevši od 05.06.2009.g pa do isplate
na iznos od 21,12 EUR tekući počevši od 05.07.2009.g pa do isplate
na iznos od 31,11 EUR tekući počevši od 05.08.2009.g pa do isplate
na iznos od 34,96 EUR tekući počevši od 05.09.2009.g pa do isplate
na iznos od 31,57 EUR tekući počevši od 05.10.2009.g pa do isplate
na iznos od 30,68 EUR tekući počevši od 05.11.2009.g pa do isplate
na iznos od 35,73 EUR tekući počevši od 05.12.2009.g pa do isplate
na iznos od 40,31 EUR tekući počevši od 05.01.2010.g pa do isplate
na iznos od 46,08 EUR tekući počevši od 05.02.2010.g pa do isplate
na iznos od 44,73 EUR tekući počevši od 05.03.2010.g pa do isplate
na iznos od 53,47 EUR tekući počevši od 05.04.2010.g pa do isplate
na iznos od 53,19 EUR tekući počevši od 05.05.2010.g pa do isplate
na iznos od 56,37 EUR tekući počevši od 05.06.2010.g pa do isplate
na iznos od 75,36 EUR tekući počevši od 05.07.2010.g pa do isplate
na iznos od 64,03 EUR tekući počevši od 05.08.2010.g pa do isplate
na iznos od 90,68 EUR tekući počevši od 05.09.2010.g pa do isplate
na iznos od 83,22 EUR tekući počevši od 05.10.2010.g pa do isplate
na iznos od 69,70 EUR tekući počevši od 05.11.2010.g pa do isplate
na iznos od 84,02 EUR tekući počevši od 05.12.2010.g pa do isplate na iznos od 100,96 EUR tekući počevši od 05.01.2011.g pa do isplate
na iznos od 92,17 EUR tekući počevši od 05.02.2011.g pa do isplate
na iznos od 89,36 EUR tekući počevši od 05.03.2011.g pa do isplate
na iznos od 82,66 EUR tekući počevši od 05.04.2011.g pa do isplate
na iznos od 93,30 EUR tekući počevši od 05.05.2011.g pa do isplate
na iznos od 122,31 EUR tekući počevši od 05.06.2011.g pa do isplate
na iznos od 112,78 EUR tekući počevši od 05.07.2011.g pa do isplate
na iznos od 166,37 EUR tekući počevši od 05.08.2011.g pa do isplate
na iznos od 165,10 EUR tekući počevši od 05.09.2011.g pa do isplate
na iznos od 121,22 EUR tekući počevši od 05.10.2011.g pa do isplate
na iznos od 118,86 EUR tekući počevši od 05.11.2011.g pa do isplate
na iznos od 113,17 EUR tekući počevši od 05.12.2011.g pa do isplate
na iznos od 122,17 EUR tekući počevši od 05.01.2012.g pa do isplate
na iznos od 130,68 EUR tekući počevši od 05.02.2012.g pa do isplate
na iznos od 129,51 EUR tekući počevši od 05.03.2012.g pa do isplate
na iznos od 125,46 EUR tekući počevši od 05.04.2012.g pa do isplate
na iznos od 127,08 EUR tekući počevši od 05.05.2012.g pa do isplate
na iznos od 130,57 EUR tekući počevši od 05.06.2012.g pa do isplate
na iznos od 126,97 EUR tekući počevši od 05.07.2012.g pa do isplate
na iznos od 128,35 EUR tekući počevši od 05.08.2012.g pa do isplate
na iznos od 124,79 EUR tekući počevši od 05.09.2012.g pa do isplate
na iznos od 119,77 EUR tekući počevši od 05.10.2012.g pa do isplate
na iznos od 126,96 EUR tekući počevši od 05.11.2012.g pa do isplate
na iznos od 125,12 EUR tekući počevši od 05.12.2012.g pa do isplate
na iznos od 127,60 EUR tekući počevši od 05.01.2013.g pa do isplate
na iznos od 119,39 EUR tekući počevši od 05.02.2013.g pa do isplate
na iznos od 122,74 EUR tekući počevši od 05.03.2013.g pa do isplate
na iznos od 127,78 EUR tekući počevši od 05.04.2013.g pa do isplate
na iznos od 123,26 EUR tekući počevši od 05.05.2013.g pa do isplate
na iznos od 114,74 EUR tekući počevši od 05.06.2013.g pa do isplate
na iznos od 111,99 EUR tekući počevši od 05.07.2013.g pa do isplate
na iznos od 112,77 EUR tekući počevši od 05.08.2013.g pa do isplate
na iznos od 118,61 EUR tekući počevši od 05.09.2013.g pa do isplate
na iznos od 124,80 EUR tekući počevši od 05.10.2013.g pa do isplate
na iznos od 122,20 EUR tekući počevši od 05.11.2013.g pa do isplate
na iznos od 124,63 EUR tekući počevši od 05.12.2013.g pa do isplate
na iznos od 123,92 EUR tekući počevši od 05.01.2014.g pa do isplate
na iznos od 109,49 EUR tekući počevši od 05.02.2014.g pa do isplate
na iznos od 111,39 EUR tekući počevši od 05.03.2014.g pa do isplate
na iznos od 108,62 EUR tekući počevši od 05.04.2014.g pa do isplate
na iznos od 107,85 EUR tekući počevši od 05.05.2014.g pa do isplate
na iznos od 105,14 EUR tekući počevši od 05.06.2014.g pa do isplate
na iznos od 107,64 EUR tekući počevši od 05.07.2014.g pa do isplate
na iznos od 110,47 EUR tekući počevši od 05.08.2014.g pa do isplate
na iznos od 113,04 EUR tekući počevši od 05.09.2014.g pa do isplate
na iznos od 113,84 EUR tekući počevši od 05.10.2014.g pa do isplate
na iznos od 116,58 EUR tekući počevši od 05.11.2014.g pa do isplate
na iznos od 118,07 EUR tekući počevši od 05.12.2014.g pa do isplate
na iznos od 117,64 EUR tekući počevši od 05.01.2015.g pa do isplate
na iznos od 119,15 EUR tekući počevši od 05.02.2015.g pa do isplate na iznos od 119,15 EUR tekući počevši od 05.03.2015.g pa do isplate
na iznos od 119,15 EUR tekući počevši od 05.04.2015.g pa do isplate
na iznos od 119,15 EUR tekući počevši od 05.05.2015.g pa do isplate
na iznos od 119,15 EUR tekući počevši od 05.06.2015.g pa do isplate
na iznos od 119,15 EUR tekući počevši od 05.07.2015.g pa do isplate
na iznos od 119,15 EUR tekući počevši od 05.08.2015.g pa do isplate
na iznos od 119,15 EUR tekući počevši od 05.09.2015.g pa do isplate
na iznos od 119,15 EUR tekući počevši od 05.10.2015.g pa do isplate
na iznos od 119,15 EUR tekući počevši od 05.11.2015.g pa do isplate
na iznos od 119,15 EUR tekući počevši od 05.12.2015.g pa do isplate
na iznos od 119,15 EUR tekući počevši od 05.01.2016.g pa do isplate
na iznos od 119,15 EUR tekući počevši od 05.02.2016.g pa do isplate,
te da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.724,01 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 29. 1. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 30.05.2007.g. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu, pod brojem 11/2005 kojim ugovorom je tužitelj ¨podigao¨ kredit u iznosu od 74.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja kredita, te sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tužene, te je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,90% godišnje. Predmetni kredit tužitelj je podmirivao do veljače 2016.g. kada je sa tuženikom dogovorio ¨konverziju¨ kredita na valutu EUR-o.
Dokaz: uvid u ugovor o kreditu
uvid u promet po kreditu
2. Tuženik je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženika, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07. i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Ništetnost predmetne ugovorne odredbe proizlazi iz odredaba Zakona o obveznim odnosima (čl. 269.-272. ¨novog¨ ZOO 05, odnosno čl. 46. -47 ¨starog¨ ZOO), jer ugovorom nisu utvrđeni podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala. Ujedno, tužena je s tužiteljem ugovorila i valutnu klauzulu u CHF koja je isto tako ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, što je isto tako protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07. i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača).
3. VTS RH je donio pravomoćnu presudu kojom je proglasio valutnu klauzulu CHF nepoštenom i ništetnom, kao i ugovornu klauzulu o primjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci banke i u odnosu na tuženika i ta presuda je pravno obvezujuća za sve vrste potrošačkih ugovora, pa i za predmetni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika. Naime, temeljem čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 502c Zakona o parničnom postupku, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, pa tako i naslovljeni sud u ovome konkretnom slučaju. Radilo se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate i valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike koja obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, a što se odnosi na ovaj predmet.
Dokaz: uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, te uvid u presudu VTS RH broj Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. i Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. 4. Tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, s obzirom da su odredbe ugovora o kreditu broj 11/2005 od 30.05.2005.g., sklopljenog između tužitelja i tuženika koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF u i promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom banke, ništetne.
5. Tužitelj je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF preplatio svoju obvezu te mu je banka dužna vratiti iznose koje je primila temeljem ništetnih odredbi, po pravilima o stjecanju bez osnove. Prema proračunu tužitelja, tuženik neosnovano obogatio za ukupan iznos od 62,251,45 kn.
Dokaz: uvid u dostavljenu dokumentaciju kao i dokumentaciju koju će eventualno biti potrebna vještaku, a koju će dostaviti tužitelj ili će biti pribavljena od tuženika, vještačenje po sudskom vještaku knjigovodstveno-financijske struke, saslušanje stranaka
6. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje slijedeće presude: "I. Nalaže se tuženiku: ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju: IU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 62,251,45 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 14% do 30.06.2011.g., od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019.g. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:
na iznos od 25,79 kn tekući od 05.03.08. pa do isplate
na iznos od 63,30 kn tekući od 05.04.08. pa do isplate
na iznos od 215,18 kn tekući od 05.11.08. pa do isplate
na iznos od 43,15 kn tekući od 05.12.08. pa do isplate
na iznos od 234,13 kn tekući od 05.01.09. pa do isplate
na iznos od 260,04 kn tekući od 05.02.09. pa do isplate
na iznos od 273,10 kn tekući od 05.03.09. pa do isplate
na iznos od 242,08 kn tekući od 05.04.09. pa do isplate
na iznos od 237,59 kn tekući od 05.05.09. pa do isplate
na iznos od 188,95 kn tekući od 05.06.09. pa do isplate
na iznos od 146,18 kn tekući od 05.07.09. pa do isplate
na iznos od 233,28 kn tekući od 05.08.09. pa do isplate
na iznos od 265,81 kn tekući od 05.09.09. pa do isplate
na iznos od 247,26 kn tekući od 05.10.09. pa do isplate
na iznos od 229,20 kn tekući od 05.11.09. pa do isplate
na iznos od 270,69 kn tekući od 05.12.09. pa do isplate
na iznos od 309,99 kn tekući od 05.01.10. pa do isplate
na iznos od 351,36 kn tekući od 05.02.10. pa do isplate
na iznos od 340,50 kn tekući od 05.03.10. pa do isplate
na iznos od 410,18 kn tekući od 05.04.10. pa do isplate
na iznos od 392,23 kn tekući od 05.05.10. pa do isplate
na iznos od 391,25 kn tekući od 05.06.10. pa do isplate
na iznos od 586,32 kn tekući od 05.07.10. pa do isplate
na iznos od 541,93 kn tekući od 05.08.10. pa do isplate
na iznos od 708,48 kn tekući od 05.09.10. pa do isplate
na iznos od 620,62 kn tekući od 05.10.10. pa do isplate
na iznos od 554,55 kn tekući od 05.11.10. pa do isplate
na iznos od 671,73 kn tekući od 05.12.10. pa do isplate
na iznos od 792,98 kn tekući od 05.01.11. pa do isplate
na iznos od 705,07 kn tekući od 05.02.11. pa do isplate
na iznos od 717,95 kn tekući od 05.03.11. pa do isplate
na iznos od 654,81 kn tekući od 05.04.11. pa do isplate
na iznos od 674,31 kn tekući od 05.05.11. pa do isplate
na iznos od 888,98 kn tekući od 05.06.11. pa do isplate
na iznos od 919,14 kn tekući od 05.07.11. pa do isplate
na iznos od 1.116,38 kn tekući od 05.08.11. pa do isplate
na iznos od 1.031,01 kn tekući od 05.09.11. pa do isplate
na iznos od 898,00 kn tekući od 05.10.11. pa do isplate
na iznos od 894,53 kn tekući od 05.11.11. pa do isplate
na iznos od 879,99 kn tekući od 05.12.11. pa do isplate
na iznos od 928,29 kn tekući od 05.01.12. pa do isplate
na iznos od 981,45 kn tekući od 05.02.12. pa do isplate
na iznos od 983,04 kn tekući od 05.03.12. pa do isplate
na iznos od 949,63 kn tekući od 05.04.12. pa do isplate
na iznos od 963,20 kn tekući od 05.05.12. pa do isplate na iznos od 983,13 kn tekući od 05.06.12. pa do isplate
na iznos od 961,64 kn tekući od 05.07.12. pa do isplate
na iznos od 963,49 kn tekući od 05.08.12. pa do isplate
na iznos od 943,66 kn tekući od 05.09.12. pa do isplate
na iznos od 906,98 kn tekući od 05.10.12. pa do isplate
na iznos od 951,70 kn tekući od 05.11.12. pa do isplate
na iznos od 967,95 kn tekući od 05.12.12. pa do isplate
na iznos od 961,45 kn tekući od 05.01.13. pa do isplate
na iznos od 896,15 kn tekući od 05.02.13. pa do isplate
na iznos od 941,41 kn tekući od 05.03.13. pa do isplate
na iznos od 951,78 kn tekući od 05.04.13. pa do isplate
na iznos od 931,44 kn tekući od 05.05.13. pa do isplate
na iznos od 871,25 kn tekući od 05.06.13. pa do isplate
na iznos od 833,87 kn tekući od 05.07.13. pa do isplate
na iznos od 867,00 kn tekući od 05.08.13. pa do isplate
na iznos od 889,84 kn tekući od 05.09.13. pa do isplate
na iznos od 948,12 kn tekući od 05.10.13. pa do isplate
na iznos od 916,03 kn tekući od 05.11.13. pa do isplate
na iznos od 930,39 kn tekući od 05.12.13. pa do isplate
na iznos od 942,15 kn tekući od 05.01.14. pa do isplate
na iznos od 737,40 kn tekući od 05.02.14. pa do isplate
na iznos od 759,45 kn tekući od 05.03.14. pa do isplate
na iznos od 748,13 kn tekući od 05.04.14. pa do isplate
na iznos od 726,12 kn tekući od 05.05.14. pa do isplate
na iznos od 716,18 kn tekući od 05.06.14. pa do isplate
na iznos od 720,55 kn tekući od 05.07.14. pa do isplate
na iznos od 748,24 kn tekući od 05.08.14. pa do isplate
na iznos od 776,53 kn tekući od 05.09.14. pa do isplate
na iznos od 774,02 kn tekući od 05.10.14. pa do isplate
na iznos od 788,23 kn tekući od 05.11.14. pa do isplate
na iznos od 808,64 kn tekući od 05.12.14. pa do isplate
na iznos od 800,33 kn tekući od 05.01.15. pa do isplate
na iznos od 811,89 kn tekući od 05.02.15. pa do isplate
na iznos od 811,89 kn tekući od 05.03.15. pa do isplate
na iznos od 811,89 kn tekući od 05.04.15. pa do isplate
na iznos od 811,89 kn tekući od 05.05.15. pa do isplate
na iznos od 811,89 kn tekući od 05.06.15. pa do isplate
na iznos od 811,89 kn tekući od 05.07.15. pa do isplate
na iznos od 811,89 kn tekući od 05.08.15. pa do isplate
na iznos od 811,89 kn tekući od 05.09.15. pa do isplate
na iznos od 811,89 kn tekući od 05.10.15. pa do isplate
na iznos od 811,89 kn tekući od 05.11.15. pa do isplate
na iznos od 811,89 kn tekući od 05.12.15. pa do isplate
na iznos od 811,89 kn tekući od 05.01.16. pa do isplate
na iznos od 811,89 kn tekući od 05.02.16. pa do isplate
a ujedno mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."
7. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 4. 11. 2024. kako je navedeno u izreci presude.
8. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od kn 62.251,45 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna) kao i činjenice i razloge koja me tužitelj obrazložio svoju tužbu. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 3. 6. 2014.
9. Predmetni kredit konvertiran je sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZPK/15) jer su stranke 15. 2. 2016. sklopile dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, pri čemu su sve tužiteljeve uplate i s osnove povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama navedenog Zakona. Tuženik je postupio sukladno odredbi članka 19.d i 19.c navedenog Zakona.
Tuženik je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. 9. 2015., zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Tuženik je postupio sukladno odredbi čl. 19.c toč. 4. ZIDZPK/15, nadalje, prilikom konverzije predmetnog kredita tuženik je početno utvrđeni otplatni plan Ugovora o kreditu u CHF sa svim njegovim izmjenama zamijenio novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR. Nesporno je da je tuženik prilikom izračuna konverzije obuhvatio i glavnicu i kamate koje su sastavni dio otplatnog plana kredita. Tuženik ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima. Tužitelj je svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju. Tuženik navodi da sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao koji su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i posije konverzije, na način propisan Zakonom. Tuženik se poziva na shvaćanje VSRH iz odluke Rev 1172/2018 od 19. 3. 2019. koje eliminira zahtjeve po osnovi razlike kamata ili tečajnih razlika u slučaju konverzije kredita. Tužitelju su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjena CHF tečaja također nisu osnovane, jer je preplata i po toj osnovi, uzeta u obzir na način kako je to propisao ZID ZPK/15. Izračun preplate uzeo je u obzir sve promjene CHF tečaja, svi uplaćeni iznosi su preračunati u EUR prema tečaju na dan uplate. Na iznos preplate tužena banka nije bila dužna obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već je njih snosio potrošač. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te zahtijeva naknadu parničnog troška.
10. U podnesku od 24. 2. 2020. tuženik osporava svojstvo potrošačkog ugovora o kreditu koji je predmet spora te osporava tužitelju svojstvo potrošača, a na tužitelju je teret dokaza.
11. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu, promet po kreditu, otplatne planove, Dodatak ugovoru o kreditu, obavijest o izračunu efekata konverzije, pregled promjena kamatnih stopa po ugovoru o kreditu, promet po kreditu, podatke o efektivnoj kamatnoj stopi, izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije, izračun konverzije, informirani sažetak izračuna konverzije na dan 30. 9. 2015., pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30. 9. 2015., prijedlog izmjene ugovora o kreditu,izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po D&S d.o.o., te saslušanjem tužitelja.
12. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja novčanog iznosa na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, na ime preplaćenog tečaja u CHF, te razlike između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, s uračunavanjem priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja, a temeljem čl. 171. i 172. ZOO-a.
13. Nesporno je među strankama:
-da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 7102736008 od 30.5.2005. godine -da je Ugovorom tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 74.300 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (HNB) važećem na dan isplate kredita
-da je ugovorena promjenjiva redovna kamata koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,90 %
-da je rok otplate kredita petnaest godina, 180 mjeseci
-da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja.
14. Iz dostavljenog otplatnog plana i pregleda promjena kamatnih stopa vidljivo je da je kamatna stopa promijenjena odmah po sklapanju ugovora o kreditu tako da je već kod plaćanja prvog anuiteta iznosila 4,50 % što je niže od ugovorene. Isto tako iz otplatnog plana i dostavljenog prometa po kreditu vidljivo je da je kredit iskorišten u iznosu od 73.588,81 CHF.
15. Stranke su sklopile Dodatak ugovoru o kreditu od 15.2.2016. godine. Kredit je konvertiran u EUR-o kredit pri čemu prvi izmijenjeni anuitet dospijeva na naplatu 1.3.2016. godine. Iz dodatka ugovora je vidljivo da postoji preplata (kod konverzije), a iz obavijesti o izračunu efekata konverzije od 15.3.2016. da ista iznosi 16.925,55 HRK. U pregledu promjene kamatnih stopa označeni su i iznosi anuiteta koje će se plaćati u EUR protuvrijednosti po izvršenoj konverziji.
16. Nadalje, nije sporno:
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:
Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a nastavno revizija odbijena presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a nastavno je revizija odbijena presudom VSRH broj:
Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,
- da je, dakle, pravomoćnom presudom utvrđeno da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene banke te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača
- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa.
17. Nadalje, iako je Ugovor o kreditu čije odredbe su predmet ovog spora sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije te ih implementirati u svoje propise. Obveza je sudova pratiti europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.
18. Na temelju izvedenih dokaza glede glavnih zahtjeva tužitelja ovaj sud utvrđuje:
- da glede pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a u smislu odredbe čl. 118. ZZP/14 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika
- da je istovjetno bilo propisano i odredbama ZZP/07 tj. čl. 138.a
- da je i odredbom članka 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjev iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a slijedom čega pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a na takvo tumačenje upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pa je sud vezan utvrđenjima u tom postupku za zaštitu kolektivnih interesa
- da je sud u postupku koji pokrene potrošač vezan utvrđenjima iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koja odluka je donesena protiv više tuženika (kolektivna tužba), među kojima i ovdje tuženika te u kojima je utvrđeno da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita (upravo u razdoblju u kojem je predmetni Ugovor sklopljen), što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; kao i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak; a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovac informirale u cijelosti potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti; što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka
- da test poštenosti predmetnih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze
- da je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca; stavkom 4. određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati; prema odredbi čl. 84. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.)
- da upravo u dijelu glede promjene kamatne stope odredba je utvrđena nepoštenom u kolektivnom sporu jer se o veličini te promjene, parametrima nije pojedinačno pregovaralo (što je utvrđeno u kolektivnom sporu); ta je okolnost istovremeno s velikim promjenama uslijed primjene valutne klauzule u CHF kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita, povećala kreditno opterećenje korisnika
- da treba voditi računa o tumačenju nacionalnog prava u duhu prava Europske unije pa tako uzeti u obzir presude Europskog suda, konkretno presudu I DU i IULH protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 gdje je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite potrošača od nepoštenih odredaba; da se radi o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.
19. O pravnom interesu za podnošenje predmetne tužbe:
- da ovdje valja cijeniti sklopljen Dodatak Ugovoru, da po pravnom shvaćanju ovog suda, konverzija odnosno sklapanje navedenog Dodatka nije od značaja za pravilna utvrđenja u ovoj pravnoj stvari glede ništetnosti odredbi Ugovora, jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, valutne klauzule (odluka suda drugog stupnja u tzv. kolektivnom sporu tada nije bila niti donesena glede valutne klauzule), a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, tim više što je ratio donošenja navedenog zakona bio da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, a navedenim Dodatkom se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim (u kolektivnom sporu), sve uz primjenu valutne klauzule
- da činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos koji još tužitelj mora platiti ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen sav novčani iznos koji predstavlja razliku s obzirom na ništetne odredbe, pa time niti da je izgubio pravni interes za utvrđenjem, u osnovi, da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne i postavljanje kondemnatornog zahtjeva
- da takvo shvaćanje nije suprotno ni pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. jer je u tom rješenju samo izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,
- da tužitelj u tijeku postupka ne ističe ništetnost Dodatka Ugovoru o kreditu (Sporazuma o konverziji), pa ogledni spor Gos 1/2019 VSRH nije od utjecaja na ovaj parnični postupak tim više što je presudom suda EU C – 118/17 (slučaj Dunaj) utvrđeno da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom provedena potpuna restitucija, a vještačenjem u ovom postupku utvrđeno je da nije, u kojem smislu su i odluke Vrhovnog suda RH broj Rev – 2868/2018 od 12. veljače 2019. godine i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine koje u bitnom ukazuju da ništetnost nastupa po zakonu, pa sklapanje dodatka o konverziji nije zapreka utvrđivanju ništetnosti ugovora o kreditu.
20. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje:ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.
21. S obzirom na prethodno navedeno, prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
22. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a niti se u izračunu konverzije koji je prije sklapanja dodatka ugovora dostavljen tužitelju spominje promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti je u tom izračunu izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. Stoga, prema stavu ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.
23. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., ŽU protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.
24. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco,SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.
25. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u CHF.
26. O prosječnom potrošaču:
- da se presude donesene u kolektivnom sporu odnose na prosječne potrošače i u tom je smislu doista pravomoćno utvrđeno da se o osporenim odredbama ugovora o kreditu (ni tečaju ni promjenjivosti kamatne stope) nije pojedinačno pregovaralo i da se radilo o nerazumljivim odredbama za prosječnog potrošača jer nije bilo odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su banke davale kroz tržišnu komunikaciju te da su te odredbe uzrokovale neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, a da je tužitelj prosječni potrošač proizlazi iz njegovog stranačkog iskaza.
27. O prigovoru zastare:
- da je neosnovan prigovor zastare tuženika jer je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 3. 6. 2019., da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta 4. travnja 2012., da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.
- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare; o čemu je zauzeto i pravno shvaćanje u odluci VSRH broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.,
- da stoga u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period, nije bila u zastari jer je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, da zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF)
- da tražbina zastarijeva u roku 5 godina čl. 225. ZOO-a, pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od 5 godina (od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018.).
28. Što se pak tiče tzv. negativnih razlika, podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu prekinuta je zastara samo u odnosu na potrošače i njihove tražbine, dok je u odnosu na banke cijelo vrijeme ostala neprekinuta. I zato u trenutku pravomoćnosti presude za valutu 2018., već je nastupila zastara za niži tečaj iz perioda od 2006- 2008. Recentnom sudskom praksom je utvrđeno da manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Kad bi sud uračunao negativne razlike, onemogućuje tužitelja da prigovori zastari.
29. Sud ukazuje na najnoviju sudsku praksu:
„Nije u pravu prvostupanjski sud što nije dosudio tužitelju ukupno preplaćeni iznos, odnosno, što ga je umanjio za iznos tzv. Negativne kamate. Naime, iako formalno nije podnesen prigovor o prijeboju, ipak je za napomenuti da je osnovni uvjet za prijeboj potraživanja u smislu odredbe članka 195 Zakona o obveznim odnosima, postojanje protutražbine tuženika, koje u konkretnom slučaju nema. Naime, plaćanjem anuiteta po tečaju ili kamati nižom od početno ugovorenog tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio, a nedvojbeno nije utvrđeno ni da tuženik ima prema tužitelju nepodmireno potraživanje.“ (Gž-1429/21, ŽS SB, SS Požega)
-Nadalje, VSRH je u predmetu ŽS Bjelovar u kojem je sud te razlike uračunao bez prigovora radi prijeboja i bez protutužbenog zahtjeva, dopustio podnošenje revizije sa pitanjem: „Je li sud u postupku koji se vodi radi isplate temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ovlašten samoinicijativno izvršiti prijeboj (uračunavanje) prema tužiteljevoj tražbini onog iznosa kojeg je tužitelj u određenim razdobljima manje platio od iznosa kojeg je trebao platiti bez primjene ništetne odredbe, u situaciji kada tužena nije istaknula procesnopravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev, sve sukladno odredbama članka 189. i članka 288.a stavka 6. Zakona o parničnom postupku, kao i predstavlja li takav "potplaćeni iznos" dio jedinstvenog materijalnopravnog odnosa temeljem ništetnosti ili predstavlja protutražbinu koju je potrebno zahtijevati prigovorom radi prebijanja ili protutužbenim zahtjevom?". VSRH Revd – 1479/22
30. Nesporno je da plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.
31. O visini zahtjeva:
Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku RKR d.o.o. [adresa]. Vještak se poziva utvrditi:
- koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema odlukama banke o promjeni kamatnih stopa u mjesečnim iznosima i ukupno do dana konverzije,
- koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike u valuti CHF između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit isplaćen i iznosa koji je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF u mjesečnim iznosima i ukupno do dana konverzije,
- razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju te
- izvršiti uračunavanje priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja, a temeljem čl. 171. i 172. ZOO-a.
32. Iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi:
Suma svih anuiteta, do konverzije, po početnom otplatnom planu (kamatna stopa 4,90 %) iznosila je 72.903,08 CHF u čemu 26.685,07 CHF kamata te 46.218,01 CHF glavnice.
Suma svih anuiteta, do konverzije, po stvarnim otplatama (obračun po promjenjivim kamatnim stopama – i promjene prema odlukama tuženika) iznosila je 74.077,96 CHF u čemu 27.919,77 CHF kamata te 46.158,19 CHF glavnice.
Tužitelj je zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 2.015,09 CHF2 više no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala.
Iz izračuna su isključene negativne razlike u periodu primjene kamatne stope 4,50 % i 3,23 %.
Iz izračuna su isključene negativne razlike u periodu u kojem je tečaj bio niži od onog kod isplate/korištenja kredita
Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta iznosi ukupno 10.772,74 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 15 u CHF, a u stupcu 16 u kunama.
Razlika zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita odnosno tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 54.887,87 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 173.
Ukupna razlika po obje osnove iznosi 65.660,61 kn i prikazana je u svako mjesečnim iznosima u stupcu 18 tablice u prilogu.
Razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da tijekom otplate nije bilo promjene kamate pretvorena u kunski iznos po početnom tečaju je 285,68 kn. Aneksom ugovora od 15.2.2016. godine utvrđeno je da postoji preplata. Iz obavijesti o izračunu efekta konverzije vidljivo je da ona iznosi od 16.925,55 HRK. Iz Aneksa k ugovoru vidljivo je će se iznos preplate koristiti za namirenje budućih anuiteta u ½ mjesečnog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Iz pregleda promjena kamatnih stopa vidljivi su iznosi anuiteta u EUR kojih dospijeće pada od 1.3.2016. godine.
33. U pisanom očitovanju vještak se detaljno očitovao na prigovore tuženika iz podneska od 25. siječnja 2021. i 30. siječnja 2023. Tuženik u prvom podnesku od 25.1.2021. u točki VI. „Nalaz i mišljenje“ prigovora da je vještak uzimao u obzir samo razlike u tečaju kada je tečaj bio viši od početno ugovorenog pa takvom izračunu prigovara jer da je trebao uzeti u obzir i tečaj kada je bio niži od početno ugovorenog i napraviti ukupnu razliku. Nadalje prigovara da nismo prilikom izračunu u obzir uzeli utjecaj razlika nastalih po osnovi kamatne stope u razdoblju od početka otplate do 01.11.2007. te nakon 01.01.2014. koje su tada negativnog predznaka. Tuženik, u tom podnesku, dodatno ističe kako sudski vještak nije uzeo u obzir preplatu koja je priznata tužitelju prilikom konverzije u iznosu od 16.925,55 kn, a što je jasno vidljivo iz Obavijesti izračunu efekta konverzije koji je dostavljen uz tužbu. Završno tuženik prigovara da vještaku nije bilo u zadatku računati zatezne kamate. U odnosu na ovaj prigovor vještak odgovara da je nalaz napravljen striktno po nalogu suda. U tom je nalogu određeno da se ima utvrditi koliko je tužitelj preplatio na ime razlika s osnova promjene kamatnih stopa i s osnove promjene tečaja u odnosu na tečaj kod ispate kredita. Nalogom nije bilo određen da vještak računa ono što je manje uplaćeno (potplaćeno) već samo što je preplaćeno. U odnosu na navod da vještaku nije dano u zadaću da računa zatezne kamate ističe da je vještaku naloženo da izvrši uračunavanje priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja, a temeljem čl. 171. i 172. ZOO-a. U okvire ove zadaće naloženo je i da se računa zatezna kamata jer članak 172. uređuje uračunavanje kamata i troškova pa se ova mora računati da bi se odgovorilo na pitanje/zadaću koju postavlja sud. Naravno ovdje je obuhvaćen i iznos preplate od 16.925,55 kn pa ne stoji tvrdnja tuženika da ovaj iznos nije uzet u obzir prilikom izračuna danog u nalazu. Upućuje na točku 3. nalaza.
34. U podnesku od 30.1.2023. u točki V. tuženik u osnovi ponavlja prigovor vezan na utvrđenje pozitivnih i negativnih razlika s time da ovaj put direktno ne prigovara radi tzv. negativnih razlika kamate u razdoblju kada su one bile niže od ugovorenih. Pri tom je netočna tvrdnja tuženika da bi vještak odstupio od zadaće, a što je prethodno u ovom očitovanju i opisano. Zadaća vještaka bila je da se utvrdi što je tužitelj preplatio u odnosnu na početne uvijete ugovora. Poznato je da se sudska praksa u međuvremenu od prvih tužbi u ovakvim postupcima 2019. godine do sada mijenjala i da sudovi danas drugačije određuju zadaću u odnosu na tečajne razlike, no vještak ne smije sam sebi određivati zadaću vještačenja već se mora rukovoditi zadaćom koju mu daje sud. Naime, po Zakonu o parničnom postupku sud je taj koji rukovodi vještačenjem, a ne vještak.
35. Bilo kako, u odnosu na istaknute prigovore, a rukovodeći se recentnom sudskom praksom i težeći ekonomičnosti postupka, vještak u ovom očitovanju daje dopunu pa računa sve razlike i pozitivne i negativne kako s osnove kamata tako i s osnove tečajnih razlika. Pri tom radi različito zauzetih pravnih stavova u vezi tzv. negativne razlike kod kamata (u razdoblju kad su one niže od ugovorenih) daje dvije varijante izračuna ukupnih razlika. Razlike su sada radi promjene valute prikazane u kunama i eurima.
36. Po izvršenom dodatnom izračunu vještak je utvrdio da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 1.174,88 CHF više no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala pri čemu negativne razlike u vrijeme kada je kamatna stopa bila niža od ugovorene iznose 840,21 CHF dok pozitivne razlike u vrijeme kada je kamatna stopa bila viša od ugovorene iznose 2.015,09 CHF. Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate/korištenja kredita iznosi ukupno 5.610,81 kn pri čemu negativne razlike u vrijeme kada je kamatna stopa bila niža od ugovorene iznose 4.012,55 kn dok pozitivne razlike u vrijeme kada je kamatna stopa bila viša od ugovorene iznose 9.623,46 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 15 u CHF, a u stupcu 16 u kunama. Vještak je utvrdio da razlika s osnove valutne klauzule, zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, između tečaja po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten, iznosi ukupno 51.496,74 kn/7.579,41 € pri čemu su negativne tečajne razlike u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja kod isplate kredita 5.091,66 kn/675,79 € dok su pozitivne tečajne razlike u vrijeme kad je tečaj bio viši od tečaja kod isplate kredita 62.199,31 kn/8.255,20 €.
37. Ukupnu razliku izračunata je u dvije varijante i to: u prvoj kod koje su obuhvaćene sve razlike u pozitivnim i negativnim iznosima i u drugoj kod koje su obuhvaćene samo pozitivne razlike kod kamate te pozitivne i negativne kod tečajnih razlika. Ukupna razlika u prvoj varijanti po obje osnove iznosi 57.107,65 kn/ 7.579,41 € pri čemu su negativne razlike 5.091,66 kn/ 675,79 €, a pozitivne 62.199,31 kn/ 8.255,20 €. Ukupna razlika u drugoj varijanti po obje osnove iznosi 61.120,20 kn/ 8.112,11 € pri čemu su negativne razlike 3.270,23 kn/ 434.03 €, a pozitivne 64.390,43 kn/ 8.546,14 €.
38. Tuženik u podnesku od 30.1.2023. u pod točki 17. ponovno prigovara učinjenom uračunavanju pa iznosi:
„17. Valja reći i to da je iznos preplate priznat u konverziji (13.712,94 kn) pogrešno odbijen od zakonskih kamata, a ne od glavnice. Sukladno čl. 19.c. st. 1. tč. 4. ZID ZPK/15 na preplatu priznatu u konverziji nisu se obračunavale zatezne kamate pa se preplata mutatis mutandis ne može odbijati od zateznih kamata.“.
U odnosu na ovaj navod vještak ističe da je način uračunavanja određen nalogom suda i odredbama čl. 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima. Vještak je u nalazu poštivao i nalog i Zakon. U osnovi radi se o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud, a ne vještak. U konverziji je priznata preplata od 16.925,55 kn, a ne kako, vjerojatno omaškom, u podnesku navodi tuženik 13.712,94 kn.
39. Dakle, vještak je postupio prema nalogu suda, detaljno je obrazložio nalaz i mišljenje, nalaz je jasan i određen, detaljno se očitovao na prigovore tuženika te je dao iskaz, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
40. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev prihvaćen je kao osnovan u cijelosti za ukupni iznos od 8.714,66 eura.
41. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinačnog utuženog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate, dakle, od dana kad su izvršene preplate temeljem članka 1115. ZOO-a, , po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.
42. U odnosu na prigovor preinake tužbe
U odnosu na protivljenje preinaci tužbe, valja uzeti u obzir odredbu članka 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) koja se prema njegovoj prijelaznoj odredbi u čl. 117. st. 2. primjenjuje na sve postupke u tijeku, a kojom je izmijenjena odredba čl. 190. st. 2. ZPP-a na način da tužitelj može, iznimno od odredbe st.1. toga članka preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U ovom slučaju tužitelj je preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, tako što je nakon provedenog financijskog vještačenja povisio iznos tužbenog zahtjeva sukladno nalazu vještaka. S obzirom daje tuženik osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva bilo je potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem jer ni tužitelj niti sud nemaju stručnog znanja za utvrđenje iznosa tražbine, a taj se dokaz prema pravilima parničnog postupka provodi tek nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud je prihvatio preinaku tužbe jer bi u protivnom zabrana preinačenja tužbe značila ograničenje prava tužitelja na pristup sudu, tim više što on u pogledu povišenog iznosa tužbenog zahtjeva nema pravo pokrenuti niti ikakav drugi postupak zbog zabrane dvostruke litispendencije budući je riječ o istom zahtjevu. Osnovano tužitelj navodi da činjenična osnova zahtjeva iz tužbe nije izmijenjena što znači da tijekom cijelog postupka nije promijenjena istovjetnost zahtjeva o čijoj činjeničnoj i pravnoj utemeljenosti je raspravljano. Sukladno zaklljučku sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV–162/2021 od 26. 11. 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Proizlazilo bi stoga da je tužitelj u biti izvršio usklađenje tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, čime su se ostvarile pretpostavke iz članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).“ (ŽS Split, Gž- 867/2020-2).
43. Što se pak tiče zastare za preinačeni dio tužbenog zahtjeva, takav prigovor tuženice je neosnovan, pri čemu tužitelj osnovano navodi da je prvotno postavljeni i konačno postavljeni tužbeni zahtjev identičan po svojoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te kao takav nikako ne dovodi do promjene istovjetnosti zahtjeva. Zaključno, i na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zastara se računa od dana podnošenja tužbe, a ne od dana preinačenja odnosno povećanja istog. Tim više što se radi o tužbenom zahtjevu koji se odnosi samo na valutu koja još nije u zastari sve do 14. lipnja 2023. Sve navode tužitelja dodatno potkrepljuje presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-1480/2022, od 11. listopada 2022., a u kojem predmetu je ovdje tužena, također bila stranka. Najzad, valja istaknuti da Vrhovni sud Republike Hrvatske u pogledu toga pitanja još nije konkretizirao svoj zaključak od 26. 11. 2021. te nije uskladio tumačenje zastare s tekovinama Direktive i sudske prakse suda EU. Za sada se ne može prihvatiti stav tuženika da je za računanje zastare odlučan dan preinake tužbe, pri čemu sud i ovdje ukazuje na Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.
44. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.t.1.), sastavljanje podneska od 2 10. 2019.. – očitovanje na odgovor na tužbu, iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 3. 3. 2020. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 10. 3. 2020. – očitovanje na podnesak tuženika od 27. 2. 2020. iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 5. 6. 2020. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 15. 1. 2021. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 18. 2. 2023. – očitovanje na podnesak tuženika od 30. 1. 2023. iznos od 100,00 eura (Tbr.8.t.3.), sastavljanje podneska od 4. 11. 2024. – očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 26. 11. 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), zbrojeno 1.700,00 eura što uvećano za PDV iznosi 2.125,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 331,81 euro, te trošak sudske pristojbe za tužbu od 133,60 eura i sudske pristojbe za presudu od 133,60 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 2.724,01 eura. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
U Karlovcu 29. siječnja 2025.
Sutkinja Sylviane Kraljević
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.
Dostavljeno:
1. Punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I
2. Odvjetničko društvo Porobija & Porobija, Zagreb, Iblerov trg 10/VII
