REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1833/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kamelija Parać, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin Posavec, Zagreb, Masarykova ulica 3, protiv tuženika HRVATSKA AGENCIJA ZA MALO GOSPODARSTVO, INOVACIJE I INVESTICIJE, Zagreb, Ksaver 208, OIB 25609559342, radi isplate iznosa od 134.254,29 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3095/2023-29 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3095/2023-29 od 7. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 134.254,29 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika (ispravno tužitelja) za naknadom parničnih troškova u iznosu od 10.081,94 EUR.

1.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud zaključuje da tužitelj nije pravovremeno podnio zahtjev za isplatu po osnovi predmetnog jamstva, jer tužitelj u rokovima propisanim Ugovorom o jamstvu nije tuženiku dostavio svu potrebnu dokumentaciju propisanu čl. 7. Ugovora o jamstvu pa ne postoji obveza tuženika da tužitelju temeljem tog Ugovora o jamstvu isplati utuženi iznos. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu, tužitelj (pogrešno tuženik) nema pravo na naknadu parničnog troška, dok tuženik nije zatražio parnične troškove.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj. Presudu pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da su dokazi da je tužitelj pravovremeno poduzimao radnje aktiviranja instrumenata osiguranja dostavljeni tuženiku odmah po njihovu poduzimanju, kao i dostavljeni u sudski spis. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i vrati sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije dao odgovor na žalbu

4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

5. Ispitavši prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 10., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

5.1. Iako je prvostupanjski sud u točki II. izreke naveo da se odbija zahtjev tuženika za naknadu troška postupka, ovaj sud je zaključio da se radi o očitoj pogrešci u pisanju koju će prvostupanjski sud ispraviti. Naime, iz obrazloženja presude proizlazi da, kako tužitelj nije uspio u postupku to nema pravo niti na naknadu troškova tog postupka.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 134.254,29 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi Ugovora o jamstvu broj 14/5194 od 14. siječnja 2011.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj kao banka sklopio 3. siječnja 2011. s trgovačkim društvom Alegra Moda d.o.o., Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-031262160/51016015-5105530201, kao i Anekse navedenom ugovoru 3. veljače 2011. i 7. veljače 2011. Nije sporno ni da su ovdje tužitelj kao banka, Alegra Moda d.o.o. kao dužnik i UD kao protivnik osiguranja **.**.2010. sklopili Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 415/10-1, kao i da je navedenim ugovorom o okvirnom iznosu zaduženja a radi osiguranja pravovremenog i urednog izvršenja obveza dužnik dao banci založno pravo (hipoteku) na nekretnini iz čl. 6. navedenog Ugovora, a protivnik osiguranja VD je potpisom ugovora dopustila da banka upiše založno pravo na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška]-224/1000 dijela kč. br. [katastarska čestica].

7.1. Nadalje, nije sporno da su Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, ovdje tuženik, tužitelj kao kreditor / korisnik jamstva i društvo Alegra Moda d.o.o. kao poduzetnik/nalogodavac jamstva, 14. siječnja 2011. zaključili Ugovor o jamstvu broj 14/5194. Prema čl. 2. navedenog Ugovora o jamstvu tuženik će, za obvezu koju je Alegra moda d.o.o. preuzeo Ugovorom o kreditu iz čl. 1. tužitelju, u skladu s odredbama Jamstvenog programa HAMAG-a Novi poduzetnik, dati jamstvo kojim se u slučaju neplaćanja kreditnih obveza od strane poduzetnika prema ugovorenim uvjetima iz Ugovora o kreditu, te se obvezao na isplatu 80% dokumentiranih neplaćenih potraživanja po glavnici kredita a najviše 172.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate po osnovi jamstva. Odredbom čl. 7. st. 1. predmetnog Ugovora o jamstvu stranke su ugovorile da će u slučaju neplaćanja obveze po kreditu od strane poduzetnika / nalogodavca jamstva, kreditor/korisnik jamstva podnijeti zahtjev za isplatom jamstva uz sljedeću dokumentaciju: odluku kreditora o otkazu kredita te obavijest o otkazu kredita poduzetniku/nalogodavcu jamstva, dokumentaciju o aktiviranju instrumenata osiguranja povrata kredita uz opravdano obrazloženje za one ugovorene instrumente koji nisu aktivirani, specifikaciju uplata po vrsti i datumu uplate, dokumentaciju o visini nepodmirene obveze poduzetnika/nalogodavca jamstva na dan otkaza kredita (knjigovodstvene kartice kredita s prometom i stanjem, obračun kamata, i ovjereni izvod iz Odluke o kamatama. Stavkom 3. navedenog članka ugovoreno je da se Odluka o isplati jamstva donosi u roku od 30 dana od upotpunjavanja dokumentacije ali ne kasnije od 90 dana od dana zaprimanja zahtjeva za plaćanje po jamstvu, a u slučaju da se dokumentacija ne upotpuni u roku od 60 dana od primitka zahtjeva tuženik neće izvršiti plaćanje po jamstvu. Stavkom 4. istog članka je ugovoreno da samo iznimno u posebno opravdanim slučajevima uz obrazloženje kreditora /korisnika jamstva, HAMAG može odobriti produljenje roka iz st. 3. ovog članka.

8. Nad društvom Alegra Moda d.o.o. otvoren je i istovremeno zaključen stečajni postupak 26. travnja 2017. te je time, sukladno odredbama Stečajnog zakona, dospjelo potraživanje tužitelja iz Ugovora o dugoročnom kreditu.

9. Odlučno je pitanje u ovoj pravnoj stvari je li pravovremen tužiteljev zahtjev za isplatu po osnovi predmetnog jamstva i je li tužitelj dostavio tuženiku svu potrebnu dokumentaciju.

10. Prvostupanjski je sud 25. studenog 2022. donio presudu poslovni broj P-1404/2020, na koju presudu je tuženik izjavio žalbu, a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je postupajući po žalbi tuženika ukinuo predmetnu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

11. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio tuženiku 15. svibnja 2017. zahtjev za isplatom jamstva i Odluku kreditora o otkazu kredita. Nije sporno da uz predmetni zahtjev tužitelj nije dostavio svu potrebnu dokumentaciju navedenu u čl. 7.1. Ugovora o jamstvu, stoga je tužitelj 31. srpnja 2017. pozvan na nadopunu iste, a tužitelj je nakon toga dostavio dio zatražene dokumentacije 7. kolovoza 2017., ali nije dostavio dokaz o aktiviranju instrumenta osiguranja, odnosno nije dostavio dokaz da je pokrenuo ovrhu na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] podul. 23. k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je prijedlog za ovrhu dostavio sudu tek 31. kolovoza 2017.

12. Neosnovane su tvrdnje tužitelja da odredbe čl. 7.1. Ugovora o jamstvu ne navode izričito dokumentaciju koja se traži uz zahtjev za isplatom po jamstvu iz razloga što je predmetni članak jasan i u njemu je na nedvojben način propisana obvezna dokumentacija koja se podnosi uz zahtjev za isplatu po jamstvu, i konkretno je navedena dokumentacija o aktiviranju instrumenata osiguranja povrata kredita kao jedna od obvezatnih dokumentacija, dakle, nedvojbeno je da je potrebno dostaviti dokument o aktiviranju instrumenta osiguranja, a čl. 3. Ovršnog zakona propisan je način na koji se pokreće ovršni postupak i to prijedlogom ovrhovoditelja, slijedom čega se jedino predaja sudu prijedloga za ovrhu može smatrati dokumentom o aktiviranju instrumenta osiguranja.

13. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da bi se predradnje koje je poduzimao radi pokretanja ovrhe na nekretninama i s tim u vezi poslani e mail od 7. kolovoza 2017. trebalo smatrati zahtjevom za produljenje roka jer je čl. 7. st. 4. Ugovora o jamstvu broj 14/5194 propisano da samo iznimno u posebno opravdanim slučajevima uz obrazloženje kreditora/korisnika jamstva, HAMAG može odobriti produljenje roka iz st. 3. ovog članka.

13.1. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da obavijest tužitelja od 7. kolovoza 2017. zajedno s drugim telefonskim i e-mail obavijestima, kao i usmena komunikacija s djelatnicima tuženika ne mogu se smatrati opravdanim zahtjevom za produljenje roka, niti je to tako navedeno u spomenutom e-mailu, pa je u pravu tuženik kada tvrdi da nije mogao samoinicijativno bez traženja tužitelja prolongirati rok za donošenje odluke o isplati po jamstvu.

14. Nisu od utjecaja niti navodi tužitelja da je prije podnošenja ovršnog prijedloga sudu potrebno poduzeti više radnji kao što su upućivanje obavijesti da je osigurano potraživanje dospjelo te poziva na plaćanje ugovorenog iznosa, a kako bi se ispunili uvjeti da javni bilježnik izda potvrdu ovršnosti ovršne isprave na temelju koje se pokreće ovršni postupak, kao da ni tužitelj niti bilo koja treća osoba ne može utjecati na rad javnog bilježnika i brzinu kojom će on udovoljiti zahtjevu vjerovnika za izdavanjem ovršne isprave, pa da predaja ovršnog prijedloga sudu nije moguća unutar 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za plaćanje po jamstvu, pozivajući se pri tome na odredbe Ovršnog zakona i Zakona o javnom bilježništvu, iz razloga što je propustio postupiti prema čl. 7. t. 3. Ugovora o jamstvu i zatražiti produljenje roka te opravdati takav zahtjev.

15. Nije osnovano niti tužiteljevo pozivanje na uobičajenu praksu u poslovnoj suradnji između tužitelja i tuženika, jer upravo suprotno proizlazi iz dokumentacije koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu a odnosi se na zahtjev tužitelja za isplatu po izdanom jamstvu br.004218 za korisnika kredita Makler d.o.o. gdje je tužitelj dostavio dokaz o predaji ovršnog prijedloga sudu.

15.1. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, iz iskaza djelatnice tuženika PD, danom na ročištu održanom 14. listopada 2022., ne proizlazi da je ona obavijestila tužitelja da je njegov zahtjev uredan te da će biti pozitivno riješen. Iz iskaza proizlazi da je ranije bilo i drugih zahtjeva tužitelja za isplatu po jamstvu te je kod tih zahtjeva banka dostavila svu dokumentaciju u roku, a kada je uvjet bio i dostava podataka da su aktivirani instrumenti osiguranja, banka je uvijek dostavljala takav podatak, odnosno podatak da je podnesen predmet za ovrhu u roku.

16. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije pravovremeno podnio zahtjev za isplatu po osnovi predmetnog jamstva, jer tužitelj u rokovima propisanim Ugovorom o jamstvu nije tuženiku dostavio svu potrebnu dokumentaciju propisanu čl. 7. Ugovora o jamstvu, pa ne postoji obveza tuženika da tužitelju temeljem tog Ugovora o jamstvu isplati utuženi iznos.

17. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo. Pobijana presuda sadrži valjane i vrlo jasne i detaljne razloge o odlučnim činjenicama, pa navodima svoje žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

18. Valjalo je stoga na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić